DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠuMARSKJhST GOD. 58. OKTOBAR 1934. DRAG. S. PETROVIĆ (BEOGRAD): O ŠUMSKOM DRVEĆU U JUŽNO] SRBIJI (SUR LES ARBRES FORESTIERS DE LA SERBIE MERIDIONALE) Za uspešno vođenje i unapređenje šumske privrede, naročito za uspešno podizanje, osnivanje i odgoj šuma na golinama, veoma je potrebno znati i šumsku biljnu geografiju kraja, u kome se radi. Biljka je kao živo biće izraz mesnosti t. j . klimatskih i zemljišnih prilika. Poznavanje ovih prilika, ili drugim recima uslova za život biljaka, dopušta donošenje zaključaka o podizanju i gajenju izvesne biljke u izvesnome mestu, gde je u tome datome trenutku ma iz kojih razloga nema. Šuma kao izraz zajednice živih biča jeste izraz međusobne trpeljivosti i snošljivosti pojedinih jedinki. Zato je potrebno znati tu snošljivost, ali još više i uslove za nju. Ti se pak uslovi menjaju prema mesnosti. Ovo je naročito važno za Južnu Srbiju, koja je u ovome pravcu dosta neispitana i k tome još klimatski dosta nejednaka, pa pojedine vrste drveta i žbunova nalaze svoju južnu odnosno severnu granicu rasprostiranja ili su bar blizu nje. Sve su to pitanja, koja nam postavlja šumska privreda i na koja mi treba da damo odgovor. Za te odgovore potrebno je sistematsko proučavanje. No dok se to ne izvrši, mi moramo raditi i koristiti se onim iskustvom, koje smo dobili prolazeći svojim poslovima kroz naše šume i doline. Sa toga stanovišta polazeći, izneču i ja u nekoliko članaka svoja opažanja u ovome pravcu.* Mislim da će od toga biti koristi, da se ne prave bar grube greške prilikom rada naročito na pošumljavanju, a zatim što će taj materijal poslužiti nekad i kao građa za iscrpnija proučavanja u ovome pravcu. Biće tu stvari, koje su već ranije iznete i zapažene, ali su ti podaci rastureni i nama šumarima teže pristupačni. Ovde će biti na jednome mestu, što je takođe jedna olakšica za rad i orijentisanje. U ovome članku pozabaviću se četinarima. Njih, upravo smrču, jelu i borove, naziva narod u gornjem delu Ibra k rstjAojn gorom. U nekadašnjem Novopazarskom Sandžaku čuje se još i ime o m a r ili h o m a r, ali mi se čini, da se ovde prvenstveno misli na smrčevu goru. * Ta opažanja potiču u glavnom od putovanja (1928. i 1929. god.) sa g. Hansom Emom, sada savctnikom Direkcije šuma u Skoplju, u komisiji za proučavanje J. Srbije, ali takođe od drugih putovanja. 457 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Picea excelsa je poznata u narodu´ u glavnom pod imenom s m r č a. Međutim loltalno ima i drugih naziva. Tako je u vrhu Sirinićsl^ e Župe u selu Sevcu ispod Ošljaka nazivaju m u r i k o m, u gornjem delu Ibra oko Rožaja smrčom i omorom, a kod Gusinja 1 u b o- d e r 0 m. Međutim u selu Vuči nedaleko od Rožaja nazivaju je smrčom, a omora je četinasta šuma. Smrča ima u Južnoj Srbiji svoju južnu granicu rasprostiranja. Ta južna granica poklapa se sa onom, koju je dao Košanin (»Dr. K o š a n i n: Četinari Južne Srbije« u Glasniku Skopskog naučnog društva knj. I. sv. 1, 1925 god.). Iz Sandžaka prodire ona na jug u vidu jednoga klina, čiji je vrh na Karadžici. Ode je sve ima u obliku šume, vidi se u karti šuma Južne Srbije po vrsti drveta, koju smo izgradili g. Hans Em i ja, a izdalo Ministarstvo šuma i rudnika. Na tu karW upućujem za orijentisanje u ovome pravcu, jer će ovde biti izneseni većinom oni podaci, koji se ne mogu videti iz karte šuma. Sa svojim glavnim površinama dopire smrča do padina Prokletija prema Metohiji. Odatle je dalje na jug ima u vidu ostrva u Šari i u Karadžici po Košaninu. Glavne šume smrčeve spuštaju se dakle do padina Prokletija. Velik deo tih šuma je na krečnjaku dobrim delom kraškog izgleda. Na ovoj velikoj površini, koja se nastavlja na Kopaonik, raste smrča na raznim podlogama, krečnim i silikatnim. Spušta se do 900 m. na severnoj ekspoziciji čak i na krečnjaku. To je mahom na klisurastim mestima, koja su sama po sebi dosta vlažna i hladna u sravnjenju sa svojom okolinom. Takav je slučaj u Ibru ispod Rožaja, gde se nalazi na fluvioglacijalnom šljunku i nekadanjim morenama. No tu na levoj strani Ibra, gotovo na toj istoj nadmorskoj visini i na krečnjaku, nalazi se i na južnoj ekspoziciji. Ali u glavnom na otvorenim mestima ona se na krečnjaku penje nešto više, a 900 m. dopire na drugim hladnijim stenama. Na južnoj ekspoziciji se u glavnom spušta do 1200 m., pa i 1100 m. na hladnoj podlozi kao u slivu Pećske Bistrice kod sela Hadževiča ispod sela Alagine Reke, gde se mesa sa bukvom. Međutim u istočnome kraju Prokletija, a iznad Istoka, pojavljuje se ona u ovome krečnjačkom masivu tako od 1500 m. pa na više, stvarno gore na visoravni. Padina prema Metohiji, dakle ona koja služi kao prepreka blažoj klimi, potpuno je bez nje. U selu Stublu kraj rečice Ribnika (Erenik) između Dakovice i sela Junika nalazi se na groblju jedna smrča srednje starosti, visoka oko 10 m. Kako je ovde nadmorska visina 425 m., to je sigurno veštački doneta, što se zaključuje već i po mestu, na kome je. Iznad sela Junika na Golome Brdu na krečnjaku i južnoj ekspoziciji prva smrča kao mlado drvo nalazi se tek na 1300 m. nad morem. Međutim u Dečanskoj Bistrici otprilike spram Krša Celis u samome okritu i nanosu rečice video sam nekoliko sasvim mladih biljaka. Seme je ovde sigurno donela voda. Nadmorska je visina 750 m. Gornja granica smrče dostiže visinu od 2000 m. nad morem, kao što je slučaj u Prokletijama i Bogićevici. Kao sastojina dosta dobre gustinc nalazi se ona još na 1900 m. i tek tada počinje da se razređuje. Već preko 2000 m. pojavljuje se samo pojedinačno. Ovi podaci vrede samo i za ostale povoljne prilike, zbog čega se kod razređivanja sastojine može videti samo uticaj nadmorske visine. Ako su pored nadmorske visine još nepovoljne i prilike zemljišta, onda se ne može dostići pome 458 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 5 <-- 5 --> PDF |
