DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Ja sam uzeo procente po Presleru i to od 0%—20% sa međusobnom
razlikom 0,5 t. j . 0,5, 1,0, 1,5 itd., a od 20%-—30% sa međusobnom
razlikom 0,25 t. j . 20,25, 20,5, 20,75, 21,0 itd. Za svaki od njih očitao
sam odgovarajući procenat po krivoj I i krivoj II, koje sam prethodno
nacrtao u razmeri 1 cm = l%. Iza toga sam sračunao aritmetičke sredine
rezultata po obim krivim linijama, te tako sastavio tablicu za računanje
procenata po Turskom (vidi priloženu tablicu).


Ako se na pr. izračuna po Presleru 20%, vidi se odmah iz tablice
da tom procentu odgovara 21´9% po G. Turskom. U slučaju kada se u
radu dobije po Presleru na pr. 28,4%´, uzima se iz tablice onaj procenat,
koji je njemu najbliži, te se računa procenat po Turskom iz odnosa:


28,5: 35,65 = 28,4: .


--*%(*-***/.


što se logaritmarom dade vrlo brzo sračunati.


Kod velikih procenata ne dobijaju se pomoću ove tablice sasvim
isti rezultati kao po formuli Turskog. Ipak su oni daleko tačniji od
vrednosti, koje se dobiju radeći sa samom Preslerovom formulom, a
sem toga računaju se brzo i bez upotrebe logaritama.


Résumé. L´auteur adapte les résultats du calcul des taux de l´accroissement
d´apres la formule de Pressler a ceux d´apres la formule de Tursky. Voir ´cette formule
dans le »Forstwissenschaftliches Centralblatt« 1927, p. 556—560.


SAOPĆENJA


NAŠE ŠUMARSTVO PRED BANSKIM VIJEĆEM U ZAGREBU.*


Glavni povod mojoj odluci, da govorim prigodom ove proračunske debate, jeste
naše šumarstvo i naše šume.


Gospodin ban završujući svoj ekspoze zaželio je, da u našem razlaganju budemo
»bezobzirno otvoreni, ali i stvarni«. Rekao je, .da će on i njegovi saradnici uvažiti
»sve ono što može biti od istinske koristi za napredak naše banovine«.


Gospodine bane! Slobodan sam poslužiti se s pravom, koje ste nam dali. Nastojat
ću da budem kratak, koliko mogu. Ali ono, što mi kao šumaru pritište dušu, to ne
mogu prešutjeti, iako znam, da zalazim na terrain djelomice i vrlo delikatne naravi;


* Gosp. Ing. Petar Rohr, član upravnog odbora Jugosl. šum. udruženja, održao je
(kao banski vijećnik za srez Našice) prigodom ovogodišnjeg zasijedanja Banskog vijeća
u Zagrebu oduži govor o privrednim pitanjima i potrebama uopće, a napose i s
obzirom na šumarstvo. Priopćujemo iz toga govora onaj dio, koji govori o našem
šumarstvu.
438




ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 21     <-- 21 -->        PDF

delikatne zato, što treba da se dotaknem i pitanja, koja strogo uzevši možda i ne
spadaju pod moć Vaše odluke. Našemu šumarstvu ne cvatu ruže! Ja se bojim da smo
zatečeni ondje, gdje smo mi šumari strahovali da ćemc se jednoga nesretnoga dana
naći. Neznam, da li ću opravdano reći, da je naše šumsko gospodarstvo djelomice
premašilo, stradalo i svršilo.


Početi ću sa našim najvrednijim ekonomskim jedinicama, sa našim imovnim
općinama. One su prve, koje ne mogu dalje. Iz Vašega ekspozea izlazi, g. bane, da
su Vam te prilike poznate. Vi i Vaši saradnici to znadete. No smatram, da bih se
ogriješio o svoju savjest, ako to pitanje sada, kad je riječ o tome već pala, kada je
to ipitanje spomenuto i iz redova banskih vijećnika, ne bih potegnuo i pred ovaj forum,
onako kako ga gledam kao čovjek, koji se posvetio tome lijepom, a ipak nesretnom
šumarskom zvanju.


Ja to govorim i zato, da bi moji drugovi banski vijećnici vidjeli, kamo vode
grijesi, koji se čine na našim šumama. Neću tražiti griješnike, jer to ne spada ovamo;
ostati ću samo kod onih žalosnih konstatacija, koje se danas više na žalost ne mogu
nezapaženo ustraniti.


