DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Ing. VLADISLAV BELTRAM (SUPETAR-BRAČ): ZA UNAPREĐENJE NAŠEGA ŠUMARSTVA (POUR LA PROPAGATION DE NOTRE SYLVICULTURE) I. MORALNA DEPRESIJA ŠUMARSTVA. Ekonomska depresija nije poštedila ni šumarstvo kao granu privrede. Ona se očituje u obustavi rada velikog broja šumskoindustrijskih preduzeća sa svim svojim teškim posljedicama. Ona je po svome značaju prolazna. Sanacija njezina u glavnom je van dohvata naših sila. Uz ekonomsku postoji i moralna depresija šumarstva, koja se ispoljuje u odnošaju skoro cjelokupnog naroda prema šumi kao vrelu privrede, kao ekonomskom objektu. Ona je iskonska, stara kao rod ljudski, te nosi karakter trajnosti. Ova je depresija po naše šume i po sam naš narod daleko kobnija od one prve. Odnos našeg čovjeka prema vlastitoj šumi — uslijed nepoznavanja pojmova njenog uzgoja, njege i iskorištavanja — nije onakav, kakav bi trebao da bude. Neuporedivo gori je odnos našeg naroda prema šumama zajedničkog i državnog vlasništva, gdje vlada psihoza, da je šuma dar božji, kojim čovjek može neograničeno da se služi, neiscrpivo blago kojega ne može nestati, blago kojega korišćenje nema niko pravo da mu brani, ni zajednica, ni država kao vlasnica. U to bajno bogatstvo naših šuma vjeruje i naša lajička javnost. Sedam milijuna hektara šume u državi, s kojom brojkom naša statistika tako sigurno operiše, mogla je da nas uvjeri o našem neizmjernom bogatstvu na šumama. Koliko je od tih milijuna još netaknute šume, a kako izgleda ostali dio, u kome se gospodari? Koliki je postotak od ovog dijela šuma, koje su otvorene iskorišćavanju po čovjeku, još šuma, a koliki postotak tek šumom obraslo zemljište? Posljedica spomenutog već odnosa čovjeka prema šumama zajednice, pored pomanjkanja šuma individualnog vlasništva, jesu ogromne hiljade šumskih šteta (najviše krađe drva), koje narod u svome mentalitetu i ne priznaje prekršajima ni u pogledu devastacije šume ni u pogledu diranja u tuđe vlasništvo. Šuma pod tim štetama uzmiče sa apsolutnih šumskih terena, ostavljajući u amanet krš i bujice. Uzmiče, časovitom posmatraču neprimjetno, no nesuzdrživom snagom, sa terena gdje je ona ne samo jedino moguća nego i najrentabilnija među svim kulturama, sa morskih obala i od željezničkih pruga. Šumski su prekršaji naročito u državnim i komunalnim šumama od iskona najgora rak-rana. Presude po tim prekršajima slabo su se izvršivale, bivale su snižavane, dijelom amnestirane, dok konačno nije izdat »Zakon o odlaganju izvršenja i oproštaju kazni i otšteta po šumskim krivicama počinjenim u šumama državnim, krajiških imovnih opština i ostalih samoupravnih tela« od 27. III. 1932.1 1 O ovom zakonu bit će još govora pod II. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Pao je § 33 Zakona o šumama, koji je s rijetkom obazrivosti i uviđavnosti nastojao reducirati pašu koza u šumama. A šta šumarska javnost? Kakav ona stav zauzima prema svemu tome? Šumara nalazimo u borbi protiv svih i svakoga: na šumskoj upravi sa eksploatacijonim preduzećima za održavanje potrajnosti produkcije šumskog tla, s narodom za očuvanje povjerene mu imovine, kod političke uprave sa političarima za potrajnost prihoda šuma pod naročitim javnim nadzorom, sa javnošću za ugled struke zbog prošlih afera, koje su postojale i koje nisu postojale. Šumar se bori za svoja elementarna prava: za deputatna drva, koja imaju struke, što su bez ikakove veze sa šumom; za putne paušale, kojih već godinama nije uredno ili uopće nikako primao, da ne ostane samo kancelarijski činovnik. Šumar