DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 49 <-- 49 --> PDF |
hovo podržavljenje. — Pojava divljih svinja u Slavoniji. Razne lične i društvene vijesti. Svenska Skogsvardsföreningens Tidskrift, 1931., Hft III. — Bertil Lindquist: Den skandinaviska bokskogens biologi (O biologiji skandinavskih bukovih šuma. U ovoj studiji, koja obuhvata 306 str., dodan je sadržaj na engleskom jeziku na 34 str.). Hft IV. — Olaf Eneroth: Studier över »det lokalas järnharda lag« (0 odnosu između uzgajanja šuma i primarnih svojstava stojbinc u nekim njem. šumama. Utisci sa autorova naučnog putovanja preduzetog 1928. god. kroz njemačke šume: Gaildorf, Eberswalde i Hohen-Lübbichow. Svršetak. Poč. u Hft I. 1931.). Nils P. Fornander: Virkestransporter i Nordamerika (Transportovanje drva u Sjev. Americi). IZ UDRUŽENJA Ing. Smilai Ivan (Vinkovci): PITANJE IMOVNIH OPĆINA.* I. UVOD. Što su imovne općine, kada i kako su nastale, te koliko ih ima, pretpostavljam da je svima članovima J. Š. U. dobro poznato. Neke su od njih od postanka pasivne t. j . prihodi iz njihovih šuma već od postanka nisu pokrivali potrebe. Glavni razlog te pasivnosti leži u tome, što su te imovne općine kod segregacije dobile premalo šuma ili su dobile dosta šumskih površina ali sa mladim, lošim sastojinama. U jednom i drugom slučaju dodijeljeni posjed bio je vrlo raštrkan i prema tome čuvanje vrlo oteščano i skupo. Kod nekih pak osjetljiv je utjecaj vršilo, a vrši i danas, na prihode iz šuma uvećanje obaveza imovnih općina t. j . porast pravoužitničkih prava. Da te imovne općine ne načinju uživati fundus instructus odnosno da ga ne uživaju u osjetljivijoj količini radi pokrića novčanih potreba, članovi nekih imovnih općina plaćali su od postanka imovne općine izvjestan novčani doprinos za građevno i ogrijevno drvo, te za šumsku pašu i žiropašu. Na taj se način pokrivao dio manjka na potrebama. Kako i to nije dostajalo za normalan život nekih imovnih općina, to se i država postarala, da taj normalni život omogući, znajući dobro za funkciju, koju imovne općine vrše umjesto države. Tako je donesena c. i k. naredba od 15. srpnja 1881. godine, koja u § 21. određuje, da se vlada ima postarati, da se ličkoj, slunjskoj, I. i II. banskoj imovnoj općini pruži potpora, u koliko je doista potrebna njihovom opstanku. Da ta naredba nije ostala prazno slovo, dokazuje zakonski članak LXV1I. od 1912. godine zajedničkog ugarsko :hrvatskog sabora o državnom proračunu za god. 1913., koji u § 9. određuje slijedeće: »Opraštaju se do konca godine 1907. u zaostatku ostale dugovine na državnom porezu i pripadcima istih, koji terete imovnu općinu slunjsku i I. bansku na području bivše hrvatsko-slavonske vojne krajine kao i zatezni kamati državnih poreza, raspisanih na teret spomenutih imovnih općina u razdoblju godina 1908. do 1912. Oprašta se nadalje beskamatni zajam od 120.000 Kr. što je godine 1881. podijelio k. ug. ministar finansija tkz. pasivnim imovnim općinama na području bivše hrvatskoslavonske vojne krajine; a imovna općina lička, koja se ima ustrojiti, rješava se plateža one dugovine, koja je usljed toga, što je lisnica poljodjelstva rukovala imovinom spomenute općine na teret te općine, koja se ima ustrojiti, nastala do konca godine 1912. spram lisnice poljodjelstva.« * Referat, održan na 57. redovnoj glavnoj godišnjoj skupštini Jugoslavenskog šumarskog udruženja 3. septembra 1933. u Banjoj Luci. 607 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Da je država imovne općine zaista i pomagala, navesti ću za primjer samo slunjsku imovnu općinu. Ta je imovna općina primila od države u ime potpore za pokriće redovitih potreba i to u razdoblju od 1881—1886. godine 27.450 for., a u raz doblju od 1908—1917. godine 7.950 Kr. Osim toga oprošten joj je sav porez za razdoblje od 1887—1908. godine u iznosu od 129.570 Kr., dok joj je za razdoblje od 1908—1910. godine država doznačila potporu od 20.1O0 Kr. za naplatu dužnog poreza. Vodeći racionalno gospodarenje — svaka imovna općina prema svojim spe cijalnim prilikama — imovne su općine do svjetskog rata i za vrijeme svjetskog rata vršile svoju zadaću: neke lagano, a neke nešto teže, i to neke od potonjih uz pri pomoć samo članova, a neke i uz pripomoć države. Političke i ekonomske posljedice svjetskog rata ostavile su dubok trag na fi nancijalno stanje nekih imovnih općina kao i na gospodarenje kod njih. Te su po sljedice za neke imovne općine skoro katastrofalne, ako ne momentano i u kraćem roku, a ono bezuvjetno u skoroj budućnosti. Kao jedini primjer neka posluži brodska imovna općina. Ona je kod segregacije dobila u glavnom mlade i stare šume, a srednjedebnih