DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 45     <-- 45 -->        PDF

KNJIŽEVNOST


.. DIMITROV: MOLIKA, PINUS PEUCE GRISEB. Šumska monografija. S bugarskog
preveo Ing. Orestije Krstić, Skoplie 1933.


Prijevod ove monografije posvećen je Slovenskoj šumarskoj zajednici, a namijenjen
je kao prilog zbližavanju bugarskih i jugoslavenskih šumara. U važnim
privrednim pitanjima interesovanih naroda potrebna je što tjesnija njihova saradnja.
Imajući to u vidu Balkanska privredna biblioteka u Skoplju postavila je za cilj da
štampa sve publikacije o upoznavanju i proučavanju raznih pitanja, koja imaju upliva
na privredni život Balkanskog poluostrva. Kao prvu ediciju ove vrste izdala je ona
spomenuti prijevod bugarske monografije o moliki, koju je napisao 1922. g. .. D ;mitrov
, profesor sofijskog Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Ovaj značajni korak
zaslužuje svakako punu pažnju i pohvalu.


Prevodilac u svom predgovoru ističe, da je ova monografija prvo sređeno djelo
o ovom specijalnom balkanskom boru. Ona je najopsežnije stručno djelo s podacima
0 uspijevanju molike u Bugarskoj. Pomenuta monografija moći će zgodno da posluži
kao temelj zajedničkog rada bugarskih i jugoslavenskih šumara, odnosno kao početak
stvaranja jedne opće stručne književnosti na području balkanskog šumarstva. Molika
je zajednička vrsta, koja raste na bugarskim i jugoslavenskim planinama. Ona je od
važnosti kako za jugoslavensko tako i za bugarsko šumarstvo, jer se prostire u
visokim planinskim regijama, dakle u vrlo teškim i nepodesnim okolnostima. Osim
toga za pošumljivanje golijeti i melioracije pašnjaka u podalpskoj, a i u alpskoj zoni,
bilo da se hoće odgojiti šuma u potpunom ili u rjeđem sklopu (radi zaštite pašnjaka
od suše i vjetrova) ne postoji — kaže prevodilac — pogodnija vrsta za naše planine
nego što je molika. Ona je najotporniji visoki četinjar u našoj šumskoj flori.


Kod nas molika danas pridolazi na planini Bjclasici (južno od Bijelog Polja),
našem dijelu Prokletija, zapadnom dijelu Šar-planine, zatim na Korabu i Peristeru,
te sjevernim ograncima planinskog vijenca Nidže (vidi: Košani n »Četinari Južne
Srbije«, Skoplje 1925). Tu ona odabire uglavnom škriljce i siUkatna tla.


.. Di mitro v u predgovoru svojoj monografiji ističe, da molika s munikom
i krivuljem čini grupu četinjara, koji zauzimaju najograničenije prostore u bugarskim
šumama. Molika se nalazi ondje u sastavu smrekovih šuma, zatim u mješovitim
šumama običnog bora i jele na Rilsko-Rodopsko-planinskom masivu i Pirinu. Munika
dolazi samo na Pirinu, a krivulj sačinjava čiste džbunaste formacije u sva ta tri
masiva.


Predmet ove monografije jest određivanje botaničkih i šumskih osebina molike,
balkanskog borovca. Molika je od važnosti kao elemenat, koji ulazi u sastav bugarskih
četinjavih šuma u visokom planinskom pojasu, i to kao čisto domaća i samorasna
vrsta. Ona je drvo prve veličine i daje građevni i tehnički materijal bolje kvalitete
nego ostali ondješnji četinjari.


Monografija je razrađena tako da su u njoj najprije opisane opće odlike molike,
zatim njen rast i habitus prema kraju pridolaska, sistem korijenja i način ukorjenjivanja,
iglice, pupovi i krošnja, kora, plod, sjeme i klijanje, zahtjevi na svijetlo, geografsko
i visinsko rasprostranjenje, te rasprostranjenje po ekspozicijama, odnos prema
podlozi i klimi, odlike molikina drva i njegova upotreba, te otpornost prema
povredama.


Iz monografije vidimo, da je molika u bugarskim planinama drvo prve veličine,
te da dosiže visinu do 30 m, a promjer 30—35 cm. Po visini ona je malo niža od
smreke, jele i bora. Prema zapadno-evropskim botaničkim udžbenicima dobiva se u
glavnom dojam, da je molika drvo tek druge ili treće veličine. Naravno da se u višim,
izloženim predjelima smanjuje njezina visina. Habitus molike ljepši je ođ habitusa
ostalih ondješnjih četinjara.


411