DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Ing. VLADISLAV BELTRAM (SUPETAR-BRAČ): ZA UNAPREĐENJE NAŠEGA ŠUMARSTVA (POUR LA PROPAGATION DE NOTRE SYLVICULTURE) I. MORALNA DEPRESIJA ŠUMARSTVA. Ekonomska depresija nije poštedila ni šumarstvo kao granu privrede. Ona se očituje u obustavi rada velikog broja šumskoindustrijskih preduzeća sa svim svojim teškim posljedicama. Ona je po svome značaju prolazna. Sanacija njezina u glavnom je van dohvata naših sila. Uz ekonomsku postoji i moralna depresija šumarstva, koja se ispoljuje u odnošaju skoro cjelokupnog naroda prema šumi kao vrelu privrede, kao ekonomskom objektu. Ona je iskonska, stara kao rod ljudski, te nosi karakter trajnosti. Ova je depresija po naše šume i po sam naš narod daleko kobnija od one prve. Odnos našeg čovjeka prema vlastitoj šumi — uslijed nepoznavanja pojmova njenog uzgoja, njege i iskorištavanja — nije onakav, kakav bi trebao da bude. Neuporedivo gori je odnos našeg naroda prema šumama zajedničkog i državnog vlasništva, gdje vlada psihoza, da je šuma dar božji, kojim čovjek može neograničeno da se služi, neiscrpivo blago kojega ne može nestati, blago kojega korišćenje nema niko pravo da mu brani, ni zajednica, ni država kao vlasnica. U to bajno bogatstvo naših šuma vjeruje i naša lajička javnost. Sedam milijuna hektara šume u državi, s kojom brojkom naša statistika tako sigurno operiše, mogla je da nas uvjeri o našem neizmjernom bogatstvu na šumama. Koliko je od tih milijuna još netaknute šume, a kako izgleda ostali dio, u kome se gospodari? Koliki je postotak od ovog dijela šuma, koje su otvorene iskorišćavanju po čovjeku, još šuma, a koliki postotak tek šumom obraslo zemljište? Posljedica spomenutog već odnosa čovjeka prema šumama zajednice, pored pomanjkanja šuma individualnog vlasništva, jesu ogromne hiljade šumskih šteta (najviše krađe drva), koje narod u svome mentalitetu i ne priznaje prekršajima ni u pogledu devastacije šume ni u pogledu diranja u tuđe vlasništvo. Šuma pod tim štetama uzmiče sa apsolutnih šumskih terena, ostavljajući u amanet krš i bujice. Uzmiče, časovitom posmatraču neprimjetno, no nesuzdrživom snagom, sa terena gdje je ona ne samo jedino moguća nego i najrentabilnija među svim kulturama, sa morskih obala i od željezničkih pruga. Šumski su prekršaji naročito u državnim i komunalnim šumama od iskona najgora rak-rana. Presude po tim prekršajima slabo su se izvršivale, bivale su snižavane, dijelom amnestirane, dok konačno nije izdat »Zakon o odlaganju izvršenja i oproštaju kazni i otšteta po šumskim krivicama počinjenim u šumama državnim, krajiških imovnih opština i ostalih samoupravnih tela« od 27. III. 1932.1 1 O ovom zakonu bit će još govora pod II. 2 |