DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 20 <-- 20 --> PDF |
pokojnom gosp. Ing. Andriji Borošiću, bivšem kr. zemaljskom šumarskom nadzorniku, koji je po općenitom sudu bio čovjek osobito blage duše, a što se tiče drugarstva, svojom je koncilijantnošću i impozantnom pojavom upravo osvajao ne samo starije, nego naročito mlađe (podređene) kolege, da su neobično rado prianjali uz rad, u kojem im je sam prednjačio i podstrekivao ih na savjesnost. Preranom njegovom smrću mnogo je toga izgubila hrvatska šumarska struka, a umro je na sam svoj imendan 30. studena 1909 u 49. godini života. Nema jamačno šumara, službovao on ma kod koje vrsti šumskog vlasništva na području bivše Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a da se do izdanja novog zakona o šumama od 21. XII. 1929. nije služio njegovim priručnikom, što ga je 1900. godine izdao sa vlastitim tumačenjem, a uz sudjelovanje pravnika Dra Antuna Qoglije pod naslovom »Zakoni i naredbe tičući se šumske uprave i šumskog gospodarenja«. Godina 1894. bila je za Hrvatsku i Slavoniju, što se tiče stvaranja raznih zakona, vrlo plodna. Iste godine stvorio je Hrvatski sabor u Zagrebu među ostalim slijedeće glavne zakone, koji su bili u vezi sa šumarstvom: 1. Zakon od 22. siječnja 1894., kojim se ureduje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji; 2. Zakon od 26. ožujka 1894., kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, koje su pod osobitim javnim nadzorom; 3. Zakon od 25. travnja 1894. o uređenju zemljišnih zajednica. Držim stoga, da nije bilo nijednog šumara, naročito od onih, koji su služili kod »političke« uprave, a da nije počam od 1894. godine željno iščekivao, u smislu ustanova § 2. zakona od 26. III. 1894. izdavanje naputka o sastavljanju gospodarstvenih osnova. Žalibože, samo iščekivanje naputka trajalo je gotovo punih 9 godina, jer je tek 23. travnja 1903.. na radost i veselje tadanjih šumara, osvanula toliko iščekivana naredba o tome sastavku. Čitajući najprije samu naredbu sa prilozima A i B, a zatim i sam naputak za sastav gospodarstvenih osnova, koji je samoj naredbi priležao kao prilog pod C, lebdjele su mi kod čitanja dvije istaknute osobe, i to najprije moj odlični profesor na Visokoj školi za kulturu tla u Beču gosp. Adolf Ritter von Quttenberg, šumarski stručnjak svjetskog glasa, koji je tako reći uredio sve državne šume u bivšoj Austriji, a zatim sam sastavljač naputka gosp. Ing. Andrija Borošić. I dok sam tako po više puta čitao razna poglavlja, kao:; I. Predradnje; II. Opis šuma i III. Ustanovljenje načina budućeg gospodarenja, najviše sam se zadržavao kod odsjeka o proračunavanju godišnjeg prihoda, a napose o redovitom i vanrednom prihodu. Ne manju početnu brigu zadavalo mi je izračunavanje raznih vrsti prirasta kod raznih vrsti uzgoja šuma. Temeljno načelo hrvatskog naputka o izračunavanju godišnjeg prihoda sastoji se u tomu, da se godišnji prihod za visoke šume sa oplodnom i čistom sječom izračunava pomoću »poprečnog« godišnjeg prirasta u dobi sječe, a za preborne šume pomoću »tekućeg« prirasta, pa da se na taj način proračunani godišnji prihodi isporede u svrhu kontrole sa godišnjim prihodom izračunatim po kojem obličku. U Šum. Listu od godine 1917. kritikuje izdani naputak o sastavljanju gospodarstvenih osnova također sada već pokojni kr. šumarski nadzornik gosp. Ante Kern i to u članku »Praksa uređenja šuma uopće, a kod zemljišnih zajednica napose«, preštampanom i izdanom također u 642 |