DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 37 <-- 37 --> PDF |
PRAVILNIK ZA UPRAVLJANJE LOVIŠTA KRAJIŠKIH IMOVNIH OPĆINA Novi zakon o lovu od 5. decembra 1931. godine u § 15. druga alineja propisuje: »Državna lovišta i lovišta krajiških imovnih opština izdvojena po § 4 ovoga zakona davače se licitacijom pod zakup ili će se upravljati drugačije prema odredbama Pravilnika za čije se donošenje ovlašćuje Ministar šuma i rudnika«. Prema tome novi zakon a lovu određuje, da se izdvojena (izlučena) lovišta krajiških imovnih općina daju ili licitacijom pod zakup ili će se upravljati njima drugačije po zasebnim Pravilnicima, koje će donijeti odnosno odobriti Ministar Šuma i rudnika. Nastaje dakle pitanje, koja će se lovišta krajiških imovnih općina davati licitacijom pod zakup, a koja će se upravljati drugačije prema Pravilniku. Odgovor je posve lagan i sam po sebi razumljiv. Lovišta u ravnicama i sa lakšim terenom, napučena poglavito sa plemenitom niskom divljači (zečevi, trčke i fazani) davati će se pod zakup, jer su za uzgoj i čuvanje takovih lovišta potrebiti veći troškovi, pa će te troškove i investicije moći jedino snositi zakupnici lovišta, a na taj način će se takova lovišta najbolje rentirati i donijeti najveću ekonomsku i financijsku korist vlasniku lovišta, u ovom slučaju pojedinoj imovnoj općini. Tako su sa dosta visokom godišnjom zakupninom ove godine izdražbovana lovišta brodske i petrovaradinske imovne općine, dakako prema ustanovama još današnjega zakona o lovu od 27. IV. 1893., a na jednak način biti će licitirana ili je već obavljena dražba još nekih lovišta krajiških imovnih općina u savskoj "banovini (križevačka, đurđevačka imovna općina). Posve drugačije stoji stvar sa planinskim ili brdskim, točnije rečeno kraškogorskim lovištima krajiških imovnih općina, kakova posjeduju u glavnom otočačka i ogulinska imovna općina, koja su napučena poglavito sa plemenitom i grabežljivom divljači visokog lova: tetrebovi, srne (u novije vrijeme ubrajane medu visoku divljač), medvjedi. Samo je po sebi jasno i razumljivo, da će se takova lovišta morati upravljati po zasebnom Pravilniku. Glavna plemenita divljač tih planinskih lovišta jesu srne. Nekada su ta lovišta bila puna srneće divljači. Za vrijeme rata i neposredno iza rata razmnožili su se vukovi, a jednako i zvjerokradice, koji su tu lijepu divljač gotovo posvema uništili., tako da u nekim revirima nije ostao niti jedan komad. Trebalo je deset godina ustrajnog i samoprijegornog rada šumarskih stručnjaka i čuvara šuma, dok se ta vučja neman potamanila ili bar svela u neke granice, a jednako tako suzbilo i prepriječilo krivolovstvo i tek na taj način stvorene su prilike za uzgoj plemenite divljači u tim lovištima. Prema podacima od godine 1932. ima u izlučenim lovištima ogulinske imovne općine 300 komada srna. Kako je ta divljač dobro prezimila, računa se u god. 1933. priplod od najmanje 150 komada, a ako takove prilike i uvjeti dalje potraju, to možemo računati u god. 1934. sa stanjem od najmanje 600 komada srneće divljači u izlučenim lovištima ogulinske imovne općine, a to je već lijep broj, koji reprezentira i lijepu vrijednost ne računajući ovamo ostalu divljač u tim lovištima, kao što su zečevi, šumske jarebice (lješkarke), medvjedi i t. d. Pitanje je, kako će se ta lovišta upravljati, da ostanu sačuvana t. j . da se podržavaju i dalje prilike povoljne za uzgoj plemenite divljači, a da usto dadu i najveću financijsku dobit vlasniku lovišta. Za lovačke stručnjake odgovor je i na to pitanje također jasan i razumljiv: takova planinska lovišta sa dosta teškim i neprohodnim terenom sa oštrim zimama i visokim snjegovima ne mogu se davati u zakup, već se za iskorišćenje tih lovišta ima pristupiti sistemu lovnih uputnica odnosno doznačnica, to jest da se po unaprijed predviđenom planu izdaju interesentima dozvole za strijeljanje stanovitog broja pojedine divljači n. pr. srnjaka, po uplati ustanovljenih taksa, a sama lovišta da i dalje ostaju pod nadzornom upravom i čuvanjem lovačkih stručnjaka (šumarskih inžinjera) i organizovanog čuvarskog (lugarskog) osoblja. Jedino na taj način moći će i mogu se ta lovišta usčuvati i unaprijediti i jedino na taj način pod ovim prilikama i u ovome terenu može se voditi potrajno lovno gospodarstvo sa što većim financijskim prihodom. Uzmimo za primjer, da ogulinska imovna općina U god. 1934. od 60O komada srneće divljači, od koje ima 150 komada srnjaka (računa 723 |