DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠuMARSKJhST


GOD. 58. OKTOBAR 1934.


DRAG. S. PETROVIĆ (BEOGRAD):


O ŠUMSKOM DRVEĆU U JUŽNO] SRBIJI


(SUR LES ARBRES FORESTIERS DE LA SERBIE MERIDIONALE)


Za uspešno vođenje i unapređenje šumske privrede, naročito za
uspešno podizanje, osnivanje i odgoj šuma na golinama, veoma je potrebno
znati i šumsku biljnu geografiju kraja, u kome se radi. Biljka je
kao živo biće izraz mesnosti t. j . klimatskih i zemljišnih prilika. Poznavanje
ovih prilika, ili drugim recima uslova za život biljaka, dopušta
donošenje zaključaka o podizanju i gajenju izvesne biljke u izvesnome
mestu, gde je u tome datome trenutku ma iz kojih razloga nema. Šuma
kao izraz zajednice živih biča jeste izraz međusobne trpeljivosti i snošljivosti
pojedinih jedinki. Zato je potrebno znati tu snošljivost, ali još
više i uslove za nju. Ti se pak uslovi menjaju prema mesnosti. Ovo je
naročito važno za Južnu Srbiju, koja je u ovome pravcu dosta neispitana
i k tome još klimatski dosta nejednaka, pa pojedine vrste drveta i žbunova
nalaze svoju južnu odnosno severnu granicu rasprostiranja ili su
bar blizu nje. Sve su to pitanja, koja nam postavlja šumska privreda i
na koja mi treba da damo odgovor. Za te odgovore potrebno je sistematsko
proučavanje. No dok se to ne izvrši, mi moramo raditi i koristiti
se onim iskustvom, koje smo dobili prolazeći svojim poslovima kroz naše
šume i doline. Sa toga stanovišta polazeći, izneču i ja u nekoliko članaka
svoja opažanja u ovome pravcu.* Mislim da će od toga biti
koristi, da se ne prave bar grube greške prilikom rada naročito na pošumljavanju,
a zatim što će taj materijal poslužiti nekad i kao građa za
iscrpnija proučavanja u ovome pravcu. Biće tu stvari, koje su već ranije
iznete i zapažene, ali su ti podaci rastureni i nama šumarima teže pristupačni.
Ovde će biti na jednome mestu, što je takođe jedna olakšica
za rad i orijentisanje.


U ovome članku pozabaviću se četinarima. Njih, upravo smrču,
jelu i borove, naziva narod u gornjem delu Ibra k rstjAojn gorom.
U nekadašnjem Novopazarskom Sandžaku čuje se još i ime o m a r ili
h o m a r, ali mi se čini, da se ovde prvenstveno misli na smrčevu goru.


* Ta opažanja potiču u glavnom od putovanja (1928. i 1929. god.) sa g. Hansom
Emom, sada savctnikom Direkcije šuma u Skoplju, u komisiji za proučavanje J. Srbije,
ali takođe od drugih putovanja.
457




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Picea excelsa je poznata u narodu´ u glavnom pod imenom
s m r č a. Međutim loltalno ima i drugih naziva. Tako je u vrhu Sirinićsl^
e Župe u selu Sevcu ispod Ošljaka nazivaju m u r i k o m, u gornjem
delu Ibra oko Rožaja smrčom i omorom, a kod Gusinja 1 u b o-
d e r 0 m. Međutim u selu Vuči nedaleko od Rožaja nazivaju je smrčom,
a omora je četinasta šuma.


Smrča ima u Južnoj Srbiji svoju južnu granicu rasprostiranja. Ta
južna granica poklapa se sa onom, koju je dao Košanin (»Dr. K o š a n i n:
Četinari Južne Srbije« u Glasniku Skopskog naučnog društva knj. I. sv.
1, 1925 god.). Iz Sandžaka prodire ona na jug u vidu jednoga klina, čiji
je vrh na Karadžici. Ode je sve ima u obliku šume, vidi se u karti šuma
Južne Srbije po vrsti drveta, koju smo izgradili g. Hans Em i ja, a izdalo
Ministarstvo šuma i rudnika. Na tu karW upućujem za orijentisanje u
ovome pravcu, jer će ovde biti izneseni većinom oni podaci, koji se ne
mogu videti iz karte šuma.


Sa svojim glavnim površinama dopire smrča do padina Prokletija
prema Metohiji. Odatle je dalje na jug ima u vidu ostrva u Šari i u Karadžici
po Košaninu. Glavne šume smrčeve spuštaju se dakle do padina
Prokletija. Velik deo tih šuma je na krečnjaku dobrim delom kraškog
izgleda. Na ovoj velikoj površini, koja se nastavlja na Kopaonik, raste
smrča na raznim podlogama, krečnim i silikatnim. Spušta se do 900 m.
na severnoj ekspoziciji čak i na krečnjaku. To je mahom na klisurastim
mestima, koja su sama po sebi dosta vlažna i hladna u sravnjenju sa
svojom okolinom. Takav je slučaj u Ibru ispod Rožaja, gde se nalazi na
fluvioglacijalnom šljunku i nekadanjim morenama. No tu na levoj strani
Ibra, gotovo na toj istoj nadmorskoj visini i na krečnjaku, nalazi se i na
južnoj ekspoziciji. Ali u glavnom na otvorenim mestima ona se na krečnjaku
penje nešto više, a 900 m. dopire na drugim hladnijim stenama. Na
južnoj ekspoziciji se u glavnom spušta do 1200 m., pa i 1100 m. na hladnoj
podlozi kao u slivu Pećske Bistrice kod sela Hadževiča ispod sela Alagine
Reke, gde se mesa sa bukvom. Međutim u istočnome kraju Prokletija,
a iznad Istoka, pojavljuje se ona u ovome krečnjačkom masivu tako
od 1500 m. pa na više, stvarno gore na visoravni. Padina prema Metohiji,
dakle ona koja služi kao prepreka blažoj klimi, potpuno je bez nje.


U selu Stublu kraj rečice Ribnika (Erenik) između Dakovice i sela
Junika nalazi se na groblju jedna smrča srednje starosti, visoka oko
10 m. Kako je ovde nadmorska visina 425 m., to je sigurno veštački doneta,
što se zaključuje već i po mestu, na kome je. Iznad sela Junika na
Golome Brdu na krečnjaku i južnoj ekspoziciji prva smrča kao mlado
drvo nalazi se tek na 1300 m. nad morem. Međutim u Dečanskoj Bistrici
otprilike spram Krša Celis u samome okritu i nanosu rečice video sam
nekoliko sasvim mladih biljaka. Seme je ovde sigurno donela voda. Nadmorska
je visina 750 m.


Gornja granica smrče dostiže visinu od 2000 m. nad morem, kao
što je slučaj u Prokletijama i Bogićevici. Kao sastojina dosta dobre gustinc
nalazi se ona još na 1900 m. i tek tada počinje da se razređuje.
Već preko 2000 m. pojavljuje se samo pojedinačno. Ovi podaci vrede
samo i za ostale povoljne prilike, zbog čega se kod razređivanja sastojine
može videti samo uticaj nadmorske visine. Ako su pored nadmorske
visine još nepovoljne i prilike zemljišta, onda se ne može dostići pome


458




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 5     <-- 5 -->        PDF

nuta visina i razređivanje se vrši na manjoj visini. Slilta 1 pokazuje smrču
već pri gornjoj njenoj granici.


Na Ošljal<:u l^od Prizrena nalazi se smrča na severnoj strani prema
selu Sevcu. Podloga je krečnjačka. Tu se ona penje do 1500 m., pa i
nešto više kao dobro sklopljena šuma u mešavini sa jelom i munikom.
To je mlađa šuma. Spušta se do 1100 m. To se vidi po jednom velikom
drvetu u potoku, koji od Struge teče u Lepenac sa istočne strane Sevca.
Zemljište tu nije krečno. Šuma je tek više, iznad livada na 1400 m.
Moguće, je kod ovoga jednoga drvetćPodnosno na njegovoj nadmorskoj
visini bilo nekada i više smrče, ali je iskrčena radi stvaranja livada.


