DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 76     <-- 76 -->        PDF

I u času kada odlučujemo o pošumljavanju ovih čistina, kada odlučujemo
o uvođenju te i te vrste, odnosno njenoj zaštiti i favoriziranju,
osećamo dužnost da prethodno sve sile naše upotrebimo na proučavanje
prirode i uzajamnosti odnosno reda, koji postoji medu proizvodnim silama,
bez čega se ne može zamisliti nauka o šumskoj privredi.


Oranica današnje vegetacije molike na Peristeru (gornja) dostiže do


1.700 metara, dok se donja spušta do 1.000 metara sve do samih sela.
Donja je granica u punoj: zavisnosti od stoke. Molikove biljčice u ispasištima
više samih sela održale su se jedino u trnovitim žbunovima, gde
su — sakrivene u kleki (juniperus communis) — našle zaštitu od stoke.
To je ujedno dokaz ne samo njihove vitalne ekspanzije nego i njihove
sposobnosti, da se održe u neravnoj borbi sa ostalim vrstama u takvom
skloništu. Uostalom, silikatna podloga Peristera omogućava najbolju budućnost
ovoj vrsti. Tu je glavna stena gnajs sa partijama granita, dijabaza
i gabra. Gnajs je kristalasti1 škriljac, koji zbog svojih mineralnih
delova, između drugih naročito ortoklasnih, omogućuje raspadanje stena
i stvara rastresiti materijal i duboko zemljište. Među kristalastim škriljcima,
pored gnajsa, vidimo stene filita sa njegovom ugljenom sjajnom
bojom, mikašist i kvarcne mase eruptivnog i hidrotermalnog porekla
stene kvarcita. Na ovakvom materijalu molika se očevidno oseća u svojoj
sredini. Dalja naša opažanja pri veštačkim sadnjama i sejanjima kao i
opažanja kod prirodno podignutih sastojiina daće nam potrebne pravilne
zaključke. Napominje se, da se drži, da je moguće uzgajati moliku samo
sadnjom.1 Prikazano njeno rasprostiranje u odelu 26 »D« na Peristeru
daje nam i druge perspektive, koje ćemo ispitivati u budućnosti radi dobivanja
potrebnih zaključaka. Naslanjajući se na prirodu, mi smo odlučili
da u 1933. god. s proleća posejemo stratifikovano seme imitirajući na
taj način sejanje, koje masivi molike vrše prirodnim putem.
Državna šuma na Peristeru ima 7012.05 ha. Od te površine molika
zauzima 487.05 ha.2 Ostalo su naselile bukva, jela, hrast i nešto grab sa
drugim vrstama u neznatnoj mešavini. Ukupno ovde imamo gnHna
1718.50 ha. Od toga nadamo se, možemo pošumiti sa molikom 759.67 ha.
Ostale goline pošumićemo jelom i hrastom.


Pada u oči, da molika naglo napreduje u razdoblju od posle rata,
specijalno od posle solunskoga fronta, koji je ovde na Peristeru vođen
rovovskim borbama. Te borbe sa svima posledicama uništavanja kuća,
raseljavanja i umanjivanja stanovništva, što je neizbežna posledica onih
silnih porušenih sela, razlogom su ponovnog i jakog napredovanja molike.
Umanjeno stanovništvo sa još manje stoke manje je iskorišćavalo popašu
i seču, te je vegetacija ponovo krenula. Ovo naročito nada u oči više
sela Magareva, koje sada nije ni treći deo naseljeno, koliko je bilo ranije.


Iskustvo nam je pokazalo, da nećemo morati svih 759.67 ha golina
da pošumimo molikom, da nećemo morati samo veštački da pošumljavamo,
pošto se i prirodnim putem molika širi, i to naglo. Naš rad na
pošumljavanju sadmom ili sejanjem — razume se, u vrlo malom obimu —*
u stvari će samo pomoći prirodno pošumljavanje. U ovoj godini mi ne
možemo saditi, jer nemamo sadnica. Dokle nam one ne stignu u rasadniku,
koji je u 1933. god. osnovan više sela Magareva, mi ćemo raditi


1


Videti stranu 40 »molika« T. Dimitrova profesora, prevod inž. Krstića,
Skoplje 1933. .....;


- Molika sa nešto primese i drugih vrsta.
202