vrlo malo. Kako su se stare šume imale užiti u skraćenom roku, da ne propadnu, to je pretstojao, a i danas pretstoji etatni vacuum. Da bi za trajanja toga etatnog vacuuma imovna općina mogla živjeti, predratna je uprava kod povoljnih konjunktura unovčivala stare hrastike i od utrška stvarala nepotrošnu glavnicu, koja je do rata narasla na 53,000.000 Kr. Od te svote imovna je općina pod pritiskom ta: dašnjih vlasti upisala 33,000.000 Kr. austro-ugarskog ratnog zajma. Danas obveznice toga ratnog zajma ništa ne vrijede, te se može reći, da je taj golemi imetak za imovnu općinu potpuno fzgubljen, dok sablast etatnog vacuuma i dalje postoji. Ostali dio nepotrošive glavnice sastoji se od raznih stranih i domaćih vrijednosnih papira, koji također danas u glavnom slabo vrijede, jer se velika većina njih ne može unovčiti. U godini 1922. izdalo je Ministarstvo šuma i rudnika naredbu broj 13.064 od 4. maja o upravi, službovanju i gospodarenju sa šumama krajiških imovnih općina, po kojoj država preuzima — ne dirajući u pravo svojine — u svoju direktnu upravu šume i posjede krajiških imovnih općina. Naredba je po intencijama dobra, ali dosada štetna po imovne općine, jer nije u cjelosti provedena u život. Službeno osoblje prevedeno je u državnu službu i odmjerene su mu plaće i penzije kao i državnom šumarskom osoblju, koje se i isplaćuje do danas, ali iz kase imovnih općina. Do danas nije proveden u život drugi dio člana 5. te naredbe, po kome se imao ustanoviti prinos, koji će imovne općine plaćati državi u ime upravnih troškova odnosno po kome se rashod za državnu upravu imovnih općina i njihov doprinos za to imao unijeti u državni budžet. Činovnici su — kako je poznato — i prije primali plaće i penzije u istim iznosima, kao i državni šumarski činovnici, ali od 19021 god. terete imovne općine visoke plaće i penzije čuvarskog osoblja po zakonu o činovnicima, dok je do tada svaka imovna općina plaćala to osoblje kako je mogla, a šume su ipak bile dobro čuvane! Država je dakle nametnula imovnim općinama terete — državnu upravu, protiv koje se nema što primijetiti — ali se nije ničim regresirala imovnim općinama, pa ni onima, koje te terete ni za najkraće vrijeme nisu mogle podnijeti. I kod uprave sa imovnim općinama država je provodila istu grešku kao i kod državne šumske uprave. Prečesto je mijenjala i mijenja stručno osoblje, koje nije katkada imalo ni vremena da se upozna sa financijalnim stanjem i sa smjernicama gospodarstva imovne općine, ili je premješteno, kada se je s tim gospodarenjem upoznalo. Time je prekinut toliko potrebni kontinuitet u provađanju utvrđenih smjernica gospodarenja kod imovnih općina. To je urodilo kod nekih imovnih općina daljnjim štetnim posljedicama, jer su ljudi, koji se nisu ni približno upoznali sa pravim financijalnim stanjem imovne općine, pa si prema tome nisu mogli ni 608 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 51 <-- 51 --> PDF |
postaviti smjernice gospodarenja za imovnu općinu korisne, pristupili provadanju kupova velikih šumskih kompleksa. Ti prikupljeni posjedi imovnih općina gotovo su svi pasivni i teško terete gospodarenje odnosnih imovnih općina. Prihodi iz njih ne mogu sada, a neće moći ni u dosta velikoj periodi vremena pokrivati rashode: (upravu, čuvanje, poreze, pošumljavanja it.d.) ni amortizirati kupovnu glavnicu, te o nekom višku prihoda u korist imovne općine za tu periodu nema govora. Ali zato visoke a neisplaćene kupovnine sa zateznim ´kamatima (tište danas imovne općine i bacaju ih u očajno i skoro bezizlazno stanje! Gornjim razlozima teškoga stanja imovnih općina imaju se još pribrojiti državni porez, banovinski prirezi, općinski nameti, te ostale javne daće. Ti izdaci tako terete imovne općine, da danas nema ni jedne, koja bi njima propisno udovoljavala. Sve su one na njima zadužene i svaki dan se kod njih vrše zapljene i ovršna utjeravanja sa uvijek novim troškovima tih postupaka. Ovdje treba naglasiti, da su šume bezuvjetno prejako opterećene tima daćama, te je krajnji čas, da se ta poreska odmjeravanja podvrgnu temeljitoj reviziji na temelju faktičnih, a ne fiktivnih prihoda iz šuma. Svima pobrojanim negativnim momentima u gospodarenju kod imovnih općina — više manje stalnima — pridolazi još današnja depresija na drvnom tržištu. Danas se ne može unovčiti, ili se unovčuje uz bagatelne cijene, fina roba starih slavonskih hrastika, a da o unovčenju većih količina bukovine ili čamovine, koje su kod nekih imovnih općina glavni šumski proizvod, nema ni govora. Navedeni negativni momenti u gospodarenju kao i mnogi drugi, koje nisam spomenuo, dovedoše imovne or-ćine dotle, da nijedna imovna