U Šar Planini je ima nešto više iznad i južno od sela Vešala i Brodeca
na Šilibašinoj i Alivedskoj Planini. Tu je ona u mešavini sa jelom,


SI. 1. Planina Ljubišnja kod Plevalja, Crveno Žrijelo, smrča 1800 m. (fot. Petrović-Em);


ali je ipak u gornjem delu sasvim čista. Pojedinačno ide do 2100 m., kao
što je slučaj na severnoj strani Pašine Planine iznad puta, koji vodi za
Bacilo. To su samo pojedini gotovo žbunasti primerci. Na 200O m. je već
retka sastojina visine oko 8 m. Na 1900 m. već je dobra gusta sastojina.
Tu je podloga krečnjaka. Ima dosta primeraka sa crvenim šišaricama
(var. erytrocarpa).


Na zapadnoj strani Karpe istočno od sela Vejca video sam u bukovoj
sitnoj šumi nekoliko primeraka smrče do 20 god. starosti i 3 m.
visine, na 1500 m. nad morem, na plitkom zemljištu sa podlogom od
tabličastog, isprskanog krečnika.


459




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Najzad najjužnija smrčeva sastojina nalazi se blizu Koraba u Ha


džinoj i Dafa Kadiš Rečici severno od sela Brodeca, na severnoj strani


Stražnika (Ovnin Kamen). Glavni deo šume čini smrča, a jele je znatno


manje.- To je šuma do 60 god. starosti, debljine do 30 cm. u glavnom,


visine do 14 m, u nižim delovima vrlo gusta. Pojedinačno ovde penje se


smrča do 1900 m., ali ima već žbunast oblik. Dobra gusta šuma je do


1700 m., pa nešto i iznad toga. Podloga će biti i krečnjaka i silikatna.


Slika 2. pokazuje celokupni izgled ove šume, a slika 3. njenu unutrašnjost.


U priloženoj karti rasprostranjenosti drveta u Južnoj Srbiji vidi
se njena glavna južna granica rasprostiranja kao i druga pojedina mesta.


SI. 2. Šar Planina, Hadžina i Cafa Kadiš Rečica, smrčeva šuma, najjužnija u J. Srbiji
i(fot. Petrović — Em);


Kada se uporedi sa klimatskim zonama, vidi se, da je ona svoje prodiranje
na jug obustavila, čim je došla u dodir sa najmanjim uticajem
mediteranske klime, verovatno usled njenih osobina (toplote i suše) preko
leta. Dalje na jug ima je samo visoko u planini, gde su pomenute osobine
mediteranske klime potpuno uništene i gde joj ne smeta konkurencija
bukve. Zbog uticaja ove klime preko Skoplja, Kumanova i Vranja verovatno
je granica isto tako povijena naglo na sever prema Kopaoniku
ostavljajući jedno ostrvo na Istoku u Staroj Planini.


Najbolje sam smrče video u gornjem toku Ibra.


Abies pectinata je poznata pod imenom j e 1 a, ma da lokalno
ima i drugih naziva. Tako je u Berovu nazivaju m u r o m, ja Belasici u
Strumičkom srezu čamo m (turska reč), u selu Selcu pod Šarom j e 1 i-
k o m, a njene šišarice, kao i drugih četinara, k u ž 1 j i k o m. Jelikom je
nazivaju i u Pribojskom srezu u planini Javorje i okolini.


Jele ima u celoj Južnoj Srbiji na odgovarajućim mestima. Glavne
površine njenih šuma su onde gde i smrčenih, dakle u Sandžaku do Pro


460




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 7     <-- 7 -->        PDF

kletija. Dalje na jug ima je samo po visokim planinama na manjim površinama
ili pojedinačno. No i u ovom severnom delu ne sačinjava često
čiste sastojine. Na mnogo manjim površinama pojavljuje se kao čista i
to u manjim sastojinama, kao što je slučaj u Plevaljskom srezu južno od
sela Kosenica na Crnom Vrhu kod zaseoka Zajedin Do i drugim mestima.
Ode je sve ima, vidi se na karti šuma. U ovom kraju spušta se ona i do
800 m. na severnoj ekspoziciji, a penje se do 1700 m., pa i 1800 m. na
krečnjaku, kao što je slučaj u Hajli, Prokletijama (iznad Mojstira). Na
Banjskom Brdu jugoistočno od Priboja spušta se ona na severnoj ekspoziciji
i do 800 m. u mešavini sa jasikom, brezom i bukvom. Na Vučjoj
Glavi južno od planine Biča kod Priboja spušta se jela u mešavini sa


SI. 3. Šar Planina, Hadžina i Cafa Kadiš Rečica smrčeva šuma, najjužnija u J. Srbiji,
unutrašnji izgled, 16O0 m. nad morem, severo-istočna eltspozicija (fot. Petrović—-Em);


bukvom do 900 m. na severnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi. Krečna
podloga omogućava nešto veće podizanje u visinu, a silikatna, ili još
bolje hladne stene, spuštanje donje granice. Najlepše jele video sam na
Žeravinama kod sela Krupice u Plevaljskom srezu u mešavini sa belim
borom i smrčom. U rečici Vidrenjak severno od Tutina na severnoj
strani brda Rosulje nalazi se nešto jele na 1000 m. nad morem u staroj
bukovoj šumi. U planini Hum na severnoj strani Celin Vrha nalazi se ona
u mešavini sa bukvom na 1300 m. nad morem i na krečnol podlozi. Pojedinačno
u smrči ima je u Kraškom predelu u severnom delu Štavičkog
sreza, dakle u Pešteru, idući od Begluka za selo Suvi Dol. U Priboiskom
srezu kod sela Medljice ispod planine Javorja, na severnoj ekspoziciji,


461




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 8     <-- 8 -->        PDF

1000 m. nad morem i na silikatnoj podlozi nalazi se po neka jela sa
smrčom, brezom i jasikom. Opet u krasu kod samoga druma Plevlje-
Rudo odmah više Plevalja kod zaseoka Rudnice nalazi se poneka jela
na 1160 m. U Bjelasici više sela Mojsterovine u Bjelopoljskom srezu na
severu i u mešavini sa bukvom spušta se ona do 1000 m. U Prokletijama
iznad sela Junika na Golom Brdu i krečnjaku, na južnoj ekspoziciij,
spušta se ona tako do 1350 m. Na sever od Beloga Polja na desnoj strani
rečice Bistrice u Babov Dolu spušta se jela na severu do 1100 m. U
ovom kraju dalje k severu ima je i na serpentinu u mešavini sa smrčom,
spuštajući se do 1100 m. na severnoj ekspoziciji.


Iznad Dakovice kraj rečice Ribnice (Erenika) nalazi se jela na
groblju u selu Smonici na 40O m. i na jezerskim sedimentima. Ona je
ovde sigurno veštački podignuta.


Na Ošljaku iznad Prizrena spušta se ona na severu i na krečnjaku
do 1400 m. u mešavini sa smrčom i bukvom, a iznad sela Mušutišta u
izvornom delu Bele Rečice sa bukvom do 1100 m. na silikatnoj podlozi.
U izvornom delu Nerodimke ispod Studnice (Šarnike) na severnoj
ekspoziciji, oko 1200 m. i na silikatnoj podlozi ima nešto jele, starijih i
mlađih drveta. U selu Plešini ima kod jedne kuće nekoliko drveta 30—40
god. starosti, na 650 m. nadmorske visine, verovatno veštački podignuta.


U Šari je ima na više mesta, tako u Ljubotenskoj Rečici u stenjaku
i bukvi do 1100 m. otprilike; na levoj strani Tearačke Bistrice iznad
Čaušičkog Bacila na 1800 m., južnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi, sa
bukvom, slabijeg uzrasta; na severnoj strani Kule, sa desne strane Tearačke
Bistrice, na 1900 m., na silikatnoj podlozi, zakržljala; više sela
Bozovca na Vardištu na severozapadnoj ekspoziciji, do 1900 m., na krečnjaku.
U Šilipašinoj Planini zaostaje ona za smrčom, jer dopire samo do
1900 m. otprilike, a spušta se tako do 1300 m. U rečici, koja ide od Beloga
Jezera, nalazi se jedna mlada jela 4 m. visine, na južnoj ekspoziciji i na
1700 m. nad morem. U Mazdrači je ima sa bukvom, a i čiste na manjim
površinama, do 1800 m. (kao mlađa drveta).


