DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 50     <-- 50 -->        PDF

PRE
Izvršenih radova u šumskim rasadnicima
Direkcije Suma u Skoplju za


Sve su sadnice razdeljene besplatno narodu i ustanovama, a man;´a
količina upotrebljena za veštačko pošumljavanje.


Veštačko pošumljavanje vršeno je najvećim delom setvom. Na
Markovom brdu, Gubovcu i Kukavici i nešto pored druma Peć-Čakaje
posejano je 15 kg semena crnog bora, 100 kg hrastovog žira, 100 kg
pitomog kestena i 3 kg semena belog bora.


Na pošumljavam´e utrošeno je svega 2.462 dinara.
Na radove u šumskom rasadniku i na pošumljavanju utrošeno je
svega 19.263 dinara.


14. Šumska Uprava u Novom Pazaru.
Osnovan je jedan šumski rasadnik 1923. godine, ali nemamo nikakvih
podataka o količini proizvedenih sadnica ni o utrošenom novcu.


176




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 51     <-- 51 -->        PDF

G L E D
i pošumljavanju goleti na području
vreme od 1913—1930 godine.


Poznato je, da su sve proizvedene sadnice razdeljene besplatno narodu
i ustanovama.


Inicijativom Uprave, a uz pomoć vojske izvršeno je jedno pošumljavanje
kod manastira Đurđevih Stupova i zasađeno je 12.000 sadnica
crnog bora na površini od 2 hektara. Nemamo podataka o uspehu
ovoga rada.


ZAKLJUČAK.


Po osnivanju Otseka za Šumarstvo Direkcija Šuma predala je Banskoj
Upravi 11 šumskih rasadnika sa 13.65 hektara produktivne površine
u rasadnicima, 691.220 sadnica lišćara, 784.072 sadnice četinara i 445
komada raznog alata za obrađivanje zemljišta.


177




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Kod svih šumskih uprava naveli smo, kakvog je bilo uspeha i ne


uspeha. Međutim nije još tačno ispitano, koliko svega ima živih biljaka.


S obzirom na važnost radova izvršenih u prvoj etapi posle oslobo


đenja južnih krajeva neophodno je potrebno, da se najbrižljivije i naj


marljivije ispitaju svi objekti. Mora se tačno ustanoviti, kakav je uspeh


postignut i kako se razvijaju one sadnice, koje su ostale u životu posle


tolikog pomora zasađenih biljaka.


Kao što se iz ovoga pregleda vidi, pošumljavana površina iznosi
413 hektara. Danas možda nema svega 30—40 hektara prosečno uspele
kulture. Možda je i to mnogo. U svakom slučaju bili bismo neobično
srećni, ako bi nas stvarnost demantovala. To ostaje da se utvrdi u toku
1934. godine. Ono što će biti objavljeno o uspehu-rada na pošumljavanju,
kad se svaki objekat bude detaljno pregledao, smatraće se kao dopuna
referata.


Podatke o broju sadnica i o utrošenom novcu uzeli smo iz desetgodišnjih
povremenih izveštaja, koji se nalaze u arhivi Direkcije Šuma
u Skoplju. Za neku upravu možda ima i manjih grešaka, no to ne menja
mnogo krajnji rezultat i krajnju cifru ni u pogledu sadnica ni u pogledu
utrošenog novca na ćelom radnom području.


Pregled radova na pošumljavanju i osnivanju rasadnika izneli smo
za svaku upravu posebno, da bi oni, koji će docnije raditi, znali šta je
pre njih bilo. Drugo je pitanje, kakav je i zašto je takav bio taj rad!
To pitanje ne spada, strogo uzev, u čisto stručnu kritiku rada! Ima tu
mnogo drugih činjenica, zbog kojih nije uspeo jedan stručni rad, koji je
od velike važnosti za narodnu privredu ovoga kraja!


Treba li evocirati sećanje na one uspomene, kad je šumarsko
osoblje u Južnoj Srbiji bilo na užasnoj vetrometini ondašnjih partiskopolitičkih
prilika? Nestalnost šumarskog osoblja i česti premeštaji ne
mogu se pripisati u stručnu nesposobnost onima, koji su u ono vreme
radili u ovim krajevima. Nije trebalo pristupiti radovima bez prethodnog
sistematskog plana, no i taj plan ne bi mnogo vredeo pri onakvoj personalnoj
politici.


Dok su šumarska nadleštva na severu države bila puna stručnog
personala, dotle su u Južnoj Srbiji šumarski stručnjaci bili, i pored malog
broja, premeštani bez ikakvih obzira po interese službe. Daleko bi
nas odvelo, kad bismo sada iznosili sve te strahovite negativne strane
ondašnjih prilika.


Samo jednu okolnost da navedemo. Šumska uprava sa 100—200.000
hektara šuma i šumskog zemljišta imala je samo jednog stručnjaka sa
4—5 čuvara šuma, a imalo je da se vrši ograničavanje šuma, uprava,
nadzor, gazdovanje, administracija — i uz to fatalna nestalnost! I sve
te dužnosti bile su skoncentrisane u jednom licu. Dok na severu po dve
Direkcije nemaju 100.000 hektara šuma, a pune su šumarskih stručnjaka,
dotle je ovde samo jedna šumska uprava bila veća od mnogih starih
Direkcija. Pod takvim prilikama ne može biti govora o kakvom sistematskom
radu.


Ovo rekoh ne radi pravdanja onih, koji su vršili pošumljavanje sa
neuspehom, nego radi opomene, da stari putevi, kojima je struka išla,
nisu bili dobri i da se iz te prošlosti može izvući pouka, da je dužnost
novih generacija da traže zdrave puteve, kojima treba voditi veliku
narodnu šumsku privredu, za dobro naroda i otadžbine.


178




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 49     <-- 49 -->        PDF

v) Pregled svih radova na području Prištinske
Uprave.


1. Osnovano je pet šumskih rasadnika, od kojih danas postoji samo
onaj u Grmiji. Ostali su ukinuti 1928. godine. Ukupni troškovi iznosili su
91.909 dinara.
2. Proizvedeno je svega 2,356.950 sadnica, od kojih 874.100 lišćara
i 1,482.850 četinara.
3. Zasađeno je 38.211 sadnica lišćara i 204.125 četinara.
4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 45 hektara sa ukupnim
troškom od 90.975 dinara.
5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose
182.884 dinara.
6. Razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 835.889 sadnica,
a od 1,278.725 četinarskih sadnica nešto je iskorišćeno, dok je najveći
deo ostao u rasadnicima i prestareo.
Uspeh na pošumljavanju neznatan. Na Golešu nema uspeha. Za
kulturu crnog bora u Gošici nemamo podataka.


12. Šumska Uprava u Kos. Mitrovici.
a) Šumski rasadnici.
Rasadnik u Kos. Mitrovici osnovan je 1913. godine na mestu Šipolje.
Površina rasadnika, obrađivana za proizvodnju sadnica, iznosila
je 0.30 hekt. Docnije je osnovan još Jedan kod Jaza u blizini Kos. Mitrovice
u površini od 0.30 hektara, a onaj u Šipolju je napušten.


b) Pošumljavanje.
Prvi radovi na pošumljavanju izvršeni su 1926. godine. Rađeno je
na Zvečanu, Bajiru i Lisičkoj´ Čuki. Na Bajiru je zasađeno 700 sadnica
bagrema i 5.000 crnoga bora i posejano je 10 kg semena crnoga´ bora.
Na Lisičkoj čuki 1 Zvečanu zasejana je površina od 3.5 hektara
semenom crnog bora, zasađeno je 12.380 sadnica bagrema, 2.120 crnoga
bora i 10.260 b. bora. Uspeh neznatan.


v) Pregled svih radova na području Kos. Mitrovačke
Uprave.


1. Osnovana su dva šumska rasadnika, od kojih ne postoji više
nijedan. Površina im je iznosila 0.60 hekt., ukupni trošak 31.010 dinara.
2. Proizvedeno je svega 511.000 sadnica, od kojih 331.000 lišćara
i 180.000 četinara.
3. Zasađeno je 13.380 sadnica lišćara i 17.380 četinara.
4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 10 hektara sa ukupnim
troškom od 22.146 dinara.
13. Šumska Uprava u Peći.
Prvi šumski rasadnik osnovan je 1919., a ukinut 1928. godine. Površina
rasadnika iznosila je 0.35 hektara.
U ovom rasadniku proizvedeno je 262.250 sadnica, od kojih 114..000
četinara i 147.850 sadnica lišćara.


175




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 48     <-- 48 -->        PDF

U šumi Straži na starom sedištu i paljevinama zasađeno je 163.000
sadnica belog bora i nešto malo crnoga bora.


Na svim ovim radovima pošumljjavanja od 1926.—1929. godine utrošeno
je 186.387 dinara. Rađeno je na površini od 50 hektara. Od ove
površine ima oko 20 hektara uspelog pošumljavanja.


v) Pregled svih radova na području tetovske uprave.


1. Osnovana su 4 šumska rasadnika, od kojih danas ima samo dva,
sa ukupnim troškom od 146.973 dinara;
2. Proizvedeno je svega 3.323.500 sadnica, od kojih 1,131.000 lišćara
i 2,192.500 četinara;
3. Zasađeno je 340.500 sadnica lišćara i 439.000 četinara;
4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 50 hektara, sa ukupnim
troškom od 186.387 dinara;
5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na ipošumljavanju iznose
333. 360 dinara ;
6. Razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 790.500 sadnica
lišćara i nešto malo četinara. Najveći deo četinara ostao je u rasadniku,
od kojih je jedan deo predat Banskoj Upravi, a jedan je prestareo.
S obzirom na klimatske prilike na ograncima Šar-planine pošumljavanje
nije skopčano sa velikim teškoćama.
Godine 1927. izvršena su prvi put pošumljavanja pitomim kestenom
i amerikanskim belim jasenom.


11. Šumska uprava u Prištini.
a) šumski rasadnici.


Na području ove uprave bilo je 5 šumskih rasadnika. U šumi
Grmiji na Sastavcima, u Piešini na Crnom Kamenu, pod Goleš planinom
u selu Vrelu, u Gošici na srednjoj reci i kod škoie u selu Mileševu.


Ukupna površina ovih rasadnika iznosila je 1 hektar. 1 ovde nailazimo
na istu hiperprodukciju kao i kod šumske uprave u Kumanovu.
Interesantno je podvući, da smo najveći broj rasadnika imali u najšumovitijim
upravama. Rasadnici u Plešinskoj šumi i Gošici bili su nepotrebni.


b) Po š u m .. a van j e.


Pošumljavanja su vršena u Grmiji kod sela Sofalije, na Golešu, u
Gošici i kod Gnjilana u opštinskom parku.