Meni je nedavno dopao ruku jedan akt, koji najbolje ilustrira tu žalosnu činjenicu.
To je zaključak glavne skupštine jedne imovne općine. Tiče se Otočke imovne
općine, koja se odriče ne samo svojih (preko 10O.O00 jut.) šuma, ili bolje sada još
samo šumske površine, te moli državu, da primi te šume u svoje vlasništvo, nego se
odriče za sve vijeke vjekova i samoga pašarenja i drvarenja na tim površinama. To
je strašna pojava! To je najstrašnija pojava, koja je mogla da dođe! Najstrašnije je
to svjedočanstvo protiv svih onih, koji neshvaćajući važnost šumskog pitanja ne uvidješe
i sve zle posljedice svoga neshvaćanja. Ta imovna općina duguje nekih 27
milijuna dinara. Od toga cea 6% milijuna dinara otpada na dug za plaće i penzije šumarskom
osoblju, a dvostruko toliko za poreze i druge obaveze. Kamo vodi neplaćanje
lugarskih prinadležnosti?! Od čega taj lugar može da živi?!


Ne želim, razumije se, nikoga osumnjičiti ili povrijediti, ali postavljam to pitanje,
jer se nameće samo od sebe. Mislim da se ne varam, da je baš kod te imovne općine
bilo uvijek najviše tužba i žalta na šumarsko osoblje, da je prestrogo, da onemogućuje
uživanje šuma po pravoužitnicima, a jednako da je bilo i tužba protiv nepravednosti
radi šumskih šteta i koza. Autoritet šumarskih vlasti i organa stalno je bio potiskivan,
a 100.000 jut. šume bilo je stalno megdanište političko-stranačkih borba i najpogubnije
demagogije. Šuma je plaćala harač za postignuće momentanih uspjeha. Posljedice sve
te strašne igre vide se danas. Nije čovjek trebao da ima šumarsko oko, pa da zapazi
vozeći se iz Senja preko Vratnika, kako se na primorjskoj strani pošumljavanjem
pobija onaj tužni Kras, kako se otimlje surom kamenu stopa po stopa, a uz cijenu
ogromnog truda i najvećih materijalnih žrtava, dok se istodobno na protivnoj strani,
iza Vratnika, sa najvećom ravnodušnosti stvara Kras.


Sjekira i koza, u atmosferi najžešće demagogije i nastojanja za sticanjem
ličnoga autoriteta, učinile su u svojoj neobuzdanosti najveće zlo. Molim, da me se ne
shvati krivo. Ja znam da ocijenim važnost koze za one krajeve. Ja je nikako ne
podcjenjujem. Zato i govorim o bezgraničnoj neobuzdanosti. Ali je sjekira i koza isto
što i vatra i voda — dobar sluga, ali loši gospodar. Ranijom jednom zgodom prikazao
sam, kako je u traženju kompromisnog nekog riješenja između koze i šume pronađena
u Švicarskoj jedna vrst koze, koja — ne brsti. Dovedena je k nama, pa je ipak
brstila. Brstila je očevidno zato, što je gladna napustila štalu. Ta i čovjek bi jeo i
samo lišće, kada ga pritisne glad!


Zakon o šumama, koji je konačno donesen kao jedinstven za cijelu državu, bio
kakav bio, ipak je toliko dobar, da se po njem može dobro raditi. Napose je tim zakonom
zagarantovana svaka zaštita našim šumama. No tek što je taj zakon, koji je


439




ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 22     <-- 22 -->        PDF

jednim vrlo elastičnim paragrafom riješio i vrlo delikatno kozje pitanje, stupio na
snagu, podvrgnut je uskoro izmjenama, baš radi toga nesretnoga kozjeg paragrafa.


Slabe ekonomske prilike I. i II. Banske imovne općine poznate su već odavna.
No čuje se eto već i za Gjurgjevačku imovnu općinu da stradava. Pa čak i Brodska
imovna općina, najbogatija zemljoradnička imovinska jedinica, dospjela je nedavno
skoro pod sekvestar.


I sve se to, gospodo, događa u vrijeme, kad se provodi ekspropriacija privatnog
šumskog posjeda. Ili ne valja jedno ili drugo.
Govoreći o tome pitanju treba da kažem i ono, što obično nije poznato široj
javnosti. Dozvolite mi da se malo s time pozabavim.