U Koritniku se na krečnjaku i severu spušta do 1300 m., a penje se
do 1600 m. Na Pašriku je ima u bukvi (kao dosta lepa drveta) na severnoj
strani, na krečnjaku i do 1100 m., pa i nešto više, u jarugama dolazi kao
podmladak. Ode je sve ima u Korabu i Bistroj, vidi se u karti. Tu se ona
pojavljuje u većim čistim površinama kao na Kožuhu kod sela Vrbene,
kod sela Volkovije i Senca. Ovde u Bistri verovatno joj je usled suvata
i ispasišta gornja granica spuštena. U ovome kraju najvećim je delom
na hladnim ekspozicijama i na krečnoj i silikatnoj podlozi. U Radici ispod
sela Senca spušta se do 900 m. na zapadnoj ekspoziciji u krečnom stenjaku,
pojedinačno još i niže.


Ispod Škrke kod sela Tresonča, na zapadnoj ekspoziciji i na 1700 m.
do 1800 m. ima nekoliko starih drveta, kako izgleda, na krečnjaku.


Na Stogovu je ima u Carskoj Rečici na 1500 m., istočnoj i zapadnoj
ekspoziciji, na krečnjaku, slabijeg uzrasta. U Karadžici je ima više
sela P^ste Breznice do 1600 m. i na prostoru Patiška Reka-Aldince do
1600 m., na hladnim ekspozicijama, verovatno silikatnoj podlozi. U Peristeru
je na silikatnoj podlozi, na hladnim ekspozicijama, čista ili sa bukvom
i dopire do 1900 m., pa i nešto više, a spušta se do 1500 m., prema
Davatskom Prelazu i do 1200 m.


463




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Nešto prostranija oblast jele jeste veliki planinski masiv Nidže—
Kožuf sve duž granice prema Grčkoj. U delu Nidžea ima starih jela i do
200 god. a možda i više, do 30 m. visine i 100 cm. debljine. Tu ona obično
bira vlažna i hladovitija mesta, penje se pojedinačno do 2100 m., kao
što je slučaj ispod Kajmakčalana, na zapadnoj ekspoziciji i silikatnom
zemljištu (podloga mikašist). No u ovome kraju drži se ona u glavnom
na azojskim škriljcima, trahitoidnim stenama i propalitskom tufu. Izgleda
da joj ova eruptivna zemljišta najbolje prijaju. Na paleozojskim škriljcima
je gotovo nema. Ima je ipak nešto na krečnjaku (Belo Grotlo, Sokolac).
Stara drveta propadaju. Dosta je agresivna. Njen podmladak se nalazi
daleko od starih drveta u bukovoj i borovoj šumi i na starim paljevinama


^P^


*?Wp^´^l


.´ %:"*i:zl[´´~´^


SI. 4. Debeli Brijeg, Pribojski srez, beli bor (visoki brst) (fot. Petrović);


iz vremena rata. U ovome kraju ne pojavljuje se ona nigde čista, pa ni
u Jelaku, kako to navodi Košanin (»Četinari Južne Srbije« u Glasniku
Skopskog naučnog društva str. 9), već je u mešavini sa bukvom, belim
i crnim borom. Ciste u manjim površinama ima je tek u Kožufu, kao
što se vidi u karti šuma, obrazujući obično gornju ivicu šume do 1900


m. kao šuma a ne pojedinačno. Najniže se spušta do 950 m., kao što je
slučaj na eruptivnom zemljištu ispod Topolca, a više sela Majdana. I u
Kožufu raste ona na krečnom i silikatnom zemljištu.
U Belasici se jela drži od 1000—1300 m. na silikatnoj podlozi. U
Malešu ima jele manje i to iznad Berova između Breze i Česmičke Osove
na 1400 m. u bukovoj šumi, na podlozi od kristalastih škriljaca (videti
kod beloga bora). Naposletku ima jele i u Galičici i oko Prespanskog i
Ohridskog Jezera.


463




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 10     <-- 10 -->        PDF

u istočnom delu Južne Srbije, kako se to vidi kod Košanina (napred
pomenuti spis str. 10 knj. I, sv. 1), u Pljačkavici i Osogovu mi nismo
nigde videli jele. Ona se drži samo, koliko sam video, na planinama u
zapadnom i u južnom delu Južne Srbije.


U Južnoj Srbiji jela dolazi manje više na svima podlogama. Ipak
je najmanje ima na krist. škriljcima Rodopske planinske mase.


Abies Apollinis (Cephalonic a), grčka jela, nalazi se
po Košaninu na Galičici. Na drugim mestima je nisam video. To je vrsta
drveta, koja tu ima svoju severnu granicu rasprostiranja.


Pinus silvestris, beli bor, u okolini Berova 1 i n a ili 1 i n a
brica , kod Rožaja na levoj strani Ibra bor , sem u Morihovu ne raste
na većim površinama. U šumskoj karti se vidi gde ovoga bora ima nešto
više. Tako ga nalazimo severno od Plevalja na Debelome Brijegu kod
sela Krnjače u kraškom predelu na 1150^—1200 m. nad morem, slabog
oblika, jer se kreše zimi za ishranu stoke (slika 4.). Dalje ga ima severno
od Plevalja u kraškom predelu kod sela Milušića do Visa i Bandera na
1200 m. Zatim se nalazi u Rajanovici jugoistočno od Plevalja kod planine
Ivovika na krasu takođe sa crnim borom i smrčom (po iskazu šumarskih
službenika) na 1200 m. Ima ga zatim još na jugoistoku u Previji i na
Previja—Sinjevcu na istome zemljištu (kao bolja šuma) i na Golome Kršu
(u brezi), najzad na Pribojni (sa smrčom). Na Žeravinama—Tuležinama
severno od sela Krupice je vrlo dobar i u smesi sa smrčom i jelom obrazujući
prašumu, opet u kraškom predelu, oko 1400 m. nad morem. Zatim
ga ima na Zlataru iznad Prijepolja na krečnjaku i oko 1400 m. nad morem.


Kod sela Krajinovića između Bijelog Polja i Sjenice na desnoj strani
Lima i na planini Ozrenu ima nešto više beloga bora u obliku mlade
šume u drugom dobnom razredu (delom čist, delom sa smrčom i jelom)
od 1200—1500 m., na serpentinu. Dalje na jug ima ga pojedinačno u
smrčevoj šumi na krečnjaku (kras) 1400^—1500 m. od Begluka ka selu
Suvom Dolu oko granice Beranskog i Sjeničkog sreza. U mešavini sa
smrčom ima ga još severno od Rožaja na Golome Brdu od 1300^^—1500
m., kako izgleda na krečnjakti. Kod sela Javorova u izvornom delu
rečice Lešnice primečeno je jedno drvo na samome krasu. Na severnoj
strani Hajle, Štedima i Žljeba viđen je ispod žandarmerijske stanice Kule
i oko zaseoka Petkovića pojedinačno i u manjim skupinama na visini
otprilike 1300—^1400 m. Dalje u Prokletijama nisam ga nigde video sem
blizu Peći u potoku Sušici iznad Bjelopača, do 1900 m., kako mi je objasnio
g. Steva Ivanović šef Šumske uprave.


U okolini Kosovske Mitrovice ima ga kod sela Ržane na Liscu i
kod sela Borčana.


U Šari ima bora vrlo malo. Po iskazu g. Orestija Krstića, u ono
vreme šefa Šumske uprave u Tetovu, ona šumica na levoj strani rečice
Pene kod sela Bozovca bila bi od beloga bora. Tu je ona na silikatnoj
podlozi, južnoj ekspoziciji i na 1600 m. nad morem.