mora već da se bori i za svoj vlastiti opstanak.2 Šume i šumarstvo, čiji proizvodi u najboljim godinama konjunkture učestvuju sa preko 30% vrijednosti cjelokupnog našeg izvoza, vode očajnu borbu za svoj opstanak na bezbroj frontova sa jednim jedinim neprijateljem: neshvaćanjem važnosti šuma i šumarstva. Zar nisu skoro sve ranije spomenute činjenice samo nužna posljedica toga neshvaćanja? Ako je naš neprijatelj neznanje i neshvaćanje, što iz neznanja proizlazi, onda postoji za njegovo suzbijanje samo jedno oružje: prosvjeta. Sretstvo prosvjete je propaganda i popularizovanje šumarstva. JI. PROPAGANDA I POPULARIZOVANJE ŠUMARSTVA. Polaziti treba sa stanovišta: dati osnovne pojmove o značaju i važnosti šume u opće, o šumi kao ekonomskom objektu, o šumarstvu kao grani privrede. 2 Službeni Glasnik Primorske banovine Br. 1. od 3. januara 1933. donosi: Zapisnik redovite sjednice Banskog vijeća održane dne 30., 21. i 22. XII. 1932. Inspektor Grubić čita izvještaj i predlog budžeta za šumarski odsjek. Vijećnik Dr. Kožul osvrće se na prilike šumarstva u Šibeniku i ističe da u ondješnjem sreskom načelstvu imaju dva šumara Ing., a ni jedan šumar-lugar, te veli da bi s obzirom na nerazvijenost šume u srezu i stvarne potrebe naroda bio suvišan svaki Ing., a da bi najbolje odgovaralo potrebama naroda da ima šumara-lugara, naročito jer je rad inžinira šumara vrlo skup, pa ga narod ne može da plaća. Misli, da bi bilo korisnri po službu i po narod iz šibenskog sreza, da se ondješnji inžiniri dadu u kraj, gdje je potreban inžinir, a da se u Šibeniku postavi samo jedan lugar-šumar. Insp Orubić reflektira na ovo, da se već prema staroj praksi u Šibeniku uvijek postavljao u srezu jedan inžinir, a sadašnja dva inžinira da se ne mogu uzeti kao dva, pošto je jedan mlad čovjek, koji je tamo dodijeljen radi prakse. Glede izlaženja inžinira na teren veli, da oni nisu dužni, da o svom trošku prave putovanja, a paušala uredskog za sada nema. Troškovi inžinira za rad na terenu bi se dali smanjiti, jer bi se inžiniri zadovoljili sa samom dnevnicom. Vijećnik Dr. Tudor govori o poljoprivredi... Glede šumarstva zalaže se za pojačanje niopagande u cilju, da bi se u narodu probudila veća ljubav prema š u m i. Napomena. Šibenski je srez jedan od najvećih u Prim. banovini sa 15.000 ha šume i neizmjernim kamenjarom. 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Poklik šumara »Čuvajmo naše šume« ponavlja se od postanka šumarskog staleža, pa sve do danas sa malo uspjeha. On zvuči reakcionarno, nesimpatično i izaziva odjek: »eto, šuma ima, a šumari nam ne daju sječi.« Izaći treba na pozornicu i prosvjećivanjem probuditi ljubav i razumijevanje čovjeka za šumu u svim masama naroda bez razlike nivoa njegove naobrazbe. Upoznati treba i najsitnijeg šumoposjednika sa racionalnijim gospodarenjem u šumi, sa šumsko-uzgojnim mjerama, podizanjem prirasta, prema tome i koristi od šume. Zbližiti trebamo čovjeka sa šumom, time što ga s njome upoznamo. Pomislimo također, da izgleda šumarski stalež laičkoj javnosti po malo suvišan, da opada ugled struke, jer javnost ne zna I ne shvaća čemu je šumar tu, kada ne vidi njegova rada niti potrebe za njegovim udejstvovanjem. Uzrok ovog neshvaćanja leži na dlanu. Dok se uspjeh rada ostalih struka očituje u tehničkim konstrukcijama, privrednim preduzećima, smjelim podvizima, unosnim tvorevinama, čiji se rad javno odvija, rad šumara, daleko od javne pozornice, ostaje neviđen, njegov uspjeh nezapažen, uza sve to što se i najvišom nastavom htjelo da naglasi važnost šumarske nauke. No