DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Ja sam uzeo procente po Presleru i to od 0%—20% sa međusobnom razlikom 0,5 t. j . 0,5, 1,0, 1,5 itd., a od 20%-—30% sa međusobnom razlikom 0,25 t. j . 20,25, 20,5, 20,75, 21,0 itd. Za svaki od njih očitao sam odgovarajući procenat po krivoj I i krivoj II, koje sam prethodno nacrtao u razmeri 1 cm = l%. Iza toga sam sračunao aritmetičke sredine rezultata po obim krivim linijama, te tako sastavio tablicu za računanje procenata po Turskom (vidi priloženu tablicu). Ako se na pr. izračuna po Presleru 20%, vidi se odmah iz tablice da tom procentu odgovara 21´9% po G. Turskom. U slučaju kada se u radu dobije po Presleru na pr. 28,4%´, uzima se iz tablice onaj procenat, koji je njemu najbliži, te se računa procenat po Turskom iz odnosa: 28,5: 35,65 = 28,4: . --*%(*-***/. što se logaritmarom dade vrlo brzo sračunati. Kod velikih procenata ne dobijaju se pomoću ove tablice sasvim isti rezultati kao po formuli Turskog. Ipak su oni daleko tačniji od vrednosti, koje se dobiju radeći sa samom Preslerovom formulom, a sem toga računaju se brzo i bez upotrebe logaritama. Résumé. L´auteur adapte les résultats du calcul des taux de l´accroissement d´apres la formule de Pressler a ceux d´apres la formule de Tursky. Voir ´cette formule dans le »Forstwissenschaftliches Centralblatt« 1927, p. 556—560. SAOPĆENJA NAŠE ŠUMARSTVO PRED BANSKIM VIJEĆEM U ZAGREBU.* Glavni povod mojoj odluci, da govorim prigodom ove proračunske debate, jeste naše šumarstvo i naše šume. Gospodin ban završujući svoj ekspoze zaželio je, da u našem razlaganju budemo »bezobzirno otvoreni, ali i stvarni«. Rekao je, .da će on i njegovi saradnici uvažiti »sve ono što može biti od istinske koristi za napredak naše banovine«. Gospodine bane! Slobodan sam poslužiti se s pravom, koje ste nam dali. Nastojat ću da budem kratak, koliko mogu. Ali ono, što mi kao šumaru pritište dušu, to ne mogu prešutjeti, iako znam, da zalazim na terrain djelomice i vrlo delikatne naravi; * Gosp. Ing. Petar Rohr, član upravnog odbora Jugosl. šum. udruženja, održao je (kao banski vijećnik za srez Našice) prigodom ovogodišnjeg zasijedanja Banskog vijeća u Zagrebu oduži govor o privrednim pitanjima i potrebama uopće, a napose i s obzirom na šumarstvo. Priopćujemo iz toga govora onaj dio, koji govori o našem šumarstvu. 438 |
ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 21 <-- 21 --> PDF |
delikatne zato, što treba da se dotaknem i pitanja, koja strogo uzevši možda i ne spadaju pod moć Vaše odluke. Našemu šumarstvu ne cvatu ruže! Ja se bojim da smo zatečeni ondje, gdje smo mi šumari strahovali da ćemc se jednoga nesretnoga dana naći. Neznam, da li ću opravdano reći, da je naše šumsko gospodarstvo djelomice premašilo, stradalo i svršilo. Početi ću sa našim najvrednijim ekonomskim jedinicama, sa našim imovnim općinama. One su prve, koje ne mogu dalje. Iz Vašega ekspozea izlazi, g. bane, da su Vam te prilike poznate. Vi i Vaši saradnici to znadete. No smatram, da bih se ogriješio o svoju savjest, ako to pitanje sada, kad je riječ o tome već pala, kada je to ipitanje spomenuto i iz redova banskih vijećnika, ne bih potegnuo i pred ovaj forum, onako kako ga gledam kao čovjek, koji se posvetio tome lijepom, a ipak nesretnom šumarskom zvanju. Ja to govorim i zato, da bi moji drugovi banski vijećnici vidjeli, kamo vode grijesi, koji se čine na našim šumama. Neću tražiti griješnike, jer to ne spada ovamo; ostati ću samo kod onih žalosnih konstatacija, koje se danas više na žalost ne mogu nezapaženo ustraniti. Meni je nedavno dopao ruku jedan akt, koji najbolje