DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Ca ......... . ............ ...... ....., .. .. ....... ......... ..... ... 7,000.000 ... ..... .. ... je ........ ... 100.000 .^ ... .... .........., .. .. ........ .. ...... .......... ..... ...... 70 ... ..... AKO ... ...... 60.000 .^ ..., .... .. .... ........ .. ....... ..... .... .... ..... ...... no 1.500 ....... ..... ...., .......... ........ no 40 .^ ... .. ...... ........ ... ........ ..... .... ...... .. . ....... ..... ..... .... .. ..... ... ..... ........ ...... . ......... ..... . ........ ..... .. .. .... ..... ..... ........... .... .. .... . ....... ...... ...., ... .. .... ..... . .. .... ...., ... . .. ........... . ........ .. ......... ........ ...... ........... Ržsume. Principaux systemes de cuisage (carbonisation de bois), leur etension du po´int de vue topographique qu´e de čeki des essences soumises, leurs avantages et defauts, leur rendement et mesures a prendre en vue de son amelioration. MILAN KNEŽEVIĆ (SARAJEVO): HERCEGOVAČKA LOVIŠTA BRDSKIH JAREBICA (VARENNES DES PERDRIX EN HERTZEGOVINE) Ko je proputovao našom Hercegovinom uzduž i poprijeko, imao je da vidi nepregledne površine gola krša i siva kamena. Na sve strane visoka brda, duboke provalije i mnoge kraške doline, sve od naslaga i grubo rasuta kamena i velikih stijena. Tek ponegdje u blizini naselja i okolo koje obrađene vrtače ili doline uhvatio je siromašni Hercegovac komadić toga krša u ogradu, zagajio ga i podigao šumicu. To su jedine oaze na ovom pustom krševitom terenu na kojima se prijatno ustavlja ljudski pogled. Ovakva šumica potsjeća na davna bolja vremena, kada je još sav krš bio obrasao šumom, a blagostanje naroda daleko bolje nego danas. Ove su šumice i najljepši primjeri za riješenje pitanja pošuniljivanja našega krša. U nekim krajevima ima na kršu i po koji komad obrštene šikare, kojoj je izgladnjela koza svojim oštrim zubom uništila i zadnji izbojak. Na tim pašnjacima stoji po koji zakržljao grm kukrike i bodljikava drača, pa je zelenilo, koje se odatle pojavljuje, varavo. Sve je to iznemoglo i obamrlo, nema tu prave životne snage, jer manjka hrana. Voda je oplakala zemlju, bura raznijela i zadnji trag humusa, a krasna postepeno vadi i zadnju žilicu između kamenja, uništujuči i posljednu nadu za poboljšanje današnjeg stanja. Gdje je već ovoga nestalo, zamijenila je pokrov krša kadulja, koja se teško okom razabire na izblijcdjelom kamenom tlu. Ona je zadnja vegetacija, koja više ne može tla popraviti. Kada i nje nestane, , 393 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 27 <-- 27 --> PDF |
biće tlo potpuno sterilno. Tada se ni jarebica, koja je najskromnijih zahtjeva, neće više tu zadržavati, pošto neće moći naći ni biljne ni animalne hrane, a ni skloništa pred neprijateljem i pred ružnim vremenom. U jesen bura i snijeg stjera jarebice s planina u Huminu (južna Hercegovina). Na ovom našem Jugu svu je godinu zemlja kopna, sunce toplo i blaga klima, pa jarebice ugodno provode zimu. Hrane nalaze u obilju kupeći zareznike i pasući mlade izbojke mirisne kadulje. Na pogled mrtav krš pruža ipak ovoj najljepšoj koki sve uslove, koji su joj potrebni za život. Kome nisu naše prilike poznate, mislio bi, da na cijelom hercegovačkom kršu stalno živi kamenjarka i da se svuda može uspješno loviti, ali se u tome mnogi vara. Stvar stoji sasvim drugačije, nego u prvi momenat izgleda. Niti sav krš odgovara uslovima za život jarebice, niti se u tome kršu može svuda loviti. Mnogo je toga što se neda nikako iskoristiti. Alpinski pašnjak, gdje ljetuju kamenjarke. Nije dovoljno u prvom kršu