ni u drugim strukama nauka nije lako prodrla i postala popularna. Trebalo je mnogo vremena i velikih napora. Bacimo pogled samo na ogromnu propagandu, što je vrše poljoprivreda i higijena, i uočimo činjenicu, da sve svoje zamjerne moralne i materijalne uspjehe imaju da zahvale najviše svojoj propagandi. Popularizovanjem šumarstva steći će struka ugleda, olakšat će si rad uklonjenjem najveće zapreke — nerazumijevanja; za obranu šuma ustat će u slučaju potrebe sva javnost a šumar će preći od čuvanja na uzgajanje šuma, na svoju najljepšu zadaću. U interesu je šume, struke i naroda, da se čim prije pristupi ovome radu sistematski, na široj osnovi i s većim poletom, nego što se do danas radilo. Sretstva propagande i popularitiovanja šumarstva 1. Predavanja su najjednostavnije, najjeftinije i efikasno propagandno sredstvo. Izbor, sastav i obrada gradiva (teme) te način iznošenja najvažniji su njegovi elementi, koji se u svakom slučaju moraju prilagoditi publici (slušaocima). Mjesta, forumi, sa kojih se ta predavanja mogu da održavaju jesu radio-stanice, pučka sveučilišta Xnarodni univerziteti)´, škole, kasarne, zadružne ustanove, prosvjetna i nacionalna društva, skupovi naroda, taborenja, ekskurzije. a) Radio-stanice pristupačne su za sada nažalost u nas samo užem krugu svijeta, koji traži kvalitativno savršena izvađanja, ali su zato najsavremenije propagandno sretstvo.3 b) Pučka sveučilišta ili narodni univerziteti u nas su poslijeratna ustanova veoma zamašnog značaja za najširu prosvjetu t. zv. srednjeg sloja naroda. Ima ih već dosta velik broj, a novi neprestano hicu. c) Za škole i kasarne već je predviđena ova vrst prosvjetnog rada. d) Zadružne ustanove, npr. poljoprivredne zadruge, osobito su zahvalno polje rada, budući da su i onako ustanovljene iz spontane težnje za napretkom i sastavljene od naprednijih elemenata sela. e) Jednako su podesna prosvjetna i nacionalna društva. 3 G. Ing. Baranac proveo je to u djelo u stanici Beograd. 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 7 <-- 7 --> PDF |
f) Skupovi naroda, prigodni ili naročito za predavanja sazvani, služe u selima vrlo dobro ovoj svrsi. g) Taborenja mladeži, skauta, u šumama i kraj šuma mogu se u svrhu propagande šumarstva vanredno uspješno upotrijebiti, jer ih duži ljetni boravak u šumi već sam po sebi zbližuje sa. šumom, a nema podesnijeg mjesta za predavanje o šumarstvu do prirode same. Jednako zgodne su i ekskurzije većih grupa planinara kroz šumovite predjele, kojima mora ne samo oko i duša da se opajaju ljepotom i veličanstvom šume, nego da upoznaju i bit i život iste i njezinu korist. Kada bi turiste na svome putu naišli samo na »Molitvu šume«, kako bi im se slika šume prikazala u drugačijem svijetlu! Mogu se organizovati i naročite ekskurzije u saradnji sa planinarskim klubovima kroz najljepše šumske predjele, kamo možda rijetko zaluta turista, u vezi sa kratkim predavanjima na putu.4 2. Letci i poučni plakati mogu da prave propagandu samostalno" ili da služe kao odlično pomagalo predavanjima. Oni su jeftino i lako prenosno sretstvo, kojim predavač pojačava efekat svoga predavanja. Pomoću njih publika lakše prati predavanje i lakše ga pamti. Sličnu ulogu igraju skioptične slike. 