Dalje na jug nisam ga nigde video do državne granice. Tu ga međutim
ima u planinskom masivu Nidže—^Kožuf i zatim na bugarskoj granici
u Malešu. A i to su ujedno oblasti, gde beli bor obrazuje i najveće
šumske komplekse. U masivu Nidže—IKožuf stvarno je rasprostranjen
u Nidžeu. U Kožufu se pojavljuje samo pojedinačno, kao što je slučaj
na Alčaku na samoj gornjoj ivici šume na 1500 m., jugoistočnoj ekspoziciji
i silikatnoj podlozi.. U delu Nidžea od Kožufa do Kozjaka nalazi se


464




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 11     <-- 11 -->        PDF

SI, 5. Morihovo, ispod Floke, blizu Vlašltili Koliba (Bravsko) na nadmorskoj visini od
1900 m. i podlozi od mikašista, beli bor (fot. Petrovič);
SI. 6. Morihovo, ispod Belog Grotla na Viru (kota 1707), podloga mikašist, beli bor
(fot. Petrović);


SI. 7. Morihovo, selo Majdan, ispod Topolca, crni i beli (levo) bor, habitus
(fot. Petrović);
SI. 8. Morihovo, ćelo Majdan, ispod Topolca, beli bor (fot. Perović);


465




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 12     <-- 12 -->        PDF

on u mešavini sa crnim borom, jelom i bukvom. Tu je u glavnom na
propalitskom tufu. Više je rasprostranjen u delu od Kozjaka do Kajmakčalana.
Tu se on nalazi u mešavini sa crnim borom, jelom i bukvom, a
i kao čist. Naročito je čist u delu Floke i Kajmakčalana, gde obrazuje
gornji deo šume. U ćelom ovome kraju spušta se on do 1000 m. nad


SI. 9. Crni Vrh kod Priboja, crni bor na serpentinu (fot. Em);


SI. 10. Ožalj, severo-istočno od Plevlja, crni bor na krečnjaku (fot. Petrovič);


morem, a penje se skoro do 2100 m., nešto niže od jele. Na 1800 m.
obrazuje još vrlo dobre i guste sastojine, a na 1900 m. drveta su još vrlo
dobra. Tek iznad ove visine znatno se razreduje. U pogledu podloge nije
naročito isključiv. Raste na krečnjaku (ispod Beloga Grotla, gde je na


466




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 13     <-- 13 -->        PDF

severnoj ekspoziciji do 2000 m., a jedan primerak i do 2100 m.), na vulkanskom
tufu i na azojskim škriljcima (mikašist, gnajs), gde se može
pojedinačno videti i na gotovo čistoj, goloj steni (slika 5 i 6). Ipak na
ovim poslednjim škriljcima je najviše rasprostranjen. Međutim najveće
primerke ne samo u ovome kraju nego i uopšte video sam na vulkanskom
tufu ispod Topolca, a više sela Majdana, na 1000 m. nad morem.
To je ravno, duboko, vlažno mesto, na kome rastu borovi do 40 m. visine
i 70 cm. debljine, starosti do 120 god., u mešavini sa jelom, crnim borom,
bukvom i jasikom (slika 7 i 8).


U Malešu ga ima takođe dosta, opet na kristalastim škriljcima
(gnajs, amfibol, zeleni i modri filiti), najvećim delom u mešavini sa bu


si. 11. Morihovo, selo Majdan, ispod Topolca, crni i beli ibor kao osobito lepi
primerci (fot. Petrović — Em);


kvom, delom i sa crnim borom. Čist je samo u izvornom delu Bregalnice.
U ovom kraju međutim izgleda da je slabiji od bukve, jer ona obrazuje
gornji pojas šume. On se spušta ovde do 920 m., a penje se do 1600 m.
(kao u Bukoviku). To su sve mlade šume, najviše do lOO god., priličnog
uzrasta.


Beli bor je ovde dakle drvo visoke planine i raste na svima podlogama.
Ipak izgleda da mu je najprijatnije na kristalastim škriljcima.


P´inus nigra, crni bor, oko Berova brica ili crna brica,
i b r i k o V i n a, kod Rožaja na levoj strani Ibra b o r, u selu Rapči Gorskoga
sreza pod Koritnikom pitom i bor , rasprostranjen je mnogo
više nego beli bor. U selu Pustoj Breznici kod Karadžice nazivaju njegove
šišarice š i k 1 j a m a. U Crnome Vrhu kod Priboja spušta se on na
serpentinu i severnoj ekspoziciji do 400 m. nad morem, do samoga Uvca,
a na jugu do 550 m., obrazujući prostrane čiste šume. Ovde ima borova


4:67


ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 14     <-- 14 -->        PDF

odličnoRa uzrasta (slika 9). Koliko se tu sa borom pojavljuje hrast, čini
on to kao potšuma (na severnoj strani Crnoga Vrha). Zemljište je ovde
često plitko, pa i kamenito. Na serpentinu je i onaj crni bor istočno od
Novog Pazara u Rogozni na Vinogoru i njegovoj bližoj okolini. Tu se
on penje kao čist do 1200 m. nad morem, na severnoj ekspoziciji, a spušta
se do 750 m., kod sela Cokovića i do 650 m. i može se gotovo reći, da
je i u mešavini i čist sav na hladnim ekspozicijama, mešajući se još mestimično
sa bukvom i hrastom. Na serpentinu ga ima još i na planini
Ozrenu u njenim ograncima na desnoj strani Lima između P´rijepolja i
Bijeloga Polja. Tu se on i na južnoj ekspoziciji spušta do 1000 m., a penje
se i do 1600 m. obrazujući odlične čiste šume i po uzrastu i po obrastU,
kao što je to slučaj u gornjem delu Dubočice. Tu mu je srednja visina
20 m., ali ima prilično stabala i do 30 m., i debljine 70, 80, pa i više
centimetara. U donjem delu Dubočice biče da je već na krečnjaku, gde
se u dosta strmom i kamenitom mestu i severnoj ekspoziciji spušta do
500 m., najniže kdiko je tu moguće. Na krečnjaku kraškogal tipa ima
ga na više mesta po Sandžaku. Tako na Ožlju severno od Pievalja, gde
je osobitog uzrasta i oblika i gde se na severnoj ekspoziciji spušta do
800 m. (slika 10, 11), pa oko sela Milunića severno od Pievalja ka Banderu,
gde je slabiji, upravo mlađi. Zatim dolazi na Korijenu i Kraljevoj
Gori kao čist i vanrednog uzrasta (do 30 m. otprilike), debljine (do 100
cm.) i oblika, ali dosta redak, spuštajući se do 900 m. i na severnoj i na
južnoj ekspoziciji. Na levoj strani rečice Čehotine kod sela Rabitlja spušta
se skoro do 800 m. Dobri su borovi i u onim šumama na levoj strani
druma Plevlje—Bijelo Polje, kao i na Crnome Vrhu, kod sela Dordeviča
Tare na Mosuru, Ravnoj Gori, Golom Bregu. U celoj klisuri reke Tare
nalazi se on po stenju, ali je tu već slabiji. U ovom kraju penje se do
1500 m. Po iskazu meštana bilo bi ga pojedinačno i u Ljubišnji kod sela
Šula. U glavnom u ovome kraju šume su mu čiste. Opet na krečnjaku
i pojedinačno u smrčevoj šumi ima ga od Begluka ka selu Suvom Dolu
oko granice Beranskog i Sjeničkog sreza. Na krečnjaku i u obliku lepe
čiste sastojine je i onaj crni bor istočno od Berana kod sela Javorova u
gornjem delu rečice Lešnice (Dohče), spuštajući se do 1000 m. na severnoj
ekspoziciji. Tu odmah kod sela Savinoga Bora u Raim Dolu gotovo
na samom kamenjaru od krečnjaka, skoro do 1500 m. nad morem i na
severozapadnoj ekspoziciji ima lepih zaostalih drveta nekadanje borove
šume; zatim nešto na zapad na Klječi, na krečnom kršu, zapadnoj ekspoziciji
i 1400 m.


Na 660 m. nalazi se on u samim Deranima na jezerskim sedimentima,
ali tu je sigurno veštački donet. Međutim u stenjaku više manastira
Đurđevi Stupovi viđeno je jedno drvo na krečnjaku, severnoj ekspoziciji
i 800 m. nad morem. Ne bi se moglo pretpostaviti, da je ono tu veštački
doneto.


I u Bjelasici iznad Berana ima ovoga bora i to kod sela Kuri Kuće,
držeći se od 1200—1800 m. na južnoj ekspoziciji i, kako izgleda, na silikatnoj
podlozi, spuštajući se gotovo do pomenutog sela.


Na jugoistoku od Berana u Mokroj Planini na mestu Kapama ispod
Usovišta i stenjaku planine Divljaka na desnoj strani Zagorske rečice
ima takođe crnoga bora na krečnjaku, zapadnoj i istočnoj ekspoziciji, od
1400—1600 m. Odavde nastaje prekid i u Prokletijama ga gotovo nema.
Ima ga tek u Streočkoj Planini, gde se opet penje do 1900 m., verovatno


468




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 15     <-- 15 -->        PDF

na krečnjaku; zatim kod samoga manastira Dečane na severoistočnoj
ekspoziciji, 650^—^700 m. nad morem i na silikatnom zemljištu. Tu on
obrazuje čistu, staru, dosta dobru šumu oko 15 m. visine. Ovo je verovatno
veštački podignuta šuma. Po pričanju meštana oko Dakovice bila
bi dva drveta i u selu Raci blizu Dakovice, na severnoj ekspoziciji i na
oko 400 m. nadmorske visine. Po saznanju od šumarskog osoblja ima
ovoga bora i u selu Nerodimu kod Uroševca i to kao dva stara drveta
na silikatnoj podlozi i oko 600 m. nad morem. Najzad kod Bjeluhe (Kotlovi)
ispod Cakora u Pečskoj Bistrici takođe ga ima.