nuta visina i razređivanje se vrši na manjoj visini. Slilta 1 pokazuje smrču već pri gornjoj njenoj granici. Na Ošljal<:u l^od Prizrena nalazi se smrča na severnoj strani prema selu Sevcu. Podloga je krečnjačka. Tu se ona penje do 1500 m., pa i nešto više kao dobro sklopljena šuma u mešavini sa jelom i munikom. To je mlađa šuma. Spušta se do 1100 m. To se vidi po jednom velikom drvetu u potoku, koji od Struge teče u Lepenac sa istočne strane Sevca. Zemljište tu nije krečno. Šuma je tek više, iznad livada na 1400 m. Moguće, je kod ovoga jednoga drvetćPodnosno na njegovoj nadmorskoj visini bilo nekada i više smrče, ali je iskrčena radi stvaranja livada. U Šar Planini je ima nešto više iznad i južno od sela Vešala i Brodeca na Šilibašinoj i Alivedskoj Planini. Tu je ona u mešavini sa jelom, SI. 1. Planina Ljubišnja kod Plevalja, Crveno Žrijelo, smrča 1800 m. (fot. Petrović-Em); ali je ipak u gornjem delu sasvim čista. Pojedinačno ide do 2100 m., kao što je slučaj na severnoj strani Pašine Planine iznad puta, koji vodi za Bacilo. To su samo pojedini gotovo žbunasti primerci. Na 200O m. je već retka sastojina visine oko 8 m. Na 1900 m. već je dobra gusta sastojina. Tu je podloga krečnjaka. Ima dosta primeraka sa crvenim šišaricama (var. erytrocarpa). Na zapadnoj strani Karpe istočno od sela Vejca video sam u bukovoj sitnoj šumi nekoliko primeraka smrče do 20 god. starosti i 3 m. visine, na 1500 m. nad morem, na plitkom zemljištu sa podlogom od tabličastog, isprskanog krečnika. 459 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Najzad najjužnija smrčeva sastojina nalazi se blizu Koraba u Ha džinoj i Dafa Kadiš Rečici severno od sela Brodeca, na severnoj strani Stražnika (Ovnin Kamen). Glavni deo šume čini smrča, a jele je znatno manje.- To je šuma do 60 god. starosti, debljine do 30 cm. u glavnom, visine do 14 m, u nižim delovima vrlo gusta. Pojedinačno ovde penje se smrča do 1900 m., ali ima već žbunast oblik. Dobra gusta šuma je do 1700 m., pa nešto i iznad toga. Podloga će biti i krečnjaka i silikatna. Slika 2. pokazuje celokupni izgled ove šume, a slika 3. njenu unutrašnjost. U priloženoj karti rasprostranjenosti drveta u Južnoj Srbiji vidi se njena glavna južna granica rasprostiranja kao i druga pojedina mesta. SI. 2. Šar Planina, Hadžina i Cafa Kadiš Rečica, smrčeva šuma, najjužnija u J. Srbiji i(fot. Petrović — Em); Kada se uporedi sa klimatskim zonama, vidi se, da je ona svoje prodiranje na jug obustavila, čim je došla u dodir sa najmanjim uticajem mediteranske klime, verovatno usled njenih osobina (toplote i suše) preko leta. Dalje na jug ima je samo visoko u planini, gde su pomenute osobine mediteranske klime potpuno uništene i gde joj ne smeta konkurencija bukve. Zbog uticaja ove klime preko Skoplja, Kumanova i Vranja verovatno je granica isto tako povijena naglo na sever prema Kopaoniku ostavljajući jedno ostrvo na Istoku u Staroj Planini. Najbolje sam smrče video u gornjem toku Ibra. Abies pectinata je poznata pod imenom j e 1 a, ma da lokalno ima i drugih naziva. Tako je u Berovu nazivaju m u r o m, ja Belasici u Strumičkom srezu čamo m (turska reč), u selu Selcu pod Šarom j e 1 i- k o m, a njene šišarice, kao i drugih četinara, k u ž 1 j i k o m. Jelikom je nazivaju i u Pribojskom srezu u planini Javorje i okolini. Jele ima u celoj Južnoj Srbiji na odgovarajućim mestima. Glavne površine njenih šuma su onde gde i smrčenih, dakle u Sandžaku do Pro 460 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 7 <-- 7 --> PDF |
kletija. Dalje na jug ima je samo po visokim planinama na manjim površinama ili pojedinačno. No i u ovom severnom delu ne sačinjava često čiste sastojine. Na mnogo manjim površinama pojavljuje se kao čista i to u manjim sastojinama, kao što je slučaj u Plevaljskom srezu južno od sela Kosenica na Crnom Vrhu kod zaseoka Zajedin Do i drugim mestima. Ode je sve ima, vidi se na karti šuma. U ovom kraju spušta se ona i do 800 m. na severnoj ekspoziciji, a penje se do 1700 m., pa i 1800 m. na krečnjaku, kao što je slučaj u Hajli, Prokletijama (iznad Mojstira). Na Banjskom Brdu jugoistočno od Priboja spušta se ona na severnoj ekspoziciji i do 800 m. u mešavini sa jasikom, brezom i bukvom. Na Vučjoj Glavi južno od planine Biča kod Priboja spušta se jela u mešavini sa SI. 3. Šar Planina, Hadžina i Cafa Kadiš Rečica smrčeva šuma, najjužnija u J. Srbiji, unutrašnji izgled, 16O0 m. nad morem, severo-istočna eltspozicija (fot. Petrović—-Em); bukvom do 900 m. na severnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi. Krečna podloga omogućava nešto veće podizanje u visinu, a silikatna, ili još bolje hladne stene, spuštanje donje granice. Najlepše jele video sam na Žeravinama kod sela Krupice u Plevaljskom srezu u mešavini sa belim borom i smrčom. U rečici Vidrenjak severno od Tutina na severnoj strani brda Rosulje nalazi se nešto jele na 1000 m. nad morem u staroj bukovoj šumi. U planini Hum na severnoj strani Celin Vrha nalazi se ona u mešavini sa bukvom na 1300 m. nad morem i na krečnol podlozi. Pojedinačno u smrči ima je u Kraškom predelu u severnom delu Štavičkog sreza, dakle u Pešteru, idući od Begluka za selo Suvi Dol. U Priboiskom srezu kod sela Medljice ispod planine Javorja, na severnoj ekspoziciji, 461 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 8 <-- 8 --> PDF |
1000 m. nad morem i na silikatnoj podlozi nalazi se po neka jela sa smrčom, brezom i jasikom. Opet u krasu kod samoga druma Plevlje- Rudo odmah više Plevalja kod zaseoka Rudnice nalazi se poneka jela na 1160 m. U Bjelasici više sela Mojsterovine u Bjelopoljskom srezu na severu i u mešavini sa bukvom spušta se ona do 1000 m. U Prokletijama iznad sela Junika na Golom Brdu i krečnjaku, na južnoj ekspoziciij, spušta se ona tako do 1350 m. Na sever od Beloga Polja na desnoj strani rečice Bistrice u Babov Dolu spušta se jela na severu do 1100 m. U ovom kraju dalje k severu ima je i na serpentinu u mešavini sa smrčom, spuštajući se do 1100 m. na severnoj ekspoziciji. Iznad Dakovice kraj rečice Ribnice (Erenika) nalazi se jela na groblju u selu Smonici na 40O m. i na jezerskim sedimentima. Ona je ovde sigurno veštački podignuta. Na Ošljaku iznad Prizrena spušta se ona na severu i na krečnjaku do 1400 m. u mešavini sa smrčom i bukvom, a iznad sela Mušutišta u izvornom delu Bele Rečice sa bukvom do 1100 m. na silikatnoj podlozi. U izvornom delu Nerodimke ispod Studnice (Šarnike) na severnoj ekspoziciji, oko 1200 m. i na silikatnoj podlozi ima nešto jele, starijih i mlađih drveta. U selu Plešini ima kod jedne kuće nekoliko drveta 30—40 god. starosti, na 650 m. nadmorske visine, verovatno veštački podignuta. U Šari je ima na više mesta, tako u Ljubotenskoj Rečici u stenjaku i bukvi do 1100 m. otprilike; na