3. Film je polje, na kojem osobito higijena postizava najljepše uspjehe propagande. Ako je higijena kadra da sastavi filmove! o raznim bolestima, tako da se oni s uspjehom prikazuju na selu, može i šumarstvo njime da se posluži u svrhu propagande." Kod filmova treba računati sa dvojakom publikom: gradskom, gdje već postoje bioskopi, i seoskom, koja jedva da je čula za film. Složiti film za prvu publiku teže je, jer ova stavlja na nj velike zahtjeve. Druga je publika zahvalnija, no ne manje kritična, te traži jednostavnost. Ove vrste filmovi mogu biti primitivni, no ipak pomno izrađeni, bez velikih režijskih troškova, kratki, kombinirani eventualno i sa crtežima. 4. Dnevna štampa dužna je također da otvori svoje rubrike propagandi šumarstva. Ne smije se međutim izgubiti iz vida, da je nenovinaru prilično teško pisati dobre popularno-propagandističke novinske članke, koji uz to ne smiju da budu nametljivi. U tom pogledu potrebno je bezuslovno saradnja sa novinarima. 5. Poučne i propagandne literature naše šumarstvo jedva može da zabilježi. Mnogo se tu propustilo. 1 ovdje mora poljoprivreda da nam služi za uzor. Još su nam potrebni radovi u stilu publikacija »Kmetijsko gozdarstvo « Ing. Miklaužiiča i »Naše šumarstvo i lovarstvo« Ing. Baranca. Ovakova literatura mora da bude bogato ilustrovana slikama. 4 Organizovanjem ekskurzija na more Jadranska Straža diže smisao i ljubav u narodu za naše more. 5 Izdavanje propagandnih letaka od strane J. Š. U. sretna je ideja. U svim školama sreza Bračkog visi »Molitva šume« na kartonu. Djeca su naučila molitvu na pamet. Završavajući svoje predavanje »o važnosti šume« recitacijom »Molitve«: »Čovječe! Ja sam toplota tvoga ognjišta u hladnim zimskim noćima... »čuo sam šapat školske djece »i prijateljski hlad po ljetnom suncu....« Diže se nato jedan čovjek sa riječima: »Gospodine! Hoćete li ponoviti ove riječi, da ih zapišem.« 6 Vidi: Ing. Baranac: Filmska propaganda u službi šumarstva. Šum. list br. 12. 1932. god. 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 8 <-- 8 --> PDF |
6. Diplome, koje bi se kao nagrade dijelile svima što rade na unapređenju šumarstva: vrijednim lugarima, naprednim šumo-posjednicima. Diplome moraju da su jednostavne, na dobrom papiru, ukusne izrade, opremljene pečatima, ime nagrađenog lica neka je uštampano. One trebaju da ostavljaju na gledaoca svečan utisak, što i jeste njihova svrha. Zgodan format je 42X28 cm. Najlakše može to da provede u djelo J. Š. U., kojemu su već stavljeni prijedlozi u tom smislu od podružnice u Beogradu, dijeleći nagradne diplome preko svojih članova. 7. Praktični tečajevi iz šumarstva za šumo-posjednike, makar jednodnevni, mnogo bi doprinesli, da se ovi upoznaju´ naročito sa šumskouzgojnim mjerama, pročišćavanjem i proređivanjem, bez kojih nema racionalnog šumskog gospodarstva. To su ne samo uzgojne mjere za šumu već u istoj mjeri i odgojne mjere za njezinog vlasnika, koji brzo shvaća njihovu korist za šumu i za sebe. Ne bi smjelo da bude jedne poljoprivredne škole u zemlji, koja u svome nastavnom programu ne bi imala i šumarstvo. Da se to provodi, moraju šumari da utječu na agronome.7 8. Dječji dan pošumljavanja lijep je uzakonjeni poticaj školskoj mladeži na uzgajanje šume, samo se mora pažljivo izvoditi, da bude sitni materijalni uspjeh dječjeg rada daleko nadmašen moralnim uspjehom, što i jeste pravi cilj dana pošumljavanja. 