pustiti svoga lijepog Lorda i donijeti n toi´bi stotinu patrona najbolje marke u nadi, da predvečer poneseš pune vješalice jarebica, jer iako su jarebice posijane svuda po kršu, nisu ipak nikk tako gusto, kako to neki zamišlja. Brdska jarebica ima u Hercegovini svoje mjesto, sa kojim se u privredi mora ozbiljno računati. Uzgajanjem jarebice treba doći do prihoda od krša, i dati bar nešto kraju, koji oskudijeva u svemu i koji vapi za bilo kakvom privredom. Kao divljač jarebica se mnogo cijeni i skupo plaća. Svojim vrlo ukusnim mesom rado je viđena i u najboljim kuhinjama, pa se mnogo traži. Lov na jarebice najveći je užitak, pa se nijedan lovac ne plaši truda, koji je s time skopčan, kao što ne žali ni izdataka, koji su osjetljivi. Ovo najbolje svjedoči činjenica, da od nazad nekoliko godina dolaze domaći 393 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 28 <-- 28 --> PDF |
lovci iz udaljenih krajeva, a i lovci iz stranih zemalja, da se naužiju L odmore i umore loveći kod nas jarebice. Oskudica, koja uopće vlada na našem kršu, imperativno nalaže, da se iskoristi svako, pa i najmanje vrelo prihoda, a među ta spadaju i ovakova lovišta. S obzirom na to potrebno je odabrati sva područja, koja odgovaraju uzgoju i lovljenju jarebica, pa ih kao lovišta privesti privredi. Smišljenim i sistematskim radom može i inače sterilno tlo da donese direktno i indirektno prihode. A da ne bi ovakav rad ostao jalov, treba u vidu imati sve okolnosti, koje su od upliva na uzgoj i lovljenje ove krasne koke. Pri tome se mogu uzeti kao glavna ova dva faktora: 1. Način života jarebice. U broju 5^—6 Lovačko-ribarskog vijesnika (Zagreb) iz godine 1928. napisao sam monografiju brdske jarebice (kamenjarke). Među ostalim ukratko sam tu spomenuo leženje odnosno rasplođivanje ove ptice. Ne ulazeći ovdje pobliže u to, moram naglasiti, da je za racionalno gospodarenje s lovištem neophodno potrebno znati kretanje jarebice prema dobi godine i vremenskim prilikama. »Jarebica se kreće sa snijegom«. U proljeće, čim počne po brdima kopniti snijeg, počinju se i jarebice koje su već podijeljene u parove, kretati iz nižih i toplijih krajeva u više i hladnije predjele. Na ovaj način mnoge jarebice dođu i u najviše krajeve, čak i iznad ruba šumske vegetacije, na alpinske .pašnjake sve do 2000 metara nadmorske visine, gdje provedu ljeto. Tu se u kršu i na zabitnim mjestima legu, izvedu mlade, s kojima ostaju na planini sve do jeseni. Tek kad počnu prvi jači mrazovi i snijegovi, spuštaju se postepeno u južne´tople krajeve na zimovanje. Iz ovoga se povlači zaključak, da brdska jarebica voli u ljetno doba svjež i oštriji planinski zrak, a u zimi blago podneblje i kopnu zemlju. Može se reći, da snijeg nikako ne podnosi. Ovo svjedoči činjenica, da se u bosanskom kršu uopće neda podgojiti u jačoj mjeri, a to iz razloga, što je snijeg i oštra zima u masama poništi. 0 proljetnom kretanju jarebica u više krajeve malo se zna. U to je doba godine lovostaja, svak je zabavljen nekim poslom, pa je puška 0 klinu, a Lord u zapećku, te jarebice tiho i neprimjetno obave ovo selenje. Ni sami krivolovci ne vode o tome brige, pošto znaju, da u to doba ne bi našli računa na lovu. Jedini Humljaci (stočari iz južne Hercegovine) znaju, da njihove jarebice zajedno sa njihovom stokom, s kojom su i zimovale na kršu, polaze na planine na ljetovanje. Kako snijeg po brdima kopni i niče trava, tako i mnogi Humljak kreće s blagom za pašom, sve dok ne stigne na alpinske pašnjake, gdje provede (ljeto. Uporedo s njime seli i jarebica, pa odatle dolazi i opažanje naroda »jarebica ide sa snijegom«. Jarebičji parovi, koji su proljetos tiho pošli na planine na ljetovanje^ vraćaju se u jesen s brojnim i bučnim pomlatkom u Huminu na zimovanje. 