DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Zakon o odlaganju i oproštaju presuda po šumskim krivicama prelomio
je nad tim šumama štap i istrgao šumaru iz ruku kočnicu, kojom
je on do danas kočio tempo njihova propadanja. Narod izvršuje temeljito
tu presudu. Iz sadanje bijede on si sprema za najskoriju budućnost
još gori pakao.


Na šumarskoj je javnosti, da nastoji spasiti, što se još spasiti dade.
Donijeti treba ono što § 106 zakona o šumama predviđa: dati zakonsku
mogućnost individualnoj diobi zajedničkih šuma - šikara i pustih šumskih
zemljišta na apsolutnom šumskom tlu i njegovom ekstremu — Kršu.
Drugi način spasa tih šuma praktički ne postoji.


Smjernice za provođenje diob.e. Individualna dioba ne
bi bila obavezna nego fakultativna . Inicijativu za diobu dala bi
prvostepena upravna vlast ili sama uprava dotične zajednice u svakom
konkretnom slučaju. O diobi odlučivao bi odbor (vijeće) na sjednici, kojoj
bi prisustvovao i šumarski referent prvostepene upravne vlasti zbog
obrazloženja prijedloga o diobi. Za potrebe paše, ako je ima, izlučilo bi
se potrebno zemljište. Odluka odbora (vijeća) predložila bi se Kr. Banskoj
upravi na odobrenje.


Odnosna zemljišta podijelila bi se zemljoradničkim (po zanimanju)
pripadnicima dotične zajednice, koji su dužni svoje dijelove ograditi.
Podijeljena zemljišta ne smiju ni otuđiti ni bez prethodne dozvole vlasti
iskrčiti.


Sama dioba u tehničkom smislu ima se izvesti tako, da pojedini
dijelovi dobiju što zaokruženiji (ne protegnuti) oblik i da se ostave potrebni
putevi — u koliko ih nema dovoljno — tako da svaki dio dobije
prilaz do javnog puta. Kod diobe ima se voditi računa o dobroti zemljišta
i o vrijednosti drvne mase, koja na njemu raste.


Od diobe imaju se izuzeti šume, koje su i do danas dobro sačuvane
odnosno u kojima se racionalno gospodari, dalje šume, koje služe neposrednoj
okolini mjesta u estetskom i higijenskom pogledu, vještačkim
načinom podignute šumske kulture i one šume, čijom diobom bi ispale
čestice sa manje nego 0.2 ha površine.


Individualnom diobom dobit će narod ostatke šuma, koje su u stanju
propadanja, i spasit će ih privredi. Mahom će nestati 90% današnjeg broja
šumskih prekršaja. U mnogim upravnim općinama narod je sklon diobi,
a zborovi šumara, pa i samih agronoma, donosili su rezolucije u tom
smislu, imajući u vidu, da je to jedina i najefikasnija mjera za podizanje
općinskih šikara i privođenje privredi pustih šumskih zemljišta. Ima primjera,
gdje pitanje paše ne postoji. Ima još više slučajeva, gdje te šikare
iskorišćuju pojedinci za pašu hiljada koza. Naravno, da ti pojedinci krijući
se iza kojekakvih firma, dižu graju protiv sam e mogućnost i individualne
diobe šikara. Zakon sa fakultativnom diobom međutim ne može
nitko opravdanim argumentima da pobija. Ako su se izvele već svakojake
agrarne reforme, ova je sa nacionalno - ekonomskog stanovišta najhitnija
i najopravdanija.


Tamo gdje šikare zajedničkog vlasništva služe paši stoke, opravdan
je strah, da će konačnim uništenjem šikara propasti i paša, dok bi u
individualnom vlasništvu postepenim pretvaranjem šikara u šume već
sam lisnik davao veću korist nego je daje propadajuća šikara.


9