DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 27 <-- 27 --> PDF |
likama koje vladaju u području prirodnog pridolaska zelene duglazije u zapadnom dijelu Sjev. Amerike zaključuje autor deduktivnim putem na mogućnost njenog rasprostranjena u Evropi. Sravnjuje pri tom ekološke momente u području prirodnog pridolaska ove vrste s klimatskim prilikama u Evropi. Elementi klime, kojima je uvjetovano optimalno uspijevanje zelene duglazije kao i mogućnost njezina uspijevanja uopće, uglavnom su u području njenog prirodnog pridolaska ovi: Godišnja temperatura 10° 5°—13° (14°) Temperatura najhladnijeg mjeseca . . . . 3° —3° (—3, 5°) do + 8" Temperatura najtoplijeg mjeseca ... . 17° 14° do 21° (i22°) Broj mjeseci sa temp. preko 10" ... . 5 do 6 4 (3) do 8 Apsol. maksimum 37° 32° do 42° Apsol. minimum —17° Godišnja oborina u mm 1400 550 do 2500 Oborine od 1. IV. do 30. IX. u mm .. . . ca 350 150 do 230 Oborine u najsušem mjesecu (VII, VIII) .. . 25 Broj kišnih dana od 1, IV. do 30. IX. .. . 50 Relativna zračna vlaga god. 80% i ispod 70% Prosječna brzina vjetra 10 km/s Prema ovim podacima drži autor da bi se, uz izvjesna otstuipanja, areal umjetno podignutih duglazijinih šuma mogao prostirati: južnim dijelom Norveške i Švedske, Danskom, Njemačkom — u predratnom opsegu, dijelom sjev. Austrije i svjev. Švicarske, Holandijom, Belgijom. Vel. Britanijom i Irskom, Francuskom bez primorja na Sredozemnom moru, te sjev. i sjev. zap. dijelom Pirenejskog poluotoka. Taj areal podjeljuje autor ovako: 1) Područje optimalnog uspijevanja u Engleskoj i Francuskoj, 2) Područje optimalnog uspijevanja u jugoistočnoj Francuskoj, 3) Područje optimalnog uspijevanja oko rijeke lbera, 4) Područje uspijevanja u Škotskoj i sjev. Irskoj, 5) Područje uspijevanja u juž. Skandinaviji, 6) Područje uspijevanja u ist. Prusiji i Poljskoj, 7) Područje uspijevanja u sjev. Njemačkoj, 8) Područje uspijevanja u srednjoj Njemačkoj, 9) Područje uspijevanja u južnoj Njemačkoj, IO) Područje uspijevanja u sjev. i juž. Francuskoj i 11) Područje uspijevanja sjeverno od rijeke lbera. Najjužnija granica ovoga aerala išla bi istočnim Pirinejima u visini od 300 m. Visinske granice mijenjale bi se naravno prema karakterima klima. Gornja granica u zapadnim Alpama iznosila bi cea 1300 m. Ona bi rasla u smjeru zapada, tako da bi u Kantabarskom gorju i gorju sjev. Portugalske iznosila 1600´—1800 m). H$t. S/6 — Prof. M. Seitner : Lophyrus rufus Ratz, an der Zirbe im Kampfgürtel des Waldes. (O napadaju borove pilatke na limbu.) — Ing. K. O a i g g : Naturverjüngung und Mischbestandsbegründung auf den Kreideflyschböden zwischen Krems und Enns des oberösterreichischen Traunviertels. (0 prirodnom pomlađivanju i osnivanju mješovitih sastojina na krednim tlima između K. i E.) — Ing. J. Fröhlich : Zur Frage der Wertverminderung von Fichtenstammholz durch Lagerung. (O umanjivanju vrijednosti smrekovine na stovarištima. Povodom članka Ing. H. Huf nagl a u Hft. 2.) — Grossmann — Ing. H. Melzer: Die Schwarzerle im Lungau. (Crna joha u L.). Hft. 7/8 — Dr. A. Friedl : Zur Kenntnis der Schädlinge der österreichischen Korbweidenkultur. (K poznavanju štetnika na kulturama košaračkih vrba u Austriji.) — H. Hönlinger : Die Entscheidung über die Umtriebshöhe. (O visini ophodnje). Hft. 9 — Dr. E. Stemczel : Freiwilliger Arbeitsdienst (Dobrovoljni rad, njegovo značenje i primjena u šumarstvu) — Dr. G. Tscha d ek: Die Waldentwicklung Mitteleuropas im Lichte der pollenanalytischen Ergebnisse und der urgeschichtlichen Forschung (Razvitak šuma u srednjoj Evropi prema rezultatima analiza peluda i istraživanjima stanja u prahistorijsko doba). 25 |