U planinskom masivu Šara—^Koritnik—^Korab—Dešat našao sam
vrlo malo crnoga bora. Tako su viđena pojedinačna drveta u Koritniku


SI. 12. Morihovo, Mešnik, između sela Poždena i Klinovo, crni bor poslednjeg boniteta
(fot. Petrovič — Em);


iznad sela Rapče na istočnoj ekspoziciji, na krečnjaku, oko 1300 m, u
munikinoj šumi^ Zatim je viđen jedan mladi crni bor na Korabu iznad
razvaline sela Štirovice na samome putu za Proj Bukovenit, na 1500 m.
i na severnoj ekspoziciji. Iz ovoga bi se zaključilo, da u okolini mora biti
starijih drveta. Po Košaninu (Četinari na Šar-Planini i Korabu u Glasniku
Srpskog Geografskog Društva, knj. I, 1912 g.) bilo bi crnoga bora i u
izvornom delu Radike oko sela Mavrova.


Veliku površinu pokriva crni bor oko reke Treske. Na desnoj njenoj
strani na padini Karadžice, na suvom, plitkom i strmom dolomitnom
krečnjaku nalazi se on na dužini od oko 30 km. penjući se do 2000 m. i
spuštajući se do 500 m. na jugu, a na severu još i niže. Na levoj strani
Treske nalazi se oko sela Trebovlja kao čist obrazujući lepu šumu i po
obliku i po obrastu, ali to samo u delu šume južno od sela. Međutim
severno od sela na južnoj strani Ćula šuma je reda i slabija. Osim ekspo


469




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 16     <-- 16 -->        PDF

zicije razlika je ovde i u podlozi. Na Čulu je krečna podloga, a na Iva


novom Vrhu silikatna. Po izjavi šumarskog osoblja od crnog su bora i


one šumice u Suhoj Qori kod sela Korita i na Dupen Kamenu. Onaj crni


bor na Karadžici je čist i mešan i najvećim delom znatno razređenoga


sklopa.


Druga vehka oblast crnoga bora je ona u planinskom masivu Nidže-


Kožuf, poklapajući se tako sa belim borom. I ovaj se bor nalazi u glav


nom u Nidžeu, obrazujući čiste i prostrane sastojine, ali tako isto i me


šane sa bukvom, jelom i belim borom. Kao i beli tako i ovaj bor raste


ovde na krečnoj podlozi, trahitoidnim stenama, paleozojskim škriljcima


(filit), pa i mezozojskim (mikašist, gnajs). Najbolji primerci su u meša


vini sa belim borom ispod Topolca. Tu su viđena drveta do 38 m. visine.


1^3^^^HHM|M|


Hl^^uH^^^HlHHKuja.


^-,^ ***


-^1


SI. 13. Kožuf, više sela Hume, crni bor na krečnom zemljištu (fot. Petrović);


70 cm. debljine, starosti 120 god., lepog oblika i čistog debla (slika 11,
12). Odličnih delova ima i oko Polčiške Rečice. U Nidžeu se penje ovaj
bor do 1700 m. na silikatnoj podlozi, a do 1800 m. pa i više na krečnoj
(Belo Grotlo) i na severnoj ekspoziciji. Spušta se do 600 m. (Topli Do
kod sela Mrežičko) na severnoj i severoistočnoj ekspoziciji i na silikatu.
U Kožufu i ograncima ima ovoga bora znatno manje. To su većinom
manja ostrva čistoga bora po bukovoj i hrastovoj šumi, kako se to vidi
u šumskoj karti. Najniže se tu spušta kod sela Q. Drčevice na severnoj
ekspoziciji, do 500 m. i, kako izgleda, na silikatnoj podlozi. Na toj visini
i severnoj ekspoziciji nalaze se i pojedinačna mlada drveta između sela
Konjskog i Đevđelije na Durti (kota 612) i na Singradu kraj puta, ko]i
ide njegovom južnom padinom (slika 13. sa krunom u vidu kišobrana).


Treća veća oblast ovoga bora je oko Berova i Carevog Sela sa najprostranijim
šumama u Malešu. U ćelom ovom kraju su kristalaste stene
(gnajs, mikašist, amfibol, filit, delimično granitoidne). U šumskoj karti


470




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 17     <-- 17 -->        PDF

se tačno vidi, gde sve ima ovoga bora. Najniže se ovde spušta kod Cukar


M. sela Istevnika kraj samoga druma Pehčevo—Carevo Selo, na zapadnoj
ekspoziciji, do 700 m. Najviše se penje do 1400 m. kao čist i gde
nema bukve, a gde ove ima, ide nešto niže. U glavnom je ovde rasprostranjen
na hladnim ekspozicijama i po jarugama.
Kod varoši Strumice spušta se ovaj bor na 250 m. nad morem, na
severnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi, ali je tuj dosta slabog uzrasta
i oblika. To je valjda najniže primečeni crni bor do sada (slika 14). Nešto
malo više nalaze se borovi kod Radovišta i sela Podareša istočno od
Radovišta. Kod Radovišta je staro, debelo drvo, oko 400 m. nad morem


SI. 14. Strumica, crni bor na 300 m. nadmorske visine (fot. Petrović — Em);


na istočnoj ekspoziciji kao glavnoj, a severnoj kao sporednoj i na silikatnoj
podlozi. Kod Podareša je bor mlad i na nešto manjoj visini.


Po pričanju meštana bilo ga je do pre nekoliko decenija na Ljubašu
kod Kavadara (kota 563). Od njega dobiv(?iie grede nalazile bi se još u
krovnoj konstrukciji pojedinih kuća. Bilo bi interesantno ovo proveriti i
ispitati. Kao što se vidi, crni bor ne pravi veliko pitanje od podloge.


Pinus leucodermis, munika, u selu Sevcu pod Ošljakom
i na Prizrenskoj strani kao i na Koritniku bor, a njegove šišarice
b 0 č k e, pojavljuje se takođe na više mesta u zapadnom i južnom delu
iJužne Srbije. U Sandžaku ga nisam nigde primetio. Našao sam ga tek
u Prokletijama, gde obrazuje velik luk oko Peči. Početak toga luka je
na Golom Brdu u planini Žaru, jugoistočno od Dečana, na 1300 m. nad
morem, možda nešto i više, na grebenu kraj puta, na krečnjaku. Zatim
se proteže iznad Jedova, idući za Pločicu, kraj puta na 1800 m. Dalje


471




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 18     <-- 18 -->        PDF

je ima u samoj Rugovskoj Klisuri spram sela Štupelja. Brdo odmah iz
nad sela Kućišta t. j . severno od njega nosi na svojoj južnoj strani ovaj
bor. Na levoj strani Rugovske Klisure ima ga zatim na Maja Vjelokuti
do 1900 m., na krečnjaku i jugozapadnoj ekspoziciji. Po izjavi g. Steve
Ivanovića, šefa Šumske uprave u Peći, ovog bora ima i u rečici Sušici
na Bjelopačkom Kamenu, zatim na Hasanovom Vrhu i na Maja Rusoliji,
svi na krečnjaku do 1900 m., pa na Četi kod Zljeba na 1400—1800 m.
Dalje je viđen ispod Belega u dolini, kojom vodi put iz Metohije za Ibar
i Tutin. To je dolina Suvog Potoka i to krak istočno od kote 1865 i 2032.
To su dve krivuljeve šume, u kojima se na stranama ka dolini nalazi
munika pojedinačno. Predeo je potpuno kraškog sastava, kamenit i suv.
Nadraorska je visina 1800—1900 m., a ekspozicija istočna i zapadna.
Najzad kraj ovoga luka bio bi kod Crvenih Voda, gde je viđena munika
na kraškome i krečnome ćuviku tako za 1 km. otprilike od kote 1942,


SI. 15. Koritnik, iznad sela Krstača, munika (fot. Petrović Em);


na 1800 m. i južnoj ekspoziciji i sa poslednjim primerkomi na Savinoj
Vodi kod Berimskoga Kamena iznad sela Cečeva.