levoj strani Tearačke Bistrice iznad Čaušičkog Bacila na 1800 m., južnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi, sa bukvom, slabijeg uzrasta; na severnoj strani Kule, sa desne strane Tearačke Bistrice, na 1900 m., na silikatnoj podlozi, zakržljala; više sela Bozovca na Vardištu na severozapadnoj ekspoziciji, do 1900 m., na krečnjaku. U Šilipašinoj Planini zaostaje ona za smrčom, jer dopire samo do 1900 m. otprilike, a spušta se tako do 1300 m. U rečici, koja ide od Beloga Jezera, nalazi se jedna mlada jela 4 m. visine, na južnoj ekspoziciji i na 1700 m. nad morem. U Mazdrači je ima sa bukvom, a i čiste na manjim površinama, do 1800 m. (kao mlađa drveta). U Koritniku se na krečnjaku i severu spušta do 1300 m., a penje se do 1600 m. Na Pašriku je ima u bukvi (kao dosta lepa drveta) na severnoj strani, na krečnjaku i do 1100 m., pa i nešto više, u jarugama dolazi kao podmladak. Ode je sve ima u Korabu i Bistroj, vidi se u karti. Tu se ona pojavljuje u većim čistim površinama kao na Kožuhu kod sela Vrbene, kod sela Volkovije i Senca. Ovde u Bistri verovatno joj je usled suvata i ispasišta gornja granica spuštena. U ovome kraju najvećim je delom na hladnim ekspozicijama i na krečnoj i silikatnoj podlozi. U Radici ispod sela Senca spušta se do 900 m. na zapadnoj ekspoziciji u krečnom stenjaku, pojedinačno još i niže. Ispod Škrke kod sela Tresonča, na zapadnoj ekspoziciji i na 1700 m. do 1800 m. ima nekoliko starih drveta, kako izgleda, na krečnjaku. Na Stogovu je ima u Carskoj Rečici na 1500 m., istočnoj i zapadnoj ekspoziciji, na krečnjaku, slabijeg uzrasta. U Karadžici je ima više sela P^ste Breznice do 1600 m. i na prostoru Patiška Reka-Aldince do 1600 m., na hladnim ekspozicijama, verovatno silikatnoj podlozi. U Peristeru je na silikatnoj podlozi, na hladnim ekspozicijama, čista ili sa bukvom i dopire do 1900 m., pa i nešto više, a spušta se do 1500 m., prema Davatskom Prelazu i do 1200 m. 463 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Nešto prostranija oblast jele jeste veliki planinski masiv Nidže— Kožuf sve duž granice prema Grčkoj. U delu Nidžea ima starih jela i do 200 god. a možda i više, do 30 m. visine i 100 cm. debljine. Tu ona obično bira vlažna i hladovitija mesta, penje se pojedinačno do 2100 m., kao što je slučaj ispod Kajmakčalana, na zapadnoj ekspoziciji i silikatnom zemljištu (podloga mikašist). No u ovome kraju drži se ona u glavnom na azojskim škriljcima, trahitoidnim stenama i propalitskom tufu. Izgleda da joj ova eruptivna zemljišta najbolje prijaju. Na paleozojskim škriljcima je gotovo nema. Ima je ipak nešto na krečnjaku (Belo Grotlo, Sokolac). Stara drveta propadaju. Dosta je agresivna. Njen podmladak se nalazi daleko od starih drveta u bukovoj i borovoj šumi i na starim paljevinama ^P^ *?Wp^´^l .´ %:"*i:zl[´´~´^ SI. 4. Debeli Brijeg, Pribojski srez, beli bor (visoki brst) (fot. Petrović); iz vremena rata. U ovome kraju ne pojavljuje se ona nigde čista, pa ni u Jelaku, kako to navodi Košanin (»Četinari Južne Srbije« u Glasniku Skopskog naučnog društva str. 9), već je u mešavini sa bukvom, belim i crnim borom. Ciste u manjim površinama ima je tek u Kožufu, kao što se vidi u karti šuma, obrazujući obično gornju ivicu šume do 1900 m. kao šuma a ne pojedinačno. Najniže se spušta do 950 m., kao što je slučaj na eruptivnom zemljištu ispod Topolca, a više sela Majdana. I u Kožufu raste ona na krečnom i silikatnom zemljištu. U Belasici se jela drži od 1000—1300 m. na silikatnoj podlozi. U Malešu ima jele manje i to iznad Berova između Breze i Česmičke Osove na 1400 m. u bukovoj šumi, na podlozi od kristalastih škriljaca (videti kod beloga bora). Naposletku ima jele i u Galičici i oko Prespanskog i Ohridskog Jezera. 463 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 10 <-- 10 --> PDF |
u istočnom delu Južne Srbije, kako se to vidi kod Košanina (napred pomenuti spis str. 10 knj. I, sv. 1), u Pljačkavici i Osogovu mi nismo nigde videli jele. Ona se drži samo, koliko sam video, na planinama u zapadnom i u južnom delu Južne Srbije. U Južnoj Srbiji jela dolazi manje više na svima podlogama. Ipak je najmanje ima na krist. škriljcima Rodopske planinske mase. Abies Apollinis (Cephalonic a), grčka jela, nalazi se po Košaninu na Galičici. Na drugim mestima je nisam video. To je vrsta drveta, koja tu ima svoju severnu granicu rasprostiranja. Pinus silvestris, beli bor, u okolini Berova 1 i n a ili 1 i n a brica , kod Rožaja na levoj strani Ibra bor , sem u Morihovu ne raste na većim površinama. U šumskoj karti se vidi gde ovoga bora ima nešto više. Tako ga nalazimo severno od Plevalja na Debelome Brijegu kod sela Krnjače u kraškom predelu na 1150^—1200 m. nad morem, slabog oblika, jer se kreše zimi za ishranu stoke (slika 4.). Dalje ga ima severno od Plevalja u kraškom predelu kod sela Milušića do Visa i Bandera na 1200 m. Zatim se nalazi u Rajanovici jugoistočno od Plevalja kod planine Ivovika na krasu takođe sa crnim borom i smrčom (po iskazu šumarskih službenika) na 1200 m. Ima ga zatim još na jugoistoku u Previji i na Previja—Sinjevcu na istome zemljištu (kao bolja šuma) i na Golome Kršu (u brezi), najzad na Pribojni (sa smrčom). Na Žeravinama—Tuležinama severno od sela Krupice je vrlo dobar i u smesi sa smrčom i jelom obrazujući prašumu, opet u kraškom predelu, oko 1400 m. nad morem. Zatim ga ima na Zlataru iznad Prijepolja na krečnjaku i oko 1400 m. nad morem. Kod sela Krajinovića između Bijelog Polja i Sjenice na desnoj strani Lima i na planini Ozrenu ima nešto više beloga bora u obliku mlade šume u drugom dobnom razredu (delom čist, delom sa smrčom i jelom) od 1200—1500 m., na serpentinu. Dalje na jug ima ga pojedinačno u smrčevoj šumi na krečnjaku (kras) 1400^—1500 m. od Begluka ka selu Suvom Dolu oko granice Beranskog i Sjeničkog sreza. U mešavini sa smrčom ima ga još severno od Rožaja na Golome Brdu od 1300^^—1500 m., kako izgleda na krečnjakti. Kod sela Javorova u izvornom delu rečice Lešnice primečeno je jedno drvo na samome krasu. Na severnoj strani Hajle, Štedima i Žljeba viđen je ispod žandarmerijske stanice Kule i oko zaseoka Petkovića pojedinačno i u manjim skupinama na visini otprilike 1300—^1400 m. Dalje u Prokletijama nisam ga nigde video sem blizu Peći u potoku Sušici iznad Bjelopača, do 1900 m., kako mi je objasnio