U Grmiji zasađeno je 16.400 bagrema, 3.600 gledičije i 30.400 sadnica
crnoga bora. U šumi Gošici zasađeno je 131.975 sadnica crnoga bora.
Na Goleš planini zasađeno je 39.750 sadnica crnoga bora, 1.790 bagrema,
50 javora, 80 gledičije, 100 duda, 140 lipe, 20 leske, 10 jasena, 15 drena
i 7 sadnica divlje trešnje. Kod Gnjilana! u opštinskom parku zasađeno
je 10.000 sadnica amerikanskog belog jasena (sadnice poslate iz tetoveskog
šum. rasadnika 1927. god.), 1.000 sadnica bresta i 2.000 sadnica
crnog bora.


Pošumljavanja su vršena na površini od 45 hektara i utrošeno ie


90.975 dinara.
Vršeno je pošumljavanje kod spomenika Kosovskim junacima, ali
sa potpunim neuspehom.


174




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 47     <-- 47 -->        PDF

zasađeno je na Cviljenu 101.500 sadnica bagrema i 37.000 crnoga bora.
Utrošeno je 21.304 dinara. Uspeh je vrlo slab.


Najveći deo radova izvršila je prizrenska opština.


v) P r e g1 e d svih radova na području p r izr e ns k e
uprave.


1. Osnovan je jedan šumski rasadnik 1913. godine u površini 0.50
hektara sa ukupnim troškom od 33.281 dinara;
2. Proizvedeno je svega 1,325.000 sadnica, od kojih 825.500 lišćara
i 500.000 četinara;
3. Zasađeno je 101.500 sadnica lišćara i 37.000 četinara;
4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 30 hektara sa ukupnim
troškom od 21.304 dinara;
S.Sveukupni troškovi u rasadniku i na pošumljavanju iznose 54.585
dinara:


6. Razdeljeno je narodu i ustanovama 724.000 sadnica lišćara; od
463.000 sadnica četinara nešto je razdeljeno narodu, a velik deo ostao
je i prestareo u rasadniku.
Uspeh na pošumljavanju u okolini Prizrena vrlo je slab. Nema
uspele formirane kulture.


10. Šumska uprava u Tetovu.
a) šumski rasadnici.
Na području ove uprave postojala su u svoje vreme 4 šumska rasadnika.
Prvi je osnovan 1922. na mestu Išačka dulij´a kod Tetova, a
drugi 1925. godine na Đafanskoj bukvi kod sela Dafe. Ovi su rasadnici
bili nepodesni, prvi zbog toga što je zemljište bilo dugačko i nedovoljno,
drugi što je osnovan gde mu nije bilo mesto i gde nema potrebe za radove
na pošumljavanju.
Zbog toga su obadva rasadnika napuštena i 1926. godine osnivaju
se dva nova rasadnika, koji i danas postoje. Time je pitanje rasadnika
kod tetovske uprave definitivno rešeno. I
Prvi od ta dva rasadnika osnovan je na mestu Pašin grob kod
Tetova, a drugi u šumi Straži. Prvi je namenj´en proizvodnji lišćara, a
drugi proizvodnji četinara.
Posle predaje šumskih rasadnika Banskoj Upravi rasadnik u Straži
ostao je jedini rasadnik u upravi državnih šuma.


b) \ Pošumljavanje.
Pošumljavanje na području tetovske uprave vršeno je u klisuri
Tetovske reke, na Strmolu, u ataru sela Bogovinei na mestu Leska i
Kadar i u Državnoj šumi Straži.
Prvo pošumljavanje izvršeno je 1926. godine na mestu Indžirluk u
klisuri Tetovske reke.
Od 1926.—1929. godine zasađeno je na obalama tetovske reke od
varoši do električne centrale 174.300 sadnica bagrema, 36.100 pitomog
kestena, 6.100 amerikanskog belog jasena i 248.500 crnoga bora.
Na Strmalu zasađeno je 11.500 crnog bora i 10.000 beloga bora.
Na Leski i Kadru u ataru s. Bogovina zasađeno je 80.000 sadnica
bagrema, 29.000 gledičije i 5.000 kestena i 16.000 crnoga bora.


173




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 46     <-- 46 -->        PDF

meseca maja. Na jedan dužni metar posejao je 74 grama. Od 2.5 kgr.
semena dobijeno je 12.000 biljčica.


Kao što se vidi, rezultati kod nestratificiranog i stratificiranog semena
vrlo su različiti. U svakom slučaju, i ovde je pokazano, da treba
raditi samo sa stratificiranirn semenom.


U šumskom rasadniku na Krušinu proizvedeno je svega 968.065
sadnica, od kojih 421.315 lišćara i 546.750 četinara. Na radove u rasadniku
utrošeno je 56.899 dinara.


b) Pošumljavanje.
Pošumljavanje je u glavnom vršeno na mestu Krušino. Prvi radovi
su izvršeni 1925. godine i od toga pa do 1929. godine zasađeno je 62.280
sadnica crnog bora, 12.500 belog bora, 3.000 molike i 300 munike, 64.000
sadnica bagrema, 11.000 gledičije, 500 kestena i posejano je na stalnom
mestu 370 kgr. hrastovog žira. Prva kultura iz 1925. godine uspela je
vrlo slabo, ali su sve docnije, do 1929., uspele vrlo dobro (vidi priložene
dve fotografije).


v) Pregled radova na području kičevske uprave.


1. Jedan šumski rasadnik osnovan je 1924., a ukinut 1928. On je
posle ponovo obnovljen, kad su poslovi pošumljavanja prešli na Otsek
za Šumarstvo. Površina rasadnika iznosila je 0.30 hektara sa ukupnim
troškom od 56.899 dinara ;
2. Proizvedeno je svega 968.065 sadnica, od kojih 421.315 sadnica
lišćara i 546.750 četinara;
3. Zasađeno je 75.500 sadnica lišćara i 78.080 četinara; posejano
je 370 kgr. hrastovog žira;
4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 25 hektara sa ukupnim
troškom od 66.514 dinara;
5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošuml´;avanju iznosili
su 123.413 dinara;
6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama
345.815 sadnica lišćara i nešto malo četinara, dok je velika količina
predata Banskoj Upravi.
Od celokupnih radova na pošumljavanju ima danas oko 15 hektara
uspele kulture.


9. Šumska uprava u Prizrenu.
a) šumski rasadnici.
Na području ove uprave osnovan je rasadnik još 1913., a obnovljen
1919. godine. Osnovao ga je g. Svetozar Ranitović, Načelnik Ministarstva
Šuma i Rudnika u penziji. U ovom rasadniku proizvedeno je od 1913.—
—1915. i od 1919.—4929. godine svega 1,325.500 sadnica, od kojih 825.500
lišćara i 500.000 četinara.
Rasadnik se nalazi na mestu Buzagiljak u površini od 0.50 hektara.


b) P´ o š u m 1 j a v a n j e.


Pošumljavanje je vršeno na Cviljenu kod Prizrena. Prvo pošumljavanje
vršeno je 1925. godine. Za sve vreme rada, od 1925.—1929. godine,


172




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 45     <-- 45 -->        PDF

t


Na starom groblju kod Struge zasađeno je 5.000 bagrema i 880 jasena
i 9.000 raznih četinara.
Ukupno je zasađeno od 1923.—1929. godine 98.325 sadnica, od kojih


58.931 lišćara, i 39.394 četinara.
Uprava Dvora poslala je iz Splita šumskoj upravi Ohrid 367 kiparisa
i 47 alepskog bora u saksijama, osim toga u običnom pakovanju


4.000 kiparisa i 900 sadnica alepskog bora. Jedan deo sadnica zasađen
je kao što je napred rečeno, a jedan je deo pikiran u rasadniku.
U Ohridu je postojalo društvo za ulepšavanje i pošumljavanje, koje
je dobilo jednom prilikom veću novčanu pomoć od države.
Na svima radovima na pošumljavanju za sve vreme od 1923.—
—1929. godine utrošeno je 167.300 dinara. Radilo se na površini od oko
40 hektara. Današnje stanje kultura vrlo je rđavo. Ostale su samo pojedine
sadnice.


v) Pregled svih radova na području ohridske uprave.


1. Osnovan je jedan šumski rasadnik na Bejbunaru u površini od
3 hektara sa ukupnim troškovima od 160.834 dinara;
2. Proizvedeno je svega 1,792.479 sadnica, od kojih 982.879 sadnica
lišćara i 809.600 četinara;
3. Zasađeno je 58.931 sadnica lišćara i 39.394 četinara;
4. Pošumljavanje je vršeno na površini od oko 40 hektara sa ukupnim
troškom od 167.300 dinara;
5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose
328.134 dinara;
6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama
923.948 sadnica lišćara. Od 770.206 sadnica četinara razdeljeno
je nešto malo narodu, a ostalo je prestarelo u rasadniku.
Na kraju mora se reći, da je opšti uspeh slab. Od ovolikog rada
ne postoji ni jedna izrazita formirana kultura. Jedini praktični uspeh
je u tome, što se u ovim radovima došlo do iskustva, da u okolini Ohrida
mogu uspevati mediteranski elementi: alepski bor i kiparis, koji su preživeli
strahovitu hladnoću 1928.—1929. godine.


8. Šumska uprava u Kičevu.
a) šumski rasadnici.


U Kičevu je osnovana šumska uprava 1923., a rasadnik 1924. godine
i to na mestu Krušino u blizini Kičeva. Na području ove Uprave sa zadovoljstvom
možemo zabeležiti uspeh u pošumljavanju.


Pbred odgajivanja raznih sadnica lišćara i četinara ovde su proizvedene
prvi put u našim rasadnicima i sadnice molike (Pinus Peuce
Qrisebach). Ing. Simčić, ondašnji šef uprave, posejao je u rasadniku 1925.
godine 2.5 kgr. nestratificiranog semena molike. Dubina brazdica bila je
3 cm., a u razmaku od 20 cm. Na jedan dužni metar posejao je 3.7 grama.
Seme nije klijalo 1925. godine, nego tek iduće godine i od te količine
semena dobio je samo 820 biljčica.


Iste (1925.) godine stratificirao je 2.5 kgr. semena, koje je preležalo
u stratifikaciji do proleća 1926. godine, kada je posejao. Ovoga puta brazdice
su bile duboke 4 cm. Seme je klijalo 10 dana posle sejanja, koncem


171




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Rezultati rada nisu dobri. Svake se godine popunjava prethodna
kultura, ali je ipak ostalo nešto uspeha na Aleksandrovom brdu u površini
od oko 3 hektara. Nemamo podataka o uspehu šume na Bajiru.


7. Šumska uprava u Ohridu.
a) šumski rasadnici.


Prvi rasadnik osnovan je 1920. godine na mestu Bejbunar kod
Ohrida. U ovom rasadniku proizvodnja sadnica bila je intenzivna. Količina
je redovno daleko premašila potrebe na pošumljavanju okoline
Ohrida, gde je u glavnom bio skoncentrisan sav rad. Proizvedeno- je
svega 1,792.479 sadnica, od kojih 982.879 lišćara i 809.600 četinara. Za
sve radove u rasadniku utrošeno je 160.834 dinara.


b) Po Šumi i avanie.