općina ne udovoljava danas ni vanrednim ni redovnim obavezama, jer skoro nijedna ne plaća redovito poreze i ostale javne daće, a većina ih nije u stanju da redovito isplaćuje prinadležnosti aktivnih i penzionisanih službenika. Stanje svih imovnih općina danas je takovo, da pred njim ne mogu niti smiju nadzorne šumarske vlasti zatvarati oči, niti smiju izbjegavati što hitnije riješenje pitanja o sanaciji imovnih općina, bilo na koji način. II. NACRT ZAKONA O IMOVNIM OPĆINAMA. A) Temeljna načela. I Ministarstvo šuma i rudnika se trglo. U tom ministarstvu izrađen je nacrt zakona o imovnim općinama, koji se dijeli na devet glava i to: I. Osnovne odredbe. II. Uprava imovne općine (1) zastupsjtvo, 2) gospodarski odbor, 3) revizijonalni odbor); .. Organizacija stručne uprave; IV. Činovnici i ostali službenici (1) činovnici, 2) zvaničnici i ostalo osoblje, 3) penzije); V. Nadzor i nadležnost banske uprave (1) nadzor nad upravom, 2) nadzor nad službovanjem i stručnom upravom); VI. Pravoužitništvo(l) članovi imovne općine, 2) kompetencija članova imovne općine); VII. Načela za gospodarstvo i uživanje prihoda imovnih općina; VIII. Odredbe ekonomske i financijalnc prirode; IX. Prelazim i završna naređenja. Odredbe glave I.—VII. u glavnom su uzete iz zakona od 15. lipnja 1873. o imovnim općinama u hrv. slav. vojnoj krajini, zatim iz zakona od 11. VII. 1881., kojim se razjašnjuju odnosno preinačuju nekoje ustanove zakona od 15. lipnja 1873. te naputka A, B i C k zakonu od 8 lipnja 1871. o otkupu šumskih služnosti. Samo su te zakonske odredbe detaljno razrađene prema bogatom iskustvu od 58 godina, otkako imovne općine postoje. Odredbe glave VTII. i IX. nove su i one su rezultat današnjeg stanja imovnih općina. Ovde se naglašuje, da će se ova razlaganja odnositi samo na pitanja načelne prirode, a nipošto na detalje toga nacrta zakona, protiv kojih ima dosta prigovora. Jasno je, da će biti lagano detaljno razrađivanje, kada se utvrde temeljna načela, na kojima ima zakon bazirati. 609 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Svrha ovoga nacrta zakona je održanje imovnih općina i spašavanje njihovo iz teškog financijalnog stanja, te njihovo osposobljcnje za normalni samostalni život, da uzmognu i nadalje vršiti svoju zadaću t. j . u prvom redu da snabdijevaju nravoužitnike (zemljoradnike, upravne, školske i vjerske općine) sa ogrijevnim i građevnim drvetom, a njihovu stoku sa šumskom pašom i žirenjem, u drugom pak redu da potpomažu gradnju školskih, općinskih i crkvenih zgrada, željeznica, mostova i cesta, zatim izvedbu komasacija, kanalizacija i obranbenih nasipa, zatim djelovanja raznih humanitarnih i socijalnih društava, a napokon i samu državu (zajmovi). Baza, sa koje se polazi, je nešto ograničena autonomija. Sredstva, sa kojima bi se svrha imala postići danas, kad su skoro sve imovne općine u teškom fiiiancijalnom stanju, imala bi se namaknuti izvjesnim mjerama u gospodarenju imovnih općina, te izvjesnim pripomoćima ekonomske i financijalne prirode sa strane države. Mjere predviđene u gospodarenju kod imovnih općina su slijedeće: 1. Autonomna stručna uprava (činovnici, zvaničnici i služitclji). Ti bi namještenici bili stalni, dulje vremena na jednom mjestu, čime bi bolje upoznali povjerenu im zadaću i gospodarenje nesurnljivo vodili uspješno. 2. Redukcija šumskih uprava i čuvarskih srezova, te s tim u vezi redukcija osoblja, kao i reaktivacija još mladog penzionisanog osoblja. 3. Ukidanje porodičnog dodatka zvaničnika i služitelja na službi kod Direkcija šuma i šumskih uprava; redukcija plata u gotovom zvaničnicima i služiteljima, čuvarima srezova, a povećanje istim licima plaća u naturi (besplatan stan, deputatni ogrev, deputatno zemljište, besplatna paša i žirenje); upotreba dnevničara kod čuvanja manjih srezova. 4. Sniženje ličnih i porodičnih penzija zvaničnika i služitelja, čuvara šuma. 5. Plaćanje izvjesnog doprinosa po pravoužitnicima za njihove pripadnosti na ogrijevnom i građevnom drvetu, paši i žirenju. 6. Refundacija efektivnih proizvodnih troškova po pravoužitnicima, ako primaju ogrijevno ili građevno drvo u izrađenom stanju. 7. Sniženje pripadnosti na ogrijevnom i građevnom drvu do količine, koju dozvoljava godišnji etat šume kod obračuna po principu strogo potrajnog gospodarenja. Ovdje se pripominje, da u putanju pravoužitništva nacrt zakona ´predviđa neke slučajeve, po kojima bi se katastar pravoužitnika, a s njim i obaveze imovnih općina povećale. Pripomoći sa strane države bile bi slijedeće: 1. Oprost od poštanskih pristojba. 2. Doprinos države od 3,000.000 Dinara godišnje u »Penzioni fond činovnika i službenika imovnih općina« tako dugo, dok taj fond ne bude u mogućnosti iz kamatnih prihoda isplaćivati penzije. 