0 jesenskom selenju dosta se zna. 0 njemu vodi brigu i staro i mlado. Krivolovci se koriste svakom prilikom na ovom jarebičjem putovanju, da ih što više pohvataju, pošto su ishranjene i debele, a drže se u jatima. U svaku napravu može da se ulovi po više jarebica, pa se trud isplaćuje. Pri ovome selenju, prema klimatskim i florističkim prilikama, zadržaju se jarebice na pojedinim mjestima i dulje vremena. Ova su mjesta obično poznata kao i pravac, kojim se s planine spuštaju, pa s time računaju svi, koji se legalno i ilegalno bave s lovom. Negdje se 394 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 29 <-- 29 --> PDF |
jarebice zbiju u vrlo brojna jata i opažaju ih i po stotinu zajedno na izvjesnim mjestima. Ovo narod naziva »jarebičija čaba«, što znači hodočašće. Kao najopasniji način nedozvoljenog lovljenja može se označiti bubanj ili hamen (Treibzelg). koji je tek u poratno doba u naše krajeve uveden. Na ovaj način uništuje se divljač u masama, pa ču ga zato ukratko spomenuti. Pri ovome lovu glavnu ulogu igraju čobani. Oni najljepše i najsigurnije utvrde staništa jarebica. Kako se po cio dan po kršu kreću s blagom i besposlice, to lako i iz zabave usijeku potrebno pruće za pletenje bubnja. Na zgodnom ga mjestu postave sa prostranim uvodom, gdje odmah namame i jarebice na žito, a po tome izvršuju lov SilV.S^´^fti-*.|»>111 Mrtav krš. na vrlo lak i jednostavan način. Sa suprotne strane bubnju natjera se stoka u krš, koja se proračunato pasući lagano kreće prema bubnju. Prate je i na oko bezazleno kreću vješti čobani sve bliže k bubnju. Poznato je, da ispred stoke jarebice trče po zemlji i da se ne dižu rado u zrak. Na ovaj način dođu čitava jata jarebica pred bubanj, gdje su mnoge već otprije namečene na žito, pa beruči posuto zrnje uvodom dođu u klopku, a tu odreda sve zaglave. U zasjedi čeka sakriven kradilovac osmatrać, koji ih po svršenom lovu vadi iz koša i jednoj po jednoj zavrće šiju. Kada jarebice preture ovo putovanje i dođu u Huminu na mjesta, gdje će zimovati, onda tek počinje pravi lov za ispravne lovce. Dok većina jarebica na ovaj način živi i seli, jedan ih dio ostaje i preko ljeta u Humini, gdje se legu i cijelu godinu provode. Izgonjenje Jiumljačkog blaga na alpinske pašnjake pogoduje rasplođivanju ovih jarebica. Cim blago krene na planine, ostaje krš pust i miran, pa se odmah 395 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 30 <-- 30 --> PDF |
opaža bujniji napredak vegetacije. Ono malo šil<;are i grmlja prolista, nešto korova poraste i ptice tu nalaze mirna skloništa za leženje. Ove jarebice na jugu mnogo se ranije legu nego one, koje sele na planine. Pošto blago ostaje cijelo ljeto na planini, to je i krš sve do kasne jeseni miran, a to pogoduje divljači. Iz ovoga bi se moralo zaključivati, da jarebice rade ostaju ovdje, nego da sele na planine, što u stvari nije, nego sasvim obratno. Velika većina jarebica seli u više krajeve na ljetovanje. Od onih jarebica, koje ostaju u Humini, imao bi se očekivati daleko bolji prirast nego od onih, koje se na planini legu, što također ne stoji. U nižim i toplim položajima jarebice daleko više stradaju od mnogih neprijatelja, nego one na planini. Ovdje se digne iz gnijezda velik broj jaja i na taj način prirast uništuje. S druge strane u ovim toplim krajevima ptice su više izložene raznim bolestima, trpe mnogo od parasita, a osjetljivije su i prema vremenskim nepogodama, pa ih često izgine velik broj u ranoj mladosti. Ponekad uslijed kišovita vremena izginu čitava rana legla. Planinske jarebice, iako se kasnije llegu,; ipak su mnogo krupnije i znatno teže od onih u Humini, pa ih lovci lako razlikuju i nazivaju planinskima. 