Pošumljavanje goleti u Ohridskoj kotlini vršeno je u glavnom sa
ciljem da se ulepša inače divna okolina ohridskog jezera. Na žalost moramo
konstatovati, da i ovde nije postignut željeni uspeh, kojim bi se
mogli pohvaliti.


Pošumljavanje je vršeno kod Ohrida i Struge. Kod Ohrida na mestima
Sv. Đorđe, Stari grad, u portama crkve Sv. Klimenta, Sv. Jovana,
Sv. Nikole, Sv. Bogorodice, u dvorištu Ohridske gimnazije, u Ohridskom
gradu, Gornjoj Porti i Kosištu. Kod Struge je pošumljavano na starom
groblju.


Prvo pošumljavanje kod Ohrida izvršeno je 1923. godine na mestu
Sv. Đorđe. Na ovom mestu zasađeno je od 1923.—1929. godine 34.631
bagrem, 5.000 gledičija, 300 pitomih kestena i setvom posejano 15 kgr.
kestena; 2.800 sadnica hrasta, 325 jasena, 12.000 crnog bora, 4.000 belog
bora, 470 vejmutovog bora, 400 kiparisa, 450 alepskog bora i 1.678 sadnica
smrče.


I ovde je učinjena ista greška kao i na Ovčem Polju. Nema na tome
mestu uslova za život ni za smrču ni za kiparis, ni za alepski bor ni za
vejmutov bor! Takvi eksperimenti nisu se smeli spajati.


Sve, što je rađeno na ovom mestu od 1923.—1927.. propalo je.
Ostala je po koja živa biljčica. Zbog toga se ovo mesto napušta i prelazi
se na druge objekte.


U starom gradu zasađeno je 6.340 bagrema, 50 sadnica gledičije,
50 kestena, 10 oraha, 10 jasena, 360 crnog bora, 10 smrče, 1.500 vejmutovog
bora, 790 jasena i 5 sadnica lipe.


Na mestu kale i gornja porta zasađeno je 8.845 sadnica bagrema,
crnoga bora, alepskog bora i kiparisa. Docnije je na istom mestu izvršeno
pošumljavanje sa 4.000 sadnica alepskog i crnog bora.


Kod crkve svetog Klimenta — Gornja porta, zasađeno je 1.010
sadnica kiparisa, 700 alepskog bora, 650 crnog bora i 200 primorskog
bora.


Iznad Kosišta zasađeno je 70 sadnica crnog bora, 70 alepskog bora,
30 bagrema, 10 jasena i 30 sadnica duda.


Najzad je 1927./28. vršeno ponavljanje neuspelih kultura na mestima
Sv. Đorđe, stari i novi Grad, Sv. Jovan. Sv. Ilija, Sv. Đimitrije i Sv.
Bogorodica i zasađeno je 2.200 sadnica crnog bora, 300 kiparisa, 2.300
bagrema, i 2.200 jasena i 30 kestena.


170




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 43     <-- 43 -->        PDF

6. Šumska uprava u Bitolju.
a) šumski rasadnici.


Na području ove Uprave nije se mnogo ekspcrimentisalo sa rasadnicima.
Osnovan je jedan rasadnik na dobru niže Poljoprivredne škole
u predgrađu Sv. Nedelja kod Bitolja još 1924. godine. Taj rasadnik postoji
i danas, uvek dobro uređivan i negovan. Jedino se mora primetiti,
što još onda nije osnovan rasadnik za kulturu molike na Peristeru. Da
je to tada uređeno, danas bismo imali već mnoge nepoznate činjenice
rasvetlrene, što bi nam korisno poslužilo za upoznavanje molike u cilju
pošumljavanja visokih goleti.


Prvobitno je rasadnik imao 0.55 hekt. površine, a docnije (1927.)
proširen je na 1 hektar.


U ovom rasadniku proizvedeno je svega 1,805.000 sadnica, od kojih
1,200.000 liščara. 600.000 četinara i 5.000 sadnica raznih nepotrebnih
egzota liščara i četinara.


Za sve radove u ovom rasadniku utrošeno je 99.778 dinara.


b) P o š u m 1 j a v a n j e.


U toku svih 7 godinama pošumljavanje je vršeno na kosi zvanoj
Aleksandrovo brdo, gde se nalazi opštinski park.


Prvo pošumljavanje izvršeno je setvom 1923. godine i tom prilikom
posejano ie na Aleksandrovom brdu 165 kgr. hrastovog žira, a
zatim 1925.126. još 775 kgr.


Pored ove setve zasađeno je na Aleksandrovom brdu 50.900 bagremovih
sadnica, 3.500 gledičije, 6.000 sadnica duda, 3.029 jasena, 500
kestena i 20 orahovih sadnica. Svega je zasađeno od liščara 63.949 sadnica.
Pored ovoga zasađeno je na istom mestu u vremenu od 1923.—
—1929. godine 61.965 sadnica crnoga bora, 39.645 b´eloga bora, 1.000
primorskog bora, 3.060 kiparisa, svega četinara 105.670 sadnica. Ukupno
je zasađeno liščara i četinara na Aleksandrovom brdu 169.619 sadnica.


Na Bajiru posađeno je 10.000 sadnica bagrema, 700 jasena, i 6.500
crnog bora.
Ukupni troškovi na pošumljavanju površine od 30 hektara iznose


145.345 dinara.
v) Pregled svih radova na području bitoljske uprave.


!. Osnovan je jedan šumski rasadnik sa ukupnim troškom od 99.778
dinara;


2. Proizvedeno je svega 1,805.000 sadnica, od kojih 1,200.000 sadnica
liščara i 600.000 četinara;
3. Zasađeno je 63.949 sadnica liščara i 105.670 četinara i, posejano
je 940 kgr. hrastovog žira;
4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 30 hektara i utrošeno
145.345 dinara;
5. Sveukupni troškovi u rasadniku i na pošumljavaniu iznosili su
245.120.50 dinara;
6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu 1,136.051
sadnica liščara, a od preostalih 494.330 sadnica četinara nešto je malo
iskorišćeno, dok ostalo izgleda prestarelo u rasadniku.
169




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 42     <-- 42 -->        PDF

b) Pošumljavanje.


Prvo pošumljavanje na području ove uprave izvršeno je 1924. godine
na muslimanskom groblju kod Kavadara i tom prilikom zasađeno
je 1.200 bagremovih sadnica. Od ove sadnje bilo je u životu 80% u toku
1927. godine. Na istom mestu zasađeno je 1925./26. godine 3.310 bagrema
i 1.165 crnog bora na površini od 5 hektara.


Na Ljubašu kod Kavadara zasađeno je 1925. godine 28.550 bagremovih
sadnica i posejano 200 kgr. hrastovog žira. Posle dve godine od
zasađenih i niklih biljčica od žira bilo je u životu 90% sadnica.


Kod Glišićke crkve zasađeno je 600 bagrema i na starom groblju
kod Marene 700 bagrema, a u blizini varošice Gradsko zasađeno je 5.000
bagrema i 1.210 crnog bora. Ovi su radovi izvršeni 1927. godine.


U toku 1928./29. godine izvršeno je pošumljavanje u blizini varošice
Gradsko na mestu zv. Ispod Lojze i zasađeno 23.510 bagremovih sadnica,
3.850 crnog jasena, 8.700 amer, belog jasena i 4.970 gledičije.


Na mestu zv. Samar u blizini Kavadara zasađeno je 15.000 bagremovih
sadnica, 10.000 crnoga jasena, 2.000 belog jasena i 1.600 gledičije.
Na starom groblju kod Negotina zasađeno je 3.900 bagrema, 600
crnog jasena i 900 gledičije.


Sadnja je vršena u šančevima, banketama i rupama. Zemljište u
banketama prekopano je na 50—´60 cm. dubine i u širini do 1—1.50 m.
Pošto je zemljište duboko, upotrcbljeni su plugovi za oranje banketa, u
kojima su na preoranoj površini kopane rupe i u njima sađene biljčice.


Površina, na kojoj je rađeno, iznosi 15 hektara, i utrošeno je 71.684
dinara.


v) Pregled1 svih radova na području k a v a d a r s k e
u prave.


1. Osnovana su dva šumska rasadnika sa ukupnim troškom od
41.019 dinara;
2. Proizvedeno je svega 669.858 sadnica, od kojih 351.858 lišćara
i 318.000 četinara;
3. Zasađeno je 114.390 sadnica lišćara i 2.375 četinara. Setvom je
posejano 200 kgr. hrastovog žira;
4. Pošumljavanje je izvršeno na površini od 22 hektara i utrošeno
71.684 dinara;
5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumliavanju iznose
112.703 dinara;
6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama
237.468 lišćara, od 315.625 sadnica četinara nešto je malo razdeljeno
narodu, a ostalo je prestarelo u rasadnicima.
Nemamo tačnih podataka o uspehu ovih radova. Radovi u okolini
Gradskog dali su dobre rezultate, a isto tako na Ljubašu i na Samaru
kod varoši Kavadara.


Svaka uspela sadnica u ovom kraju znači velik uspeh i svaki rad
zaslužuje da se proučava najbrižljivije, kako bii se izradio pravac zasnovan
na iskustvima, da se ne bi gubilo vreme u tako važnim poslovima.


168




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Opšti uspeh vrlo je slab. Na Mrzenačkom brdu jedne godine požar
je uništio i ono malo uspele kulture.
Qd celokupnog rada ostalo je malo uspeha kod Valandova i Strumice,
dok je sav ostali rad u okolici Devdelije potpuno propao.


5. Šumska uprava u Kavadarcima.
a) šumski rasadnici.


Šumska uprava u Kavadarcima osnovana je 1923. godine. U njenom
području nalaze se najtipičnije goleti u Južnoj Srbiji. To je onaj suri i
strani, goli predeo između Velesa i Demir-Kapije, očajno prazan, gde
je i zakržljali žbun velika retkost. U tom se kraju nalazi najtipičnija
slika, koju goleti ostavljaju na prolaznika.


Sve što je do sada učinjeno, da se te goleti zaodenu šumom, tako
je neznatno, da se ne može ni govoriti o kakvoj akciji većeg zamaha.
Kad dođe vreme da se te goleti pošume, naše će šumarstvo onda doživeti
veliku čast pred Otadžbinom i pred narodom.


.Krušino". Kultura iz 1926 god. sa jugozapada. 20-1-34.
Prvi šumski rasadnik osnovan je 1924. godine u selu Mereni na
mestu zvanom Đeris, a drugi na mestu Mala Kruša u masivu Roždenske
planine. Dok je prvi rasadnik bio zaista od velike potrebe, jer je osnovan
u centralnoj oblasti Kavadarskih goleti, dotle je ovaj drugi, na Maloj
Kruši, bio potpuno nepotreban. Udaljen 70 km od sedišta Uprave, nije ni
održavan, kao što bi to trebao da bude. Pored toga, Roždenska planina
je najvećim delom pod šumom i nema potrebe da se tamo vrši veštačko
pošumljavanje.