3. Doznaka ogrijevnog i građevnog drveta pravoužitnicima tz državnih šuma, ako ga nema u šumama imovnih općina, uz 50% popusta na prodajnoj cijeni. 4. Besplatna paša i žirenje u otvorenim drž. šumama, u koliko toga nema u otvorenim šumama imovnih općina. 5. Cuvarski srezovi imovnih općina spajaju se sa međašnim drž. čuvarskim srezovima, te ih čuva državni čuvar šuma. 6. Prinos za pošumlenje od materijala iz šuma imovnih općina ubire se u korist imovnih općina. 7. Otpis dugovine na ime neplaćenog drž. poreza, banovinskih prireza, općinskih nameta i ostalih javnih daća, koje imovne opčine duguju do uključivo 1. januara 1933. 610 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 53 <-- 53 --> PDF |
8. Oprost od drž. poreza te svih banovinskih prireza i općinskih nameta: a) za golijeti i krševe obraštene šikarama, lošim izdanačkim ili kržljavim šumama, koje treba nanovo pošumiti naročitim kulturnim mjerama; b) za šumske kulture i mlade branjevine, iz kojih nije moguće očekivati prihode proreda, t. j . do navršene 40. godine starosti za I. II. i III. bonitet, a do 60 godine starosti za sve ostale bonitete po klasifikaciji katastra; c) za šume krševitog gorja i planina, za koje je propisana preborna sječa kao zaštitna mjera, da se otklone razne pogibelji: lavine, vododerine it.d. 9. Sniženje banovinskih prireza i opć. nameta na one šume, te šumsko i ostalo zemljište, koje nije oslobođeno od plaćanja istih. U ime njih imale bi imovne općine plaćati 5% od svih brutto novčanih prihoda, koji su ostvareni u prošloj godini. 10. Beskamatni dugoročni zajam onim imovnim općinama, koje dug svome osoblju za plaće i penzije ne bi mogle amortizirati u roku od 2 godine, od dana stupanja zakona na snagu. Ako bi usprkos svih navedenih mjera za sanaciju imovnih općina koja od njih došla u potpuno pasivan položaj t. j . da cjelokupni godišnji novčani bruto - prihodi ne bi dostajali ni za najnužnije rashode proračuna, imala bi se uprava te imovne općine povjeriti upravnim vlastima prvog stepena odnosno sreskim šumarskim referentima na području te imovne općine, ne dirajući u prava svojine. U takvom bi slučaju prešli na budžet države, resora Ministarstva šuma i rudnika, svi činovnici i službenici imovne općine, bilo aktivni bilo penzionisani, tako da bi penzije iznosile onoliko, koliko su predviđene tim zakonom o imovnim općinama. Dakle glavna načela, na kojima je nacrt zakona sastavljen, bila bi: 1. Autonomija svojine i stručne uprave u skoro istorn smislu, kakva je postajala prije naredbe Ministarstva šuma i rudnika od 4. maja 1922. br. 13.054. 2. Vrhovni nadzorni organ je banska uprava. 3. Mjere za sanaciju imovnih općina. 4. Podržavljenje stručne uprave za slučaj pasivnosti. B. Primjedbe konsultovanih nadleštava. Nacrt zakona dostavljen je svima direkcijama šuma imovnih općina, kr. direkciji šuma Sušak (g. ing. Andriji Perušiću), šumarskim odsjecima savske i dunavske banovine sa pozivom, da stručni šumarski i računarski činovnici stave na taj nacrt svoje primjedbe. Također je pozvano čuvarsko osoblje svih imovnih općina, da i ono na nacrt stavi svoje primjedbe. Primjedbe navedenih nadleštava razvrstane su prema glavnim načelima nacrta izraženim u četiri navedene točke. Ad 1. Autonomija svojine i stručne uprave. Neka konsultovana nadleštva stavila su u pitanju autonomije ili podržavljenja svojine i stručne uprave imovnih općina najprije principijelne primjedbe. No za slučaj, da se ove ne prihvate, već da se ima donijeti zakon u pravcu autonomija imovnih općina, stavila su ta nadleštva specijalne primjedbe na pojedine odredbe nacrta zakona. la. Za podržavljenje svojine, t. j . da država preuzme u svoje vlasništvo sav posjed imovnih općina, izjasnile su se u principu direkcije šuma ogulinske, gradiške i brodske imovne općine, ali sve tri uz uvjet, da se članovima imovnih općina očuvaju prava, koja sada imaju makar uz neku odštetu. Direkcija šuma ogulinske imovne općine motivira svoj stav s razlogom, što su sve njene šume na apsolutnom šumskom tlu, pa je u interesu države, da se one očuvaju. Direkcija šuma brodske imovne općine veže svoj stav uz uvjet, ako se ne prihvate pripomoći sa strane države predviđene po nacrtu zakona kao i po prijedlogu te direkcije. Ako se te pripomoći prihvate, ona je za autonomiju svojine. 611 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 54 <-- 54 --> PDF |