2. Terenske i klimatske prilike. Ova ptica, kao i sva ostala divljač, traži instinktivno staništa na onim mjestima, koja joj daju sve uslove i pogodnosti za život, a to su hrana, mir, sigurna skloništa i pogodne klimatske prilike. Glavna su joj hrana razni insekti, a rado pase i mlade izbojke trave. Na kršu u Humini u ljetno doba nalazi dovoljno insekata, a vrlo malo svježeg zelenila, jer južno sunce sve sprži i osuši, dok planina u ljetno doba obiluje i jednim i drugim, pa joj je tu puniji sto. Isto tako u zimi na južnom kršu, gdje nema ni snijega ni mraza, nalazi u obilju i insekata i mladog zelenila. Iz ovoga se jasno vidi, da jarebica traži i ljeti i zimi raznoliku i obilnu hranu. Najrade se zadržava na kršu u blizini koga obrađenog zemljišta, na kome nalazi više hrane. Večerom se spuštaju u vinograde i polja na pašu i na nočišta, a jutrom se rano vraća u krševita brda na danište. Od ovoga joj i dolazi u narodu ime »brdska jarebica« za razliku od poljske (trčke), koja je stalno u polju. Utvrđena je činjenica, da su kamenjarke stalno u kršu i na kamenu, pa bilo to u Humini ili na planini. Ako je krš još obrastao korovom ili niskom šikarom, rade se zadržaju tu nego na sasvim golom kamenu, gdje ne nalaze ni hrane ni skloništa. Po cio dan i najrade se zadržaju po stranama i visoravnima u blizini provalija i najgorih vrleti, gdje mogu pri svakom uznemirivanju i ganjanju odmah odletjeti u najneprohodnija i najnepristupačnija mjesta. Znaju, da im je tu život izvan pogibelji 1 da se do njih ne može doći, pa se zato tamo kriju sve dok pogibelj ne mine. Prema vjetru i vremenskim nepogodama vrlo su osjetljive, pa se za ružna vremena povlače u niže i zaklonjene krajeve. Tu ostaju, sve dok ih lijepi dani i toplo hercegovačko sunce opet ne izmami u više položaje, koje one osobito vole. Ovo bi bili glavni momenti, sa kojima se mora u lovištu računati. Kako je već naprijed spomenuto, nema jarebica svuda u kršu jednako, pa je s obzirom na uzgoj divljači i iskorišćavanje lova potrebno u vidu imati sve ove okolnosti i odabrati za lovišta samo položaje, u kojima se jarebica stalno zadržava i gdje je moguće lov uspješno vršiti. Lovište mora biti lako pristupačno, u takovom terenu, da se može po 396 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 31 <-- 31 --> PDF |
njemu što lakše hodati. Lovište u ljutu kršu i u provalijama ne znači ništa s obzirom na iskorišćavanje, jer se tu lov ne može uopće vršiti. Lov u takovom terenu ne samo da je nemoguć, nego je i životu opasan. Tu je najlakše pasti i polomiti kosti, a sa oružjem se može najprije nesreća dogoditi, pošto lovac može svaki čas da za nešto zapne i oklizne, jer nikad nema sigurna tla pod nogom. Ako se a takovom terenu slučajno i ubije koja jarebica, obično se izgubi, jer je ni pas ne može naći, pa jerezultat lova uvijek negativan. Ako se prema izloženim okolnostima izaberu podesna lovišta, moguće je polučiti uspjeha i iskoristiti inače sterilno tlo vrlo unosno. Kada se uzme u obzir, da ova ptica nema uopće nikakovih zahtjeva za uzgoj, to se njeno gajenje u ovim krajevima samo po sebi najtoplije preporučuje. Njoj niti treba umjetnih naprava za rasplođivanje ni hrane iz ljudske Lov na kamenjarke. ruke, što bi bilo sa izdacima skopčano. Zimuje na jugu u kopnu, a ljetuje na planini, a tu se je priroda pobrinula za sve, pa uzgoj ove divljači ne treba da zadaje ni najmanje brige. Gajenjem brdske jarebice može i