Od 1924.—1929. godine proizvedeno je u ovim rasadnicima svega


669.858 sadnica, od kojih 351.858 lišćara
i 318.000 četinara.
Za radove u rasadnicima utrošeno je 41. 019 dinara. Na rasadnik u
Maloj Kruši nije mnogo utrošeno, dok je na rasadnik u Mareni utrošeno
mnogo više zbog negovanja sadnica, koje je skopčano sa velikim teškoćama
zbog dugotrajnih letnih suša.


167




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 40     <-- 40 -->        PDF

b) Pošumljavanje.


Pošumljavanje je vršeno na raznim mestima u okolini DevđelijeT
Valandova i Strumice.


Nekoliko godina uzastopce rađeno je na Mrzenačkom brdu, Dubu,
Grčkoi čuki i Izvoru kod Pevđelije, a zatim kod Valandova i Strumice
1929. godine.


Od 1924.—1927. godine rađeno je na Dubu i Grčkoj Čuki na površini
od 3.50 hektara i na Arizonovom kamenu na površini od 6.30 hektara.
Zato vreme posađeno je na ovim mestima 60.000 sadnica crnog bora,


44.300 bagrema i 1000 pajasena. Sve su1 se zasađene sadnice posušile.
U proleće 192´8. godine zasađeno je na Mrzenačkom brdu 14.490
sadnica alepskog bora, 2.100 bagrema, 1.83Ö javora i 1.600 crnog bora.
U jesen 1928. god. zasađeno ie na istom mestu 6.665 sadnica
crnog bora, 4.410 alepskog bora, 3.665 bagrema, 2.724 jasena, 1.445 gledičijc.
20 hrasta. 2.384 javora i 1.600 crnog bora.


U proleće 1929. godine zasađeno je na Mrzenačkom brdu na površini
od 7 hektara 7.565 sadnica crnog bora, 334 alepskog bora, 100 sadnica
tuje, 4.800 bagrema, 3.745 gledičije, 25 hrasta, 1.924 jasena i 1.654
javora.


Kod Valandova na mestu Izvor zasađeno je 1.000 sadnica crnog
bora, 6.000 bagrema, 4.500 gledičije, 2.500 crnog jasena i 3.000 sadnica
javora.


Na starom groblju kod Strumice zasađeno je 8.000 sadnica crnog
bora, 4.000 bagrema, 2.000 gledičija i 1.500 jasena.


Uspeh kultura -kod Valandova, Strumice i na Mrzenačkom brdu
na dan 1. oktobra 1929. godine bio je sledeći: živih sadnica crnog bora
bilo je 20%, bagrema 60%, gledičije 60%, hrasta 80%´, javora 20%,
jasena 30%, alepskog bora 5% i tuje 10%.


Cclokupni troškovi na radovima pošumljavanja od 1924.—1929.
iznose 194.190 dinara, a radilo se na površini od 30 hektara.


v) Pregled svih radova na području d e v đ c 1 i j s k e
uprave.


1. Osnovana su četiri šumska rasadnika sa ukupnim troškom od
118.970 dinara;
2. Proizvedeno je svega 1,660.210 sadnica, od kojih 673.090 sadnica
lišćara i 987.120 četinara;
3. Zasađeno je 97.496 sadnica lišćara i 102.564 četinara, svega
210.060 sadnica;
4. Pošumljavana je površina od 30 hektara i utrošeno 194.190
dinara;
5. Sveukupni troškovi u rasadniku i na površinama iznose 313.160
dinara;
6. Razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama i propalo 574.594
sadnica lišćara, a oko 884.556 sadnica četinara. U ovaj broj sadnica ušle
su i one, što su se posušile u rasadniku u Carkuru.
Pošumljavanje goleti na području Devđelijske Uprave postavlja se
kao problem skopčan sa naročitim teškoćama. U toj oblasti postoje česte
atmosferske promené zbog mediteranskog kontinentalnog uticaja. Kiše
su preko leta veoma retke, a i zimski taloži vrlo slabi. To bi mogla biti
aridna oblast južno od Demir-Kapij´e.


166




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 39     <-- 39 -->        PDF

v) Pregled svih radova na području štipske uprave.


1. Osnovana su dva šumska rasadnika sa ukupnim troškom od
134.292 dinara;
2. Proizvedeno je svega 1,616.700 sadnica, od kojih 1,309.483 lišćara
i 307.277 sadnica četinara;
3. Zasađeno je 195.667 sadnica lišćara i 31.434 sadnice četinara;
4. Pošumljavana je površina od 30 hektara i utrošeno 258.659.50
dinara;
5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose
392.951.50 dinara;
6. Pazdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 1,203.816 sadnica
lišćara i nešto četinara, dok je oko 260.000 sadnica četinara preostalo
u rasadnicima.
Opšti rezultat rada slab. Od celokupne površine jedva da ima
danas prosečno oko 4—5 hektara uspele kulture.


4. Šumska uprava u Đevđeliji.
a) šumski rasadnici.


Na području ove Uprave osnovan je prvi šumski rasadnik 1922.
godine na mestu Carkur u Sermeninskoj planini u površini 0.25J hekt.
Iste godine osnovan je još jedan rasadnik u Đevđeliji na bezvlasničkom
zemljištu, u površini 0.42 hekt., koji je 1925. godine ukinut. Osnovan je
î treći rasadnik 1924. godine u Javorčici na desnoj obali Vardara. Zatim
je osnovan još jedan u Sreskom poljoprivrednom rasadniku u1 Đevđeliji
1926. godine, a 1927. godine osnovan je kod vodenice u Đevđeliji još
jedan rasadnik. Godine 1926. ukinuti su šumski rasadnici u Carkuru,
Javorčici i onaj u Sreskom poljoprivrednom.


U svim ovim rasadnicima proizvedeno je 673.090 sadnica lišćara
i 987.120´ sadnica četinara; svega je proizvedeno 1,660.120 sadnica sa
ukupnim troškom od 118.970 dinara.


P´roizvođene su sledeće vrste: Bagrem, gledičija. javor, sofora
japanska, pitomi kesten, dud. crni orah, jasen, hrast, crveni hrast, a od
četinara crni i bell bor, munika, molika, primorski bor, alepski bor, kiparis,
Vejmutov bor, kontortni bor i banksianski bor.


Nije bilo nikakvog plana ni sistema u osnivanju rasadnika. To se
vidi po datumima njihovog osnivanja i ukidanja. Jedne godine osušilo se
u rasadniku u Carkuru 100.000 bagremovih i 40.000 crnoborovih sadnica
usled suše, jer niko nije negovao biljke, a i zečevi su uništili velik
broj sadnica.


Svi ovi rasadnici osnovani su u zoni nizinskih goleti, južno od
Đemir-Kapije, gde se može reći da postoji jak uticaj mediteranske klime
i aridna karakteristika ćele one oblasti, otvorene punom uticaju Egejskog
mora i jakom uticaju hladnog i suvog vetra vardaica.


Pored toga što su rasadnici nesistematski osnovani, u njima su se
gajile čak i one vrste, koje apsolutno ne odgovaraju onom podneblju. Tu
su se sticali ekstremiteti: primorski i alepski bor u istom rasadniku ss
mimikom i molikom! Ako su to bili samo eksperimenti, onda je potrebalo
da bude zabeleženo, kako je izgledala molika na 100 m. nadmorske
visine u okolini Đevđelije, jer svakako to nije rađeno radi praktičnog
veštačkog pošumljavanja južno od Đemir Kapije.


165




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 38     <-- 38 -->        PDF

i proljeće) zasađuje se: 12.537 sadnica bagrema, 19.100 pajasena, 120


gledičije, 2.500 sadnica divlje kruške, 320 bresta, 100 javora, 216 pitomog


kestena, 656 crnog oraha i 6.700 crnog bora. Svega je zasađeno 42.388


sadnica, od kojih 35.688 lišćara i 6.700 četinara.


Ukupni troškovi ovih radova iznosili su 45.342.50 dinara. Sadnja


je vršena u rupama. Nemamo podataka o tome kako je izgledala ova


kultura u toku leta 1928. godine. I ova se kultura na kraju potpuno


osušila.


Ovim se završava i pošumljavanje na Ovčem polju. Danas nema


možda ni liednel žive biljke, kao da nikada onuda nije prošao šumar!


U neposrednoj blizini Štipa vršeno je pošumljavanje na Markovom
gradu. Zasađeno je 1.000 sadnica bagrema, 1.000 pajasena, 200 gledičije,
50 sadnica divlje trešnje i 1.950 sadnica crnog bora; svega 4.200 sadnica,
od kojih 2.250 lišćara i 1.950 četinara na površini od 3 hektara i utrošeno
je 9.562 dinara. Na Markovom gradu sađen je i amerikanski jasen,
koji je vrlo dobro uspeo.


Pored ove kulture zasađuje se ponovo u jesen 1928. godine na


Markovom gradu 1.150 sadnica bagrema, 1.360 pajasena, 250 crnog


oraha, 1.094 crnog bora na površini od 1 hektara. Na ovim radovima


utrošeno je 16.597.— dinara.


U jesen 1.928 godine izvršeno; je pošumljavanje na zemljištu napuštenog
muslimanskog groblja kod Štipa i zasađeno je 14.190 sadnica
bagrema, 2.560 gledičije i 7.150 amerikanskog belog jasena, svega 23.900
sadnica na površini od 6 hektara i utrošeno je 22.954 dinara. Uspeh 85%.


Na zemljištu napuštenog muslimanskog groblja kod Kočana zasađeno
je 3.297 sadnica bagrema, 3.200 duda, 246 jasena i 1.468 crnog
bora — svega 10.426 sadnica od, kojih 8.958 lišćara; na površini od 2.5
hektara i utrošeno je 13.406 dinara; uspeh 85% .


Na zemljištu napuštenog turskog groblja kod varošice Sv. Nikole
zasađeno je 9.530 sadnica bagrema, 400 amerik. belog jasena i 500 gledičije
na površini od 3 hektara, svega 14.031 sadnica, i utrošeno je


14.412 dinara.
Sadnja je vršena u šančevima. Uspeh 70´%.
Pored ovih radova na pošumljavanju priređen je 22. marta 1926.
dečji dan i zasađeno je na mestu Beli Kamen kod Štipa 1.012 bagremovih
sadnica. Uspeh ove sadnje bio je odličan. Primilo se 60% od zasađenih
biljaka, ali kako niko nije čuvao ovu dečiju šumu, stoka je izgazila i
uništila sve sadnice, koje su se najzad posušile.
Na istom mestu (Beli kamen) zasađeno je 1929. godine 11.915 sadnica
bagrema u šančevima, na površini od 2 hektara, i utrošeno 16.650
dinara. Uspeh slab.
Na muslimanskom groblju kod Štipa izvršeno je popunjavanje
kulture iz 1928. godine; zasađeno je 2.092 sadnica bagrema i utrošeno


2.342 dinara.
U jesen 1929. i proleće 1930. izvršeno je popunjavanje kultura na
muslimanskom groblju kod varošice Sv. Nikole i zasađeno 2.400 sadnica
bagrema i 100 komada gledičija. Potrošeno je 1.170 dinara.