9. Izložbe su ustanove, kojima treba posvetiti svu pažnju. Istina, sastav izložbe daje mnogo truda ali se on s obzirom na velike mase posjetioca bogato naplaćuje. Primjer za staln u izložb u dala je podružnica J. S. U. u Ljubljani god. 1930. Zfeodari] je aranžman izložbe, kada se ona veže uz velesajmove. Mnogo uspjeha doživljava pokretn a šumarska izložba vezana uz poljoprivrednu. Organizacija propagande Propagandu elastičnije provodi privatno udruženje nego državni aparat. Ipak je potrebna zajednička saradnja. J. Š. U. ima u svojim pravilima propagandu šumarstva te je tome već nešto doprineslo. Danas, kada postoji već 5 podružnica J. Š. U., taj se rad intenzivnije može da provodi, iz početka najjednostavnijim i najjeftinijim sredstvima. U Ministarstvu Šuma i Rudnika postoji Otsjek za šumarsku nastavu i propagandu šumarstva. Ovaj otsjek pokazuje dobru volju, ali izgleda da je materijalno slabo dotiran. Ministarstvo je dužno da ovaj otsjek novčanim sretstvima jače podupre, tako da on zbilja može da vrši svoj zadatak, a ne samo da daje inicijative bez ikakovih sretstava i sakuplja statističke podatke. Srećom je i zakonom o šumama predviđena šumarska nastava i prosvjećivanje u §§ 113 do 121. U naše svrhe mogu da nam posluže najbolje § 118 («Prosvećivanje naroda obzirom na šumarstvo vršiće se predavanjima, tečajevima, popularnim publikacijama, uzornim kulturama i postrojenjima «) i § 120 (»Ministarstvo Šuma i Rudnika potpomagaće mo 7 U zagrebačkom »Jutarnjem listu« pred nedugo vremena prikazan je rad »Seljačkog sveučilišta« u Zagrebu. U njegovom nastavnom programu šumarstvo nije spomenuto. (i |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ralno i materijalno rad šumarskih udruženja kao i drugih udruženja, koja unapređuju interese šumarske privrede i šumarstva«). Pravilnik o prikupljanju i rukovanju prinosa za pošumljavanje Br. 855 od 11. I. 1928 ima između ostalih i ove važne odredbe: Član 3. Iz ovog fonda mogu se vršiti izdaci u sledeće svrhe: 10) Nagrade privatnim licima i korporacijama za uspešno izvedeno pošumljavanje goleti, krša i bujičnog područja, živih peskova na vlastitom zemljištu po vlastitoj inicijativi iz vlastitog troška; 11) Nagrade učiteljima, profesorima, đacima za izvedeno pošumljavanje o đačkom danu za pošumljavanje ili inače ; kao i šumarskim stručnjacima za održana predavanja u školama, kasarnama i u narodu; Član 4. Od prikupljenih prinosa može se upotrebiti najviše 30% za honorare, nagrade, pokriće putnih troškova, a 70% za izvođenje radova pobrojanih u 51. 3. od 1) do zaključno 8) s tim da se isti imaju upotrebiti u prvom redu na onom području sa kojeg su naplaćeni.« Kako se predviđa izmjena gornjeg Pravilnika, to neće biti teško unijeti u novi Pravilnik odredbe, koje bi osiguravale sretstva za provođenje §§ 118 i 120 zak. o šum. u djelo, naročito za sretstva te propagande: letke, projekcione aparate, filmove, skiopt. slike, literaturu, tečajeve za usavršavanje stručnjaka i za obuku naroda. Korisni bi bili i naročiti tečajevi za usavršavanje stručnjaka za šumarsku propagandu, koja bi trebala da bude glavna zadaća šumarskog personala kod općih upravnih vlasti. I član 4. Pravilnika treba preudesiti i odrediti postotak, koji ima da otpadne u gornje svrhe. Uza sve materijalne poteškoće našeg vremena Fond za pošumljavanje još nalazi sretstava, koja su dovoljna da se njima mnogo postigne. Ako propustimo godišnje samo 20 hektara golijeti da pošumimo vjestačkim načinom u državnoj režiji i tako dobivena sretstva utrošimo u ciljeve propagande, učinjeni će se propust hiljadustruko nadoknaditi. Konačno bi i naši šumarski fakulteti, uzimajući u obzir nivo šumarstva u našoj zemlji, u svojoj nastavi trebali da jače istaknu propagandu šumarstva, bez ikakove štete po najvišu šumarsku nastavu. III. INDIVIDUALNA DIOBA KOMUNALNIH I DRŽAVNIH ŠUMA — ŠIKARA I PUSTOG ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA NA APSOLUTNOM ŠUMSKOM TLU I NJEGOVOM EKSTREMU — KRŠU. § 106 Zakona o šumama od 29. XII. 1929 govori: 1. Opštinske, seoske