b) Za autonomiju svojine izjasnilo se u principu ostalih sedam direkcija šuma imovnih općina, zatim ing. Radošević (koji je izradio posebni nacrt zakona), tag. A. Perušić, šumarski odsjek savske i šumarski odsjek dunavske banovine. 0. a) Za potpuno podržavljenje stručne uprave, t. j . stručnog i čuvarskog osoblja, izjasnile su se direkcije šuma đurđevačke, križevačke, II. banske, gradiške i petrovaradinske imovne općine, te udruženje šumarskih zvaničnika Kraljevine Jugoslavije, koje u rezoluciji od 22. XII. 1932. traži da se u cijelosti provede u život naredba Ministra šuma i rudnika iz 1922. godine, pa da se i lugarsko osoblje imovnih općina smatra za državno. b) Za djelomično podržavljenje stručne uprave i to samo činovnika, izjasnile su se direkcije šuma otočke, ogulinske i slunjske imovne općine. Po primjedbama navedenih direkcija čuvarsko osoblje postaje autonomno i plaće mu se imaju odrediti ovim zakonom ili po zastupstvu imovne općine. Ing. Perušić drži u principu, da nije uputno donositi zakon o autonomnoj upravi, kada većina imovnih općina nije u stanju da se uzdržava, već misli, da bi bilo bolje sadanju podržavljenu upravu likvidirati i prepustiti ju sreskim šumarskim referentima. Obrazlaže to time, da nije pravo, da seljaci u provincijalu ne plaćaju (ili neznatno) doprinose za stručnu upravu svojih šuma, a krajišnici da je plaćaju tako skupo, da njihova korist sve više gubi značenje izvjesnog prava, jer slobodnim kupom može pravoužitnik doći do šumskog produkta gotovo uz istu cijenu, kao i iz šuma svoje imovne općine. c) Za autonomiju cijele stručne uprave, t. j . i stručnog i čuvarskog osoblja, izjasnile su se direkcije šuma prve banske i brodske imovne općine, ali uz uvjete. Direkcija šuma I. banske imovne općine traži odmah zajam od 500.000 Din, da može svome osoblju isplatiti dugove za plaće i penzije. Direkcija šuma Brodske imovne općine predviđa autonomnu stručnu upravu još samo za vrijeme, dok bude imala starih hrastika. Šumarski odsjek savske banovine prihvaća u tom pogledu propise nacrta zakona. — Šumarski odsjek dunavske banovine bavi se tim pitanjem opširnu. Taj odsjek predložio je još u godini 1930. nacrt »Zakona o podržavljenju uprave krajiških imovnih općina« po kome u svrhu saniranja financijalno ruiniranog i ekonomski poremećenog stanja krajiških imovnih općina cjelokupna uprava imovnih općina prelazi u državne ruke, a vrši ju nadležni ban. Zastupstva i gospodarski odbori se ukidaju, a mjesto njih nastupaju odbor i pododbor državne uprave. Odbor vrši funkcije zastupstva, a sačinjavaju ga: po jedan predstavnik upravnog odjeljenja i šumarskog odsjeka nadležne banske uprave, upravnik i dva starija činovnika uprave dobara (koji se naziv upotrebljava umjesto direkcije šuma), te svi šefovi šumskih uprava. Pododbor vrši funkciju gospodarskog odbora, a ihčinjavaju ga: upravnik sa dva starija činovnika uprave dobara. Za promjene u službi osoblja važi zakon o činovnicima. U displinskom pogledu spadaju službenici imovnih općina u ^nadležnost hana. Plaće činovnika su kao kod državnih, a za zvaničnike i služitelje imaju se propisati pravilnikom, uzimajući u obzir financijalnu mogućnost dotične imovne općine. Imovne općine plaćaju državi prinos za pokriće troškova državne uprave u efektivnom iznosu. Ako koja imovna općina to ne bi mogla, može se taj prinos djelomično ili sasvim otpisati. Ta državna uprava imala bi utvrditi, da li šume imovnih općina mogu uz potrajuo gospodarenje davati ogrijevno i građevno drvo za potrebu pravoužitnika. Ako tih prihoda nema dosta, imala bi se ta pravoužitnička prava obustaviti. Prednji nacrt zakona predstavlja dakle etapu u otklanjanju nejednakosti povlastica tkz. pravoužitničkih prava t. j . ova bi se imala staviti van snage. U Primjedbama na nacrt zakona Ministarstva šuma i rudnika taj odsjek zastupa stanovište široke autonomije uz pravo nadzora državne vlasti, pa prema tome stanovištu udešava i sve odredbe zakona. Tim načinom t. j . širokom autonomijom, po kojoj se imovne općine prepuštaju sasvim same sebi bez ikakve pripomoći sa strane 612 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 55 <-- 55 --> PDF |