Na mestu zvanom Bor kod Radovišta zasađeno je 300 sadnica bagrema,
4.900 pajasena, 280 gledičije i 2.600 crnog bora, svega 13.300
sadnica, od kojih 10.700 lišćara i 2.600 četinara na površini od 2 hektara;
utrošeno je 12.980 dinara. Uspeh je bio relativno slab, velik se dec
posušio.


164




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 37     <-- 37 -->        PDF

pan bunar, koji nije imao dovoljno vode, pa je posle jedne navale skakavaca,
koja je opustošila sadnice i ono malo uspele kulture, rasadnik
ukinut.


b) Pošumljavanje.


Prvo pošumljavanje na Ovčem Polju izvršeno je 1924. godine na
površini od 84 ara. Ovim radovima pristupilo se bez dovoljnog proučavanja.
Na slaboj osnovi nije se moglo ništa solidno izgraditi. Od 84 ara
na Beloj Čuki zasađeno je na površini od 75 ari ukupno 2.000 sadnica
bagrema, pajasena i crnog bora, a 9 ari posejano je semenom alepskog
bora. Sadnice su se primile i ostale u životu do juna meseca, kad su se
posušile od vrućeg vetra i usled napada od skakavaca. Seme alepskog
bora nije niklo.


Na ovaj rad utrošeno je 1.050 dinara. Od tada počinje niz pokušaja,
da se Bela Čuka zazeleni, ali su svi ti pokušaji ostali bez uspeha.
Sve što se zasadi u jesen, osuši se u leto sledeće godine, a što je sađeno
u proleće, osuši se još istoga leta.


1925. godine izvršeno je pošumljavanje na Beloj čuki. Na površini
od 2.80 hekt. zasađuje se u jesen 1925. godine 10.428 sadnica jednogodišnjeg
bagrema, 4.308 jednogodišnjeg pajasena, 833 dvogodišnjeg bagrema
i 5.272 dvogodišnjeg crnog bora.


Svega je zasađeno 20.846 sadnica, od kojih 15.569 lišćara i 5.277
četinara. Ova se kultura potpuno osušila još iste godine. Rad se) ipak
produžava i odmah do ove parcele vrši se novo pošumljavanje u proleće
1926. godine. Zasađuje se 12.700 sadnica jednogodišnjeg bagrema, 2.000
jednogodišnjeg pajasena i 1.000 dvogodišnjeg crnog bora. U koritu
Kadrifalkovske reke zasađeno je 1.480 topola.


U cilju održavanja i ono malo vlage posle sadnje, položene su ka


mene ploče oko sadnica u 10.300 rupa. Profil rupa bio je dubok 0.30 m


i širok 0.4O m.


Za sve radove utrošeno je 38.685 dinara. Uspeh ove kulture n a
da n 26. jul a 1926. godin e bio je sledeći: primljeno je 8% bagrema;
40% pajasena i 2%: bora, ostalo se posušilo. Pošto se i ostatak živih
sadnica posušio u toku avgusta i septembra iste godine, pristupa se jesenjoj
sadnji (1926) na istom mestu i zasađuje se 3.007 bagrema, 3.240
pajasena, 20 sadnica divlje trešnje i 4.190 crnog bora. Troškovi ove
radnje iznosili su 11.795 dinara.


Uspeh ove kulture na dan 26. jula 1927. godine izgledao je ovako:


živih sadnica bagrema 20%; pajasena 60%´; crnog bora 4% i divlje


trešnje 0%.


POred ove parcele izvršeno je pošumljavanje druge jedne parcele


u blizini ove prve u jesen 1926. i proleće 1927. godine. Tada je zasađeno


14.005 sadnica bagrema, 22.600 pajasena, 800 gl edicije, 440 divlje trešnje
i 7.155 sadnica crnog bora, sve na površini od 7 hektara. Površina od
0,28 hekt. posejana je žirom hrasta prnara (0. Coccifera).
Troškovi ove sadnje iznosili su 51.714 dinara.


Ovu kulturu detaljno su pregledali inspektor ü. Dragoljub Milo


vanović i uvaženi stručnjak i radnik počiv. g. Velentin Šack i. Oni su


našli na dan 26. jula 1927. godine na ovoj parceli živih sadnica bagrema


40%; pajasena 90%; gledičije 80%; crnog bora 2% i divlje trešnje 0%.


Izgleda da je ova kultura propala u jesen 1927. godine, jer se 1928.
vrši još jedno pošumljavanje na istom mestu i godine 1927./28. (jesei?


163




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 36     <-- 36 -->        PDF

3. Šumska Uprava u Stipu.
a) Šumski rasadnici.
Na području ove uprave osnovana su 1924. godine dva šumska
rasadnika i to jedan na Kavakliji kod Štipa, a drugi kod sela Erdželije
na Ovčem Polju. Rasadnik na Kavkaliji imao je služiti za proizvodnju
sadnica za pošumljavanje ovčepoljskih goleti. Kako je problem pošumljavanja
goleti na Ovčem Polju neobično složen zbog klimatskih odlika ove
visoravni i zbog geoloških osobina tla, rešeno je da se u samoj: takvoj
sredini osnuje rasadnik za proizvodnju sadnica u neposrednoj! blizini
objekta za pošumljavanje. Zbog toga je i osnovan rasadnik u Erdželiji
na Ovčem Polju.


Postojala je namera, da se na Ovčem Polju osnuje specijalno nadzorništvo
za pošumljavanje, ali ni ova zamisao niti akcija na pošumljavanju
ovčepoljskih goleti nije shvaćena u svoj svojoj velikoj važnosti.
To je pitanje skinuto i bačeno u pozadinu, jer naša administracija nije
mogla resiti ovo pitanje kako iziskuje priroda ovako važnoga rada. Za
ceo kraj u slivu Bregalnice, velika je šteta što merodavni faktori nisu
posvetili veću pažnju pošumljavanju u tome kraju, bar u onoj meri v
kojoj su to opravdano tražili ondašnji šumarski stručnjaci u Južnoj Srbiji.


U obadva rasadnika proizvedeno je od 1924—1929. godine 1,606.760
sadnica i to 1,309.483 sadnica lišćara i 307.277 četinara.
Proizvodnja sadnica po vrstama izgleda ovako:


bagrem 652.000 sadnica


pajasena 585.000


gledičije 31.600


duda 17.626


pitoma kestena 176


crnog oraha 360 ,,


divljeg kestena 840


javora 290


katalpa 500


hrasta 3.077


divlja kruška 18.000


crni bor 279.000


beli bor 5.0O0


munika 20.000


tuja 1.277


Pored ovih vrsta sejano je u rasadnicima ove Uprave čak i seme
ariša, jele, vejmutovog bora, belog bora i jasena, što sve1 nije bilo ni
najmanje potrebno niti opravdano. Nije se smelo eksperimentisati sa
ovim vrstama, koje nisu za podneblje ovčepoljskih i bregalničkih goleti,
jer ža te vrste nema uslova za život pod klimatskim uslovima jedne
izrazito suve oblasti i na onoj nadmorskoj visini i izvan prirodnog areala
gore pomenutih vrsta.


Rasadnik u Erdželiji ukinut je 1926., a onaj na Kavkaliji ostao je
i dalje.
Za sve radove u rasadnicima ove Uprave utrošeno je od 1924.—
1929. godine 134.292 dinara.
Uslovi za održanje rasadnika u Erdželiji bili su veoma teški. Pored
nepogodnih klimatskih uslova nedostajalo je i vode. Zbog toga je i isko


162




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 35     <-- 35 -->        PDF

bagrema 65.949 sadnica
pajasena 2.124 „
jasena 2.250 „
gledičije 2.670
crnog bora 259
alepskog bora 2.070


Na istom mestu posejano je 60 kg bagremovog semena, 35 kg pitomog
kestena, 25 kg hrastovog žira, 3 kg gledičijevog semena, 20 kg
semena molike i 12 kg semena munike. Od ovoga rada bilo je malo
uspeha, jer su onih godina učestale suše, a jedne godine požarom je
uništen sav jednogodišnji rad, koji je bio dobro uspeo.


Na radove pošumljavanja kod francuskog groblja utrošeno je od
1924—1929. godine 95.403 dinara na površini od 7 hektara.


Na vardarskom ostrvu, pozadi opštinskog parka posađeno je 1927.
i 1928. godine 8.214 sadnica bagrema, 480 jasena i 980 crnog bora na
površini od 3 hektara i utrošeno je 5.192.50 dinara. Uspeh je odličan.


Kod Kisele vode u blizini Skoplja zasađeno je u šančevima: 16.821
bagrem, 104 pajasena, 587 javora. 429 gledičije, 619 zanoveta i 992 crna
bora i posejano 80 kg semena pajasena, sve na površini od 5 hektara.
Troškovi na ovim radovima iznosili su 39.694 dinara. Uspeh kulture
vrlo dobar.


Na mestu ürofot kod Skoplja, na ograncima pl. Vodna zasađeno
je 7.843 bagrema u šančevima i potrošeno je 18.667 dinara. Uspeh slab.


v) Pregled svih radova na području Skopske Uprave.


1. Osnovana su dva šumska rasadnika sa ukupnim troškovima od
200.000 dinara.
2. Proizvedeno je svega 2,919.000 sadnica, od kojih 2,758.500 liščara
i 160.500 četinara.
3. Zasađeno je 208.949 sadnica liščara i 11.369 četinara.
4. Pošumljavana je površina od 58 hektara, od kojih 38 hektara
sadnjom i 20 hekt. setvom sa ukupnim troškovima od 204.418,50 dinara.
5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose
404.418.50 dinara.
6. Razdeljeno je besplatno ustanovama i narodu 2,549.550 sadnica
liščara; od 149.130 sadnica četinara manja je količina razdeljena narodu,
a ostale su preostale u rasadnicima.
Uspeh na pošumljavanju slab. Od celokupne površine (58 hektara)
ima uspele kulture oko 5—8 hektara.


Na području Skopske uprave vršena su pošumljavanja u zoni nizinskih
goleti, na suvim ispranim terenima. Kulture nisu bile zaštićene
niti im je pružana ma kakva nega. Sve su kulture do avgusta meseca
mahom bile u dobrom stanju, a posle toga su podlegle kalamitetu suše,
jer je bilo godina, kada nije padala kiša od maja do oktobra.


Neuspeh rada na pošumljavanju goleti u skopskoj kotlini treba
proučiti. Bilo je tu mnogih činjenica, koje su ometale svaki uspešan rad.
To je pitanje veoma složeno, pa zbog toga izlaganja ne bi moglo obuhvatiti
i taj prikaz.