i plemenske šume ne mogu se deliti. Izuzetke uređuje poseban zakon; 2. Posebnim zakonom će se urediti deoba zajedničkih pustih šumskih zemljišta. Pravno shvaćanje pretežnog dijela našeg naroda je za neke objekte tih dobara upravo uni stava juće. Dobra zajednice smatraju se kao stvar bez gospodara odnosno kao ničija i svačija. Radi toga ne iskorišćuju se racionalno, već na njih navaljuje svako, često i mimo stvarne potrebe, znajući iz iskustva, da mora da se još danas domogne neke koristi od njih, jer će ga inače već sutra drugi preteći. Ovim neprilikama u najvećoj su mjeri izložene komunalne šume na Kršu. Te su šume većinom izdanačke i vrlo žilavog života, ali besprav 7 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 10 <-- 10 --> PDF |
nom sječom i bezobzirnom pašom većina ih je davno već pretvorena u šikare, a i šikare se postepeno pretvaraju u apsolutni neplodni krš, za čije se pošumljavanje manje vrijednim a vrlo skupim vještačkim kulturama godišnje troše teške svote. Uništavanju je razlog donekle i taj, što narod nema dovoljno šuma privatnog vlasništva. Međutim mnoge šikare, što su ih pojedinci nekada uzurpirali od zajedničkih vlasništva, danas pretstavljaju dobro sačuvane šume, čime davaju dobar putokaz i najjači argumenat za individualnu diobu ovih šikara. Pomanjkanje smisla za zajedničko dobro dokazuje ogroman broj šumskih prekršaja i u ekonomski najboljim godinama, kada je u pojedinim srezovima dosizao godišnje po deset hiljada prijavljenih slučajeva prekršaja u zajedničkim šumama. Presude izrečene po tim prekršajima samo su se djelomično izvršivale; većina je bivala amnestirana ili snižavana. Naravno da se za današnjeg teškog ekonomskog stanja šume ove vrsti vlasništva više nego ikada uništavaju, pogotovo kraj pogoršanih čuvarskih prilika. S jedne se strane upropašćuje narodna imovina i pretvara produktivno tlo u krš, s druge pak strane remeti se pravni osjećaj u narodu neizvršavanjem izrečenih presuda po tim prekršajima. Godinama nagomilalo se toliko neizvršenih presuda po šumskim krivicama, počinjenim u komunalnim i državnim šumama, da bi izvršenje svih tih presuda nesumnjivo teško pogodilo narod, pa su periodički izlazile amnestije ili sniženja starih neizvršenih presuda. Isti su bili motivi, da je među prvim .zakonima naše nove Narodne skupštine izašao »Z akon o odlaganju izvršenja i oproštaju kazni i otštete po šumskim krivicama, počinjenim u šumama državnim, krajiških imovnih opština i ostalih samoupravnih t e 1 a« od 27. II. 1932 g., objavljen u Službenim novinama dne 5. III. 1932 god. Srž je ovoga zakona: 1) izvršenje presuda već izrečenih; i onih koje se do 5. III. 1934 g. budu još izrekle, odgađa se do 5. III. 1934 g. Izuzete su krivice u vršenju eksploatacije po ugovornom odnosu u označenim šumama i slučajevi kršenja propisa glede postupanja sa vlastitom šumom (§§ 142—149 zakona o šum.). 2) ko u roku od 5. III. 1932 g. do 5. III. 1933 g. (godina dana) ne počini nove krivice, oslobađa se svih već izrečenih kazna i otštcta. Težina Zakona leži u tome, što: 1) nema kriterija za motiv pojedinih slučajeva krivica (nevolja, čista spekulacija, obijest, zlonamjernost, zloba); 2) obuhvaća šumske krivice, koje spadaju pod udar Krivičnog zakona (n. pr. § 150 z. o. š.: »ko protupravno prisvoji oboreno drvo ili gotovu robu...«) i one, koje su u vezi sa šumskim požarevima (prouzrokovanje i gašenje požara) ; 3) sankcioniše u narodu mentalitet, da je šuma zajednice ničija i svačija; 4) pokazuje porazno nerazumijevanje za šumu i šumarstvo. Da li je zakon izašao sa znanjem ili bez znanja šumarske javnosti, svejedno je. On je na snazi i izvršuje se. Šta ima da nastupi 5. .. 