g. Steva Ivanović šef Šumske uprave. U okolini Kosovske Mitrovice ima ga kod sela Ržane na Liscu i kod sela Borčana. U Šari ima bora vrlo malo. Po iskazu g. Orestija Krstića, u ono vreme šefa Šumske uprave u Tetovu, ona šumica na levoj strani rečice Pene kod sela Bozovca bila bi od beloga bora. Tu je ona na silikatnoj podlozi, južnoj ekspoziciji i na 1600 m. nad morem. Dalje na jug nisam ga nigde video do državne granice. Tu ga međutim ima u planinskom masivu Nidže—^Kožuf i zatim na bugarskoj granici u Malešu. A i to su ujedno oblasti, gde beli bor obrazuje i najveće šumske komplekse. U masivu Nidže—IKožuf stvarno je rasprostranjen u Nidžeu. U Kožufu se pojavljuje samo pojedinačno, kao što je slučaj na Alčaku na samoj gornjoj ivici šume na 1500 m., jugoistočnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi.. U delu Nidžea od Kožufa do Kozjaka nalazi se 464 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 11 <-- 11 --> PDF |
SI, 5. Morihovo, ispod Floke, blizu Vlašltili Koliba (Bravsko) na nadmorskoj visini od 1900 m. i podlozi od mikašista, beli bor (fot. Petrovič); SI. 6. Morihovo, ispod Belog Grotla na Viru (kota 1707), podloga mikašist, beli bor (fot. Petrović); SI. 7. Morihovo, selo Majdan, ispod Topolca, crni i beli (levo) bor, habitus (fot. Petrović); SI. 8. Morihovo, ćelo Majdan, ispod Topolca, beli bor (fot. Perović); 465 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 12 <-- 12 --> PDF |
on u mešavini sa crnim borom, jelom i bukvom. Tu je u glavnom na propalitskom tufu. Više je rasprostranjen u delu od Kozjaka do Kajmakčalana. Tu se on nalazi u mešavini sa crnim borom, jelom i bukvom, a i kao čist. Naročito je čist u delu Floke i Kajmakčalana, gde obrazuje gornji deo šume. U ćelom ovome kraju spušta se on do 1000 m. nad SI. 9. Crni Vrh kod Priboja, crni bor na serpentinu (fot. Em); SI. 10. Ožalj, severo-istočno od Plevlja, crni bor na krečnjaku (fot. Petrovič); morem, a penje se skoro do 2100 m., nešto niže od jele. Na 1800 m. obrazuje još vrlo dobre i guste sastojine, a na 1900 m. drveta su još vrlo dobra. Tek iznad ove visine znatno se razreduje. U pogledu podloge nije naročito isključiv. Raste na krečnjaku (ispod Beloga Grotla, gde je na 466 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 13 <-- 13 --> PDF |
severnoj ekspoziciji do 2000 m., a jedan primerak i do 2100 m.), na vulkanskom tufu i na azojskim škriljcima (mikašist, gnajs), gde se može pojedinačno videti i na gotovo čistoj, goloj steni (slika 5 i 6). Ipak na ovim poslednjim škriljcima je najviše rasprostranjen. Međutim najveće primerke ne samo u ovome kraju nego i uopšte video sam na vulkanskom tufu ispod Topolca, a više sela Majdana, na 1000 m. nad morem. To je ravno, duboko, vlažno mesto, na kome rastu borovi do 40 m. visine i 70 cm. debljine, starosti do 120 god., u mešavini sa jelom, crnim borom, bukvom i jasikom (slika 7 i 8). U Malešu ga ima takođe dosta, opet na kristalastim škriljcima (gnajs, amfibol, zeleni i modri filiti), najvećim delom u mešavini sa bu si. 11. Morihovo, selo Majdan, ispod Topolca, crni i beli ibor kao osobito lepi primerci (fot. Petrović — Em); kvom, delom i sa crnim borom. Čist je samo u izvornom delu Bregalnice. U ovom kraju međutim izgleda da je slabiji od bukve, jer ona obrazuje gornji pojas šume. On se spušta ovde do 920 m., a penje se do 1600 m. (kao u Bukoviku). To su sve mlade šume, najviše do lOO god., priličnog uzrasta. Beli bor je ovde dakle drvo visoke planine i raste na svima podlogama. Ipak izgleda da mu je najprijatnije na kristalastim škriljcima. P´inus nigra, crni bor, oko Berova brica ili crna brica, i b r i k o V i n a, kod Rožaja na levoj strani Ibra b o r, u selu Rapči Gorskoga sreza pod Koritnikom pitom i bor , rasprostranjen je mnogo više nego beli bor. U selu Pustoj Breznici kod Karadžice nazivaju njegove šišarice š i k 1 j a m a. U Crnome Vrhu kod Priboja spušta se on na serpentinu i severnoj ekspoziciji do 400 m. nad morem, do samoga Uvca, a na jugu do 550 m., obrazujući prostrane čiste šume. Ovde ima borova 4:67 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 14 <-- 14 --> PDF |
odličnoRa uzrasta (slika 9). Koliko se tu sa borom pojavljuje hrast, čini on to kao potšuma (na severnoj strani Crnoga Vrha). Zemljište je ovde često plitko, pa i kamenito. Na serpentinu je i onaj crni bor istočno od Novog Pazara u Rogozni na Vinogoru i njegovoj bližoj okolini. Tu se on penje kao čist do 1200 m. nad morem, na severnoj ekspoziciji, a spušta se do 750 m., kod sela Cokovića i do 650 m. i može se gotovo reći, da je i u mešavini i čist sav na hladnim ekspozicijama, mešajući se još mestimično sa bukvom i hrastom. Na serpentinu ga ima još i na planini Ozrenu u njenim ograncima na desnoj strani Lima između P´rijepolja i Bijeloga Polja. Tu se on i na južnoj ekspoziciji spušta do 1000 m., a penje se i do 1600 m. obrazujući odlične čiste šume i po uzrastu i po obrastU, kao što je to slučaj u gornjem delu Dubočice. Tu mu je srednja visina 20 m., ali ima prilično stabala i do 30 m., i debljine 70, 80, pa i više centimetara. U donjem delu Dubočice biče da je već na krečnjaku, gde se u dosta strmom i kamenitom mestu i severnoj ekspoziciji spušta do 500 m., najniže kdiko je tu moguće. Na krečnjaku kraškogal tipa ima ga na više mesta po Sandžaku. Tako na Ožlju severno od Pievalja, gde je osobitog uzrasta i oblika i gde se na severnoj ekspoziciji spušta do 800 m. (slika 10, 11), pa oko sela Milunića severno od Pievalja ka Banderu, gde je slabiji, upravo mlađi. Zatim dolazi na Korijenu i Kraljevoj Gori kao čist i vanrednog uzrasta (do 30 m. otprilike), debljine (do 100 cm.) i oblika, ali dosta redak, spuštajući se do 900 m. i na severnoj i na južnoj ekspoziciji. Na levoj strani rečice Čehotine kod sela Rabitlja spušta se skoro do 800 m. Dobri su borovi i u onim šumama na levoj strani druma Plevlje—Bijelo Polje, kao i na Crnome Vrhu, kod sela Dordeviča Tare na Mosuru, Ravnoj Gori, Golom Bregu. U celoj klisuri reke Tare nalazi se on po stenju, ali je tu već slabiji. U ovom kraju penje se do 1500 m. Po iskazu meštana bilo bi ga pojedinačno i u Ljubišnji kod sela Šula. U glavnom u ovome kraju šume su mu čiste. Opet na krečnjaku i pojedinačno u smrčevoj šumi ima ga od Begluka ka selu Suvom Dolu oko granice Beranskog i Sjeničkog sreza. Na krečnjaku