DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1933 str. 54 <-- 54 --> PDF |
nica i ta posljedica, da oni, koji su uživali i uživaju ne evidentirana uzurpirana zemlji šta, ne samo da nisul plaćali i ne plaćaju za ta zemljišta poreze i prireze nego dapače država je morala za ista ta zemljišta plaćati a i sada plaća i sve opštinske poreze i prireze. Jedan jasan i očit paradoks, kojem nije potreban nikakav komentar. Kada se pako konačno mislilo, da će se pitanje kolonizacije defitivno riješiti na osnovu § 59 tačka 8. Finansijskog zakona za 1933/34 god. i tako to po šumarstvo i šumarsku privredu važno pitanje definitivno skinuti sa dnevnog reda, provedbena naredba Ministarstva šuma i rudnika po ovom pitanju onemogućila je potpuno spro vođenje kolonizacije, jer se je u odredbama naredbe previdilo da se uzme u obzir tehničku nemogućnost državnog šumarskog aparata. Nemoguće je i zamisliti, da će moći šumski upravitelji (u doglednom vremenu) definitivno riješiti i dati´ stručno mišljenje za sve molbe za kolonzaciiu i to samo kabinetski iz kancelarije, kad se zna, da ih pojedine šumske uprave imaju preko 3.000 komada. Pitanje je u koliko će slučajeva prilike pojedinih zatraženih parcela šefu uprave biti u toj mjeri poznate, da bi mogao dati svoje mišljenje bez izlaska na teren. Nejasno je i nerazumljivo, kako i na osnovu čega, sve ako mišljenje šefa uprave bude povoljno, kako će šumska uprava iz kancelarije bez izlaska na teren priložiti i preglednu skicu u mjerilu 1 : 6250!, opisati zemljište i šumu i dati procjenu drveta. Treba tome dodati, da i kad bi se ovakova parcela snimala, da je to težak i ogroman posao jer katastralne karte nisu od početka rata ispravljene, iz razloga što katastarske uprave nisu ni jednu od provedenih korekcija dostavljale šumarskim nadleštvima. Da je nemoguće, da se taj posao na ovaj način i sa ovako abnormalno malim brojem stručnog osoblja provede, mislimo, da nije potrebno dokazivati, tim više što površine bosanskih šumskih uprava zauzimaju prosječno oko 40—50.000 ha, pa i više, a ima ih i preko 100.000 ha s kojim upravlja jedan ili najviše dva kvalifikovana šumara. I ako je nadležnim od strane pojedinih šumskih uprava kao i od strane Direkcije šuma skretana pažnja na teško pitanje uzurpacija, i ako su od strane Banskih uprava kao i samog Ministarstva unutarnjih dela izdavani strogi propisi i naređenja organi upravnih vlasti ne trude se i ne nastoje da spreče uzurpacije onako, kako to sama važnost ovog predmeta zahtjeva. Možda je tome uzrok i politička pozadina i uplivi i intervencije narodnih poslanika i banskih vijećnika. Mi šumari smo pozvani da vodimo opšte narodnu odnosno u konkretnom slučaju šumarsku politiku. Nas rukovode šumsko gospodarstveni motivi, dočim upravne vlasti u većini sluqajeva rukovode se sasvim drugim motivima Ali kod takovog stanja stvari šumarski organi u nemogućnosti su da zaštite i očuvaju šume, jer ne nalaze zaštite i potpore kod upravnih vlasti onako i u onolikoj mjeri, koliko to važnost ovog pitanja iziskiva. Narod potpomognut demagogijom i demagoškim radom političara navalio je na šume pa ih nemilosrdno uništava. Događa se dapače, da su kod uredovanja oko uzurpacija šumarski organi izloženi tvornim napadima, da im je i sam život u opasnosti, pa i pored svega toga ne mogu šume da sačuvaju. Šumari, kao i svi ostali šumarski organi radili su s veliki n požrtvovanjetn i energijom, rade i radiée, da tome zlu stanu na kraj. Ali pošto u svom djelovanju i radu ne nalaze potpore kod Upravnih vlasti sav njihov trud i na or je uzaludan. Na ovaj način ne samo da državni šumarski organi gube svaki autoritet kod naroda, jer narod stiče uvjerenje, da sve njihove prijave i sav trud ništa ne vrijedi, nego i sama državna vlast kao takova sve više i više gubi svoj toliko potrebit a to 676 |