DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 27     <-- 27 -->        PDF

likama koje vladaju u području prirodnog pridolaska zelene duglazije u zapadnom
dijelu Sjev. Amerike zaključuje autor deduktivnim putem na mogućnost njenog rasprostranjena
u Evropi. Sravnjuje pri tom ekološke momente u području prirodnog
pridolaska ove vrste s klimatskim prilikama u Evropi. Elementi klime, kojima je
uvjetovano optimalno uspijevanje zelene duglazije kao i mogućnost njezina uspijevanja
uopće, uglavnom su u području njenog prirodnog pridolaska ovi:


Godišnja temperatura 10° 5°—13° (14°)
Temperatura najhladnijeg mjeseca . . . . 3° —3° (—3, 5°) do + 8"
Temperatura najtoplijeg mjeseca ... . 17° 14° do 21° (i22°)
Broj mjeseci sa temp. preko 10" ... . 5 do 6 4 (3) do 8
Apsol. maksimum 37° 32° do 42°
Apsol. minimum —17°
Godišnja oborina u mm 1400 550 do 2500
Oborine od 1. IV. do 30. IX. u mm .. . . ca 350 150 do 230
Oborine u najsušem mjesecu (VII, VIII) .. . 25
Broj kišnih dana od 1, IV. do 30. IX. .. . 50
Relativna zračna vlaga god. 80% i ispod 70%
Prosječna brzina vjetra 10 km/s


Prema ovim podacima drži autor da bi se, uz izvjesna otstuipanja, areal umjetno
podignutih duglazijinih šuma mogao prostirati: južnim dijelom Norveške i Švedske,
Danskom, Njemačkom — u predratnom opsegu, dijelom sjev. Austrije i svjev. Švicarske,
Holandijom, Belgijom. Vel. Britanijom i Irskom, Francuskom bez primorja na
Sredozemnom moru, te sjev. i sjev. zap. dijelom Pirenejskog poluotoka. Taj areal
podjeljuje autor ovako: 1) Područje optimalnog uspijevanja u Engleskoj i Francuskoj,
2) Područje optimalnog uspijevanja u jugoistočnoj Francuskoj, 3) Područje optimalnog
uspijevanja oko rijeke lbera, 4) Područje uspijevanja u Škotskoj i sjev. Irskoj, 5)
Područje uspijevanja u juž. Skandinaviji, 6) Područje uspijevanja u ist. Prusiji i Poljskoj,
7) Područje uspijevanja u sjev. Njemačkoj, 8) Područje uspijevanja u srednjoj
Njemačkoj, 9) Područje uspijevanja u južnoj Njemačkoj, IO) Područje uspijevanja u
sjev. i juž. Francuskoj i 11) Područje uspijevanja sjeverno od rijeke lbera. Najjužnija
granica ovoga aerala išla bi istočnim Pirinejima u visini od 300 m. Visinske granice
mijenjale bi se naravno prema karakterima klima. Gornja granica u zapadnim Alpama
iznosila bi cea 1300 m. Ona bi rasla u smjeru zapada, tako da bi u Kantabarskom
gorju i gorju sjev. Portugalske iznosila 1600´—1800 m).


H$t. S/6 — Prof. M. Seitner : Lophyrus rufus Ratz, an der Zirbe im Kampfgürtel
des Waldes. (O napadaju borove pilatke na limbu.) — Ing. K. O a i g g : Naturverjüngung
und Mischbestandsbegründung auf den Kreideflyschböden zwischen Krems
und Enns des oberösterreichischen Traunviertels. (0 prirodnom pomlađivanju i osnivanju
mješovitih sastojina na krednim tlima između K. i E.) — Ing. J. Fröhlich :
Zur Frage der Wertverminderung von Fichtenstammholz durch Lagerung. (O umanjivanju
vrijednosti smrekovine na stovarištima. Povodom članka Ing. H. Huf nagl a
u Hft. 2.) — Grossmann — Ing. H. Melzer: Die Schwarzerle im Lungau. (Crna
joha u L.).


Hft. 7/8 — Dr. A. Friedl : Zur Kenntnis der Schädlinge der österreichischen
Korbweidenkultur. (K poznavanju štetnika na kulturama košaračkih vrba u Austriji.)


— H. Hönlinger : Die Entscheidung über die Umtriebshöhe. (O visini ophodnje).
Hft. 9 — Dr. E. Stemczel : Freiwilliger Arbeitsdienst (Dobrovoljni rad, njegovo
značenje i primjena u šumarstvu) — Dr. G. Tscha d ek: Die Waldentwicklung
Mitteleuropas im Lichte der pollenanalytischen Ergebnisse und der urgeschichtlichen
Forschung (Razvitak šuma u srednjoj Evropi prema rezultatima analiza peluda i istraživanjima
stanja u prahistorijsko doba).


25