DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 35 <-- 35 --> PDF |
srednjoj Evropi i plava duglazija (Pseudotsuga glauca ....), koja do duše sporije prirašćuje od zelene, ali je otpornija od1 nje protiv zime i mrazova. Duglazija ima više vrsta. Domovina (1) im je zapadna Sjev. Amerika (Pseudotsuga taxiîolia Britt, Ps. glauca Mayr i Ps. macrocarpa ....), Kina (Ps. Forrestii Qraib i Ps. sinensis Dode), Japan (Ps. japonica Beissner) i Formosa (Ps. Wilsoniana Hayata). Od američkih vrsta ističe se da je zelena duglazija unesena u Evropu 1827.- g. (prenio je David Douglas), a plava negdje oko 1884. g. Zelena i plava duglazija rasprostiru se od prirode počevši od Tihog Oceana pa do gorskog lanca Rocky Mountains, te od Kalifornije na jugu pa do Britanske Kolumbije na sjeveru. Zelena je duglazija primorska vrsta. Rasprostire se po primorskom i kaskadskom gorju (2a), te Sierra Newadi (1), dakle u predjelima sa razmjerno blagom odnosno blažom klimom. Plava je duglazija naprotiv planinska odnosno kontinentalna vrsta. Ona pridolazi u višim regionima sa kontinentalnom klimom, gdje zelena duglazija uslijed studeni i premalo oborina (1) ne može uspijevati. Klimatski zahtjevi zelene duglazije slični su klimatskim zahtjevima jele (3). Ona najbolje uspijeva na svježem, laganom humozno-ilovastom, a i ilovasto-pjeskovitom tlu ako je dovoljno svježe. Izbjegava mokra, zatim suha i oskudna pjeskovita tla. Na teškom ilovastom tlu ne može da razvije jače korijenje, pa u starijoj dobi stradava od vjetra. S obzirom na mineralni sastav tla, a isto tako s obzirom na svijetlo i zelena i plava duglazija sličnih su otprilike zahtjeva kao smreka. Ljetnu međutim sušu u glavnom bolje podnose od smreke. U Evropi zelena duglazija najbolje uspijeva u toplijim područjima sa dovoljno zračne vlage. Budući da traži svježe tlo, prijaju joj sjeverne i sjeverno-zapadne ekspozicije (4). Kod nas u Dravskoj banovini dobro raste na granitu i kristalastim škriljevcima Pohorja, na aluvijalnoj naplovini Dravskog polja, a i na triaskim kraškim vapnencima. Zaprema površinu od ca 16 ha (5). Zbog brzog prirašćivanja i dobre kvalitete drva zelena je duglazija zadnjih nekoliko decenija naročito forsirana u Njemačkoj, gdje se ona danas smatra kao drvo, koje može da producira više tehnički upotrebivog drveta nego ijedna od četinjača, koje se ondje goje. Usput se ističe, da je na nekim pokusnim kulturama zelene duglazije u Njemačkoj i Austriji nađen u starosti između 24—28 g. tekući godišnji prirast po ha od 20—35 ni8. U jednoj 27-god. sastojini kod Braunschweiga postignut je ukupni prirast mase od 425 m´ po ha (l). U saskim šumama u blizini Hamburga upoređivanjem prirašćivanja zelene duglazije i smreke, preračunato na starost od 49 g., nađeno je da je zelena duglazija postigla ukupnu masu od 440 m! po ha, te da je promjer srednjeg stabla iznosio 27,5 cm, a njegova visina 28 m, dok je kod smreke utvrđena ukupna masa od 361 m3, promjer srednjeg stabla sa 20,2 cm, a visina sa 19 m. Kod duglazije postignuta je dakle veća masa za 21% (2d). I pojedini primjerci zelene duglazije pokazuju također vrlo dobar prirast. Kulture zelene duglazije uzgojene na P o h o r j u dobro uspijevaju sve do 1200 m nadmorske visine. Najbolje prirašćuju u položajima do 800 m, dakle u nižim i srednjevisokim, naročito na staništimabukve i j e 1 e. Na dobrom tlu znatno za njom zaostaje smreka. Tako je 36-god. kultura zelene duglazije podignuta na 800 m nadmorske visine postigla visinu od 20—24 m i prsni promjer od 40—44 cm. Na jednakoj stojbini i u 593 |