161




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 34     <-- 34 -->        PDF

kod sela Nerezi, dok je za mediteranski alepski bor bilo i malo visoko


i severno prema njegovog ishođnoj oblasti.


Držanje rasadnika u Skoplju bilo je uvek skopčano sa velikim ma


terijalnim žrtvama zbog žarkih leta i suše. Zbog toga su se u ovom


rasadniku u glavnoj gajile samo bagremove sadnice.


Pošto je ukinut rasadnik u selu Nerezima, tražila je Direkcija od


Okružne Bolnice u Skoplju, da joj ustupi potrebno zemljište za osnivanje


jednog većeg šumskog rasadnika. Iz toga bi se rasadnika izdavale sad


nice prvenstveno za pošumljavanje pl. Vodno iznad Skoplja. Ministar


stvo Narodnog Zdravlja odobrilo je Direkciji potrebno zemljište, ali samo


na vreme od 3 godine. Direkcija nije prihvatila tako kratak rok i napu


stila je ideju osnivanja toga rasadnika (1927). Sledeće (1928) godine ideja


je ostvarena, jer je postignut sporazum sa Higijenskim Zavodom, koji je


odobrio traženo zemljište za osnivanje šumskog rasadnika, koji postaje


centralni šumski rasadnik Higijenskog Zavoda, a docnije najveći i naj


važniji šumski rasadnik u Vardarskoj Banovim.


b) Pošumljavanje.


Prve radove na pošumljavanju kod ove uprave nalazimo tek 1923.
godine. Zasađeno je na terasama levé obale Vardara 12.000 bagremovih
sadnica. Od toga broja ostalo je svega nekoliko stotina živih sadnica;
sve se drugo posušilo usled velike suše. Godine 1924. izvršeno je drugo
pošumljavanje, ali o tome radu nema nikakvih podataka.


Veći radovi na pošumljavanju počinju 1925, godine. U cilju propagande
izabrana je okolina Velesa, gde postoji velika potreba za pošumljavanjem.
Ali poslovi su bili povereni jednom šumarskom činovniku,
koji ne samo da nijie ništa uradio, već je i novac upropastio, zbog čega
je docnije bio kažnjen od strane suda.


U okolini Velesa određena je površina od 40 hektara. Na površini
od 25 hektara zasađene su sadnice bagrema i pajasena, a na površini
od 15 hektara posejano je seme amerikanskog jasena i pajasena. Od
zasađenih sadnica primilo se 20%, ali se to još istoga leta sve posušilo.
Od posejanog semena na površini od 15 hektara nema ni traga.


Za sve radove bio je otvoren kredit od 100.000 dinara. Od te sume
utrošeno je oko1 401—50.000 dinara, a možda i više. Zbog neispravnih
računa rukovaoc radova bio je osuđen na zatvor. Tako je taj rad bio
potpuno negativan i moralno i materijalno.


Posle ovoga neuspeha pristupa se pošumljavanju okoline Velesa po
drugi put 1928. godine. Ovoga puta radilo se na površini od 2 hektara
na brdu Svetog Spasa. Zasađeno je 6.000 sadnica bagrema, 1.50O gledičije,
500 duda i 500 sadnica crnog bora. Sadnice lišćara sađene su u
šančevima dubokim 0.60 m i širokim 0.50 m. Teren je izložen južnoj
ekspoziciji, šančevi razmaknuti 3—4 m. Uspeh je bio vrlo dobar. Prve
godine održale se u životu sadnice sa 86%. Tek u drugoj godini počelo
je delimično sušenje, pa je stoga izvršeno popunjavanje te prve šumske
kulture u okolini Velesa i tom prilikom zasađeno je 750 sadnica crnog
bora.


Radovi u šančevima veoma su skupi. Za radove u 1928. godini
utrošeno je za 2 hektara 14,588 dinara, a za popunjavanje 874 dinara.
Na terasi kod francuskog groblja u Skoplju zasađeno je od 1924—
1929. godine svega 81.399 sadnica i to:


160




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 33     <-- 33 -->        PDF

uspeh vrlo dobar. Kad se izdvoji površina od 10 hektara na Bajiru uspele
kulture i 24.50 ha na Vački i Kiseloj Vodi, ostaje površina od 5.5 ha
uspele kulture, na koju se prenose svi izdaci na pošumljavanju u sumi


32.095 dinara, jer pošumljavanje
na Bajiru nije vršeno o državnom trošku.
Objekti, na kojima je vršeno pošumljavanje, nisu državna svojina.
Pored veštačkog pošumljavanja stavljeno je pod zabranu 287 hektara
sitnih šikara na mestima Vačka, Pržar, Bajir, Mečak, Mala Korija,
Latinski put, Pletvar, Skrljava i Rosulja.


2. Šumska Uprava u Skoplju.
a) Šumski rasadnici.


Prvi šumski rasadnik osnovan je 1925- godine. Do toga vremena
postojao je jedan mali rasadnik na sprudu Vardara ispod Skopskog grada,
kojim je upravljala Skopska opština i pored ostaloga proizvodila i šumske
sadnice. Do toga vremena Šumska Uprava nije se interesovala za
šumski rasadnik.


U jesen 1922. na molbu pisca ovih redaka ustupila je skopska opština
Šum. Upravi u Skoplju 0.98 ha zemljišta za šumski rasadnik u
blizini današnjeg aerodroma na m. zv. Jurija. Ovaj rasadnik imao je
poslužiti isključivo za kulturu liščarskih sadnica. Tako« je prvi šumski
rasadnik u Skoplju osnovan u proleće 1923. godine. Docnije je Šum.
Uprava dobila još 1 hektar na istom mestu i proširila prvobitni rasadnik.


Godine 1925. osnovan je drugi šumski rasadnik više sela Nerezi
kod Careve Vode, u površini od 0.50 ha, a za kulturu četinarskih sadnica.
Tu Je sejano seme smrče, jele, belog i crnog bora, ariša i alepskog bora.


U ovom rasadniku četinari su slabo uspeli. Alepski bor je napredovao
odlično sve do 1928. godine, kada ga je pokosila zima, čim je temperatura
spala na —10 do —15°. Ovaj rasadnik ukinut je 1928. godine
kao nepotreban.


U ovim rasadnicima proizvedeno je od 1923—1929. godine ukupno
2,919.000 sadnica, od kojih :


1. bagrema
2,534.500 sadnica
2. gledičije
20.000
3. jasena ....... 78.000
4. pajasena
73.000
5. duda
45.000
6. javora
2.000
7. oraha
1.000
8. zanoveta
5.000
9. crnog bora
130.000
10. alepskog bora ... . 30.000
11. belog bora 500
Lišćara svega 2,758.500, a četinara 160.500 sadnica.
Osnivanjem novog rasadnika kod sela Nerezi htelo se da se u njemu
neguje isključivo četinarske sadnice na nadmorskoj visini od nekih 700
metara, a da se prvi rasadnik u Juriji zadrži isključivo za lišćare. Zamisao
je bila dobra, u koliko se odnosi na samu podelu rada, ali smrča
i jela zahtevaju vlažnije podneblje, nego što je zona kestena i vinograda


159




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 32     <-- 32 -->        PDF

nika u Kumanovu. Tom prilikom zasađeno je 8.000 bagremovih sadnica.
Na istom mestu opština Krivopalanačka zasadila je 1917. godine 2.000
bagrema kao popunu kulture iz 1914. godine. Posle oslobođenja opština
je zasadila 1920. godine na istom mestu, kao novu kulturu, 30.000 bagremovih
i 5.000 crnoborovih sadnica. Godine 1926. zasađeno je na površini
od 10 hektara 43.000 bagremovih sadnica.


Ukupno de zasađeno na Bajiru 83.000 bagremovih i 5.000 crnoborovih
sadnica. Sva ova pošumljavanja izvršila je opština Krivopalanačka
sadnicama iz državnih rasadnika.


Građani Krive Palanke shvatili su sav značaj pošumljavanja goleti,
jer je njihovo mesto često stradalo od poplava i nanosa od razornog
dejstva Krive reke i njenih pritoka posle svake veće kiše.


Zbog toga je ondašnji šef šumske uprave u Kumanovu g. Đuro
Šokčević predložio 1925. godine, da se pristupi pošumljavanju i stabiliziranju
terena i da se osnuju dva rasadnika, od kojih bi jedan bio u dolini
reke Krklje, a drugi u Krivoj Palanci. Odobren je bio čak i predračun
u sumi od 30.000 dinara, ali do radova nije došlo. Naprotiv su osnovani
rasadnici tamo, gde nisu bili potrebni, na području šumovitog Karađaga
i svetoilijske šume za proizvodnju četinarskih stabala.


Od 1919—1929. vršeno je pošumljavanje na Vački, Kiseloj vodi, na
starom pravoslavnom i na starom muslimanskom groblju. Na Preševskoj
kosi Vački zasađeno je od 1924/29. 62.200 bagremovih sadnica, 22.300
crnoborovih sadnica i 3.000 sadnica belog bora na površini od 24 hektara.
Uspeh slab, skoro nikakav. Za ove radove utrošeno je 8.165 dinara.


Na Kiseloj Vodi, kod Kumanova, zasađeno je 2.000 bagrema, 2.000
sadnica crnog bora. Od ove sadnje nije ostalo ništa, sve se posušilo.
Izdataka nije bilo iz državne kase, pošto je radove izvršila kumanovska
opština.


Na starom pravoslavnom groblju posađeno je 1928. godine 1.366
sadnica bagrema, 1.185 duda, 22 jasena — svega 2.573 sadnica — i
utrošeno 3.645 dinara. Pošumljena površina iznosi 0.50 ha.


Na starom muslimanskom groblju zasađeno je na površini od 5
hektara: 6.521 bagrem, 2.422 duda, 483 jasena, 626 javora negundo i
559 sadnica crnog bora. Svega te zasađeno 10.341 sadnica i utrošeno


20.285 dinara.
v) Pregled svih radova na području Kumanovske
Uprave.


1. Osnovano je 6 šumskih rasadnika sa ukupnim troškom od 61.552
dinara;
2. proizvedeno je svega 1,298.280 sadnica, od kojih 1,194.280 lišćara
i 104.000 četinara;
3. zasađeno je 159.555 sadnica lišćara i 32.859 sadnica četinara;
4. pošumljavana je površina od 40 hektara sa ukupnim troškovima
od 32.095 dinara;
5. sveukupni troškovi u rasadnicama i na pošumljavanju iznose
93.647 dinara;
6. razdeljeno je besplatno narodu 1,034.725 sadnica lišćara, a 71.140
sadnica četinara prestarelo je u rasadnicima ili se posušilo.
Na Bajiru kod Krive Palanke uspeh vrlo dobar, na Vački kod
Preševa i Kiseloj Vodi kod Kumanova potpun neuspeh, na grobljima


158




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Područje Kumanovske šumske uprave nije; oblast četinara. U toj
oblasti dominiraju listopadne šume, poglavito, bukove i hrastove šume.
Prema današnjoj strukturi šuma, u toj oblasti nema mesta za četinarske
šume. Četinari bi tu mogli doći samo kao sporedne vrste, a nikako za
formiranje šuma kao privrednih slobodnih dobara, jer takav rad ne bi
odgovarao narodnim potrebama. U toj oblasti treba razviti kulturu listopadnih
šuma, naročito hrastovih i bukovih, jer samo listopadne šume
nalaze svoj optimum u ovoj oblasti, dok to ne bi bio slučaj sa četinarskim
šumama. Za četinare postoji još uvek prostrana oblast, koja se prostire
iznad lišćarskih šuma u drugim krajevima Južne Srbije.