U svakom šumskom gospodarstvu postoji pojam šumske glavnice i kamata, t. j .
vrijednosti šume (drvne mase) kao temeljne glavnice i vrijednosti prirasta, koji godimice
pridolazi. Temeljna glavnica ne smije se potrošiti, te se zato i zove nepotro šiv
a glavnica . To je kapital, koji pripada svim generacijama, te se kao takav
ima netaknut ostaviti u naslijeđe generacijama, koje dolaze iza nas. To je kapital, koji
mi — kao i oni ispred nas i oni iza nas — tek uživati smijemo, ali ga ne smijemo
ni mi ni svi oni, koji iza nas dolaze, potrošiti. lUživanje te nepotrošive glavnice
ograničeno je stoga u okvir kamata, dakle prirasta, koji ta glavnica godišnje ili period-
ski odbacuje. I tu smo zgriješili. Dirnuli smo u tu nepotrošivu glavnicu. Pretvori li se
dio te nepotrošive glavnice u novac, a može za to da nastupi i opravdani razlog, to
se taj novac ne smije trošiti, nego samo njegovi kamati. Glavnica se ima osigurati da
u svakom slučaju ostane netaknuta.


Brodska imovna općina imala je prije rata takav jedan kapital u novcu. Bilo
ga je na 36 milijuna zlatnih kruna. Za jedan dio toga novca kupljeno je nekoliko stotina
jutara zemljišta, a veći dio toga kapitala uložen je u vrijednosne papire. Kako je
vrijednosni papir sam po sebi izrazito sredstvo burzovne spekulacije, koje kao takovo
podliježe svim opasnostima gubitka, to je na nesreću taj novac, k tome još i po
ratnom zajmu, izgubljen sav. Da je kojom srećom za sav novac povećan zemljišni
posjed te imovne općine ili da je uložen u bilo koji drugi nepokretni realitet, bio
bi spašen sav ili možda, prema današnjim prilikama, bar u nekoj smanjenoj vrijednosti.


Dižu se prigovori i tome načinu osiguranja nepotrošivih glavnica, no ako takav
prigovor može i da važi, to je ipak sigurno, da nebi bio nikada izgubljen sav novac,
nego tek u toliko, koliko bi se povremeno umanjila vrijednost kupljenih nekretnina.
I zemlja i zgrada može naravski da izgubi na vrijednosti, ali je ipak vrijedna uvijek.


Ja sve to ovdje spominjem, da istaknem važnost tih pitanja. Znam, da se to
ne može ovdje riješiti. No to su sve pitanja, koja traže hitno i radikalno sređenje,
kako bi se spasilo barem ono, što se da još spasiti. Sanacija svih tih pitanja goruća
je nužda. Učiniti ćete, gosp. bane, djelo neprolazne vrijednosti, ako Vašaj inicijativi
uspije, da se ti veliki šumski objekti spase na korist onoga naroda, čiji su oni vlasništvo.
Ima načina za to, a imamo valjda i ljudi, koji imaju i razumijevanja i srca
za to. Treba samo dobro odabrati.


Sve što sam rekao ovdje za imovne općine, vrijedi u izvjesnom obliku i za
jedan znatan dio naših zemljišnih zajednica. I tu je zatajio autoritet vlasti, čemu se
ima pripisati mnoga nedaća. Šumarstva, gospodo, bez zaštite vlasti nema i ne može
biti. Čuli smo od banskoga vijećnika za srez donjo-miholjački, da zemljišne zajednice
toga sreza, kojih ima oko 20, duguju na porezima preko 2 milijuna dinara. Ja mogu
da kažem, da zemljišne zajednice u srezu našičkom duguju s istoga naslova oko


700.000 dinara. Kako će se danas taj dug namiriti? Ti dugovi, gospodo, ne potječu ali
samo od danas. Oni ne potječu ni od jučer ni od prekjučer, nego još iz vremena,
kada je mogućnost plaćanja postojala. Potječu iz vremena, kada se za jednu kravu
plaćalo po nekoliko hiljada dinara; iz vremena, kada je jedna krmača stajala, koliko
440




ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 23     <-- 23 -->        PDF

se danas plaća za kravu. No u to doba ne samo da se porez nije plaćao, nego se
on u često slučajeva nije ni utjerivao.