i u obliku lepe čiste sastojine je i onaj crni bor istočno od Berana kod sela Javorova u gornjem delu rečice Lešnice (Dohče), spuštajući se do 1000 m. na severnoj ekspoziciji. Tu odmah kod sela Savinoga Bora u Raim Dolu gotovo na samom kamenjaru od krečnjaka, skoro do 1500 m. nad morem i na severozapadnoj ekspoziciji ima lepih zaostalih drveta nekadanje borove šume; zatim nešto na zapad na Klječi, na krečnom kršu, zapadnoj ekspoziciji i 1400 m. Na 660 m. nalazi se on u samim Deranima na jezerskim sedimentima, ali tu je sigurno veštački donet. Međutim u stenjaku više manastira Đurđevi Stupovi viđeno je jedno drvo na krečnjaku, severnoj ekspoziciji i 800 m. nad morem. Ne bi se moglo pretpostaviti, da je ono tu veštački doneto. I u Bjelasici iznad Berana ima ovoga bora i to kod sela Kuri Kuće, držeći se od 1200—1800 m. na južnoj ekspoziciji i, kako izgleda, na silikatnoj podlozi, spuštajući se gotovo do pomenutog sela. Na jugoistoku od Berana u Mokroj Planini na mestu Kapama ispod Usovišta i stenjaku planine Divljaka na desnoj strani Zagorske rečice ima takođe crnoga bora na krečnjaku, zapadnoj i istočnoj ekspoziciji, od 1400—1600 m. Odavde nastaje prekid i u Prokletijama ga gotovo nema. Ima ga tek u Streočkoj Planini, gde se opet penje do 1900 m., verovatno 468 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 15 <-- 15 --> PDF |
na krečnjaku; zatim kod samoga manastira Dečane na severoistočnoj ekspoziciji, 650^—^700 m. nad morem i na silikatnom zemljištu. Tu on obrazuje čistu, staru, dosta dobru šumu oko 15 m. visine. Ovo je verovatno veštački podignuta šuma. Po pričanju meštana oko Dakovice bila bi dva drveta i u selu Raci blizu Dakovice, na severnoj ekspoziciji i na oko 400 m. nadmorske visine. Po saznanju od šumarskog osoblja ima ovoga bora i u selu Nerodimu kod Uroševca i to kao dva stara drveta na silikatnoj podlozi i oko 600 m. nad morem. Najzad kod Bjeluhe (Kotlovi) ispod Cakora u Pečskoj Bistrici takođe ga ima. U planinskom masivu Šara—^Koritnik—^Korab—Dešat našao sam vrlo malo crnoga bora. Tako su viđena pojedinačna drveta u Koritniku SI. 12. Morihovo, Mešnik, između sela Poždena i Klinovo, crni bor poslednjeg boniteta (fot. Petrovič — Em); iznad sela Rapče na istočnoj ekspoziciji, na krečnjaku, oko 1300 m, u munikinoj šumi^ Zatim je viđen jedan mladi crni bor na Korabu iznad razvaline sela Štirovice na samome putu za Proj Bukovenit, na 1500 m. i na severnoj ekspoziciji. Iz ovoga bi se zaključilo, da u okolini mora biti starijih drveta. Po Košaninu (Četinari na Šar-Planini i Korabu u Glasniku Srpskog Geografskog Društva, knj. I, 1912 g.) bilo bi crnoga bora i u izvornom delu Radike oko sela Mavrova. Veliku površinu pokriva crni bor oko reke Treske. Na desnoj njenoj strani na padini Karadžice, na suvom, plitkom i strmom dolomitnom krečnjaku nalazi se on na dužini od oko 30 km. penjući se do 2000 m. i spuštajući se do 500 m. na jugu, a na severu još i niže. Na levoj strani Treske nalazi se oko sela Trebovlja kao čist obrazujući lepu šumu i po obliku i po obrastu, ali to samo u delu šume južno od sela. Međutim severno od sela na južnoj strani Ćula šuma je reda i slabija. Osim ekspo 469 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 16 <-- 16 --> PDF |
zicije razlika je ovde i u podlozi. Na Čulu je krečna podloga, a na Iva novom Vrhu silikatna. Po izjavi šumarskog osoblja od crnog su bora i one šumice u Suhoj Qori kod sela Korita i na Dupen Kamenu. Onaj crni bor na Karadžici je čist i mešan i najvećim delom znatno razređenoga sklopa. Druga vehka oblast crnoga bora je ona u planinskom masivu Nidže- Kožuf, poklapajući se tako sa belim borom. I ovaj se bor nalazi u glav nom u Nidžeu, obrazujući čiste i prostrane sastojine, ali tako isto i me šane sa bukvom, jelom i belim borom. Kao i beli tako i ovaj bor raste ovde na krečnoj podlozi, trahitoidnim stenama, paleozojskim škriljcima (filit), pa i mezozojskim (mikašist, gnajs). Najbolji primerci su u meša vini sa belim borom ispod Topolca. Tu su viđena drveta do 38 m. visine. 1^3^^^HHM|M| Hl^^uH^^^HlHHKuja. ^-,^ *** -^1 SI. 13. Kožuf, više sela Hume, crni bor na krečnom zemljištu (fot. Petrović); 70 cm. debljine, starosti 120 god., lepog oblika i čistog debla (slika 11, 12). Odličnih delova ima i oko Polčiške Rečice. U Nidžeu se penje ovaj bor do 1700 m. na silikatnoj podlozi, a do 1800 m. pa i više na krečnoj (Belo Grotlo) i na severnoj ekspoziciji. Spušta se do 600 m. (Topli Do kod sela Mrežičko) na severnoj i severoistočnoj ekspoziciji i na silikatu. U Kožufu i ograncima ima ovoga bora znatno manje. To su većinom manja ostrva čistoga bora po bukovoj i hrastovoj šumi, kako se to vidi u šumskoj karti. Najniže se tu spušta kod sela Q. Drčevice na severnoj ekspoziciji, do 500 m. i, kako izgleda, na silikatnoj podlozi. Na toj visini i severnoj ekspoziciji nalaze se i pojedinačna mlada drveta između sela Konjskog i Đevđelije na Durti (kota 612) i na Singradu kraj puta, ko]i ide njegovom južnom padinom (slika 13. sa krunom u vidu kišobrana). Treća veća oblast ovoga bora je oko Berova i Carevog Sela sa najprostranijim šumama u Malešu. U ćelom ovom kraju su kristalaste stene (gnajs, mikašist, amfibol, filit, delimično granitoidne). U šumskoj karti 470 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 17 <-- 17 --> PDF |
se tačno vidi, gde sve ima ovoga bora. Najniže se ovde spušta kod Cukar M. sela Istevnika kraj samoga druma Pehčevo—Carevo Selo, na zapadnoj ekspoziciji, do 700 m. Najviše se penje do 1400 m. kao čist i gde nema bukve, a gde ove ima, ide nešto niže. U glavnom je ovde rasprostranjen na hladnim ekspozicijama i po jarugama. Kod varoši Strumice spušta se ovaj bor na 250 m. nad morem, na severnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi, ali je tuj dosta slabog uzrasta i oblika. To je valjda najniže primečeni crni bor do sada (slika 14). Nešto malo više nalaze se borovi kod Radovišta i sela Podareša istočno od Radovišta. Kod Radovišta je staro, debelo drvo, oko 400 m. nad morem SI. 14. Strumica, crni bor na 300 m. nadmorske visine (fot. Petrović — Em); na istočnoj ekspoziciji kao glavnoj, a severnoj kao sporednoj i na silikatnoj podlozi. Kod Podareša je bor mlad i na nešto manjoj visini. Po pričanju meštana bilo ga je do pre nekoliko decenija na Ljubašu kod Kavadara (kota 563). Od njega dobiv(?iie grede nalazile bi se još u krovnoj konstrukciji pojedinih kuća. Bilo bi interesantno ovo proveriti i ispitati. Kao što se vidi, crni bor ne pravi veliko pitanje od podloge. Pinus leucodermis, munika, u selu Sevcu pod Ošljakom i na Prizrenskoj strani kao i na Koritniku bor, a njegove šišarice b 0 č k e, pojavljuje se takođe na više mesta u zapadnom i južnom delu iJužne Srbije. U Sandžaku ga nisam nigde primetio. Našao sam ga tek u Prokletijama, gde obrazuje velik luk oko Peči. Početak toga luka je na Golom Brdu u planini Žaru, jugoistočno od Dečana, na 1300 m. nad morem, možda nešto i više, na grebenu kraj puta, na krečnjaku. Zatim se proteže iznad Jedova, idući za Pločicu, kraj puta na 1800 m. Dalje 471 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 18 <-- 18 --> PDF |