U okolini Gusinja ima munike na zapadnoj strani Želatina u kamenjarima
prema Kutskoj Rečici ispod sela Kuti, ali je to već u staroj Crnoj
Gori. Na samome Trojanu zapadno od Gusinja ima nekoliko skupina
borova, koji stoje pod sumnjom da su munike. Od ljudi i od šumarskog
osoblja nisam mogao to tačno utvrditi. Zemljište je tu krečnjačkokamenito.


Po Košaninu munike ima i na Paštriku kod Prizrena.


Kod sela Baca u gornjem toku Ibra na mestu Borovaru video sam
nekoliko mlađih borova do 10 m. visine, koji stoje pod sumnjom da su
munike ili crni borovi. Kako je nadmorska visina tu oko 120O m., a zemljište
nema, kako izgleda, krečne podloge i ekspozicija je zapadna, to ima
više izgleda za crni bor.


472




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Najviše ovoga bora ima kod Prizrena na Koritniku i Ošljaku. Na
Koritniku, koji je krečna planina, obrazuje munika prostrane i čiste sume
(slika 15), penjući se do 2000 m. (a i nešto više) i spuštajući se do 1200


m. iznad sela D. Rapče u potoku. Gornja granica, bar na južnoj ekspoziciji,
je prirodna i nije od stočara spuštena. U ovoj planini ima drveta do
25 m. visine i do 80 cm. debljine, a starosti do 200 godina. Starost je
međutim razna.
Nekoliko sam drveta video i na Devetku spram rečice Topila u
Nerodimskom srezu na severnoj ekspoziciji i 1100 m. Ovde je silikatna
podloga, ali bi to trebalo još tačnije ispitati. Na šumskoj karti može se
videti, gde sve ima munike u okolini Ošljaka. Tu se ona penje do 1900
m., a kao šuma spušta se do 1500 m., pojedinačno čak i do 1200 m. kao
u Suvoj Rečici. I ovde je munika na krečnjaku u glavnom, jer je kod
Cerovačkog Vrha ima i na silikatnoj podlozi. Kao čista ona je na toplim
ekspozicijama, dok je na hladnim u mešavini sa jelom, smrčom i bukvom.
Najzad po Košaninu ima munike i na Galičici.


SI. 16. Planina Nidže, Belo Grotlo, molika (fot. Petrović);
SI. 17. Planina Nidže, Belo Grotlo, šuma od molike na krečnjaku (fot. Petrović) ;


Kao što se vidi, ovaj je bor krečna biljka, ali izuzetno može doći
i na silikatnoj podlozi.
Pinus peuce, molika u Prokletijama, mekis ili beli bor
u selu Sevcu pod Ošljakom, bo r ili či n (vlaška reč) kod Peristera,
e 1 o V b o r u Morihovu (selo Majdan) i b e 1 i b o r kod Gusinja, takođe
je jedan čisto naš balkanski bor, koji se još zadržao po najvišim planmskim
masivima. Polazeći od juga na sever, on se može naći u Nidžeu
ispod Floke, upravo na Belome Grotlu (slika 16, 17) i na Cememiku. I
na jednom i na drugom mestu on je u glavnom na hladnim ekspozicijama,
ali ga delimično ima i na južnoj ili tačnije jugozapadnoj. Međutim ovde
raste i na krečnoj i na silikatnoj podlozi (mikašist, gnajs). Krečna je podloga
na Belome Grotlu. Na Čemerniku se penje do 1900 rn. i na severnoj
ekspoziciji, a spušta se do 1700 m., pa i nešto niže. Na Belome Grotlu
video sam ga na 2100 m., ali je tu već kržljav, jer je pored visine zemljište
još i kamenito, plitko i suvo, ekspozicija severna i severozapadna.


473




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Tu se pak spušta pojedinačno i do 1500 m. Na južnoj ekspoziciji spram
Čemernika penje se do 1800 m., koliko se i sama šuma penje, obrazujući
na krečnjaku gornji deo šume. Po pričanju meštana iz sela Majdana nekoliko
drveta nalazilo bi se i u delu Kozjak—Baltova Čuka prema selu
Majdanu, ali ih ja nisam mogao pronaći.


SI. 18. Perister, molika (fot. Mihajlo Marković);


Drugo nalazište molike je "na Pcristeru, na silikatnoj podlozi. To su
molikine šume iznad sela Magareva i Capara (slike 18, 19, 20, 21). Najveći
je deo čista šuma, a manji deo iznad sela Capara je u mešavini sa
bukvom. Ovde se molika penje i do 2100 m. i više, a spušta se do 1300 m.
kao šuma kod sela Magareva, a pojedinačno i do 1200 m. Podatak o na.l


474




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 21     <-- 21 -->        PDF

SI. 19. Perister, iznad sela Magareva, molika (tot. Petrović — Em);


SI. 20. Perister, iznad sela Magareva, odrastao molikin podmladak, gledan kroz staru
šumu od koje vodi poreklo (fot. Petrović — Em);


morskoj visini, koji je Košanin dao u članku »Četinari J. Srbije«, nije
prema ovome tačan. Prema najnovijim kartama horizontala 900 je za
2 km. ispod sela Masareva, a samo selo je pak na horizontali 1100. Pre


4/y




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 22     <-- 22 -->        PDF

ma tome njegov navod, da se molika nalazi više sela Magareva, treba


samo složiti sa današnjim kartama, što je napred i učinjeno. Ovdje molika


gradi dobre, guste šume, visine preko 20 m., a debljine do 40 cm., pa i


više, i starosti preko 100 godina.


Treće nalazište je u Šar Planini iznad sela Jažinca na Carevim


Livadama. Tu se ona na silikatnoj podlozi spušta do 1300 m. na severnoj


ekspoziciji u mešavini sa bukvom, a penje do 1700 m. Po Košaninu (Četi


nari na Šar-Planini i Korabu u Glasniku Srpskog Geografskog Društva,


knj. I, 1912 god.) ima molike još u Šar-Planini na Lešnici spram sela


Bozovca u izvornom delu rečice Pene (Tetovska Bistrica).


Na Korabu ima po Košaninu dosta molike, na zapadnoj strani pre


ma Crnome Drimu, dakle u delu Koraba, koji je ostao Arbaniji.


SI. 21. Perister, iznad sela Magareva, odrastao molikin podmiadak, gledan spolja
(fot. Petrović — Em);


Četvrto je nalazište prostrano i nalazi se u Prokletijama. Najviše
molike ima oko gornjih delova Dečanske i Ločanske Bistrice i Erenika.
Tu ima i njenih prostranih, čistih šuma, kao što su one na padinama
Marjaša, Ropsa, Kurvale i Darevice, a dolazi i u mešavini sa smrčom.
Ona ovde obično obrazuje gornji deo šume, penjući se do 2100 m. pa i
više, kao što je to slučaj na severnoj strani Kožnjara kod Balijinih Rupa
i na severnoj strani Rudina. Spušta se do 1300 m. Pojedinačno je ima
i na Golome Brdu iznad sela Boksa na 1400 m., a možda i nešto niže.
Najlepša molikina šuma u ovom kraju i uopšte u Južnoj Srbiji verovatno
je ona između Balijinih Rupa i Beška Babajit, sa visinama oko 20 m.,
debljinama do 100 cm., starosti preko 150 godina, dosta retka (0.6), ali sa
dosta podmlatka. Kod Ropsa na desnoj strani rečice na putu, gde ovaj
prolazi kroz šumu, idući od Boksa, nalazi se dosta lepa šuma od molike.


476




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 23     <-- 23 -->        PDF

čiji jedan deo od starih drveta ima sabljast oblik, verovatno usled pritiska
snega. Inače su ta drveta i dobrog izgleda i dobrog uzrasta.