1934 g., nakon prestanka važenja ovog zakona? Ništa drugo nego produženje ovog ili donošenje novog zakona, kojega niko ne može da spriječi, već u najboljem slučaju da nastoji, da se donese zakon u obliku blažem po šumarstvo. 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Zakon o odlaganju i oproštaju presuda po šumskim krivicama prelomio je nad tim šumama štap i istrgao šumaru iz ruku kočnicu, kojom je on do danas kočio tempo njihova propadanja. Narod izvršuje temeljito tu presudu. Iz sadanje bijede on si sprema za najskoriju budućnost još gori pakao. Na šumarskoj je javnosti, da nastoji spasiti, što se još spasiti dade. Donijeti treba ono što § 106 zakona o šumama predviđa: dati zakonsku mogućnost individualnoj diobi zajedničkih šuma - šikara i pustih šumskih zemljišta na apsolutnom šumskom tlu i njegovom ekstremu — Kršu. Drugi način spasa tih šuma praktički ne postoji. Smjernice za provođenje diob.e. Individualna dioba ne bi bila obavezna nego fakultativna . Inicijativu za diobu dala bi prvostepena upravna vlast ili sama uprava dotične zajednice u svakom konkretnom slučaju. O diobi odlučivao bi odbor (vijeće) na sjednici, kojoj bi prisustvovao i šumarski referent prvostepene upravne vlasti zbog obrazloženja prijedloga o diobi. Za potrebe paše, ako je ima, izlučilo bi se potrebno zemljište. Odluka odbora (vijeća) predložila bi se Kr. Banskoj upravi na odobrenje. Odnosna zemljišta podijelila bi se zemljoradničkim (po zanimanju) pripadnicima dotične zajednice, koji su dužni svoje dijelove ograditi. Podijeljena zemljišta ne smiju ni otuđiti ni bez prethodne dozvole vlasti iskrčiti. Sama dioba u tehničkom smislu ima se izvesti tako, da pojedini dijelovi dobiju što zaokruženiji (ne protegnuti) oblik i da se ostave potrebni putevi — u koliko ih nema dovoljno — tako da svaki dio dobije prilaz do javnog puta. Kod diobe ima se voditi računa o dobroti zemljišta i o vrijednosti drvne mase, koja na njemu raste. Od diobe imaju se izuzeti šume, koje su i do danas dobro sačuvane odnosno u kojima se racionalno gospodari, dalje šume, koje služe neposrednoj okolini mjesta u estetskom i higijenskom pogledu, vještačkim načinom podignute šumske kulture i one šume, čijom diobom bi ispale čestice sa manje nego 0.2 ha površine. Individualnom diobom dobit će narod ostatke šuma, koje su u stanju propadanja, i spasit će ih privredi. Mahom će nestati 90% današnjeg broja šumskih prekršaja. U mnogim upravnim općinama narod je sklon diobi, a zborovi šumara, pa i samih agronoma, donosili su rezolucije u tom smislu, imajući u vidu, da je to jedina i najefikasnija mjera za podizanje općinskih šikara i privođenje privredi pustih šumskih zemljišta. Ima primjera, gdje pitanje paše ne postoji. Ima još više slučajeva, gdje te šikare iskorišćuju pojedinci za pašu hiljada koza. Naravno, da ti pojedinci krijući se iza kojekakvih firma, dižu graju protiv sam e mogućnost i individualne diobe šikara. Zakon sa fakultativnom diobom međutim ne može nitko opravdanim argumentima da pobija. Ako su se izvele već svakojake agrarne reforme, ova je sa nacionalno - ekonomskog stanovišta najhitnija i najopravdanija. Tamo gdje šikare zajedničkog vlasništva služe paši stoke, opravdan je strah, da će konačnim uništenjem šikara propasti i paša, dok bi u individualnom vlasništvu postepenim pretvaranjem šikara u šume već sam lisnik davao veću korist nego je daje propadajuća šikara. 9 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1934 str. 12 <-- 12 --> PDF |