države, drži taj odsjek da će pravoužitnici sami doći do zaključka, Ga l, njihovo imanje može sebe da izdržava ili ne. Pa ako ne, oni će sigurno donijeti odluku, da se toga imanja odriču u korist države. Ako i kada to bude, država će moći imanje da primi i da ga vodi, jer će otpasti mnogi tereti, kojima je to imanje bilo opterećeno. Dakle država ne će primiti obaveza pasivnosti. Sve bi se to moglo u zakonu predvidjeti sa nekoliko odredaba. 3. Sva konzultovana nadleštva izjasnila su se, da plaće osoblja stručne uprave padaju na teret imovnih općina. Isto vrijedi i za penzije tako dugo, dok se ne budu mogle isplaćivati iz penzionog fonda, .ledino se ing. Perušić izjasnio, da plaće padaju na teret države, kako je to danas kod zemljišnih zajednica. Devet direkcija šuma imovnih općina izjasnilo se, da te plaće i penzije imovnih općina imovne općine plaćaju izravno, a samo se direkcija šuma petrovaradinske imovne općine izjasnila, da imovne općine plaće i penzije isplaćuju neizravno t. j . da plaćanje vrši država, a imovne općine da te iznose državi refundiraju. Iz prednjih razlaganja vidljivo je, da je većina konzultovanih nadleštava za održanje imovnih općina kao autonomnih tijela s obzirom na svojinu, ali uz pripomoći sa strane države. To je stanovište i opravdano iz više razloga. Šume nekih imovnih općina (otočke, ogulinske, slunjske itd.) nalaze se na apso-> Hitnom šumskom tlu i dobro su sačuvane, pa narodno - gospodarski interesi traže, da se one i održe. Više je nego sigurno, da bi iza eventualnih dioba te šume bile devastirane. Stvorio bi se goli krš, koji se na drugim stranama države za skupe novce pošumljuje i čije pošumljenje tereti sve kategorije šumovlasnika u državi. Kod drugih pak imovnih općina nema u blizini državnih šuma, iz kojih bi se stanovnici toga područja mogli snabdjevati drvom, pa je i u takvim slučajevima dužnost države, da imovne općine — kao šumske zajednice — bezuvjetno podržava u interesu tamošnjeg naroda. Na prigovor, da medu pravoužitnicima ima i nepravoužitnika, pa da se podržavanjem pravoužitničkih prava stvara osjećaj zapostavljanja kod tih nepravoužitnika, treba napomenuti, da u doba vojne krajine i neposredno iza njenog ukidanja tih nepravoužitnika na njenom području skoro nije ni bilo, a i danas ih ima minimalan broj na području otočke, ogulinske, slunjske, I. i II. banske imovne općine. Njih ima samo . plodnim krajevima Slavonije i gornje Hrvatske. Ako se promotri nacionalna struktura tih nepravoužitnika, vidjeti će se, da se njihov vrlo velik broj sastoji od elemenata, kojim je prijašnja tuđinska vlast stvarala most preko našeg narodnog teritorija na Jug i Istok. Treba dakle pri rješavanju toga prigovora imati na umu navedene momente. Da bi se odbili prigovori, da su imovne općine privilegije izvjesnog broja građana dane po prijašnjoj državi, potrebno je pročitati u članku. »Servitutna prava bivših vojno - krajiških komuniteta u državnim šumama« od Dr. 2. Miletiča (Šu-. marski list 1933. god.) interesantan pasus pod naslovom »Vlasništvo šuma u Vojnoj Krajini«. Nijedan krajiški zakon ili uredba do godine 1850. ne tretira pitanje vlasništva šuma na području vojne krajine. Tek prema krajiškom zakonu iz godine 1850. krajiške su šume državno dobro, ali će se po prethodnom podmirenju državni h potreba za Vojnu Krajinu izdavati iz njih Graničarima, po njihovim starim pravima, besplatno gradjevno i ogrijevno drvo za kućnu potrebu.« — Dakle se tim zakonom jednostavno dekretirala vlasnost krajiških šuma! Po ukinuću vojne krajine polovica šuma dana je narodu, a drugu polovicu zadržala je država, te su one pomalo postaie svojinom »Kr. ug. šumskog erara«. Rečeno je već u početku ovog referata, tko je kod segregacije bolje prošao. Ali i povrh toga iz prednjeg se vidi, da je taj Kr. ug. šumski erar onaj, koji je dobio nešto, što nije bilo njegovo, pa da se ne može govoriti o privilegijama Krajišnika, koji su izgubili polovicu onoga, što je za 613 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 56 <-- 56 --> PDF |
pravo bilo njihovo. Da su dobili sve, danas jamačno ne bi bilo na dnevnom redu pitanje saniranja imovnih općina. Napokon se mora još napomenuti, da bi država usprkos pripomoći, koje bi dala imovnim općinama, još uvijek od njih dobivala izvjesne prihode (porez), ako one ostanu kao samostalna tijela. U slučaju pak podržavljenja i državne svojine, ali uz održanje piavoužitničkih prava, država bi morala snositi i troškove uprave tih šuma, pa postoji jaka sumnja, da li bi prihodi iz njih bili toliki, da bi pokrili troškove te uprave kao i poreze te ostale potrebe toga posjeda. Ad 2. Vrhovni nadzor. U pogledu toga, da nadležne banske uprave imaju da budu vrhovni nadzorni organi za imovne općine, saglasna su sva konzultovana nadleštva sa nacrtom zakona. Ad 3. Mjere za sanaciju imovnih općina. Direkcije šuma otočke, ogulinske, križevačke i I. banske imovne općine ne traže nikakovih posebnih važnijih pripomoći sa strane države do onih, koje su predvidjene u nacrtu zakona. Direkcija šuma đurđevačke imovne općine traži još: a) oprost od poreza na pješčane površine; b) naplatu banovinskih prireza i opć. nameta sa 5% od svih redovitih proračunskih prihoda, koji su ostvareni u prošloj godini izuzev pravoužitnički doprinos za uzdržavanje imovnih općina; c) povrat svih doprinosa u fond za pošumljenje, koji će