je ima u samoj Rugovskoj Klisuri spram sela Štupelja. Brdo odmah iz nad sela Kućišta t. j . severno od njega nosi na svojoj južnoj strani ovaj bor. Na levoj strani Rugovske Klisure ima ga zatim na Maja Vjelokuti do 1900 m., na krečnjaku i jugozapadnoj ekspoziciji. Po izjavi g. Steve Ivanovića, šefa Šumske uprave u Peći, ovog bora ima i u rečici Sušici na Bjelopačkom Kamenu, zatim na Hasanovom Vrhu i na Maja Rusoliji, svi na krečnjaku do 1900 m., pa na Četi kod Zljeba na 1400—1800 m. Dalje je viđen ispod Belega u dolini, kojom vodi put iz Metohije za Ibar i Tutin. To je dolina Suvog Potoka i to krak istočno od kote 1865 i 2032. To su dve krivuljeve šume, u kojima se na stranama ka dolini nalazi munika pojedinačno. Predeo je potpuno kraškog sastava, kamenit i suv. Nadraorska je visina 1800—1900 m., a ekspozicija istočna i zapadna. Najzad kraj ovoga luka bio bi kod Crvenih Voda, gde je viđena munika na kraškome i krečnome ćuviku tako za 1 km. otprilike od kote 1942, SI. 15. Koritnik, iznad sela Krstača, munika (fot. Petrović Em); na 1800 m. i južnoj ekspoziciji i sa poslednjim primerkomi na Savinoj Vodi kod Berimskoga Kamena iznad sela Cečeva. U okolini Gusinja ima munike na zapadnoj strani Želatina u kamenjarima prema Kutskoj Rečici ispod sela Kuti, ali je to već u staroj Crnoj Gori. Na samome Trojanu zapadno od Gusinja ima nekoliko skupina borova, koji stoje pod sumnjom da su munike. Od ljudi i od šumarskog osoblja nisam mogao to tačno utvrditi. Zemljište je tu krečnjačkokamenito. Po Košaninu munike ima i na Paštriku kod Prizrena. Kod sela Baca u gornjem toku Ibra na mestu Borovaru video sam nekoliko mlađih borova do 10 m. visine, koji stoje pod sumnjom da su munike ili crni borovi. Kako je nadmorska visina tu oko 120O m., a zemljište nema, kako izgleda, krečne podloge i ekspozicija je zapadna, to ima više izgleda za crni bor. 472 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Najviše ovoga bora ima kod Prizrena na Koritniku i Ošljaku. Na Koritniku, koji je krečna planina, obrazuje munika prostrane i čiste sume (slika 15), penjući se do 2000 m. (a i nešto više) i spuštajući se do 1200 m. iznad sela D. Rapče u potoku. Gornja granica, bar na južnoj ekspoziciji, je prirodna i nije od stočara spuštena. U ovoj planini ima drveta do 25 m. visine i do 80 cm. debljine, a starosti do 200 godina. Starost je međutim razna. Nekoliko sam drveta video i na Devetku spram rečice Topila u Nerodimskom srezu na severnoj ekspoziciji i 1100 m. Ovde je silikatna podloga, ali bi to trebalo još tačnije ispitati. Na šumskoj karti može se videti, gde sve ima munike u okolini Ošljaka. Tu se ona penje do 1900 m., a kao šuma spušta se do 1500 m., pojedinačno čak i do 1200 m. kao u Suvoj Rečici. I ovde je munika na krečnjaku u glavnom, jer je kod Cerovačkog Vrha ima i na silikatnoj podlozi. Kao čista ona je na toplim ekspozicijama, dok je na hladnim u mešavini sa jelom, smrčom i bukvom. Najzad po Košaninu ima munike i na Galičici. SI. 16. Planina Nidže, Belo Grotlo, molika (fot. Petrović); SI. 17. Planina Nidže, Belo Grotlo, šuma od molike na krečnjaku (fot. Petrović) ; Kao što se vidi, ovaj je bor krečna biljka, ali izuzetno može doći i na silikatnoj podlozi. Pinus peuce, molika u Prokletijama, mekis ili beli bor u selu Sevcu pod Ošljakom, bo r ili či n (vlaška reč) kod Peristera, e 1 o V b o r u Morihovu (selo Majdan) i b e 1 i b o r kod Gusinja, takođe je jedan čisto naš balkanski bor, koji se još zadržao po najvišim planmskim masivima. Polazeći od juga na sever, on se može naći u Nidžeu ispod Floke, upravo na Belome Grotlu (slika 16, 17) i na Cememiku. I na jednom i na drugom mestu on je u glavnom na hladnim ekspozicijama, ali ga delimično ima i na južnoj ili tačnije jugozapadnoj. Međutim ovde raste i na krečnoj i na silikatnoj podlozi (mikašist, gnajs). Krečna je podloga na Belome Grotlu. Na Čemerniku se penje do 1900 rn. i na severnoj ekspoziciji, a spušta se do 1700 m., pa i nešto niže. Na Belome Grotlu video sam ga na 2100 m., ali je tu već kržljav, jer je pored visine zemljište još i kamenito, plitko i suvo, ekspozicija severna i severozapadna. 473 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Tu se pak spušta pojedinačno i do 1500 m. Na južnoj ekspoziciji spram Čemernika penje se do 1800 m., koliko se i sama šuma penje, obrazujući na krečnjaku gornji deo šume. Po pričanju meštana iz sela Majdana nekoliko drveta nalazilo bi se i u delu Kozjak—Baltova Čuka prema selu Majdanu, ali ih ja nisam mogao pronaći. SI. 18. Perister, molika (fot. Mihajlo Marković); Drugo nalazište molike je "na Pcristeru, na silikatnoj podlozi. To su molikine šume iznad sela Magareva i Capara (slike 18, 19, 20, 21). Najveći je deo čista šuma, a manji deo iznad sela Capara je u mešavini sa bukvom. Ovde se molika penje i do 2100 m. i više, a spušta se do 1300 m. kao šuma kod sela Magareva, a pojedinačno i do 1200 m. Podatak o na.l 474 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 21 <-- 21 --> PDF |
