DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 33 <-- 33 --> PDF |
je ograničen i zavisi u svakom pojedinom slučaju od faktora, o kojima može odlučivati samo šumarski stručnjak. Istina, narod i sam razumije, da je nemoguće pretvoriti krš u hrastike slične onima u Slavoniji, niti zasađivati gole, gotovo sterilne površine tla jelovim biljkama. To vlasnici zemljišta neće zahtijevati. Ali ni u krajevima, gdje su pošumljavanja već vršena, narod još nije na čistu sa razlikom u pogledu zahtjeva pojedinih vrsti drveća na izvjesna svojstva tla. Najapsurdniji će se zahtjevi čuti tom prilikom. Jedni će tražiti crni bor za prhko tlo ruševnih obala od jaruga, drugi naprotiv — bagrem za ravni kameniti krš. U pogledu roka za pošumljavanje čuti će se samo dvije želje: od strane jednih —i malobrojnih — da se pošumi odmah u prvoj godini, od strane drugih — većine — da se pošumi u 50 godina. ´(Za 50 godina mora se rad na pošumljavanju svih apsolutno šumskih zemjišta svršiti. I tu ne mogu a da ne spomenem, da je krajnji rok, koji je predložen u projektu g. prof. Ugrenovića — 80 godina — više odgovarao našim teškim i nepovoljnim prilikama). Najzad sasvim je suvišno i nikako ne može biti mjerodavno mišljenje vlasnika zemljišta u pogledu budućeg gospodarenja sa izdvojenim površinama. Izdvojena zemljišta smatraće se od momenta konačne odluke komisije zaštitnim šumama (§ 101. zakona) i sa njima se mora postupati prema postojećim u tom smjeru propisima. Tom problemu (t. j . kako se postupa sa zaštitnim šumama) posvećeno je dovoljno pažnje u samom zakonu, zatim postoje iscrpni i veoma dobri Ministarski pravilnici. Ni sama komisija nema tu šta da izmišlja i odlučuje, a kamo li seljak — posjednik. Izgleda da se već kod spomenute uredbe br. 21844 uvidjelo, da te tri — izričito nabrojene — tačke nisu dovoljne; uredba nalaže komisijama, da uzimaju u obzir i neke ostale želje vlasnika. Mislimo da takav uzgredan (i strogo uzevši — na zakonu osnovan) osvrt na težište cijelog problema jie može da zadovoljava. N e komisije, već sekcije za pošumljavanje (dok ih nema — šumarski referenti srezova) i to već kod prve faze rada moraju uzeti kao ishodište potrebe stočara, a zato treba da zakonski´ propis glasi posve drukčije. Sjetimo se, kako je započeo g. prof. Ugrcnović četvrti dio (»unapređenje kulture tla i šumarstva uopće«) svoga projekta. »Kras i kraško zemljište, koje nije obraslo potpuno sklopljenom šumom, postupice će se zašumiti, u koliko se to može dovesti u sklad sa privrednim interesima posjednika ili onih lica, koja imaju izvjesna prava na tim zemljištima.« Imajući kao cilj »unapređenje kulture tla uopće« autor projekta predložio je jedno od najefikasnijih a na kršu i jedino moguće sretstvo za to unapređenje, ali samo ondje gdje 1) to zahtijeva »podizanje i stvaranje produkcijone snage tla« i 2) gdje se to može »dovesti u sklad sa privrednim interesima posjednika.« Zakon od 21. XII. 1929. zadržao je čak i naslov IV. dijela (»unapređenje šumarstva i kulture zemljišta«), ali smo već vidjeli, kako su bitna i sudbonosna (i ako na prvi pogled neznatna) otstupanja zakonskog teksta od svoje baze — projekta J. Š. U. Istina, u sadašnjim je prilikama taj savršeni zakonski projekat isto tako neizvediv kao i zakon, koji je de jure stupio na snagu 30. VI. 1930. Ali i tu postoji bitna razlika. G. Ugrenovićev prijedlog ne može se sada oživotvoriti niti se može po njemu postupati i ravnati kod sadašnjeg stanja našeg šumarstva. Promijeni li se tok šumarsk e politike, uđe li onai u kolotečinu, koju je za nju 591 |