U ovim rasadnicima sejano je seme ariša, smrče, munike, molike,
belog bora, crnog bora, pa čak i kiparisa! Od lišćara gajen je bagrem,
jasen, dud, a najmanje bukva.


„Krušino". Pogled na Kulturu iz 1926 god. izbliza. 20-1-34.


Svi su ovi rasadnici ukinuti, a onaj u Krakovu na Musoni zatrpala
je jedna poplava.


Od 1919. do 1929. godine proizvedeno je u svim rasadnicima:
Bagrema 1,137.000 sadnica
pajasena 11.000
pitomog kestena ... . 160 „
duda 43.000
gledičije 3.000
crnog oraha 120
crnog bora 78.000
belog bora 20.000
munike 6.000 ,,


Lišćara svega 1,194.280 sadnica i četinara 104.000, ukupno 1,298.280
sadnica.
Ukupni troškovi u ovim rasadnicima od 1919—1929. iznose 61.552
dinara.


b) P o š u m 1 j a v a n j e.


Prvo pošumljavanje u Južnoj Srbiji izvršeno je 1914. godine na
mestu Bajir u blizini Krive Palanke. Sadnice su izdate iz šumskog rasad


157




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 30     <-- 30 -->        PDF

štač´ko će pošumljavanje doći u povoljniju sredinu u svakom pogiedu.
Smatramo, da bi ovakav rad bio malo i jeftiniji.


Druga dobra strana ovakvog načina rada bila bi još i u tome, što
bismo unapred znali (na 3—)5 godina ranije), gde se ima pošumljavati.
Najzad teren, koji je već jednom stavljen pod zabranu, i ako se ne pošumi
veštačkim putem, biće pripremljen da se postepeno, u koliko ima uslova,
i prirodnim putem obuče vegetacijom.


Rad na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji treba da ide paralelno
sa stavljanjem pod zabranu ne samo šikara, već i pravih goleti. Na taj
način uštedile bi se ogromne novčane žrtve, koje iziskuju radovi na
pošumljavanju.


Da smo tako radili za proteklo vremé, danas bismo imali već odrasle
šume, jer su uspesi od veštačkog pošumljavanja i onako neznatni
i biće neznatni sve dok se ne pribegne ovom načinu rada, jer današnje
privredne prilike su i suviše teške, da bi se na pošumljavanje mogli dati
milijuni, koje ti radovi iziskuju.


PREGLED IZVRŠENIH RADOVA U ŠUMSKIM RASADNICIMA I NA
POŠUMLJAVANJU.


1. Šumska Uprava u Kumanovu.
a) Šumski rasadnici


Prvi šumski rasadnik u Južnoj Srbiji posle oslobođenja osnovan je
u 1913. godini. U Kumanovu u neposrednoj blizini varoši. Osnovao ga
je ondašnji šef Šumske Uprave g. dr. Doka Jovanović, sada profesor
poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Beogradu. To je prvi stručni rad
na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji.


Površina ovog rasadnika iznosila je 0.50 ha. U njemu se radilo sve
do 1915. godine. Za vreme neprijateljske okupacije rasadnik je bio napušten.
Godine 1919. rasadnik je obnovljen i u njemu se radilo na proizvodnji
sadnica sve do 1929. godine, kada je definitivno napušten.


Godine 1924. osnovan je šumski rasadnik u Preševu na mestu Bare
u površini 0.47 ha, a 1926. osnovano je još pet rasadnika i to u Čestelinu,
u šumi Sv. Ilije u površini 0.02 ha, u selu Matejču kod matejačkog manastira
u površini 0.02 ha, u Kratovu na mestu Musona u površini 0.01 ha
i u Belanovcu na mestu Izvor u površini 0.20 ha. Za sve vreme dakle bilo
je pod rasadnicima sa raznim prekidima 1.22 ha.


Ovi rasadnici osnovani 1924. i 1926. trebali su poslužiti za kulturu
četinarskih sadnica u području Kumanovsko-Zletovske oblasti. Međutim
ova hiperprodukcija rasadnika nije bila potrebna. Namera je bila, da se
u taj kraj uvedu četinari, koji bi najbolje odgovarali tamošnjim klimatskim
prilikama.


Kako taj pokušaj u osnovi svojoj nije bio temeljno proučen, rasadnici
su ukinuti. Tim rasadnicima proizvedene su veće količine četinarskih
sadnica, ali do kakvih se rezultata došlo, nemamo o tome podataka.
Nestalnost šumarskog osoblja bila je najveća smetnja svakom racionalnom
radu. Jedan stručnjak počne neki posao, drugi nastavi, a treći ne
stigne ni da se upozna sa onim, što su njegovi prethodnici uradili, jer
je već bio premešten.


156




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 29     <-- 29 -->        PDF

koja daje onu sliku goleti i za koju gospodin Košanin kaže (od Velesa
do Gradskog) »Kao da se preko nje juče prelio okean vode«.


Celokupna akcija na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji od 1913—
—1930 godine bila je sprovođena baš u zoni tih nizinskih goleti. Izvan
nje, u visinskom je pravcu osnovano samo nekoliko šumskih rasadnika,
od kojih danas postoji samo još jedan u državnoj šumi Straži, dok su
pošumljavanja u višoj šumskoj zoni bila vrlo retka. Sve goleti, koje se
prostiru iznad lOOOi metara nadmorske visine, spadaju već u zonu planinskih
goleti. U pogledu iskustava u pošumljavanju goleti u ovoj zoni
nemamo još nikakvih praktičnih rezultata. Vrlo se malo radilo. Što se
u ovoj zoni nije radilo na pošumljavanju, razlog je u tome, što pravnoimovinski
odnosi za dugo nisu bili raspravljeni, pa se čekalo da se vidi,
koje će površine Ibiti ograničene kao državne, posle čega je pitanje
pošumljavanja vezivano za uređenje šuma.


Prema izloženomu mislimo da treba podeliti goleti u J. Srbiji na
tri oblasti:


1. Qoleti u nizinskoj: oblasti do 500 m. nadmorske
visine;
2. Goleti u visinskoj oblasti, od 500 p a d o 1000 m etara
nadmorske visine;
3. Goleti od 1000 m. nadmorske visine pa do gornje
prirodne granice šumske vegetacije.
Svaka od ovih oblasti ima svoje specifične klimatske i biljno-geografske
odlike, botaničke, ekološke i edafske karakteristike. Pored toga
za rad na pošumljavanju od velikog je značaja i to što svaka oblast ima
svoje naročite privredne odlike, preko kojih se ne može preći i koje
šumari moraju do tančina poznavati kao i one prve odlike, da bi uspešno
mogli ispuniti zadatak pošumljavanja.


Značajno je napomenuti, da se pošumljavanje goleti u J. Srbiji može
vrlo mnogo olakšati metodom mešovitih radova. Gde postoje ma i najmanji
tragovi niske vegetacije, žbunja i grmlja, mešoviti radovi sastoje
se prvenstveno od pripremnih mera i stvarnih radova, koji se sastoje u
samom zasađivanju biljaka.


Pripremni radovi se sastoje u prethodnom stavljanju pod zabranu
one površine, koja se ima pošumiti. To stavljanje pod zabranu treba
izvršiti najmanje na 3—5 godina pre faktičnog veštačkog pošumljavanja.
Za to vreme na zemljištu će se normalno razvijati jednogodišnja vegetacija
(i drvenasta, u koliko ova postoji) i stvoriće se izvestan sloj.
koji će delimično pokrivati zemljište, što može imati samo dobre posledice
u toku ćele godine u pogledu zadržavanja vodenih taloga i održavanja
vlage.


Druga vrsta pripremnih radova sastoji se u seči svega žbunjagrmlja, u koliko ovo nema budućnosti usled nagrizanja od stoke, da bi
se panjevima dala nova životna snaga.


Pored ovih pripremnih radova (u toku trajanja zabrane, t. j . sve
dok se ne izvrši pošumljavanje) mogu se izvoditi i ostali manji meliorativni
radovi, kao što su n. pr. priprema navodnjavanja (ako u blizini
postoje izvori i ako ti radovi ne iziskuju veće troškove), zatim osiguranje
erozionih partija, učvršćivanje zemljišta, izrada ograde, izrada
staze, puteva i t. d.


Kad jedno zemljište ostane tako pod zabranom 3—5 godina, ono
će u neku ruku povratiti svoju vitalnost, ako se tako može reći, i ve


155




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Granica između ovih oblasti nije jedna određena geografska linija.


Ta geografsko-klimatska linija nije i biljno-geografska linija niti apsolutna


granica rasprostranjenja pojedinih biljnih slojeva. Reljefne 1 morfološke


prilike južno-srbijanskog planinskog spleta imaju izraza i na biljni svet


i njegovo socijalno grupisanje. Vrlo su karakteristične pojave, koje se


javljaju u ovom pogledu. Tako na ograncima šarplaninskog masiva, koji


sačinjavaju južni planinski obod Kosova, u kestenovoj šumi1 prirodnog


porekla raste spontano jela (Abies pectinata) na nadmorskoj visini iz


među 700—800 metara — dakle daleko izvan svoga prirodnog areala.


Jelova stabla dostižu ovde visinu od 10—12 metara i jela se tu prirodnim


putem širi. Po našem mišljenju ovo treba da bude najniže nalazište jele


u šumskoj flori Južne Srbije.


Isti takav slučaj postoji i na ograncima planine Vlainice u keste


novoj šumi, u ataru Novog sela, na jugoistočnoj ekspoziciji i na nešto


većoj nadmorskoj visini nego kod sela Plešine.


Postoje tako isto mnogi primeri rasprostranjenja pojedinih biljnih
elemenata izvan njihovog prirodnog područja, kao na pr. u slivu Vardara,
Radike, Drima, u dolini Topolke, Bregalnice i u mnogim drugim rečnim
dolinama južno od Šar planine.


U oblasti mediteranske modificirane klime razlikujemo nizinske goleti,
koje se prostiru do 500 metara nadmorske visine, i visinske goleti,
koje se prostiru od 500—1000 metara nadmorske visine u zoni pobrđa
srednje visine. Sve goleti iznad 1000 metara nadmorske visine i u jednoj
i u drugoj klimatskoj oblasti spadaju u oblast kontinentalno-visinske klime.