SI. 19. Perister, iznad sela Magareva, molika (tot. Petrović — Em); SI. 20. Perister, iznad sela Magareva, odrastao molikin podmladak, gledan kroz staru šumu od koje vodi poreklo (fot. Petrović — Em); morskoj visini, koji je Košanin dao u članku »Četinari J. Srbije«, nije prema ovome tačan. Prema najnovijim kartama horizontala 900 je za 2 km. ispod sela Masareva, a samo selo je pak na horizontali 1100. Pre 4/y |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ma tome njegov navod, da se molika nalazi više sela Magareva, treba samo složiti sa današnjim kartama, što je napred i učinjeno. Ovdje molika gradi dobre, guste šume, visine preko 20 m., a debljine do 40 cm., pa i više, i starosti preko 100 godina. Treće nalazište je u Šar Planini iznad sela Jažinca na Carevim Livadama. Tu se ona na silikatnoj podlozi spušta do 1300 m. na severnoj ekspoziciji u mešavini sa bukvom, a penje do 1700 m. Po Košaninu (Četi nari na Šar-Planini i Korabu u Glasniku Srpskog Geografskog Društva, knj. I, 1912 god.) ima molike još u Šar-Planini na Lešnici spram sela Bozovca u izvornom delu rečice Pene (Tetovska Bistrica). Na Korabu ima po Košaninu dosta molike, na zapadnoj strani pre ma Crnome Drimu, dakle u delu Koraba, koji je ostao Arbaniji. SI. 21. Perister, iznad sela Magareva, odrastao molikin podmiadak, gledan spolja (fot. Petrović — Em); Četvrto je nalazište prostrano i nalazi se u Prokletijama. Najviše molike ima oko gornjih delova Dečanske i Ločanske Bistrice i Erenika. Tu ima i njenih prostranih, čistih šuma, kao što su one na padinama Marjaša, Ropsa, Kurvale i Darevice, a dolazi i u mešavini sa smrčom. Ona ovde obično obrazuje gornji deo šume, penjući se do 2100 m. pa i više, kao što je to slučaj na severnoj strani Kožnjara kod Balijinih Rupa i na severnoj strani Rudina. Spušta se do 1300 m. Pojedinačno je ima i na Golome Brdu iznad sela Boksa na 1400 m., a možda i nešto niže. Najlepša molikina šuma u ovom kraju i uopšte u Južnoj Srbiji verovatno je ona između Balijinih Rupa i Beška Babajit, sa visinama oko 20 m., debljinama do 100 cm., starosti preko 150 godina, dosta retka (0.6), ali sa dosta podmlatka. Kod Ropsa na desnoj strani rečice na putu, gde ovaj prolazi kroz šumu, idući od Boksa, nalazi se dosta lepa šuma od molike. 476 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 23 <-- 23 --> PDF |
čiji jedan deo od starih drveta ima sabljast oblik, verovatno usled pritiska snega. Inače su ta drveta i dobrog izgleda i dobrog uzrasta. U vrhu Pećske Bistrice u Babinoj Gori nalazi se poneka molika u smrčevoj šumi. Dalje u klisuri Pećske Bistrice i njenim stranama nisam je nigde video. Našao sam je tek gore pod Štedinom, gde se na južnoj ekspoziciji i silikatnoj podlozi penje do 200 m. Zatim je ima i na severnoj strani Hajle u smrčevoj šumi kao i u bukovo-smrčevoj šumi na severnoj strani Begove Planine iznad sela Malog Štupelja, dakle na strani prema zaseoku Laži (u karti pogrešno Bojović) nešto preko 1800 m. nadmorske visine. Po izjđvi g. Steve Ivanoviča, šefa Šumske uprave u Peći, ima molike i na levoj strani rečice Sušice, već u gornjem delu ispod Glođanskih Stanova. Molike ima i na severnoj strani Belega i Pogleda, penjući se pojedinačno do 2000 m., a spuštajući se do 1700 m., gdje joj na pat SI. 22. Prokletije, severno od Istoka, molika sa smrčom, na krečnjaku (fot. Cm); stanu smrča i jela. Na silikatnoj podlozi viđena je još u Mokroj Planini na krajnjem istočnom delu Prokletija oko Savine Vode sve do Berima. Interesantno je da sam moliku video i na krečnjaku na onoj velikoj kraškoj zaravni između Ibra i Metohije. To je na južnoj strani Belega, oko puta koji iz Metohije vodi u Ibar. To su one krivuljeve šumice na stranama kota 2032 i 1865 na kosi, koja ide od Pogleda. U tom krivulju nalazi se pojedinačno molika na 1800´—(1900 m. nad morem, na suvom, kraškom, kamenitom zemljištu. Drugi slučaj je između Novinog Vrha (u karti pogrešno Novi Vrh, kota 1812) i Kraljeve Struge (kota 1747) zapadno od Sinajskog Brda, negde južno od kote 1711, na 1700 m. nad morem (slika 22). Tu je ona kao slabo drvo, gotovo usamljeno. U gornjem delu Lima oko Plava i Gusinja ima molike ispod Bogićevice i pojedinačno u smrčevoj šumi Babino Polje. One dve šumice ispod Starca po saznavanju imale bi da budu molikove i penju se do 47? |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 24 <-- 24 --> PDF |
SI. 23. Šar Planina, Kula (kota 1975), scvcrno od Tetova, gornja granica šume, bukva i krivulj (fot. Petrović — Em); Si. 24. Ošljak kod Prizrena, krivulj (let. PctroviL Em); 1900 m., a spuštaju se nešto ispod 1600 m. U Bogičevici upravo ispod prelaza (Ć. Bakčes kota 2193) i žandarmerijske ispostave na zapadnoj strani i na 2000 m. nadmorske visine nalazi se više starili, ali vrlo lepih molika. Dalje po izjavi šumarskog osoblja bilo bi molike iznad sela Bude 478 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 25 <-- 25 --> PDF |
jovice (između Plava i Gusinja), a ispod kote 1658 u mešavini sa smrčom i jelom. U šumskoj karti se dalje vidi, gde je još šuma na Vizitoru u Prokletijama. Pinus mughus, krivulji na Jakupici, krivi bori đ i nđ e r na Ošljaku imaličeisomišljeu Rožaju, jeste bor koji u Južnoj Srbiji ima svoju južnu granicu rasprostiranja. Tu je granicu već utvrdio Košanin u pomenutome spisu. Ja sam krivulj video na istim mestima, koja je i on označio, ali osim toga još i u Šar Planini. Iznad sela i manastira Leška nalazi se mesto Kula (kota 1975) nazvano verovatno tako po velikome kamenjaru na tome mestu. I tu blizu puta, koji vodi u Tearačku Bistricu preko Preslapa, na severoistočnoj strani Kule nalazi se na gornjoj granici bukve nešto malo krivulja. Nadmorska visina će SI. 25. Liubišnia Planina. Crveno Ždrijelo, smrča i krivulj (fot. Petrović — Em); biti oko 1900 m., a podloga krečnjak, koji tu izbija na jednoj manjoj površini (slika 23). Na severnoj strani Ošljaka na krečnjaku (slika 24) penje se krivulj skoro do 2000 m., a spušta se do 1700 m., pa i 1600 m. Ovde ga ima još i na severnoj strani Pašinih Vrata (Pašalora). Na Jakupici je po Košaninu donja granica na 1700 m., a gornja do samoga vrha Solunske Glave (2540 m.). U Prokletijama je dosta rasprostranjen, stvarajući gornji pojas šume, a obrazujući jedan luk kao i munika sve do Savine Vode kod Berima u Mokroj Planini, gde je na 1700 m. i na silikatnoj podlozi. Taj luk polazi od Streočke Planine iznad Peći i Marjaša (Rudin do 2400 m.) kod Bogićevice. U karti šuma je označeno, gde se on sve nalazi. To su u glavnom zemljišta sa krečnom podlogom, često jako kamenita i kraškoga tipa. 479 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Međutim krivulja ima i na drugim podlogama, kao kod Štedina, upravo na njegovoj južnoj i istočnoj strani. Na južnoj strani Pogleda spram retke gore spušta se krivulj na kraškom zemljištu i do 1600 m. Pojedinačno