ilustrira tu žalosnu činjenicu. To je zaključak glavne skupštine jedne imovne općine. Tiče se Otočke imovne općine, koja se odriče ne samo svojih (preko 10O.O00 jut.) šuma, ili bolje sada još samo šumske površine, te moli državu, da primi te šume u svoje vlasništvo, nego se odriče za sve vijeke vjekova i samoga pašarenja i drvarenja na tim površinama. To je strašna pojava! To je najstrašnija pojava, koja je mogla da dođe! Najstrašnije je to svjedočanstvo protiv svih onih, koji neshvaćajući važnost šumskog pitanja ne uvidješe i sve zle posljedice svoga neshvaćanja. Ta imovna općina duguje nekih 27 milijuna dinara. Od toga cea 6% milijuna dinara otpada na dug za plaće i penzije šumarskom osoblju, a dvostruko toliko za poreze i druge obaveze. Kamo vodi neplaćanje lugarskih prinadležnosti?! Od čega taj lugar može da živi?! Ne želim, razumije se, nikoga osumnjičiti ili povrijediti, ali postavljam to pitanje, jer se nameće samo od sebe. Mislim da se ne varam, da je baš kod te imovne općine bilo uvijek najviše tužba i žalta na šumarsko osoblje, da je prestrogo, da onemogućuje uživanje šuma po pravoužitnicima, a jednako da je bilo i tužba protiv nepravednosti radi šumskih šteta i koza. Autoritet šumarskih vlasti i organa stalno je bio potiskivan, a 100.000 jut. šume bilo je stalno megdanište političko-stranačkih borba i najpogubnije demagogije. Šuma je plaćala harač za postignuće momentanih uspjeha. Posljedice sve te strašne igre vide se danas. Nije čovjek trebao da ima šumarsko oko, pa da zapazi vozeći se iz Senja preko Vratnika, kako se na primorjskoj strani pošumljavanjem pobija onaj tužni Kras, kako se otimlje surom kamenu stopa po stopa, a uz cijenu ogromnog truda i najvećih materijalnih žrtava, dok se istodobno na protivnoj strani, iza Vratnika, sa najvećom ravnodušnosti stvara Kras. Sjekira i koza, u atmosferi najžešće demagogije i nastojanja za sticanjem ličnoga autoriteta, učinile su u svojoj neobuzdanosti najveće zlo. Molim, da me se ne shvati krivo. Ja znam da ocijenim važnost koze za one krajeve. Ja je nikako ne podcjenjujem. Zato i govorim o bezgraničnoj neobuzdanosti. Ali je sjekira i koza isto što i vatra i voda — dobar sluga, ali loši gospodar. Ranijom jednom zgodom prikazao sam, kako je u traženju kompromisnog nekog riješenja između koze i šume pronađena u Švicarskoj jedna vrst koze, koja — ne brsti. Dovedena je k nama, pa je ipak brstila. Brstila je očevidno zato, što je gladna napustila štalu. Ta i čovjek bi jeo i samo lišće, kada ga pritisne glad! Zakon o šumama, koji je konačno donesen kao jedinstven za cijelu državu, bio kakav bio, ipak je toliko dobar, da se po njem može dobro raditi. Napose je tim zakonom zagarantovana svaka zaštita našim šumama. No tek što je taj zakon, koji je 439 |
ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 22 <-- 22 --> PDF |
jednim vrlo elastičnim paragrafom riješio i vrlo delikatno kozje pitanje, stupio na snagu, podvrgnut je uskoro izmjenama, baš radi toga nesretnoga kozjeg paragrafa. Slabe ekonomske prilike I. i II. Banske imovne općine poznate su već odavna. No čuje se eto već i za Gjurgjevačku imovnu općinu da stradava. Pa čak i Brodska imovna općina, najbogatija zemljoradnička imovinska jedinica, dospjela je nedavno skoro pod sekvestar. I sve se to, gospodo, događa u vrijeme, kad se provodi ekspropriacija privatnog šumskog posjeda. Ili ne valja jedno ili drugo. Govoreći o tome pitanju treba da kažem i ono, što obično nije poznato široj javnosti. Dozvolite mi da se malo s time pozabavim. U svakom šumskom gospodarstvu postoji pojam šumske glavnice i kamata, t. j . vrijednosti šume (drvne