DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Kako se iz svega izloženoga vidi, proizvodnja katrana nije od osobitoga značaja u J. Srbiji. No ipak ju ne treba zanemariti, jer daje ipak nešto prihoda gde je drugo iskorišćavanje teško. Samo ovu proizvodnju treba urediti tako, da se šuma ne pustoši, nego da kao sporedno iskorišćavanje šume iskorišćava panjeve i druge otpatke bez štete po kakvoću zemljišta. Ovo je naročito važno kod Priboja, gde bi se šuma mogla iskorišćavati intenzivnije s pogledom na blizinu železničke pruge. Dragoljub S. Petrović PRIZNATE GODINE SLUŽBE I § 86 CIN. ZAKONA. Državno pravobranioštvo Ministarstva Finansija dalo je tumačenje § 86 činovničkog zakona, kojim je regulisan godišnji odmor državnih službenika. To je tumačenje dostavljeno svim šumarskim nadleštvima raspisom Ministarstva Šuma i Rudnika broj 14813/1933 i glasi: »U odgovoru na pismo od 29. pr. mjes. Br. 14570 čast mi je izvestiti, da sam mišljenja, da se za određivanje godišnjeg odmora činovnicima grupa nižih od III. imaju uzimati u obzir samo godine efektivne službe, pošto bi uračunavanje i priznatih godina službe predpostavljalo jednu beneficiju, koju bi zakonodavac izrično naveo u § 86, koji govori o odmoru, kao što je to na pr. urađeno u § 270 koji govori o određivanju penzija, gdje je izrično rečeno, da će se ratne godine računati dvostruko za> penziju i t. d.« Sa ovim bi se tumačenjem mogli saglasiti, da je pojam efektivne službe i priznati h godin a malo jasnije određen. Uslijed te nejasnosti nisu neka nadleštva prigodom podjeljivanja godišnjeg odmora uzimala u obzir godine vojničke službe, u koliko su te godine bile priznate poslije rata riješenjem resornog Ministra. Ovakvo shvatanje gornjeg tumačenja neće biti na mjestu. Ratne vojničke godine priznaju se naime za penziju dvostruko t. j. jedanput efektivno, a tek drugiput su p r iznat e kao beneficij. Prema tome vrijeme provedeno efektivn o na vojnoj dužnosti u ratu i priznato prigodom stupanja u civilnu državnu službu po specijaln´m zakonima, a koje je pravo konstatovano i ministarskim: riješenjima, imalo bi se uzimati ü obzir prigodom podjeljivanja godišnjeg odmora po § 86 čin. zakona. Pod priznato m službom mogu se smatrati samo povišeni iznosi godina službe iz tač. 4, 67 i 13 § 270, te priznata nedržavna služba iz tač. 8—12 i 14 istog paragrafa. Kad tome ne bi bilo tako, mogao bi nastati slučaj, koji ćemo ilustrirati ovim primjerom: Godine 1914 jula mjeseca absolviraše svoje nauke tri druga. Jedan je bio bolešljiv i nije uzet u vojnike, pa je odmah dobio i nastupio civilnu službu. Drugi je bio toliko sretan, da je do regrutacije dobio državno namještenje i nastupio dužnost, a slijedećeg dana morao je u vojsku. Treći, jer je već otprije regrutiran, morao je odmah u vojsku i u rat, a da nije dospio (bez svoje krivice) da dobije i nastupi civilnu državnu službu. Nakon rata, budući da je imao pravo po specijalnom zakonu, gosp. Ministar priznao je ovome trećem vojnu službu za napredovanje i penziju. Na prvi pogled jasno se vidi, da je najbolje prošao onaj prvi, jer osim toga što je bio pošteđen od teškoća i opasnosti ratne službe — njegova je državna služba neprijeporna. Neprijeporna je i služba drugoga, akoprem je civilnu državnu službu samo nastupio, a ne i vršio. Na trećemu se pak kola slomiše. Pored svega zla, što ga je pretrpio u najdržavnijoj (ako je stepenovanje dozvoljeno) službi i pored toga, što,je njemu odmor možda i najviše potreban — baš njega nastoji gornje tumačenje da prikrati. Mislimo, da bi bilo nepravedno pripisivati zakonodavcu ovakve intencije kod donošenja § 86 čin. zakona, pa očekujemo, da ćemo uskoro čitati povoljnije tumačenje toga paragrafa. Ing. J. Ambrinac. 66? |