DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 46     <-- 46 -->        PDF

ne bi bilo dobro, jer bi se boja docnije prilikom pranja otpustila, a i inače se slabije
oboji.
Za kafenu boju upotrebljavaju se ljuske od oraha. Radi se na isti način kao i sa
jovovom korom, a na jednu oku pređe dodaje se kafene boje za \2 dinara.


Sa ostalim bojama boji se bez upotrebe kore ili ljusaka. Tako se za žuto bojenje
pola oke prede uzima za 2 din. stipse, za 5 din. žute boje i 3 do 4 oke vode. Stipsa se
meće u vodu »na mlako«, a kada ova uzavri, onda se doda »žutica«. Preda se kuva
pola časa, pa se zatim vadi i suši, a ne ispira se.


Kod modrog bojenja uzima se na pola oke prede za jedan dinar modre boje


i malo (grumen) stipse. Pređa se kuva pola časa, ispira se na reci i najzad bari t. j.


prelije se vrelom vodom. Isto se ovako radi i za pembe-boju (otprilike boja trešnje) i


za crveno.


Kod boje sitmalije (plavo) na pola oke pređe uzima se za 5 din. boje, za 1 do
2 din. sode, jedna šaka kuhinjske soli i 5 do . oka vode. Prvo se meće soda i so,
pa posle voda »na vrelo« i najzad preda. Ovo se ima razumeti valjda tako, da se
prvo u nešto vode rastvori boja, pa se onda njoj doda soda i so i najzad prelije sve
vrelom vodom do potrebne količine. Posle kuvanja pređa se ispira u reci i najzad bari.


Za alen-boju (vrsta crvenog) uzima se na pola oke prede za jedan dinar stipse
i za 5 din. žutice. Ovo se rastvori u vodi i to prvo stipsa »na mlako«, pa žutica »na
vrelo«. Kada se preda u ovome skuva, izvadi se, a voda opet stavi na vatru da
uzavri. Tada se doda za jedan dinar boje, pa se pređa nanovo kuva. Najzad se ispere
i suši.


Bošče za odelo boje se prvo sa stipsom, solju i žutom bojom, pa posle sa
pembe-bojom.


Kao što se iz izloženoga vidi, kod svih bojenja u crno razne kore ili delovi biljaka,
zapravo treslovine u njima, upotrebljavaju se rad utvrđivanja crne boje. ali
stvarno i za izazivanje potpuno crne boje. Bojenje samo sa kara-bojom nije dovoljno,
jer se ne dobija potpuno crna boja. U glavnom se ovde radi o adjektivnim bojama,
dakle koje same po sebi nisu dovoljne, nego im se mora dodati još kakvo drugo
sredstvo za utvrđivanje (fiksiranje). Kod kara-boje ta sredstva daju razni biljni delovi,
a kod ostalih boja to je stipsa. Supstantivna boja bila bi možda bojenje u žuto sa
orahovim ljuskama.


Drag. S. Petrović.


KNJIŽEVNOST


BADANIA WLASCIWOSCI STRUKTURY, ROZWOJU I PRZYROSTU DRZEWOSTANÔW
SOSNOWYCH W POLSCE, Warszawa 1932., 389 str., vel. okt. formata.


Skupno djelo Prof. W. Jedlinskog, šum. inžinjera: P. Borkowskog, A.
Antosiewicza, P. Andruskog, J. Zabfockog, J. Rudničkog i J.
Olszanskog, te Dr. F. Jezierskog, u kojem su prikazana istraživanja o značajkama
strukture, r a z v i| t k u i p r i r a š ć i v a n j u borovih s a s t o j i n a
u Poljskoj.


Odelenje za šumarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede u Varšavi započelo je još
1921. god. provađati razne izmjere u borovim šumama u Poljskoj. Izmjere su vršene
po unapred sastavljenim instrukcijama, a u svrhu sastavka prirasno-prihodnih tablica
za poljske borove šume. God. 1925. preuzeo je vodstvo nad tim radovima pretstojnik
Instituta za uređivanje šuma i dendrometriju na visokoj školi za kulturu tla u Varšavi
— Prof. Wfadistaw Jedliriski. Do 1930. g. snimljeno je u svemu 180 pokusnih


604