DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 37 <-- 37 --> PDF |
PRAVILNIK ZA UPRAVLJANJE LOVIŠTA KRAJIŠKIH IMOVNIH OPĆINA Novi zakon o lovu od 5. decembra 1931. godine u § 15. druga alineja propisuje: »Državna lovišta i lovišta krajiških imovnih opština izdvojena po § 4 ovoga zakona davače se licitacijom pod zakup ili će se upravljati drugačije prema odredbama Pravilnika za čije se donošenje ovlašćuje Ministar šuma i rudnika«. Prema tome novi zakon a lovu određuje, da se izdvojena (izlučena) lovišta krajiških imovnih općina daju ili licitacijom pod zakup ili će se upravljati njima drugačije po zasebnim Pravilnicima, koje će donijeti odnosno odobriti Ministar Šuma i rudnika. Nastaje dakle pitanje, koja će se lovišta krajiških imovnih općina davati licitacijom pod zakup, a koja će se upravljati drugačije prema Pravilniku. Odgovor je posve lagan i sam po sebi razumljiv. Lovišta u ravnicama i sa lakšim terenom, napučena poglavito sa plemenitom niskom divljači (zečevi, trčke i fazani) davati će se pod zakup, jer su za uzgoj i čuvanje takovih lovišta potrebiti veći troškovi, pa će te troškove i investicije moći jedino snositi zakupnici lovišta, a na taj način će se takova lovišta najbolje rentirati i donijeti najveću ekonomsku i financijsku korist vlasniku lovišta, u ovom slučaju pojedinoj imovnoj općini. Tako su sa dosta visokom godišnjom zakupninom ove godine izdražbovana lovišta brodske i petrovaradinske imovne općine, dakako prema ustanovama još današnjega zakona o lovu od 27. IV. 1893., a na jednak način biti će licitirana ili je već obavljena dražba još nekih lovišta krajiških imovnih općina u savskoj "banovini (križevačka, đurđevačka imovna općina). Posve drugačije stoji stvar sa planinskim ili brdskim, točnije rečeno kraškogorskim lovištima krajiških imovnih općina, kakova posjeduju u glavnom otočačka i ogulinska imovna općina, koja su napučena poglavito sa plemenitom i grabežljivom divljači visokog lova: tetrebovi, srne (u novije vrijeme ubrajane medu visoku divljač), medvjedi. Samo je po sebi jasno i razumljivo, da će se takova lovišta morati upravljati po zasebnom Pravilniku. Glavna plemenita divljač tih planinskih lovišta jesu srne. Nekada su ta lovišta bila puna srneće divljači. Za vrijeme rata i neposredno iza rata razmnožili su se vukovi, a jednako i zvjerokradice, koji su tu lijepu divljač gotovo posvema uništili., tako da u nekim revirima nije ostao niti jedan komad. Trebalo je deset godina ustrajnog i samoprijegornog rada šumarskih stručnjaka i čuvara šuma, dok se ta vučja neman potamanila ili bar svela u neke granice, a jednako tako suzbilo i prepriječilo krivolovstvo i tek na taj način stvorene su prilike za uzgoj plemenite divljači u tim lovištima. Prema podacima od godine 1932. ima u izlučenim lovištima ogulinske imovne općine 300 komada srna. Kako je ta divljač dobro prezimila, računa se u god. 1933. priplod od najmanje 150 komada, a ako takove prilike i uvjeti dalje potraju, to možemo računati u god. 1934. sa stanjem od najmanje 600 komada srneće divljači u izlučenim lovištima ogulinske imovne općine, a to je već lijep broj, koji reprezentira i lijepu vrijednost ne računajući ovamo ostalu divljač u tim lovištima, kao što su zečevi, šumske jarebice (lješkarke), medvjedi i t. d. Pitanje je, kako će se ta lovišta upravljati, da ostanu sačuvana t. j . da se podržavaju i dalje prilike povoljne za uzgoj plemenite divljači, a da usto dadu i najveću financijsku dobit vlasniku