DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 42     <-- 42 -->        PDF

u toj okolini i na drugim mestima. Video sam je zatim u Suhoj Qori više sela Sedlareva
(između reke Treske i Pologa), pa na Mečkinom Dolu u Bistri jugoistočno od
sela Tresonča na 1.800 m nad morem, dalje na suvatu Qladnici u Kožufu, najzad na
Sokolcu u Morihovu kod same državne granice prema Grčkoj, opet na visini oko
1700—1800 m nad morem. Po kazivanju meštana ima je i na Ludžinu severozapađno
od sela Jehlovca u Kičevskom srezu na 1600 m nad morem. Svuda je ovde na suvom,
plitkom, kamenitom zemlištu od krečnjaka. Prema tome može se zaključiti, da je to
biljka većih visina krečnjačkih predela. Na osnovi ovoga može se pretpostaviti, da je
ima i na drugim mestima osim napred spomenutih. Narod kuva čaj od ćele biljke.


Bere se za vreme cvetanja i otkida se ceo struk do zemlje, pa se tako i kuva. Posle
branja ostavlja se da izvesno vreme stoji radi sušenja. Čaj od1 ove biljke ima vrlo
lepu žutu boju i veoma prijatan miris sličan lipovom čaju. Možda bi bflo od koristi
isp:tati, kakve sve sastojine ima u biljci i čaju, a zatim pri povoljnoj analizi propagirati
potrošnju i proizvodnju ove biljke. Na nekim mestima sam je već video po dućanima
u lokalnoj trgovini (Kičevo). U slučaju uspešne propagande bio bi to lep
prihod za siromašne ljude krečnih predela, a zatim iskoristile bi se i one površine
zemljišta, koje su sada neiskorištene ili bar vrlo slabo putem popaše.


Manje više skupljaj« se svuda maline, kupine, jagode i drenjine za kuvanje
slatka i pekmeza i za jelo uopšte, ali je to mahom kod varoškog stanovništva. U
poslednje vreme primećuje se u Skoplju i prodaja borovice (Vaccinium).


Mestimično se skupljaju i gljive za jelo, ali je to od malog značaja, obično za
svoju ličnu ili domaću potrebu. Nisam video skupljanje za trgovinu, pogotovo kakvog
uređenijeg i većeg zamaha. Osim za jelo od nekih se gljiva (Polvporus) pravi i trud
za kresivo. U selu Qurgurnici u Donjopološkom srezu »trud« se ovako pravi: sa bukve
se skine gljiva, pa se razdeli na nekoliko komada. Zatim se ovi komadi potope u vodu,
u kojoj je stavljeno nešto pepela. Pošto se ovo malo prokuva, ostavi se da stoji u
toj vodi tri dana. Posle se izvadi i osuši na suncu. U selu Aldincima pod Jakupicom
priprema se trud zv. »eško« na isti način. U selu Kneževu u Kratovskom srezu međutim
prvo se gljiva izlupa, pa se kuva jedan čas, zatim stoji 24 časa i najzad se nabode
na neko zašiljeno drvo i suši dva dana. Posle ovoga se opet izlupa.


Kolik prihod predstavljaju sva ova iskorišćavanja, ne može se reći ni približno
tačno, jer o tome nema nikakvih statističkih podataka. Velik međutim neće biti.
Sta se tiče gljiva, možda bi se izvesnom propagandom uspelo da se uredi i
poveća prikupljanje gljiva za jelo, što bi bilo u svakom pogledu od koristi.


Dragolj. S. Petrović.


ISKORIŠĆAVANJE PRNARA ZA SVILARSTVO I RIBOLOV U JUŽNOJ SRBIJI.


Prnar je zimzeleni hrast Quercus coccifera. U J. Srbiji raste on onde gde je
najjači uticaj mediteranske klime, a to je u glavnom u Đevđelijskom i Dojranskom
srezu. Znatno ga manje ima u Negotinskom srezu, gde dolazi Demirkapijskom Klisurom,
a u Strumičkom ga srezu ima samo delimično. Njega rado i mnogo brste koze,
naročito preko zime. No on je neobično važan u svilarstvu i ribolovstvu u ovome
kraju, jer služi kao osnova na kojoj se izvodi ova narodna delatnost.


U Đevđelijskom, Dojranskom, Negotinskom i Strumičkom srezu narod se dosta
bavi gajenjem svilobuba (Bombyx mori) radi proizvodnje čaura od nje. U Devdeliji
postoji državna sušnica za sušenje čaura (»kožurki«), a od nekoliko godina na
ovamo i svilarska zadruga. Za ishranu svilobuba održavaju se mnogi dudinjaci beloga
duda (Morus alba). Za jednu kutiju semena (jaja od svilobube)1 od 25 grama potrebno
je oko 1200 kgr. dudovog lišća, mereno zajedno sa granjem. Od jedne kutije semena
dobije se 45 do 75 kgr. čaura. Za to Je potrebno oko 120 kgr. odnosno 2 tovara


prnara.


728