Nastaje pitanje, imamo li na Jugu aridnih oblasti. Karakteristika
aridnih oblasti je jedan izraziti tip, koji se može naći samo u zoni nizinskih
goleti u pravom mediteranu. Aridna oblast je po pravilu: i po
prirodi apsolutno siromašna oblast u atmosferskim talozima. Suvi su
tereni nešto drugo. Nisu jedno isto aridna oblast i suvi tereni u donjem
povardarju. Podneblje južne Srbije nema takvih odlika, da bi se mogla
formirati jedna tipična aridna oblast.


Nizinske goleti su suvi tereni usled totalne obesšumljenosti i usled
mehaničkog, fizičkog i dinamičkog dejstva atmosferskih sila. Organski
poremećaj u površinskom sloju doprineo je, da atmosferski taloži imaju
slab uticaj na koncentraciju i održavanje vlage u sloju zemljišta koji nas
interesuje.


Isti je slučaj i sa dobrim delom visinskih goleti. To još ne znači,
da je podneblje tako siromašno u vlazi i talozima, da bismo takve terene
mogli klasificirati u aridne goleti.


Južna Srbija nije po pravilu suva oblast, već periodično bez dovoljno
atmosferskih taloga. Ima godina kad je kišovitost sasvim dovoljna.
U svakom slučaju, ovo će se pitanje moći proučiti samo onda, kad budemo
raspolagali sa meteorološkim podacima i tačnim opservacijama u
oblasti mediteranskc-modificirane klime. Botanička proučavanja bi nam
rasvetlila isto tako mnoge okolnosti, koje nam danas još nisu dovoljno
poznate.


Nizinske goleti su od velike važnosti, pošto su mahom u najintimnijoj
vezi sa poljoprivrednom kulturom. One prestavljaju baš onu
oblast, u kojoj se nailazilo na najveće teškoće. To je oblast Južne Srbije,


1 Kod sela Plešine.


154




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 27     <-- 27 -->        PDF

proći, a da i oni kao i mnogi drugi ne steknu takav isti utisak. Posmatranje
međutim dovodi nas do drugačijih zaključka. Nisu goleti sve one
površine, koje nisu danas pod šumom. Južna Srbija ima svoj tipični šar.
Stara kultura i onaj vekovni privredno-borbeni sklop života zbrisao je
sa zemlje šumu svuda i na svakom mestu, gde je iole mogla uspevati
druga kakva kultura.^ Narod je potčinio šumu svojoj egzistenciji do
maksimalnih granica. Šuma je kroz vekove ostala glavni izvor narodnog
privrednog života. Takav poredak nije izraz samo onog tradicionalnog
nagona za uništavanjem one stvari »koja ne pripada nikome«.
Srednjevekovni feudalno-vlastelinski, docnije nešto izmenjeni čifčijski
režim svojom brutalnom eksploatacijom´ širokih seljačkih masa oterao
je narod u šume. U njima se narod snalazio kako Je znao i umeo. Drukčije
nije ni mogao, jer mu vreme i prilike nisu dozvoljavale da sa šumom
postupa racionalno i ekonomski u smislu načela trajnog gospodarenja.


Takav način postupanja sa šumom ostavio je teških tragova. Ti
su tragovi današnje naše goleti i one tipične južno-srbijanske sitne šikare,
poznate pod imenom zakraćene šume.


Napori današnjih šumara, da se goleti pošume i šikare podignu na
viši stepen oblika niske ili visoke šume, naišli su na otpor postojećeg
reda stvari. Otpor naroda ispoljio se najviše u toku ograničavanja šuma
na Jugu i u problemu stočarstva.


Prve generacije šumara, koje su odmah po oslobođenju primile
težak teret sređivanja prilika u šumarstvu Juga, išle su trnovitim stazama
i neprokrčenim putevima. Svaki korak je bio nov i skopčan često
sa nesavladivim teškoćama. Sve su šume smatrane kao državne. Podela
rada po specijalnim granama stručne delatnosti nije postojala.: Uprava
šuma bila je u začetku, administracija nesređena, stručni personal malobrojan,
jedan stručnjak morao je raditi sve poslove. Na jednog stručnjaka
padale su hiljade hektara šume i šumskog zemljišta. Granice šuma
nisu bile određene. Nije se znalo, gde počinje i gde se svršava »državna«
šuma! Dok danas ima oko 40 šumarskih stručnjaka u upravi državnih
i nedržavnih šuma u J. Srbiji. Bilo je vreme, kad je na istoj teritoriji
bilo 4—5 šumarskih stručnjaka sa fakultetskom spremom.


Pod takvim okolnostima počeli su šumari velik posao pošumljavanja
goleti na Jugu. I ako u tome poslu ima grešaka, one će biti jasne
samo onome, ko se prethodno potrudi da upozna ono vreme, kad su
prvi pioniri nacionalnog šumarstva u Južnoj Srbiji počeli izgrađivati
zgradu budućeg šumarstva u ovom najizmučenijem kraju današnje velike
Otadžbine.


GEOGRAFSKO PROSTIRANJE GOLETI.


I ako ovo pitanje nije detaljno proučeno ni pre ni posle osnivanja
Banske Uprave, ni s obzirom na klasifikaciju goleti: po geografskimklimatskim odlikama niti po petrografskim i geološkim osobinama, pokušaćemo
da ovom pitanju doprinesemo nekoliko priloga.


U geografskom i klimatskom pogledu ćelu Južnu Srbiju možemo
podeliti na oblast kontinentalne klime i na oblast mediteranske modificirane
klime. Prema ovome, sve goleti spadaju u ove dve grupe: goleti
mediteransko-modificirane klimatske oblasti i goleti kontinentalno-visinske
oblasti.


153




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Les études suivies depuis l´année 1930 sont en train de nous renseigner partiellement
sur les méthodes, sur la technique et sur le choix des essences a utiliser
dans le reboisement de ces terrains.


Des nombreuses placettes d´ essais de reboisement, dans les différentes contrées,
sur des différents terrains, observées régulierement, sont la base de ce
travail.


L´ action systématique des forestiers sur la collaboration bénévole du peuple
au reboisement a donné des résultats plus que satisfaisants.


Nous donnons gratuitement les plantes et les conseils sur la maniere de
planter. Dans la période 1930—1933 environ 14,000.000 des plantes sont plantées par
ces collaborateurs actifs. Les résultats positifs de ces plantations varient de 50 a 90%.


Les travaux sur la correction des torrents sont en voie de s´ étendre SUT
plusieurs torrents actifs.
L´ aménagement des forets domaniales a atteint V» de la superficie de ces
forets. L´ exploitation en régie dans ces forets devient active et utile.


L´ économie pastorale — alpestre — présente une richesse toute particuliere
et dernierement vient d´ etre étudiée. Ces études ont permis de connaître sa
valeur économique et sociale. Il y a encore du travail a effectuer dans ce domaine
précieux.


Les forestiers du Midi sont jeunes et pleins de confiance dans leurs travaux.
Ils travaillent dans la foret, ils sont dans les premiers rangs de tout mouvement qui
tend vers le bien-etre du Midi et de la Yougoslavie. Leur présence est désirée
dans tous les milieux de la société, ainsi ils accomplissent leur devoir avec zele
et ténacité.


Cette publication ou l´on trouve des travaux sur différents problemes de la
sylviculture du Midi est un signe de leur activité et de leur confiance dans . avenir
de notre Midi forestier.


Ing. ORESTIJE KRSTIĆ (SKOPLJE):


POŠUMLJAVANJE GOLETI U JUŽNO]
SRBIJI OD 1913-1930 GODINE


(LE REBOISEMENT DANS LA SERBIE DU SUD DE 1913 A 1930)


UVOD.


Prvo pitanje, sa kojim su se sreli šumari posle oslobođenja južnih
krajeva u staroj Srbiji i Maćedoniji, bilo je pitanje pošumljavanja goleti.


Po prirodnom redu stvari ovo pitanje po svojoj važnosti zauzima
prvo mesto. Tako su smatrali i oni prvi šumarski stručnjaci, koji su neposredno
po svršetku balkanskih ratova proučavali šumske prilike u oslobođenim
i prisajedinjenim krajevima. Prvi utisak o prostranstvu goleti
na jugu zaista je težak. Ni šumari, u početku, pa ni danas još nisu mogli


152




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Résumé


Aussitôt apres la guerre balkanique, . Etat a commencé les travaux d´ organisation
de . Administration forestiere dans les régions alors délivrées. La question
qui a absorbé presque toute . époque depuis 1913—1930, c´ était la délimitation
générale des forets. Par suite des difficultés sur´gies dans ces travaux, le service
de forets de l´Etat n´ a pas pu consacrer le plus grand soin aux travaux de rebodsememt
des terrains dénudés de la Serbie méridionale. Malgré ces difficultés, nous pouvons
montrer que l´administration a fait des grands efforts dans le domaine des travaux
de reboisement.


Nous ne sommes pas pourtant heureux de montrer un succes qui nous pourrait
contenter.


La plus grande partie de cultures forestieres n´ a pas eu de succes. Pourtant,
ces travaux nous serviront comme expérience, afin de chercher des meilleures méthodes
des travaux de reboisement dans une région qui possede ses caracteres spéciaux
au point de vue de climat, de la flore forestiere et de . économie régionale.


Depuis 1913—1930, l´administration a eu 34 pépinieres forestieres, avec 13.84
hectares de surface.
On a produit 20,508,762 des plants de différentes especes feuillues et celles des
Coniferes.


La surface soumise au reboisement était de 413 hectares. Pour les travaux dans


les pépinieres on a dépensé 1,193.318 dinars et pour ceux de reboisement meme


1,463.479 dinars, en tout 2,656.797 dinars.


Jng. LJUBOMIR MARKOV1Ć (SKOPLJE):


ZAJČEV RID. OGLEDI NA POŠUML]AVANJU
ARIDNIH GOLETI JUGA


(LES RECHERCHES SUR LE REBOISEMENT DES TERRAINS
ARIDES A ZAJČEV RID)


Opšti deo.


Veštačko pošumljavanje aridnih goleti u Vardarskoj banovini od
1930. godine ovamo vrši se sadnjom u jamama i šančevima, a upoređo
se vrše ogledi sa pošumljavanjem u preoranom zemljištu sa i bez jama.


Da bi utvrdili pozitivne i negativne strane ovih metoda i tehnike
sadnje, odredili najpovoljnije vreme za sadnju, došli do povoljnog izbora
vrsta i kvaliteta sadnica za pojedine terene, ocenili važnost i potrebu
okopavanja zasađenih sadnica i pratili njihov dalji razvoj, uveli smo u
pošumljavanje još u jeseni 1930. god. (i produžili narednih godina) sistematske
oglede pošumljavanja putem oglednih polja.


Ogledna polja postavljana su na goletima, koje je Banska uprava


pošumljavala u sopstvenoj režiji. Ona su imala zadatak, da budu ogle


179