lovišta. Za lovačke stručnjake odgovor je i na to pitanje također jasan i razumljiv: takova planinska lovišta sa dosta teškim i neprohodnim terenom sa oštrim zimama i visokim snjegovima ne mogu se davati u zakup, već se za iskorišćenje tih lovišta ima pristupiti sistemu lovnih uputnica odnosno doznačnica, to jest da se po unaprijed predviđenom planu izdaju interesentima dozvole za strijeljanje stanovitog broja pojedine divljači n. pr. srnjaka, po uplati ustanovljenih taksa, a sama lovišta da i dalje ostaju pod nadzornom upravom i čuvanjem lovačkih stručnjaka (šumarskih inžinjera) i organizovanog čuvarskog (lugarskog) osoblja. Jedino na taj način moći će i mogu se ta lovišta usčuvati i unaprijediti i jedino na taj način pod ovim prilikama i u ovome terenu može se voditi potrajno lovno gospodarstvo sa što većim financijskim prihodom. Uzmimo za primjer, da ogulinska imovna općina U god. 1934. od 60O komada srneće divljači, od koje ima 150 komada srnjaka (računa 723 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 38 <-- 38 --> PDF |
jućii1 razmjer u spolovima 1 :3), izda lovačke dozvolnice vrebanjem za 30 kom. zrelih šesteraca računajući komad a Din. 200. To bi značilo godišnji prihod od Din. 6.000.. Usto neka se od 30 komada medvjeda dozvoli odstrijel za 2 stara komada uz taksu od 2.O0O Din = 4.000 Din, znači da godišnji prihod tih lovišta samo od srnjaka i medvjeda iznosi Din. 10.000. Prihod od 10.000 Din godišnje lijepa je svota u proračunu imovne općine, a usto ostaju lovišta posve sačuvana, divljač neuplašena, strijeljaju se samo stari zreli srnjaci, kuglom i vrebanjem, pod ´nadzorom i uz vodstvo lovačkih stručnjaka odnosno izučenih lovaca. U protivnom, kad bi imovna općina ta lovišta dala licitacijom pod zakup, dobila bi godišnje najviše 20.000 Din. zakupnine. Tako visoku zakupninu ne bi mogli niti platiti pojedini zakupnici, već jedino lovačka društva, a ta broje mnogo članova, svakako više nego što zakon o lovu predviđa (pet lica). Svi ti članovi nastojali bi svoje pravo lova što više iskoristiti, a kako se u planinskim terenima na drugu sitniju divljač ne može uspješno loviti bez pasa brakiraca, jasno je, da bi lovili sa takovim psima, a to znači smrt i konac srnećih lovišta i za dvije tri godine ta lovišta ne bi opet imala niti jednog komada srna. Zakupnici onda jamačno ne bi htjeli više niti plaćati tako visoke zakupnine i na taj način bi ta lovišta opet propala, a štetu bi cnpio jedino vlasnik šume i lovišta, t. j . imovna općina. Za uzgoj srna u planinskim lovištima potrebite su tri stvari: prvo je čuvanje, drugo čuvanje, a treće je opet čuvanje. Taj potrebiti mir i čuvanje može garantovati planinskim lovištima jedino šumarsko stručno osoblje sa organizovanom čuvarskom službom, u svakom drugom slučaju planinska lovišta osuđena su na propast. Po tim principima postupila je dosad i jednako postupa i državna šumska uprava. Dok su nizinska lovišta u državnim šumama Kr. Direkcije šuma u Vinkovcima i Apatinu (nakon što su ovoj posljednjoj morali platiti i po 30.000 godišnje odštete za štetu počinjenu po jelenima) licitacijom dana pod zakup, još nikome nije palo na um, da kraškogorska lovišta područja Kr. Direkcije šuma na Sušaku daje licitacijom u zakup, iz razloga prije navedenih, već se prema Pravilniku izdaju lovne uputnice za otstrijel stanovitog broja komada i stanovite vrsti divljači (srnjaci, tetrebovi, medvjedi i t. d.) Jednako dakle i po istim principima ima se postupati i sa izlučenim