U vrhu Pećske Bistrice u Babinoj Gori nalazi se poneka molika u
smrčevoj šumi. Dalje u klisuri Pećske Bistrice i njenim stranama nisam
je nigde video. Našao sam je tek gore pod Štedinom, gde se na južnoj
ekspoziciji i silikatnoj podlozi penje do 200 m. Zatim je ima i na severnoj
strani Hajle u smrčevoj šumi kao i u bukovo-smrčevoj šumi na severnoj
strani Begove Planine iznad sela Malog Štupelja, dakle na strani prema
zaseoku Laži (u karti pogrešno Bojović) nešto preko 1800 m. nadmorske
visine. Po izjđvi g. Steve Ivanoviča, šefa Šumske uprave u Peći, ima
molike i na levoj strani rečice Sušice, već u gornjem delu ispod Glođanskih
Stanova. Molike ima i na severnoj strani Belega i Pogleda, penjući
se pojedinačno do 2000 m., a spuštajući se do 1700 m., gdje joj na pat


SI. 22. Prokletije, severno od Istoka, molika sa smrčom, na krečnjaku (fot. Cm);


stanu smrča i jela. Na silikatnoj podlozi viđena je još u Mokroj Planini
na krajnjem istočnom delu Prokletija oko Savine Vode sve do Berima.
Interesantno je da sam moliku video i na krečnjaku na onoj velikoj kraškoj
zaravni između Ibra i Metohije. To je na južnoj strani Belega, oko
puta koji iz Metohije vodi u Ibar. To su one krivuljeve šumice na stranama
kota 2032 i 1865 na kosi, koja ide od Pogleda. U tom krivulju nalazi
se pojedinačno molika na 1800´—(1900 m. nad morem, na suvom,
kraškom, kamenitom zemljištu. Drugi slučaj je između Novinog Vrha
(u karti pogrešno Novi Vrh, kota 1812) i Kraljeve Struge (kota 1747)
zapadno od Sinajskog Brda, negde južno od kote 1711, na 1700 m. nad
morem (slika 22). Tu je ona kao slabo drvo, gotovo usamljeno.


U gornjem delu Lima oko Plava i Gusinja ima molike ispod Bogićevice
i pojedinačno u smrčevoj šumi Babino Polje. One dve šumice
ispod Starca po saznavanju imale bi da budu molikove i penju se do


47?




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 24     <-- 24 -->        PDF

SI. 23. Šar Planina, Kula (kota 1975), scvcrno od Tetova, gornja granica šume,
bukva i krivulj (fot. Petrović — Em);


Si. 24. Ošljak kod Prizrena, krivulj (let. PctroviL Em);


1900 m., a spuštaju se nešto ispod 1600 m. U Bogičevici upravo ispod
prelaza (Ć. Bakčes kota 2193) i žandarmerijske ispostave na zapadnoj
strani i na 2000 m. nadmorske visine nalazi se više starili, ali vrlo lepih
molika. Dalje po izjavi šumarskog osoblja bilo bi molike iznad sela Bude


478




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 25     <-- 25 -->        PDF

jovice (između Plava i Gusinja), a ispod kote 1658 u mešavini sa smrčom
i jelom. U šumskoj karti se dalje vidi, gde je još šuma na Vizitoru u
Prokletijama.


Pinus mughus, krivulji na Jakupici, krivi bori đ i nđ
e r na Ošljaku imaličeisomišljeu Rožaju, jeste bor koji u Južnoj
Srbiji ima svoju južnu granicu rasprostiranja. Tu je granicu već
utvrdio Košanin u pomenutome spisu. Ja sam krivulj video na istim mestima,
koja je i on označio, ali osim toga još i u Šar Planini. Iznad sela
i manastira Leška nalazi se mesto Kula (kota 1975) nazvano verovatno
tako po velikome kamenjaru na tome mestu. I tu blizu puta, koji vodi u
Tearačku Bistricu preko Preslapa, na severoistočnoj strani Kule nalazi
se na gornjoj granici bukve nešto malo krivulja. Nadmorska visina će


SI. 25. Liubišnia Planina. Crveno Ždrijelo, smrča i krivulj (fot. Petrović — Em);


biti oko 1900 m., a podloga krečnjak, koji tu izbija na jednoj manjoj površini
(slika 23).


Na severnoj strani Ošljaka na krečnjaku (slika 24) penje se krivulj
skoro do 2000 m., a spušta se do 1700 m., pa i 1600 m. Ovde ga ima još i
na severnoj strani Pašinih Vrata (Pašalora). Na Jakupici je po Košaninu
donja granica na 1700 m., a gornja do samoga vrha Solunske Glave
(2540 m.).


U Prokletijama je dosta rasprostranjen, stvarajući gornji pojas šume,
a obrazujući jedan luk kao i munika sve do Savine Vode kod Berima
u Mokroj Planini, gde je na 1700 m. i na silikatnoj podlozi. Taj luk polazi
od Streočke Planine iznad Peći i Marjaša (Rudin do 2400 m.) kod Bogićevice.
U karti šuma je označeno, gde se on sve nalazi. To su u glavnom
zemljišta sa krečnom podlogom, često jako kamenita i kraškoga tipa.


479




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Međutim krivulja ima i na drugim podlogama, kao kod Štedina, upravo
na njegovoj južnoj i istočnoj strani. Na južnoj strani Pogleda spram retke
gore spušta se krivulj na kraškom zemljištu i do 1600 m. Pojedinačno
ima ga idući od Novinog Vrha iznad Istoka ka Jerebinju preko one kraške
zaravni.


Najzad krivulja ima još u Bjelasici iznad Berana, na Strmenici iznad
sela Kuri Kuće, gde se spušta do 1700 m. i na Ljubišnji zapadno od Plevalje
(slika 25).


Pinus halepensis sam video kao jedno drvo u dvorištu nekadanjega
hotela »Belle vue« u Devdeliji, vestački unet, do 8 m. visine.


Cupressus sempervirens, čempres video sam u Devdeliji
u nekoliko primeraka kržljavog izgleda i kod manastira Sv. Nauma
na Ohridskome Jezeru.


Juniperus oxycedrus, crvena smreka, ali je narod
zove smreka, a kod Carevog Sela ženska smreka, ima u
i´Južno] Srbiji veliku rasprostranjenost, ali ne opštu. Ona je u glavnom
ograničena na one delove, gde se još oseča uticaj sredozemne, dakle blaže
klime. Prema tome njena bi granica na severu bila otprilike onde gde
se oseća još uticaj ove klime. Možda će je biti i negde dalje na severu.
ali to je onda u zaklonjenim mestima. Može da se penje i do 1100 m.,
kao što je slučaj kod sela Ljubojne ispod Peristera, a kraj Prespanskog
Jezera, pa čak i do 1400 m. u Jakupici kod sela Patiške Reke. Ona obično
raste na toplijim, suvljim, slabijim mestima u mešavini sa drugim
žbunjem, ali i čista.


Na ovoj smreki sam našao parazita Arceuthobium oxycedri i to
zapadno; od Devđelije idući ka selu Konjskom na južnoj strani mesta
Singrada, kraj puta, a zatim u reci Treski između sela Zdunja i Trebovlja,
gde je nazivaju i m e 1 i k o m.


Juniperus communis, smreka, oko Berova s m r i k a,
kod Carevog Sela mušk a smreka , ima u Južnoj Srbiji opštu rasprostranjenost.
U glavnom izbegava krajeve gde postoji uticaj sredozemne
klime, bar izbegava niže delove i povlači se u visine gde taj uticaj prestaje.
Više se nalazi na silikatnim podlogama, a penje se dosta visoko.
Međutim najniže je viđena južno od Skoplja iznad sela Studeničana i
Zelenikova na 360 m. nad morem, na jezerskim sedimentima (glinci,
peščari neogena) u predelu dakle gde se već osejia mediteranska klima.
Dalje idući uz Jakupicu viđena je na 1600 m. U Šari će ići i nešto više,
a u Dešatu i do 2000 m. Viđena je na svima podlogama.


Juniperus sabina, somina, smrdelika u Galičniku i
Tresonču i m e k a d u 1 j i n a u selu Brodecu, je vrsta smreke, koju sam
retko video. Tako je viđena sasvim u južnom delu Šare severno od sela
Brodeca na levoj strani Hadžine Rečice, na 1900 m., na severnoj ekspoziciji;
zatim iznad razvalina sela Reći na jugozapadnoj ekspoziciji i
1600 m., pa u reci Radici kod žandarmerijske stanice Trnice na južnoj
ekspoziciji: najzad iznad sela Tresonča, a ispod Škrke, na krečnjaku,
jugozapadnoj ekspoziciji i 1600 m. nad morem.


Juniperus nana, planinska smreka, divlja kleka
u istočnom delu Šare, je biljka visoke planine, suvatskoga pojasa. Nju
sam video na svima visokim planinama gde ima suvata. Spušta se mestimično
do 1500 m. (Jakupica ispod Salakova). Mestimično je jako rasprostranjena
obrazujući čitave i neprekidne površine, zbog čega mnogo


480




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 27     <-- 27 -->        PDF

šteti stočarstvu (Hadži Barica, Alčak u Kožufu). Međutim u Osogovskoj
Planini nisam primetio ovu smreku, i ako sam izlazio do najvećih visina.