se iznosi uložiti u penzioni fond činovnika i ostalih službenika imovnih općina. Direkcija šuma slunjske imovne općine traži još: a) oslobođenje od plaćanja svih državnih poreza, banovinskih prireza i opć. nameta za cjelokupno šumsko zemljište slunjske, I. i II. banske imovne općine, kojih je opstanak ugrožen samom segregacijom i za koje je predviđena potpora u § 21. naredbe od 15. VII. 1881., koja je napred citirana; b) oprost svih dugova za neplaćeni državni porez, banovinski prirez i opć. namet, te ostale javne daće do dana stupanja na snagu ovoga zakona. Direkcija šuma II. banske imovne općine ne traži posebnih pripomoći, ali drži da ni predviđene pripomoći ne će sanirati imovnu općinu, jer redoviti prihodi ne pokrivaju nikako rashode i ako pravoužitnici već decenijama plaćaju doprinose za sve pripadnosti, te se radi toga vrše prethvati na prihodima iz šuma. Direkcija šuma gradiške imovne općine traži još: a) da se namet plaća po najjačem porezovniku dotične upravne općine, kako je to i ranije bilo; b) da država vrati imovnoj općini sve prinose, uplaćene u fond za pošumljenje do stupanja na snagu zakona. Direkcija šuma brodske imovne općine traži još: a) oprost od državnog poreza, banovinskog prireza, opć. nameta za šume oštećene elementarnim nepogodama (požar, ciklon, ledolom, sušenje uslijed raznih uzroka itd.) prema razmjeru oštećenja; b) isplatu, iz državnog budžeta, ličnih i porodičnih penzija onih lica, koja su te penzije primala iz kase imovnih općina prije stupanja na snagu ovoga zakona, c) zamjenu dijela prikupljenog posjeda za državni šumski posjed na matičnom području imovne općine. Direkcija šuma petrovaradinske imovne općine traži oslobođenje od plaćanja bilo kakovih opć. nameta. Ing. Radošević traži još: a) da općine (upravne, školske i crkvene) ne budu priznate za članove imovnih općina; b) da se mostovi brišu iz katastra pravoužitnika ; 614 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 57 <-- 57 --> PDF |
c) oslobođenje od plaćanja državnog poreza, banovinskog prireza i opć. nameta; d) zamjena odnosno arondacija državnog šumskog zemljišta sa onim imovnih općina. Ing. Perušić traži osim plaćanja prinadležnosti i penzija svih službenika iz državnog budžeta, kako je već navedeno, i zamjenu državnog šumskog posjeda sa posjedom imovnih općina, što se naročito može postići kod onih imovnih općina, koje imaju prikupljenog posjeda. Šumarski odsjek savske banovine traži još, da država doprinosi godišnje u penzioni fond činovnika i službenika imovnih općina 5,000.000 Din tako dugo, dok se penzije ne budu mogle plaćati iz kamatnog prihoda penzionog fonda. Šumarski odsjek dunavske banovine odbija sve pogodnosti i pripomoći predviđene po nacrtu zakona od strane države u korist imovnih općina, motivirajući to u glavnom, da bi to značilo privilegiranje izvjesnog broja građana ispred ostalih. Na koncu treba još nadodati, da su se skoro sva konzultovana nadleštva izjasnila protiv onih odredaba nacrta zakona u pitanju pravoužitništva, po kojima bi se povećale današnje obaveza imovnih općina prema njenim članovima. ad 4. Podržavljenje stručne uprave za slučaj pasivnosti. Prema nacr u zakona povjerava se za slučaj potpune pasivnosti imovne općine njena uprava upravnoj vlasti I. stepena t. j . sreskim šumarskim referentima, ne dirajući u pravo svojine. Za ovakovo riješenje izjasnile su se direkcije šuma ogulinske, slunjske, I. i II. banske, gradiške, brodske i petrovaradinske imovne općine. Dakle njih sedam. Direkcije šuma otočke, đurđevačke, križevačke imovne općine predlažu, da za taj slučaj preuzme stručnu upravu imovnih općina Ministar šuma i rudnika putem područnih državnih direkcija šuma, ne dirajući u pravo svojine. — Ing. Radošević predlaže za taj slučaj preuzimanje stručne uprave po Ministru šuma i rudnika putem državnih direkcija šuma, ali tada svi prihodi šuma imovnih općina idu u državnu kasu. Pravoužitnici gube sva prava na bilo kakove pripadnosti. Ing. Perušić predlaže državnu stručnu upravu po sreskim šumarskim referentima, analogno kao kod zemljišnih zajednica, ne dirajući u pravo svojine. — Šumarski odsjek savske banovine predlaže za slučaj potpune pasivnosti onakovu upravu sa imovnim općinama, kako se danas upravlja sa ličkom imovnom općinom. — Šumarski odsjek dunavske banovine predlaže, da se u zakon unese odredba, kojom se ovlašćuje Ministar šuma i rudnika, da može uzeti pod državnu upravu šume imovnih općina, ako to zastupstvo zatraži, a pravilnik za izvršenje toga da propiše Ministarski savjet po saslušanju Ministra šuma i rudnika i Ministra financija te nadležnog bana. 111. ZAKLJUČAK. Uvažujući veliku ekonomsku ulogu, koju su imovne općine vršile i vrše u narodnom životu, a koju bi imale vršiti i nadalje, te uzevši u obzir neke momente iz prednjih razlaganja, ukazuje se jasna i neodložna potreba, da se pitanje sanacije imovnih općina ima što prije riješiti jednim zakonom, koji bi tima institucijama omogućio normalan život, da mogu nesmetano vršiti svoju zadaću. Za podlogu toga zakona može služiti spomenuti nacrt zakona Ministarstva šuma i rudnika, prerađen prema važnijim primjedbama konzultovanih nadleštava. Po mom mišljenju zakon treba sastaviti na slijedećim temeljnim načelima. 