sterilan krš da odbaci srazmjerno više koristi, nego skupo uređena fazanerija u bogatoj ravnici. Sam lov, s obzirom na divlju prirodu i sve zahtjeve, koje stavlja na lovca, pruža daleko više užitka nego običan lov u poljima, a to se danas traži i bolje plaća. I kada bi se uveo način lovljenja živih jarebica (što je vrlo jednostavno), pa se divljač izvozila za rasplod, polučili bi se znatno veći prihodi od lovišta. Danas je kamenjarka rijetka i mnogo tražena divljač i za nju se može naći u svako doba dosta kupaca. Kako naš hercegovački krš osim ono malo paše ne odbacuje nikakovog drugog prihoda, to mogu ova lovišta u općoj ekonomiji da zauzmu dolično mjesto. Pogrešno bi bilo smatrati, da je cio hercegovački 39? |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 32 <-- 32 --> PDF |
krš za ovaku privredu sposoban i da bi se sva južna Hercegovina dala pretvoriti u jedan unosan Eldorado. Dosta su ograničena mjesta, gdje je toliko jarebica, da bi se rentiralo urediti lovište. Samo oni predjeli, gdje jarebice zimuju, gdje se legu jarebice koje s juga ne sele i gdje se svu godinu zadržavaju, mogu se uzeti za lovišta, ali i to ako se u pretežnom dijelu terena može loviti. Glavno je, da lovište podesno leži, a nije potrebno da bude bogzna kako veliko. U lovištu nije nužno sprečavati pašu i dolaziti u sukob sa stočarima, premda je bolje gdje u lovište ništa ne zalazi i gdje vlada potpun mir. No kako naš Hercegovac od blaga živi, mora se i lovovlasnik s time pomiriti i udesiti gospodarenje prema opčirn ekonomskim prilikama. Na prvi pogled izgleda naš krš skoro svuda jednako siv i go, pa bi se moglo misliti, da svuda vladaju i iste prilike. Međutim svaki kraj ´ma svoje osobine i svoje običaje, koji su najuže vezani sa ekonomijom težaka, te se ne daju lako mijenjati. Glavnu ulogu u ovome igra zimska paša i tako zvane »trave«, pa to treba dobro poznavati. Trava se drži stalno u ogradi, a iskorišćuje se pašom samo u zimsko doba. Razumljivo je, da se na ovakvim mjestima, gdje vlada potpun mir, najrade i divljač zadržaje, pa za to treba vazda, prije nego se trava otvori (prepusti pašarenju), te terene obloviti. Sličan je postupak i sa zimskim pašnjacima, na kojima pase blago cijelih .sela zajednički, u određenom roku sporazumno i u određenim granicama. I na ovim kompleksima treba lov obavljati u pravo vrijeme kao i u travama. Dok je mnogo blaga na paši, divljač je uznemirena, te bježi i traži mirnija skloništa, na kojima se zadrži prije ili poslije blaga. Lovljenje se ima udesiti tako, da ne smeta težake u popaši, a da ne prikraćuje lovce u vršenju njihovih prava. Predaleko bi me odvelo, ako bih opisivao pojedine krajeve, gdje jarebice zimuju, gdje se najviše zadržaju, kao i krajeve gdje ih nema na dugo i široko. Mnogo je krša, preko koga čovjek može sate ići, a da tek tu i tamo nađe po koje slabo jato jarebica ili da ih uopće ne nađe. Protivno tome stoje oni krajevi, u kojima se jarebice rado zadržavaju i gdje se na svakom koraku udara na jarebice. Ovakve predjele treba upoznati, pa kao lovišta održavati. Obično to nisu odveć veliki kompleksi, što odgovara i svrsi, jer se bolje i lakše održaju manja lovišta nego velika. Prema prilikama mogu ovakva lovišta zapremati površine od 200^—lOOO ha. Ovolike su površine dovoljne za održavanje divljači, a lako se čuvaju i nadziru. Sa ova dva gledišta treba lovištem ravnati. Jarebici treba najviše mira i pažnje dok leži na jajima i na jesenjem selenju s planine. Osim nesavjesnih ljudi ima i medu grabežljivim životinjama mnogo sladokusaca, koji rado ispijaju jaja, pri čemu i mnoga jarebica zaglavi. Pri jesenjem