lovištem n. pr. ogulinske imovne općine, tim više što tavišta neposredno graniče sa susjednim lovištima drž. šum. erara, a poznato je da se srne ne drže vlasničkih meda, već slijedeći prirodne zakone prema različitim godišnjim dobama i vremenskim prilikama spuštaju se u niže predjele i prelaze iz državnih lovišta u lovišta imovne općine i obratno. Prema tome kad bi se lovišta ogulinske imovne općine licitacijom dala pod zakup, bili bi time neposredno ugroženi interesi i susjednih državnih lovišta. To je još jedan razlog više, da se lovišta imovnih opština na krasu ne mogu davati pod zakup. Konačno, kad bi se ta lovišta licitacijom dala u zakup, imali bi pravo lova u istome samo zakupnici, to jest jedna te ista većinom domaća lica, dok bi prema sistemu lovnih uputnica bila rezervirana u prvome redu za strance i strane goste, čime bi se uveliko potpomagao promet stranaca i promicanje turizma u ovim inače siromašnim i potpuno pasivnim krajevima. Prema tome neka bi se u tim krajevima izdavala u zakup samo opštinska lovišta, dok bi lovišta drž. šum. erara i ogulinske (otočke) imovne općine bila rezervirana u prvom redu za strance i strane goste kao i za sva lica, koja su voljna platiti propisane takse za otstrijel divljači u tim lovištima, a to bi bilo jedino u interesu naroda ovoga siromašnoga, ali vanredno lijepog i romantičnog kraja. Uvažujući sve te gornje činjenice potpisani je prema § 15. zakona o lovu od 5. decembra 1931., a na naređenje Ministarstva šuma i rudnika u Beogradu predložio Kr. banskoj upravi savske banovine u Zagrebu na prihvat slijedeći: 72a |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Nacrt Pravilnika za upravu lovišta ogulinske imovne općine. Izlučenje i uređenje lovišta § 1 Po § 4 Zakona o lovu od 5. decembra 1931. godine izdvojeno lovište ogulinske imovne općine dijeli se na tri skupine: a) jedna trećina od ukupne površine, i to predjeli bliži i pristupačniji, daju se u zakup šumarskim inžinjerima, koji služe kao činovnici kod ogulinske imovne općine. b) jedna trećina od površine čine prometna lovišta (lovišta za lovne uputnice). c) jedna trećina površine čine zaštitna (reprezentaciona) lovišta. § 2. čitavo izdvojeno lovište dijeli se na upravna lovišta, čije se međe podudaraju sa medama pojedinih šumskih uprava. Podjele lovišta pod a), b) c) imaju biti u naravi vidljivo označene. § 3. Za lovišta a) određuje visinu zakupnine zastupstvo ogulinske imovne općine po predlogu Direkcije šuma. §4. Sva lovišta a) b) c) imaju se urediti prema principima racionalnog uzgoja lova, providiti u naravi lovačkim prosjecima i stazama, sagraditi lovačke kolibe, te podići visoke čekalice i uza njih osnovati strviništa za čekanje grabežljive divljači. Za tako uređena lovišta ima se osnovati katastar lovišta prema § 16. Zakona o lovu. § 5. Zaštitna lovišta pod točkom c) imaju se odabrati u udaljenijim i mirnijim predjelima, koji imaju obuhvatati po mogućnosti one šumske dijelove, gdje obitava divljač i zvjerad visokog lova. § 6. Prigodom sastava i revizije gospodarstvenih osnova za šume, koje obuhvataju zaštitno lovište, ima se po mogućnosti uzet i obzir na uzgoj visoke divljači, a u odjelima, gdje obitava veliki tetrijeb, imaju se voditi oprezne prorede. Čuvanje i njegovanje divljači § 7. U zaštitnom lovištu zabranjeno je loviti sa psima brakirćima. § 8. Šumarsko i lugarsko osoblje, koje vrši lovno-čuvarsku i, uzgajačku službu, dužno je da se brine za potrebiti mir divljači kao i za