Juniperus excelsa i foetidissima su malo rasorostranjene
u Južnoj Srbiji. Prva je poznata pod imenom »t i s a« oko Vardara
i Treske, pa na Prespanskome Jezeru pod »g o r k 1 j i v a (diva) f o j a.«


Si. 26. Crna Reka, blizu utoka Galičke Rečice, Kavadarski srcz, stenjačka šuma od
Juniperus (fot. Petrović);


Drugu nazivaju kod Prespanskog Jezera dobrom (pitomom)
f 0 j 0 m. Vrste J. e x c e 1 s a ima najviše duž Vardara, gde mestimično
obrazuje manje čiste šume, naročito u Demir Kapiji. Od Vardara prodire
ona u Crnu Peku sve do iznad utoke Gališke Rečice zalazeći takođe i
u Blašnicu sve do sela Gradišta i uz Rajačku Rečicu. Ispod sela Gališta
ka utoku Blašnice pojavljuje se u obliku grma (slika 26). Od Vardara


SI. 27. Slan Dol, selo Hadži Jusiflj kraj Bregalnice, gorkljiva foja (Juniperus oxcelsa)
(fot. Em);


prodire ona još u dolinu Treske, dakle u Poreč, gde bi po Košaninu
(Četinari J. Srbije) imala, na levoj strani, da bude zastupljena i J. f o e t id
i s s i m a. Po Košaninu ove druge ima i kod utoka Pčinje na levoj
strani Vardara. To su verovatno ona drveta na stenovitom grebenu
Prnaru južno od sela Kožlja. Te su stene, kako izgleda, serpentinske.
Ovih smreka ima dalje, koliko sam video, uz Pčinju do iznad manastira


481




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 28     <-- 28 -->        PDF

SI. 28. Gramada, kod sela Grupčina, kraj druma Skoplje-Tctovo, gorkl.jiva foja
(fot. Petrović — Em);


SI. 29. Prespansko Jezero, ostrvo V. Petar, pitoma foja (Jiiniperus foctidissima)
(fot. Petrović — Em);


Sv. Bogorodice i Sv. Jovana, zatim ih ima na levoj strani Vardara Itod
sela Nivičana, gdc ili nazivaju jelom . Podloga je zemljišta serpentin
(jmodrika) i krečnjak (beli kamen). Na´ levoj strani Vardara viđeno je
još jedno drvo J. e x c e 1 s a upravo iznad (istočno) sela Hadži Jusufli


483




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 29     <-- 29 -->        PDF

na levoj obali Bregalnice, na peščaru (slika 27). Na levoj strani Treske
viđena je J. e x c e 1 s a ispod sela Sedlareva na južnoj ekspoziciji, krečnjaku,
oko 800 m. nad morem i kod žandarmerijske stanice Zdunje.


J. excelsa je zatim viđena na desnoj strani druma Skoplje-Tetovo
na južnoj strani Gramade, a više sela Grupčina, na suvom i kamenitom
zemljištu krečne podloge, južne ekspozicije i do 1100 m. nad morem
(slika 28).
I jednu i drugu kao lepa drveta, obrazujući čak i čiste šumice,
video sam kraj Prespanskog Jezera naročito iznad Sirce Hana, između
sela Stenja i Konjskog i na ostrvu Velikom Petru (slika 29, 30). Podloga
je krečna, bar najvećim delom. Po Košaninu i jedne i druge smreke
ima još na zapadnim padinama Galičice kraj istočne obale Ohridskoga
Jezera.


SI. 30. Prespansko Jezero, iznad sela Konjskog, gorkljiva foja (Juiiiperus excclsa)
(fot. Petrović — Em);


J. excelsa je vezana za blažu klimu, zato su joj i nalazišta onde
gde se još oseća uticaj sredozemne klime, penjući se do 1100 m. na južnim
stranama toplih podloga. J. foetidissima je otpornija, jer zalazi više
u planinu, penjući se i do 1500 m., istina na toplim ekspozicijama i podlogama.
I jedna i druga ima prema ovome u Južnoj Srbiji svoju severnu
granicu rasprostiranja.


Taxus baccata, tisa, kod Demir-Kapije 1 i n a, kod sela
Rostuše poleđuška tisa, je dosta retko drvo. Video sam je na četiri
mesta. Najviše je ima u klisuri Demir-Kapiji oko sela Klisure. Više ovoga
sela kod mesta Studene Vode na ogromnim krečnjačkim stenama i na
nadmorskoj visini oko 700 m. nalaze se 32 drveta (tačnije videti u D.
Petrović-Šume i šumska privreda u Makedoniji, 1926 g., str. 38), a južno


483




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 30     <-- 30 -->        PDF

od sela za jedan čas hoda na mestu Preodu na putu (stazi) za Kofil na
300 m. nad morem ima tri drveta. Na ovome poslednjem mestu jedno je
drvo debelo 58 cm., a visoko 6 m. (slika 31). Ova tisa raste na kamenitom,
plitkom i strmom zemljištu. Može se zaključiti, da je ovde bilo


SI. 31. DcTir Kapija, iiiesto Preod, atar sela Klisure, tisa (Taxus baccafa)
(fot. Petrovič);


SI. 32. Šar Planina, suvat Lcšnica, Donjopološki srez, tisa (fot. Rugole — Šinkovec).


nekada više tise. Ali ne samo tu, nego i u okolini. Tako sam našao jedan
tisov panj bliže grčkoj granici iznad sela Sermenina na mestu Carkuru.
Ta tisa je bila jakih dimenzija i verovatno je posečena u 1921 god.


Drugo nalazište je u planinskome masivu Nidžeu u izvornome delu
Bele Vode između Stavrinog Visa i Belog Grotla. Tu se mogu videti


484




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 31     <-- 31 -->        PDF

primerci manjega uzrasta, 2—3 m., u mešavini sa borovima, bukvom i
raznim šibljem, na l^rečnoj podlozi, plitkom zemljištu i oko 1500 m.
nad morem.


Treće nalazište je na padini Dešata kod arbanske granice u potoku
Vrtoku više sela Rostuše, a ispod V. Krčina, na nadmorskoj visini 1300—
1500 m., severnoj ekspoziciji, krečnoj podlozi, u gustoj staroj bukovoj
šumi.


Četvrto nalazište je na Ošljaku iznad sela Sevca kod Prizrena.


Po Košaninu tise ima još u Belasici kod Strumice, na Oaličici kod
Ohridskog Jezera i na Prdkletijama kod Gusinja. Komisija za proučavanje
suvata u 1928 god. našla ju je i u Šari na suvatu Lešnici u Oornjopološkome
srezu (slika 32).


Po pričanju meštana ima tise još i u gornjem toku Ibra negde kod
sela Besnika.


Kako se vidi, tisa raste na svima podlogama, ali izgleda da najradije
ide na krečnjak. Osim toga visinski joj je pojas jako širok, iz
čega izlazi, da je i u pogledu klime dosta otporna i nezavisna. No svuda,
gde sam je video, raste u jakoj zaseni, dakle to je jedno od najjačih
drveta zasene.


Resume. L´auteur expose les resultats de ses observations concernant I´habitat,
en Serbie du Sud, des arbres forestiers. II commence dans cet article par les coniferes,
a savoir: 1. Fepicea, 2. le saipin, 3. abies cephalonica (a. Apollinis), 4. le pin sylvestre,


5. le pin noir, 6. pinus leucodermis, 7. p. peuce, 8. p. mughus, 9. p. halepensis, 10.
cupressus sempervirens, 11. juniperus oxycedris, 12. j . communis, 13. i. sabina, 14. j .
nana, 15. j . excelsa, 16. i. foetidissima, 17. taxus baccata. Les essences feuillies seront
traitees dans un autre article.
Ing. PROKOPLJEVIĆ NENAD (VRBOVSKO):


ISKORIŠĆAVANJE ŠUMA ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE
RAVNA GORA U SOPSTVENOJ REŽIJI


(EKPLOITATION, EN REGIE, DES FORETS DE LA COMMUNE
DE RAVNA GORA)


I. Uvod.
Iskorišćavanje šuma zem. zajednice Ravna Gora u sopstvenoj režiji
pretstavlja nesumnjivo redak i jedinstven slučaj u šumarskoj praksi.
Prvi put se javlja jedna ustanova (korporacija), koja stoji pod naročitim
nadzorom državne vlasti, da pristupa ovom načinu iskorišćavanja svojih
šuma, koji je, inače, poznat delomično kod državne šumske upravenekih privatnih šumoposednika.


485