mase) kao temeljne glavnice i vrijednosti prirasta, koji godimice pridolazi. Temeljna glavnica ne smije se potrošiti, te se zato i zove nepotro šiv a glavnica . To je kapital, koji pripada svim generacijama, te se kao takav ima netaknut ostaviti u naslijeđe generacijama, koje dolaze iza nas. To je kapital, koji mi — kao i oni ispred nas i oni iza nas — tek uživati smijemo, ali ga ne smijemo ni mi ni svi oni, koji iza nas dolaze, potrošiti. lUživanje te nepotrošive glavnice ograničeno je stoga u okvir kamata, dakle prirasta, koji ta glavnica godišnje ili period- ski odbacuje. I tu smo zgriješili. Dirnuli smo u tu nepotrošivu glavnicu. Pretvori li se dio te nepotrošive glavnice u novac, a može za to da nastupi i opravdani razlog, to se taj novac ne smije trošiti, nego samo njegovi kamati. Glavnica se ima osigurati da u svakom slučaju ostane netaknuta. Brodska imovna općina imala je prije rata takav jedan kapital u novcu. Bilo ga je na 36 milijuna zlatnih kruna. Za jedan dio toga novca kupljeno je nekoliko stotina jutara zemljišta, a veći dio toga kapitala uložen je u vrijednosne papire. Kako je vrijednosni papir sam po sebi izrazito sredstvo burzovne spekulacije, koje kao takovo podliježe svim opasnostima gubitka, to je na nesreću taj novac, k tome još i po ratnom zajmu, izgubljen sav. Da je kojom srećom za sav novac povećan zemljišni posjed te imovne općine ili da je uložen u bilo koji drugi nepokretni realitet, bio bi spašen sav ili možda, prema današnjim prilikama, bar u nekoj smanjenoj vrijednosti. Dižu se prigovori i tome načinu osiguranja nepotrošivih glavnica, no ako takav prigovor može i da važi, to je ipak sigurno, da nebi bio nikada izgubljen sav novac, nego tek u toliko, koliko bi se povremeno umanjila vrijednost kupljenih nekretnina. I zemlja i zgrada može naravski da izgubi na vrijednosti, ali je ipak vrijedna uvijek. Ja sve to ovdje spominjem, da istaknem važnost tih pitanja. Znam, da se to ne može ovdje riješiti. No to su sve pitanja, koja traže hitno i radikalno sređenje, kako bi se spasilo barem ono, što se da još spasiti. Sanacija svih tih pitanja goruća je nužda. Učiniti ćete, gosp. bane, djelo neprolazne vrijednosti, ako Vašaj inicijativi uspije, da se ti veliki šumski objekti spase na korist onoga naroda, čiji su oni vlasništvo. Ima načina za to, a imamo valjda i ljudi, koji imaju i razumijevanja i srca za to. Treba samo dobro odabrati. Sve što sam rekao ovdje za imovne općine, vrijedi u izvjesnom obliku i za jedan znatan dio naših zemljišnih zajednica. I tu je zatajio autoritet vlasti, čemu se ima pripisati mnoga nedaća. Šumarstva, gospodo, bez zaštite vlasti nema i ne može biti. Čuli smo od banskoga vijećnika za srez donjo-miholjački, da zemljišne zajednice toga sreza, kojih ima oko 20, duguju na porezima preko 2 milijuna dinara. Ja mogu da kažem, da zemljišne zajednice u srezu našičkom duguju s istoga naslova oko 700.000 dinara. Kako će se danas taj dug namiriti? Ti dugovi, gospodo, ne potječu ali samo od danas. Oni ne potječu ni od jučer ni od prekjučer, nego još iz vremena, kada je mogućnost plaćanja postojala. Potječu iz vremena, kada se za jednu kravu plaćalo po nekoliko hiljada dinara; iz vremena, kada je jedna krmača stajala, koliko 440 |
ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 23 <-- 23 --> PDF |
