DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 4 <-- 4 --> PDF |
vrijeme oranja, kosidbe, žetve i drugih poljskih radova skuplja), mogućnost zarade na drugim1 mjestima, raspoloživa radna snaga uopće, uspjeh žetve, a naročito obilje i nestašica stočne hrane, vremenske i terenske prilike, valutarne prilike i drugo. To su sve momenti, koji se ili nikako ili veoma teško mogu unaprijed odrediti. A kako se teško dolazi do prosječnih prodajnih cijena, poznato je svakom, koji je1 imao posla sa kalkulacijama šumske takse. 0 ocijenjenim proizvodnim troškovima i o šumskoj taksi iskalkulisanoj na osnovu ovih ocijenjenih troškova zavisi i veličina poduzetničke dobiti, jer se ova uzima u izvjesnom unaprijed određenom procentu od proizvodnih troškova i šumske takse. Nesigurnost u ocjenivanju proizvodnih troškova prenaša se dakle i na poduzetničku dobit, pa ma kako rigorozno da ih ocijenimo. 0 ulozi poduzetničke dobiti u gornjoj jednadžbi biće još govora. Razmotrimo li malo pobliže samu ishodnu jednadžbu, dobićemo da ona poprima ovakav konkretan oblik tek nakon izvršene prodaje proizvedenih produkata. Prodajna cijena je ruzultanta veoma komplikovanog procesa ponude i potražnje. Proizvodni troškovi kao elemenat ponude samo su polazna tačka u formiranju cijena izvjesnih produkata u prometu, ali ne predstavljaju već sami! ,sobom perfektnu formiranu prometnu vrijednost. Mi pri tome polazimo sa stanovišta, da je cijena u novcu izražena prometna vrijednost, t. j . da je cijena´ količina novčanih jedinica, koja se u razmjeni dobara daje ili dobiva za neko dobro. Cijena se dakle stvara tek na tržištu susretanjem efektivne potražnje i ponude međusobnom utakmicom i kupaca i prodavaoca. Razumljivo je, da cijena u slobodnoj utakmici mora oscilirati oko visine proizvodnih troškova. U slučaju, da se cijena digne iznad proizvodnih troškova, povećaće i proizvađači proizvodnju. Time se povećava ponuda, a povećanjem ponude se obara cijena. Ali je ponuda mnogo veća od potražnje, može ovo obaranje cijena doći dotle, da cijene padnu i ispod troškova proizvodnje. Ovo je neposredno moguće samo na račun zarade odnosno poduzetničke dobiti. Obratno, ako je potražnja dosta jaka, moćiće se prodajom produkata postići takve cijene, da se podmire i svi troškovi proizvodnje, a povrh toga i izvjesna poduzetnička dobit. Uslijed povećanja potražnje dizaće se cijene, a time paralelno i poduzetnička dobit. Povećana poduzetnička dobit primamiće poduzetnike opet, da povećaju proizvodnju i da osnivaju preduzeća. Ponuda se povećava, među nudiocima nastaje utakmica, koja opet vraća cijene, da tendiraju visini proizvodnih troškova. Međutim poduzeća jedne te iste grane ne rade sva sa jednakim troškovima proizvodnje. Neka poduzeća rade skuplje, druga jeftinije. Ovo zavisi o jeftinijoj nabavci sirovina, o savršenijem tehničkom uređaju, o boljoj organizaciji rada i t. d. Poduzeća, koja rade jeftinije, moćiće pri padanju cijena do izvjesne granice još uvijek pokrivati svoje troškove proizvodnje, pa eventualno odbacivati i neku čistu zaradu, dok će poduzeća, koja rade skuplje, pri istim cijenama već morati obustaviti rad, kada cijene ne mogu podmiriti ni same troškove proizvodnje, u koliko eventualno drugi momenti ne diktiraju produženje rada barem za izvjesno vrijeme, pa i uz neki gubitak. Nakon ovog razmatranja, u kojem sam se u glavnom pridržavao Nedeljkovića,1 pokazuje se ishodna jednadžba u drugom svijetlu. Ona 1 Dr. Milorad Nedeljković: Osnovi političke ekonomije 1921. yod. r. 318. 562 |