1. Baza novoga zakona ima biti autonomija svojine t. j . slobodno raspolaganje i gospodarenje sa imovinom imovnih općina, da se na taj način zaštite interesi i uveća prosperitet članova imovnih općina. 2. U svrhu saniranja teških financijalnih prilika, te radi omogućenja normalnog samostalnog života imaju se preduzeti neke mjere u gospodarenju imovnih općina kao i osigurati i olakšice i pripomoći ekonomske i financijalne naravi sa strane države u korist imovnih općina, koje su predviđene u nacrtu zakona Mnistarstva 615 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 58 <-- 58 --> PDF |
šuma i rudnika. Opterećenja državnih šuma predviđena tim nacrtom zakona otpadaju i umjesto toga treba provesti arondaciju i zamjenu državnog i imovinskog šumskog posjeda, a po potrebi i reviziju segregacija. 3. Radi intenzivnog nadzora nad gospodarenjem imovnih općina, te u cilju zaštite interesa činovnika i službenika, koji će to gospodarstvo voditi, država ima preuzeti u svoje ruke stručnu upravu imovnih općina i istu plaćati, a imovne općine su dužne troškove te uprave državi refundirati prema svojoj financijalnoj mogućnosti u cijelosti ili djelomično ili da se od toga oproste, ako koja imovna općina nije u mogućnosti ni dio tih troškova platiti. 4. Za slučaj potpune pasivnosti koje od imovnih općina usprkos svih mjera u gospodarenju i pripomoći sa strane države, a da uslijed toga, kao i uslijed eventualnih dioba, šume te imovne općine ne propadnu, ima država — uz predhodni pristanak članova imovne općine — preuzeti i svojinu takove imovne općine, ali bez ikakvih obaveza sa strane države prema članovima takove imovne općine. Za takav slučaj država će organizirati upravu sa tima šumama na način, koji ona nade najpodesnijim. U pitanju saniranja teškog financijalnog stanja i poremećenih gospodarskih prilika imovnih općina bezuvjetno treba i Jugoslavensko šumarsko udruženje da zuzme stanovište, jer ono ima dužnost da s jedne strane, kao stručno šumarsko udruženje, pažljivo motri i vodi računa o svima prilikama na polju šumarstva, koje imaju ili bi mogle imati odlučnog upliva na prosperitet naroda i narodnog života, a s druge strane (kao staleško udruženje) da budno pazi, ljubomorno čuva i energično promiče interese svojih članova.* Prema zaključku Glavne skupštine otvaramo ovime anketu u Šumarskom Listu po pitanju Imovnih općina. Molimo članove, da svoja mišljenja dostave Upravi J. Š. U., pa će se otštampati u Listu. Uprava J. Š. U. ZAPISNIK VI. sjednice upravnog odbora Jugoslovenskog šumarskog udruženja, održane na dne 2. septembra 1933. u Banjaluci. Prisutni: Predsjednik Ing. M. Lenarčić , potpredsjednik Ing. J. Grünwald , blagajnik D. H r a d i 1 tajnik N e i d h a r d t, odbornici : B o r o š i ć, M i k 1 a u, .1 as i ć, S m i 1 a j, B a r a n a c, B ato i ć, D i v j a k, S a v i ć. 1. Tajnik čita zapisnik sjednice od 20, VII. 1933. Ovjerovljuju gg. Boroši ć i Bar a . a c. IL Blagajnik čita blagajnički izvještaj, koji se uzima na znanje. III. Tajnik čita pismo ing. N. Eića, upravljeno na tajnika u predmetu zaključka upravnog odbora od 3. juna 1933. Zaključuje se, da se predmet iznese pred časni sud Udruženja. IV. Podružnica u Sarajevu predlaže, da se omogući ulaz u tu podružnicu i članovima iz krajeva Primorske i Zetske banovine, koji gravitiraju Sarajevu. Ovo tako dugo, dok se u Primorskoj i Zetskoj banovini ne osnuju podružnice. Zaključuje se predmet iznijeti pred Glavnu skupštinu na odluku. V. Prima se rezolucija Sarajevske podružnice u predmetu uzurpacija drž. šumskog zemljišta u Bosni (Vidi zapisnik Glavne skupštine od 3. IX. 1933.) VI. Tajnik čita predlog gosp. prof. Dr. Petračića da se izmijeni Pravilnik za podijeljivanje stipendija, u smjeru, da bi se stipendije mogle dijeliti djeci članova Udruženja ne samo za studij šumarstva, već i za studij drugih struka na univerzitetima. Nakon kraće debate zaključuje se, da se Pravilnik ne mijenja. Potrebno je, * Rezoluciju, koju je Glavna skupština uputila Gospodinu Ministru šuma, vidi u skupštinskom zapisniku, koji dolazi u narednom broju. 616 |