DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 55 <-- 55 --> PDF |
države, drži taj odsjek da će pravoužitnici sami doći do zaključka, Ga l, njihovo imanje može sebe da izdržava ili ne. Pa ako ne, oni će sigurno donijeti odluku, da se toga imanja odriču u korist države. Ako i kada to bude, država će moći imanje da primi i da ga vodi, jer će otpasti mnogi tereti, kojima je to imanje bilo opterećeno. Dakle država ne će primiti obaveza pasivnosti. Sve bi se to moglo u zakonu predvidjeti sa nekoliko odredaba. 3. Sva konzultovana nadleštva izjasnila su se, da plaće osoblja stručne uprave padaju na teret imovnih općina. Isto vrijedi i za penzije tako dugo, dok se ne budu mogle isplaćivati iz penzionog fonda, .ledino se ing. Perušić izjasnio, da plaće padaju na teret države, kako je to danas kod zemljišnih zajednica. Devet direkcija šuma imovnih općina izjasnilo se, da te plaće i penzije imovnih općina imovne općine plaćaju izravno, a samo se direkcija šuma petrovaradinske imovne općine izjasnila, da imovne općine plaće i penzije isplaćuju neizravno t. j . da plaćanje vrši država, a imovne općine da te iznose državi refundiraju. Iz prednjih razlaganja vidljivo je, da je većina konzultovanih nadleštava za održanje imovnih općina kao autonomnih tijela s obzirom na svojinu, ali uz pripomoći sa strane države. To je stanovište i opravdano iz više razloga. Šume nekih imovnih općina (otočke, ogulinske, slunjske itd.) nalaze se na apso-> Hitnom šumskom tlu i dobro su sačuvane, pa narodno - gospodarski interesi traže, da se one i održe. Više je nego sigurno, da bi iza eventualnih dioba te šume bile devastirane. Stvorio bi se goli krš, koji se na drugim stranama države za skupe novce pošumljuje i čije pošumljenje tereti sve kategorije šumovlasnika u državi. Kod drugih pak imovnih općina nema u blizini državnih šuma, iz kojih bi se stanovnici toga područja mogli snabdjevati drvom, pa je i u takvim slučajevima dužnost države, da imovne općine — kao šumske zajednice — bezuvjetno podržava u interesu tamošnjeg naroda. Na prigovor, da medu pravoužitnicima ima i nepravoužitnika, pa da se podržavanjem pravoužitničkih prava stvara osjećaj zapostavljanja kod tih nepravoužitnika, treba napomenuti, da u doba vojne krajine i neposredno iza njenog ukidanja tih nepravoužitnika na njenom području skoro nije ni bilo, a i danas ih ima minimalan broj na području otočke, ogulinske, slunjske, I. i II. banske imovne općine. Njih ima samo . plodnim krajevima Slavonije i gornje Hrvatske. Ako se promotri nacionalna struktura tih nepravoužitnika, vidjeti će se, da se njihov vrlo velik broj sastoji od elemenata, kojim je prijašnja tuđinska vlast stvarala most preko našeg narodnog teritorija na Jug i Istok. Treba dakle pri rješavanju toga prigovora imati na umu navedene momente. Da bi se odbili prigovori, da su imovne općine privilegije izvjesnog broja građana dane po prijašnjoj državi, potrebno je pročitati u članku. »Servitutna prava bivših vojno - krajiških komuniteta u državnim šumama« od Dr. 2. Miletiča (Šu-. marski list 1933. god.) interesantan pasus pod naslovom »Vlasništvo šuma u Vojnoj Krajini«. Nijedan krajiški zakon ili uredba do godine 1850. ne tretira pitanje vlasništva šuma na području vojne krajine. Tek prema krajiškom zakonu iz godine 1850. krajiške su šume državno dobro, ali će se po prethodnom podmirenju državni h potreba za Vojnu Krajinu izdavati iz njih Graničarima, po njihovim starim pravima, besplatno gradjevno i ogrijevno drvo za kućnu potrebu.« — Dakle se tim zakonom jednostavno dekretirala vlasnost krajiških šuma! Po ukinuću vojne krajine polovica šuma dana je narodu, a drugu polovicu zadržala je država, te su one pomalo postaie svojinom »Kr. ug. šumskog erara«. Rečeno je već u početku ovog referata, tko je kod segregacije bolje prošao. Ali i povrh toga iz prednjeg se vidi, da je taj Kr. ug. šumski erar onaj, koji je dobio nešto, što nije bilo njegovo, pa da se ne može govoriti o privilegijama Krajišnika, koji su izgubili polovicu onoga, što je za 613 |