selenju i zimi na kršu mnogo se jarebica polovi u koševe, pod ploče, u ošca i u bubanj. Od štetočina su joj najopasniji neprijatelji kuna, lisica, sove i jastrebovi, koje ih u svako doba godine tamane, a najviše u zimi, dok su na jugu i okupljene na pojedinim mjestima. Da se divljač od svega toga zaštiti i očuva, neophodno je potrebno cijelu godinu marljivo raditi na uništavanju štetočina i na suzbijanju krivolovstva. Odstrel se ima vršiti umjereno, ni previše ni premalo. Postrijelja li se premnogo divljači, osjeća se gubitak u idućoj godini. Ostavi li se pak premnogo jarebica za rasplod, a proljeće bude povoljno za leženje, eto ih onda kao pljeve. U ovakvim slučajevima mogu 398 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 33 <-- 33 --> PDF |
da se pojave bolesti na divljači, pa da stanje spadne na minimum. Kao primjer ovakvome zlu navešću ovdje slučaj iz godine 1990—il932. U god. 1930. opažalo se u cijeloj Hercegovini naglo umnožavanje jarebica, pa ih je u god. 1931. bilo vrlo mnogo. Nalazilo ih se svuda i na svakom koraku. Dnevno bi lovac sa srednje dobrim psom mogao dići 30 do 50 jata, a nije bilo neobično, ako bi četiri-pet lovaca u povoljnom terenu ubili 100 komada jarebica za dan, a da se to na lovištu nije primijetilo. U god. 1932. opao je broj jarebica skoro za polovinu, dok u jesen 1933., dobro računajući, nije bilo vise od ..^—^35% jarebica iz godine 1931. Tokom ovih dviju plodnih godina jarebice su se bile i teritorijalno daleko raširile. Bilo ih je u znatnom broju na bosanskom kršu oko Sarajeva, Rogatice, Travnika i Bugojna. Hazišle su se bile i po šikarama i po starim sječinama u visokim šumama, gdje se prije nisu nigda opažale, dapače i gdje im teoretski stojbina nikako ne odgovara. Pravi razlog naglog nestajanja jarebica u zadnjim godinama nije se mogao utvrditi. Istodobno ih je nestalo svuda u jednakoj mjeri, po cijeloj Hercegovini kao i u svima nabrojenim krajevima Bosne. Oštra zima i duboki snijegovi u bosanskim krajevima mnogo su doprinijeli, da je gubitak bio osjetljiviji nego u Hercegovini. Malen je broj domaćih lovaca, koji se ovim lovom bave, pa da bi se moglo reći, da su jarebice potučene. A ako ih i krivolovci mnogo ponište, ipak se gubitak ne može ni na to prebaciti, kao što nisu mogle biti svuda u jednakoj mjeri poništene ni po grabežljivcima. Ostaje samo predmnijevanje, da su jarebice uslijed prenapučenosti stradale od neke bolesti. Ovo bi mogla biti prirodna pojava, koja se događa i u ostalom prirodnom carstvu, kada se koja vrsta životinja preveč namnoži, pa je pošast razrijedi. Treba požaliti, da ovo nije nigdje zvanično utvrđeno. Ovakav slučaj može zadesiti svako lovište, pa je potrebno i o tome voditi brigu, te odstrel udesiti po cijelom lovištu u jednakom omjeru. Resumirajući prednje izlaganje dolazi se do zaključka, da za uspješan rad u jednom hercegovačkom; lovištu treba samo odabrati podesan teren i postaviti dobra čuvara. Kamenjarka se leže, kako je već rečeno, u slobodnoj prirodi; niti izabire niti posebno zahtijeva hrane, pa prema tome njen uzgoj nije skopčan s troškovima. Ona i na golu kršu oživljuje prirodu. Privlači ljude i u najteži teren i u najoskudnije krajeve. Ona je u kršu pravi dar božji, koji čovjeku mnogo nosi, a od njega skoro ništa ne zahtijeva. Od nje nema štete ni u polju ni u vinogradu, pa proti uzgoju te najljepše koke ne može nitko naći opravdana razloga ni prigovora. Vrlo je plodna i daje obilan priplod. Leže 12—16 jaja, a od tih ako uspije samo 50´%, eto dobra prirasta. Njezin uzgoj i čuvanje ne zahtijeva posebno ispitanih organa, koji se moraju skupo plaćati. Svaki