to, da se korisna divljač u primjerenom broju i srazmjeru spola uzdrži i rasplodi. U godišnjim starješinskim izvještajima treba ocijeniti i lovačke {uzgajačke) sposobnosti svakog šumarskog službenika. § 9. Naročiti zadatak šumarskih činovnika i zvaničnika jest, da zapriječi svako bespravno vršenje lova u lovištima ogulinske imovne općine. Lica zatečena u bespravnom vršenju lova imaju prijaviti svom nadleštvu. Šumarski službenik, koji zvjerokrađu ili prekršaj Zakona o lovu previdi ili zataji, smatra se sukrivcem toga čina. § 10. Trovanje grabežljivaca i izlaganje strihninom otrovanih meka može se provesti jedino uz dozvolu Direkcije šuma u vrijeme i na mjestima, gdje to Direkcija šuma odredi. 725 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 40 <-- 40 --> PDF |
§ 11. Lugarskom (čuvarskom) osoblju zabranjeno je pod najstrožim posljedicama strijelj^ije ili proganjanje medvjeda. Izgovor, da je strijeljano na medvjede iz straha ili u obrani, ne uvažava se. Izvršivanje lova § 12. Šumske uprave dužne su svake godine do 1. marta predložiti Direkciji šuma »Predlog o ubijanju divljači« napose za lovišta pod a), napose za prometna lovišta pod b) prema obrascu A) i iskaz prošlogodišnjeg prihoda i rashoda na lov po obrascu B) sa zasebnim izvješćem. Odnosni izvještaji imaju se protegnuti i na opažanja stečena u lovačkom pogledu na dotičnim lovištima. Na osnovu tih izvještaja dozvoljava Direkcija šuma količinu divljači, koja se smije postrijeljati. § 13. Šumske uprave će koncem godine predložiti predračun troškova za uređaje potrebne kod uređenja lovišta, koji će se troškovi uvrstiti u glavni proračun ogulinske imovne općine za narednu godinu. U prihode glavnog proračuna imovne općine imaju se uvrstiti i predvidjeni prihodi prometnih lovišta. § 14. Za Prometna lovišta izdavati će Direkcija šuma lovne uputnice (dozvole) ´interesentima prema odobrenom broju i vrsti divljači, koja se ima postrijeljati uz odštetu po cjeniku, koji će izraditi Direkcija šuma. U prometnim lovištima smiju vršiti lov samo oni, kojima su izdane lovne uputnice Prihodi prometnog lovišta ulaze u redovite prihode ogulinske imovne općine prema odobrenom proračunu imovne općine. U zaštitnim lovištima ne lovi se nikako ili pak samo u reprezentacijone svrhe i to na predlog Direkcije šuma, a po odobrenju Kr. banske uprave savske banovine u Zagrebu. § 15. U svim lovištima (a) danim u zakup šumarskim činovnicima ogulinske imovne općine imaju pravo vršenja lova u okviru Zakona o lovu bez razlike i jednako svi šumarski činovnici, koji su zakupnici. Eventualno nastale sporove među zakupnicima rješava u prvoj molbi Direktor Direkcije šuma, a u drugoj molbi Kr. banska uprava savske banovine u Zagrebu. § 16. Zakupnici lova dužni su kao šumarski i lovački stručnjaci u uzakupljenim lovištima :|po Vlastitoj in´jqijarivi preduz´imati1 sve mjere oko racijonalnog -uzgoja divljači, tako da ta lovišta budu služila uzorom susjednim zakupnicima općinskih lovišta i ujedno bila gojilišta i rasplodnjaci plemenite divljači. Zakupnici lova sa ubijenom divljači slobodno raspolažu. § 17. Na uputnice može se loviti jedino u prometnim lovištima (b) i samo u pratnji lugara (lovca) ogulinske imovne općine. Način lova u tim lovištima jest: vrebanje, čekanje i na vabak (zov). Tko se ma s koga razloga ne posluži svojim pravom na lov u roku, koji je na lovnoj uputnici (obrazac C) označen, tome propada uplaćena pristojba za lovnu uputnicu u korist ogulinske imovne općine. 726 |