DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 44 <-- 44 --> PDF |
je na 67934 m3pn., a priraštaj te mase na 1363 m3pn., pri čemu je u obzir uzeta samo sitna šuma. Celokupna potreba za svilarstvo i ribarstvo iznosi prema prednjem 918 m3pn. Pri ovome ni kod svilarstva nisu uzete u obzir šikare, jer se one upotrebljavaju za brst koza. Prema ovim podacima izlazi, da je u 1928. god. bilo priraštaja šume izvan potrebe za 445 m3pn., što bi u glavnom išlo kao rezerva za povećavanje potreba svilarstva, ako uzmemo da se ribarstvo ima da snabdeva iz svoje najbliže okoline. Ako pretpostavimo povećanje ribarstva do 100 ograda (pardija), onda će redovna godišnja potreba prnara za njih biti 125 m3pn. što će se morati delom pokrivati iz dalje okoline (21 m3pn ili 420 tovara). Za svilarstvo bi ostalo tada 1238 m3pn., sa čime bi se moglo pri današnjim prilikama proizvesti 742.800 kgr. čaura, što znači za 254.152 kgr više nego u 1928. god. Ovi brojevi pokazuju dakle, do kojih se granica mogu svilarstvo i ribarstvo još povećati bez bojazni za uništenje prnara t. j . zadiranja u osnovni kapital. Ako bi se širili još preko toga, onda bi se radi raštite prnara morala u svilarstvu upotrebljavati još i »merilea« ili pak intenzivirati gazdovanje sa prnarom. Ovo poboljšanje ima da se sastoji u povećavanju priraštaja, a koliko je za to potrebno, i drvne mase. Ovo se može učiniti poboljšanjem samih sitnih šuma, ali tako isto i šikara, gde bi se došlo u dodir sa brstom, pa bi kod rešavanja problema moralo i o tome voditi računa. U 1928. god. stajao je jedan tovar prnara kod šumske uprave u Đevđeliji 5 dinara. Prema ovome bila je vrednost celokupnog posečenog prnara i za svilarstvo i za ribarstvo 91.800 dinara. Dragolj. S. Petrović. IZ UDRUŽENJA Ing. Miklau Otmar (Brezice): ŠUME I JAVNI TERETI. Referat, održan na glavnoj skupštini Jugoslovenskog šumarskog udruženja, dne 3. septembra 1933 u Banjaluci. Golema ekonomska kriza, koja je god. 1929. zahvatila privredu cijelog svijeta te se godimice povećavala, ostavlja duboke tragove i u šumskom gospodarstvu. Uslijed pada potrošnje i potražnje oborene su cijene. Prihodi šumskog gospodarstva su do krajnosti smanjeni. Poslije perijode velike produkcije t. j . iskorišćavanja šuma i živahne prodaje njenih proizvoda nastupa vrijeme mrtvila. Niti po niskoj cijeni se nemože prodati godišnji sječni etat. Istina, za objekat kao takav to ne znači zlo, jer se neiskorišćeni dijelovi lako prištede za bolja vremena i bolje cijene, a svojim prirastom povećavaju dosadanjišumski kapital. Produkcija šume kao takove nije obustavljena, prirodne sile rade i dalje. Jedino je možda radi manjih kulturnih radova, manjega proredivanja nastao kakav gubitak na prirastu, kojega ali sadanji šumovlasnik ne osjeća te ga lako podnaša. Dok ekonomska kriza i nemogućnost prodaje, ako ne traje predugo, šumi kao privrednom dobru narodnog gospodarstva u glavnom ne mora škoditi — izuzev možda slučaj katastrofe od vjetra ili napada šumskih zareznika — t o on a ti m osje tljivije pogađa sopstvenika šume. Uloge su na prvi pogled nekako izmijenjene. Dok je za vrijeme konjunkture objekat — šuma — morala davati sve svoje unovčive plodove u vidu zrelih a na 730 |