domaći lovac, koji ima smisla za lov, za uništavanje štetočina i čuvanje lovišta od napadaja nesavjesnih ljudi, te ako zna raditi sa stupicama i gvožđima, može uz dobru uputu i pod nadzorom da ispunjuje povjerenu mu zadaću. Ovakve ljude nije danas teško naći u okolici lovišta, a mnogi bi se rado primio ovakvog posla i uz vrlo malen honorar. U ovako čuvanom lovištu prirodno je, da se pored jarebice gaji i zec, koji također u ovim prilikama nema nikakovih posebnih zahtjeva, koji bi l3ili s troškom skopčani. I on je na jugu plodniji nego u visinama 399 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 34 <-- 34 --> PDF |
i na sjeveru. Koti se 3<—4 puta godišnje, pa je i od njega prirast vrlo velik, što cifru prihoda od lovišta može znatno podići. Danas je kamenjarka kao specijalitet naših krajeva poznata daleko u svijetu, njen lov nosi državi, osim lovne takse i ostalih nameta, velike indirektne prihode. Skopčan je sa velikim sporednim izdacima, koji ostaju u okolici, kao što su podvoz, prenoćišta, opskrba, posluga i ostalo sporedno što k ovome lovu spada, a to sve dobro dolazi ovim siromašnim krajevima. Osobito je velik potrošak obuće, oružja i municije, ove naročito, jer se mnogo puca, a malo pogađa. Iz svega se jasno vidi, da svi opći ekonomski kao i socijalni momenti govore za to, da se ova divljač gaji i lov unapređuje. Siromašnom Hercegovcu na golu kršu vrlo je teška svaka para, koja mu kane bilo s koje strane. Naš narod, bistar i oštrouman, ubrzo će uvidjeti koristi od ovoga lova, te će i sam svoju jarebicu čuvati, samo ga treba u tome pravim smjerom uputiti. Resume. Un apergu ayant pour but ramelioration đes conditicns d´ćlevage des perdrix montagneuses sur les vastes districts carstiqiies de . Hertzegovine. SAOPĆENJA OGRANIČENJE PRODUKCIJE ŠUMARSKIH INŽENJERA. U Šumarskom listu za mart izneo je g. dr. N. Neidhardt u vrlo dokumentovanora članku sav onaj problem, koji se danas u šumarstvu počinje tretirati kao hiperprodukcija šumarskih inženjera. Pojava ovoga problema došla je iz mnogo raznih uzroka, koji imaju i opšti i posebni karakter, ali je ipak na svaki način potrebno preduzeti izvesne korake, sa kojima bi se pokušalo da se ovo pitanje na neki najpovoljniji način dovede u sklad sa današnjim prilikama i stanjem, kakvo imamo i kakvo možemo u budućnosti očekivati. Ograničenje godišnje produkcije šumarskih inženjera, kakvo predlaže g. dr. Neidhardt, izgleda da će biti primljeno i od strane nadležnih faktora, možda u vrlo bliskoj budućnosti. Pod takvom pretpostavkom, mislim da će biti umesn« istaći neke činjenice, koje u ovom pitanju imaju izvestan značaj. Neosporno je poznat fakat, da svaki svršeni srednjoškolac pre početka svojih universitetskih studija ima izvesne svoje razloge, koji ga upućuju da se posveti studiranju izvesnih nauka. Ti su razlozi kod današnje slobodne universitetsKe nastave obično individualne prirode, a u svojoj suštini vrlo su raznovrsni. Međutim tu ne dolazi uvek u pitanje samo lična veća ili manja naklonost prema struci izabranoj za studiranje. Ima mnogo slučajeva, da se studenti odlučuju na pojedine studije iz n:nogih drugih razloga, kao što je na pr. lakoća studiranja, materijalni razlozi, mogućnost uposlenja, lična sujeta na akademske nazive i dr. Premda bi jedna ovakva anketa zbog svoje delikatnosti bila gotovo neizvediva, moje je lično mišljenje, osnovano na opažanjima, da jedva možda samo 50% od svih studenata studira one nauke, za koje oseća naročitu volju, naklonost i sposobnost. Ako sa toga gledišta posmatramo naše studente šumarskih fakulteta, moraćemo doći do zanimvih konstatacija. 400 |