IV. NAMJEŠTANJE APSOLVENATA ŠUMARSKIH FAKULTETA U DRVNOJ INDUSTRIJI. Posljednjih godina neprestano kuca na vrata Ministarstva Šuma i Rudnika velik broj mladih šumarskih inženjera tražeći bez uspjeha zaposlenja u državnoj službi. Većini apsolvenata šumarstva državna je služba ideal, što je u današnjim za opstanak teškim i nesigurnim vremenima potpuno razumljivo. Državna služba daje pored, istina, skromne nagrade više manje ugodan socijalan položaj. Zbog pomanjkanja kvalifikovanog osoblja mnogi je pripravnik već sa prvim imenovanjem dobio samostalan položaj šefa šumske uprave ili sreskog šumarskog referenta. Ljudi sa višegodišnjom stručnom i životnom praksom malo je bez posla, a u koliko neko bude momentano bez istog, on se zna već snaći, jer mu baš njegova praksa otvara vrata. Jasno je, da drvna industrija ne voli da namješta mlade inženjere bez specijalne prakse na važnija mjesta, jer bi joj bili, bar ispočetka, na teret. Ipak ta mjesta, naročito kod tehničkih obrata i si., koja su i vrlo dobro honorirana, zauzimaju u masi slučajeva ljudi bez ikakove teoretske spreme. Ti su ljudi marljivošću i voljom te dugogodišnjim radom zauzeli svoje položaje i uživaju povjerenje svojih poslodavaca. Da li mogu ljudi marljivi ali bez šireg horizonta i bez solidne teoretske spreme mnogo više dati preduzeću do li dobrog funkcionisanja u staroj kolotečini i da li mogu dati poleta preduzeću, drugo je pitanje. Šumska industrija, u kojoj je rad tako jako zastupan, ipak ne može da sanira svoje financije u vremenima konjunkturnih zastoja samim i jedinim redukcijama radničkih nadnica, koje tada i onako pretstavljaju manje nego egzistencijski minimum, već socijalno lakšim smanjenjem režijskih troškova i poboljšanjem tehničkih naprava. Zato mora da je njezin vodeći i tehnički izvršujući personal na visini praktične i teoretske spreme. Mladim apsolventima šumarskih fakulteta treba nastojati naći mjesta — i ona podređena, koja »nisu dostojna akademskog studija« — kod šumske industrije, da postanu oni jednom stub solidne drvne industrije. Takav početak službe je s moralne i materijalne strane za mladog inženjera možda teži nego u državnoj službi, no mlad i sposoban čovjek neće tu da stane, nego će postepeno steći položaj koji ga pripada. Malo više amerikanskog shvaćanja o sticanju životne karijere ne može da nam naškodi. Ovo mora da uoči naš šumarski naraštaj na svoju vlastitu korist, a i naša šumarska javnost, ako joj je stalo do toga, da se ta mladež uposli, a naša šumska industrija postavi na solidne temelje, kako to traži vrijeme i međunarodna konkurencija na svjetskim tržištima/ Résumé. Réflexions ayant pour ´but l´amélioration de l´état précaire ou se trouve actuellement, du point de vue de la politique nationale, notre économie forestiere. Les moyens et les chemins a cette amélioration consisteraient: 1° dans la propagande et dans la popularisation de l´idée forestiere dans les larges masses du peuple; 2° dans le partage individuel, entre les masses du peuple paysan, des tous les terrains nudes et mal boisés qui se trouvent actuellement en possession de l´Etat ou des Communes. Cette deuxieme proposition est fondée surtout sur l´expérience généralement faite, que le peuple, manquant entierement des égards pour des biens communes, les ménage pourtant et meme les soigne avec empressement, s´ils prennent le caracteere des biens individuels. 8 Preduzeće »Šipad, Dobrljin-Drvar« namjestilo je pred kratko vrijeme 6 mladih šumarskih inženjera. 10 |