Pod pritiskom tih dugova ovlaštenici zemljišnih zajednica mnogo trpe. Oni se
danas ne griju svojim drvima, oni danas ne kuhaju jelo sa drvima iz svojih šuma,
jer su im poreske vlasti zaplijenile sve etate. Kako su zemljišne zajednici? tijela, koja
prema poreskim vlastima solidarno snose odgovornost, došlo je do toga, da ni oni
ovlaštenici, koji su dobri platci, koji su svojim alikvotnim dužnostima udovoljili, a
takovih je oko 60%, ne mogu dobiti svoja drva. Poznato je međutim, da se «onih 40%,
koji svojim dužnostima nisu udovoljili, rekrutiraju baš iz redova onih, koji te svoje
zemljišne zajednice najviše eksploatišu. To su u glavnom baš oni, koji se i danas >—
usprkos svih zabrana — ipak koriste drvetom iz tih šuma i to ne za potrebe svoga
doma, nego i nedozvoljenom prodajom drveta, koje si nasilno prisvajaju. Izgleda kao
da je vlast prema svima nemoćna.


Nastaje ne samo pitanje, da li je to pravo, nego i da li je to dobro. Dobro
sigurno nije, jer konačno će prestati da plaća i onaj, koji je do sada plaćao. Bilo bi
stoga uputno, da se unatoč toga, što je zemljišna zajednica jedno tijelo, omogući ipak
i drvarenje i pašarenje onima, koji su svoj dio uplatili. Onima pak, koji toj dužnosti
nisu udovoljili, neka se drvo neda, već neka se taj dio drva proda i namiri iz toga
dužni porez. To je sankcija, koja bi imala uspjeha. U protivnom slučaju poreska vlast
neće moći da namiri svoju tražbinu, a šuma će ipak sve više nestajati.


Zaplijenjena je i gotovina tih zemljišnih zajednica, koja se nalazi pohranjena
kod općina, a naplaćivana je sa naslova pašarine. Kako se iz tih novaca uzdržaje
rasplodna stoka tih zemljišnih zajednica, to je i prehrana njihova došla u kritični
položaj. Zar se ne bi mogao dozvoliti barem novac, iz koga bi se ta stoka prehranjivala?
Gospodine bane! Ja Vas molim, da se tim pitanjima najhitnije pozabavi kr. banska
uprava. Molim Vas u ime onih, koji do sada nisu uskratili uplatu svojh obveza.


Vratit ću se još malo na pitanje pošumljivanja, napose na pitanje pošumljivanja
Krasa. Pitanju pošumljivanja uopće treba da se posveti najveća pažnja. Kr. Banska
uprava skučenim svojim sretstvima vodi o tome računa. Ja to sa priznanjem ističem,
iako je svota predviđena banovinskim budžetima malena.


Vraćam se na ovaj predmet potaknut onim, što je ovdje rekao banski vijećnik


g. Miškulin, koji je prikazao, kako je jednom nadlugaru, koji je zabranio pristup na
jedan dio kraškog terena, uspjelo da se na cea 600 jutara sama od sebe podigne lijepa
šumica. Ako je to zbilja tako, onda ja, iako dotične prilike ne poznam, najtoplije .zagovaram
njegovu molbu, da se taj nadlugar nagradi. Mogu da vjerujem, da je tako,
jer znam, da su šumari oduvijek zagovarali i takav način podizanja šuma na Krasu.
A da se tako može provesti mnogo, uvjeren sam po onome, što sam i sam imao prilike
da vidim.
Samo neka se ne dogodi ono, što znam da se već i događalo, t. j . da je tako
podignuta šuma konačno i opet pala žrtvom koze, jer je naravno. da u -tako
uščuvanim zabranama ima u izobilju trave i listinca. Šuma treba mira, mira i opet mira;
mira od koze, mira od paše, mira od sjekire i od politike.


Pala je ovdje riječ i o individualnoj diobi suma zemljišnih zajednica. Ima mnogo
stručnih i gospodarskih razloga, koji govore načelno protiv takove diobe. Kao šumar
ja sam protivan takovim eksperimentima. Suma, pored važnosti lokalne naravi, ima
i mnogo važnosti za našu opću trgovinsku politiku u odnosu sa inostranstvom. Država
ima mnogo interesa na tome, da joj šuma daje produkte, koji će se moći smjestiti
u inostranstvu. O tome ovisi aktivnost naše vanjske trgovačke bilanse.


Poznato je nadalje, da šuma u što većim kompleksima bolje udovoljava svojoj
zadaći. Zato neka se pitanje individualne diobe šuma zemlj. zajednica podvrgne strožoj


441