se danas plaća za kravu. No u to doba ne samo da se porez nije plaćao, nego se on u često slučajeva nije ni utjerivao. Pod pritiskom tih dugova ovlaštenici zemljišnih zajednica mnogo trpe. Oni se danas ne griju svojim drvima, oni danas ne kuhaju jelo sa drvima iz svojih šuma, jer su im poreske vlasti zaplijenile sve etate. Kako su zemljišne zajednici? tijela, koja prema poreskim vlastima solidarno snose odgovornost, došlo je do toga, da ni oni ovlaštenici, koji su dobri platci, koji su svojim alikvotnim dužnostima udovoljili, a takovih je oko 60%, ne mogu dobiti svoja drva. Poznato je međutim, da se «onih 40%, koji svojim dužnostima nisu udovoljili, rekrutiraju baš iz redova onih, koji te svoje zemljišne zajednice najviše eksploatišu. To su u glavnom baš oni, koji se i danas >— usprkos svih zabrana — ipak koriste drvetom iz tih šuma i to ne za potrebe svoga doma, nego i nedozvoljenom prodajom drveta, koje si nasilno prisvajaju. Izgleda kao da je vlast prema svima nemoćna. Nastaje ne samo pitanje, da li je to pravo, nego i da li je to dobro. Dobro sigurno nije, jer konačno će prestati da plaća i onaj, koji je do sada plaćao. Bilo bi stoga uputno, da se unatoč toga, što je zemljišna zajednica jedno tijelo, omogući ipak i drvarenje i pašarenje onima, koji su svoj dio uplatili. Onima pak, koji toj dužnosti nisu udovoljili, neka se drvo neda, već neka se taj dio drva proda i namiri iz toga dužni porez. To je sankcija, koja bi imala uspjeha. U protivnom slučaju poreska vlast neće moći da namiri svoju tražbinu, a šuma će ipak sve više nestajati. Zaplijenjena je i gotovina tih zemljišnih zajednica, koja se nalazi pohranjena kod općina, a naplaćivana je sa naslova pašarine. Kako se iz tih novaca uzdržaje rasplodna stoka tih zemljišnih zajednica, to je i prehrana njihova došla u kritični položaj. Zar se ne bi mogao dozvoliti barem novac, iz koga bi se ta stoka prehranjivala? Gospodine bane! Ja Vas molim, da se tim pitanjima najhitnije pozabavi kr. banska uprava. Molim Vas u ime onih, koji do sada nisu uskratili uplatu svojh obveza. Vratit ću se još malo na pitanje pošumljivanja, napose na pitanje pošumljivanja Krasa. Pitanju pošumljivanja uopće treba da se posveti najveća pažnja. Kr. Banska uprava skučenim svojim sretstvima vodi o tome računa. Ja to sa priznanjem ističem, iako je svota predviđena banovinskim budžetima malena. Vraćam se na ovaj predmet potaknut onim, što je ovdje rekao banski vijećnik g. Miškulin, koji je prikazao, kako je jednom nadlugaru, koji je zabranio pristup na jedan dio kraškog terena, uspjelo da se na cea 600 jutara sama od sebe podigne lijepa šumica. Ako je to zbilja tako, onda ja, iako dotične prilike ne poznam, najtoplije .zagovaram njegovu molbu, da se taj nadlugar nagradi. Mogu da vjerujem, da je tako, jer znam, da su šumari oduvijek zagovarali i takav način podizanja šuma na Krasu. A da se tako može provesti mnogo, uvjeren sam po onome, što sam i sam imao prilike da vidim. Samo neka se ne dogodi ono, što znam da se već i događalo, t. j . da je tako podignuta šuma konačno i opet pala žrtvom koze, jer je naravno. da u -tako uščuvanim zabranama ima u izobilju trave i listinca. Šuma treba mira, mira i opet mira; mira od koze, mira od paše, mira od sjekire i od politike. Pala je ovdje riječ i o individualnoj diobi suma zemljišnih zajednica. Ima mnogo stručnih i gospodarskih razloga, koji govore načelno protiv takove diobe. Kao šumar ja sam protivan takovim eksperimentima. Suma, pored važnosti lokalne naravi, ima i mnogo važnosti za našu opću trgovinsku politiku u odnosu sa inostranstvom. Država ima mnogo interesa na tome, da joj šuma daje produkte, koji će se moći smjestiti u inostranstvu. O tome ovisi aktivnost naše vanjske trgovačke bilanse. Poznato je nadalje, da šuma u što većim kompleksima bolje udovoljava svojoj zadaći. Zato neka se pitanje individualne diobe šuma zemlj. zajednica podvrgne strožoj 441 |