DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Da je država imovne općine zaista i pomagala, navesti ću za primjer samo slunjsku imovnu općinu. Ta je imovna općina primila od države u ime potpore za pokriće redovitih potreba i to u razdoblju od 1881—1886. godine 27.450 for., a u raz doblju od 1908—1917. godine 7.950 Kr. Osim toga oprošten joj je sav porez za razdoblje od 1887—1908. godine u iznosu od 129.570 Kr., dok joj je za razdoblje od 1908—1910. godine država doznačila potporu od 20.1O0 Kr. za naplatu dužnog poreza. Vodeći racionalno gospodarenje — svaka imovna općina prema svojim spe cijalnim prilikama — imovne su općine do svjetskog rata i za vrijeme svjetskog rata vršile svoju zadaću: neke lagano, a neke nešto teže, i to neke od potonjih uz pri pomoć samo članova, a neke i uz pripomoć države. Političke i ekonomske posljedice svjetskog rata ostavile su dubok trag na fi nancijalno stanje nekih imovnih općina kao i na gospodarenje kod njih. Te su po sljedice za neke imovne općine skoro katastrofalne, ako ne momentano i u kraćem roku, a ono bezuvjetno u skoroj budućnosti. Kao jedini primjer neka posluži brodska imovna općina. Ona je kod segregacije dobila u glavnom mlade i stare šume, a srednjedebnih vrlo malo. Kako su se stare šume imale užiti u skraćenom roku, da ne propadnu, to je pretstojao, a i danas pretstoji etatni vacuum. Da bi za trajanja toga etatnog vacuuma imovna općina mogla živjeti, predratna je uprava kod povoljnih konjunktura unovčivala stare hrastike i od utrška stvarala nepotrošnu glavnicu, koja je do rata narasla na 53,000.000 Kr. Od te svote imovna je općina pod pritiskom ta: dašnjih vlasti upisala 33,000.000 Kr. austro-ugarskog ratnog zajma. Danas obveznice toga ratnog zajma ništa ne vrijede, te se može reći, da je taj golemi imetak za imovnu općinu potpuno fzgubljen, dok sablast etatnog vacuuma i dalje postoji. Ostali dio nepotrošive glavnice sastoji se od raznih stranih i domaćih vrijednosnih papira, koji također danas u glavnom slabo vrijede, jer se velika većina njih ne može unovčiti. U godini 1922. izdalo je Ministarstvo šuma i rudnika naredbu broj 13.064 od 4. maja o upravi, službovanju i gospodarenju sa šumama krajiških imovnih općina, po kojoj država preuzima — ne dirajući u pravo svojine — u svoju direktnu upravu šume i posjede krajiških imovnih općina. Naredba je po intencijama dobra, ali dosada štetna po imovne općine, jer nije u cjelosti provedena u život. Službeno osoblje prevedeno je u državnu službu i odmjerene su mu plaće i penzije kao i državnom šumarskom osoblju, koje se i isplaćuje do danas, ali iz kase imovnih općina. Do danas nije proveden u život drugi dio člana 5. te naredbe, po kome se imao ustanoviti prinos, koji će imovne općine plaćati državi u ime upravnih troškova odnosno po kome se rashod za državnu upravu imovnih općina i njihov doprinos za to imao unijeti u državni budžet. Činovnici su — kako je poznato — i prije primali plaće i penzije u istim iznosima, kao i državni šumarski činovnici, ali od 19021 god. terete imovne općine visoke plaće i penzije čuvarskog osoblja po zakonu o činovnicima, dok je do tada svaka imovna općina plaćala to osoblje kako je mogla, a šume su ipak bile dobro čuvane! Država je dakle nametnula imovnim općinama terete — državnu upravu, protiv koje se nema što primijetiti — ali se nije ničim regresirala imovnim općinama, pa ni onima, koje te terete ni za najkraće vrijeme nisu mogle podnijeti. I kod uprave sa imovnim općinama država je provodila istu grešku kao i kod državne šumske uprave. Prečesto je mijenjala i mijenja stručno osoblje, koje nije katkada imalo ni vremena da se upozna sa financijalnim stanjem i sa smjernicama gospodarstva imovne općine, ili je premješteno, kada se je s tim gospodarenjem upoznalo. Time je prekinut toliko potrebni kontinuitet u provađanju utvrđenih smjernica gospodarenja kod imovnih općina. To je urodilo kod nekih imovnih općina daljnjim štetnim posljedicama, jer su ljudi, koji se nisu ni približno upoznali sa pravim financijalnim stanjem imovne općine, pa si prema tome nisu mogli ni 608 |