ima ga idući od Novinog Vrha iznad Istoka ka Jerebinju preko one kraške zaravni. Najzad krivulja ima još u Bjelasici iznad Berana, na Strmenici iznad sela Kuri Kuće, gde se spušta do 1700 m. i na Ljubišnji zapadno od Plevalje (slika 25). Pinus halepensis sam video kao jedno drvo u dvorištu nekadanjega hotela »Belle vue« u Devdeliji, vestački unet, do 8 m. visine. Cupressus sempervirens, čempres video sam u Devdeliji u nekoliko primeraka kržljavog izgleda i kod manastira Sv. Nauma na Ohridskome Jezeru. Juniperus oxycedrus, crvena smreka, ali je narod zove smreka, a kod Carevog Sela ženska smreka, ima u i´Južno] Srbiji veliku rasprostranjenost, ali ne opštu. Ona je u glavnom ograničena na one delove, gde se još oseča uticaj sredozemne, dakle blaže klime. Prema tome njena bi granica na severu bila otprilike onde gde se oseća još uticaj ove klime. Možda će je biti i negde dalje na severu. ali to je onda u zaklonjenim mestima. Može da se penje i do 1100 m., kao što je slučaj kod sela Ljubojne ispod Peristera, a kraj Prespanskog Jezera, pa čak i do 1400 m. u Jakupici kod sela Patiške Reke. Ona obično raste na toplijim, suvljim, slabijim mestima u mešavini sa drugim žbunjem, ali i čista. Na ovoj smreki sam našao parazita Arceuthobium oxycedri i to zapadno; od Devđelije idući ka selu Konjskom na južnoj strani mesta Singrada, kraj puta, a zatim u reci Treski između sela Zdunja i Trebovlja, gde je nazivaju i m e 1 i k o m. Juniperus communis, smreka, oko Berova s m r i k a, kod Carevog Sela mušk a smreka , ima u Južnoj Srbiji opštu rasprostranjenost. U glavnom izbegava krajeve gde postoji uticaj sredozemne klime, bar izbegava niže delove i povlači se u visine gde taj uticaj prestaje. Više se nalazi na silikatnim podlogama, a penje se dosta visoko. Međutim najniže je viđena južno od Skoplja iznad sela Studeničana i Zelenikova na 360 m. nad morem, na jezerskim sedimentima (glinci, peščari neogena) u predelu dakle gde se već osejia mediteranska klima. Dalje idući uz Jakupicu viđena je na 1600 m. U Šari će ići i nešto više, a u Dešatu i do 2000 m. Viđena je na svima podlogama. Juniperus sabina, somina, smrdelika u Galičniku i Tresonču i m e k a d u 1 j i n a u selu Brodecu, je vrsta smreke, koju sam retko video. Tako je viđena sasvim u južnom delu Šare severno od sela Brodeca na levoj strani Hadžine Rečice, na 1900 m., na severnoj ekspoziciji; zatim iznad razvalina sela Reći na jugozapadnoj ekspoziciji i 1600 m., pa u reci Radici kod žandarmerijske stanice Trnice na južnoj ekspoziciji: najzad iznad sela Tresonča, a ispod Škrke, na krečnjaku, jugozapadnoj ekspoziciji i 1600 m. nad morem. Juniperus nana, planinska smreka, divlja kleka u istočnom delu Šare, je biljka visoke planine, suvatskoga pojasa. Nju sam video na svima visokim planinama gde ima suvata. Spušta se mestimično do 1500 m. (Jakupica ispod Salakova). Mestimično je jako rasprostranjena obrazujući čitave i neprekidne površine, zbog čega mnogo 480 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 27 <-- 27 --> PDF |
šteti stočarstvu (Hadži Barica, Alčak u Kožufu). Međutim u Osogovskoj Planini nisam primetio ovu smreku, i ako sam izlazio do najvećih visina. Juniperus excelsa i foetidissima su malo rasorostranjene u Južnoj Srbiji. Prva je poznata pod imenom »t i s a« oko Vardara i Treske, pa na Prespanskome Jezeru pod »g o r k 1 j i v a (diva) f o j a.« Si. 26. Crna Reka, blizu utoka Galičke Rečice, Kavadarski srcz, stenjačka šuma od Juniperus (fot. Petrović); Drugu nazivaju kod Prespanskog Jezera dobrom (pitomom) f 0 j 0 m. Vrste J. e x c e 1 s a ima najviše duž Vardara, gde mestimično obrazuje manje čiste šume, naročito u Demir Kapiji. Od Vardara prodire ona u Crnu Peku sve do iznad utoke Gališke Rečice zalazeći takođe i u Blašnicu sve do sela Gradišta i uz Rajačku Rečicu. Ispod sela Gališta ka utoku Blašnice pojavljuje se u obliku grma (slika 26). Od Vardara SI. 27. Slan Dol, selo Hadži Jusiflj kraj Bregalnice, gorkljiva foja (Juniperus oxcelsa) (fot. Em); prodire ona još u dolinu Treske, dakle u Poreč, gde bi po Košaninu (Četinari J. Srbije) imala, na levoj strani, da bude zastupljena i J. f o e t id i s s i m a. Po Košaninu ove druge ima i kod utoka Pčinje na levoj strani Vardara. To su verovatno ona drveta na stenovitom grebenu Prnaru južno od sela Kožlja. Te su stene, kako izgleda, serpentinske. Ovih smreka ima dalje, koliko sam video, uz Pčinju do iznad manastira 481 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 28 <-- 28 --> PDF |
SI. 28. Gramada, kod sela Grupčina, kraj druma Skoplje-Tctovo, gorkl.jiva foja (fot. Petrović — Em); SI. 29. Prespansko Jezero, ostrvo V. Petar, pitoma foja (Jiiniperus foctidissima) (fot. Petrović — Em); Sv. Bogorodice i Sv. Jovana, zatim ih ima na levoj strani Vardara Itod sela Nivičana, gdc ili nazivaju jelom . Podloga je zemljišta serpentin (jmodrika) i krečnjak (beli kamen). Na´ levoj strani Vardara viđeno je još jedno drvo J. e x c e 1 s a upravo iznad (istočno) sela Hadži Jusufli 483 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 29 <-- 29 --> PDF |
na levoj obali Bregalnice, na peščaru (slika 27). Na levoj strani Treske viđena je J. e x c e 1 s a ispod sela Sedlareva na južnoj ekspoziciji, krečnjaku, oko 800 m. nad morem i kod žandarmerijske stanice Zdunje. J. excelsa je zatim viđena na desnoj strani druma Skoplje-Tetovo na južnoj strani Gramade, a više sela Grupčina, na suvom i kamenitom zemljištu krečne podloge, južne ekspozicije i do 1100 m. nad morem (slika 28). I jednu i drugu kao lepa drveta, obrazujući čak i čiste šumice, video sam kraj Prespanskog Jezera naročito iznad Sirce Hana, između sela Stenja i Konjskog i na ostrvu Velikom Petru (slika 29, 30). Podloga je krečna, bar najvećim delom. Po Košaninu i jedne i druge smreke ima još na zapadnim padinama Galičice kraj istočne obale Ohridskoga Jezera. SI. 30. Prespansko Jezero, iznad sela Konjskog, gorkljiva foja (Juiiiperus excclsa) (fot. Petrović — Em); J. excelsa je vezana za blažu klimu, zato su joj i nalazišta onde gde se još oseća uticaj sredozemne klime, penjući se do 1100 m. na južnim stranama toplih podloga. J. foetidissima je otpornija, jer zalazi više u planinu, penjući se i do 1500 m., istina na toplim ekspozicijama i podlogama. I jedna i druga ima prema ovome u Južnoj Srbiji svoju severnu granicu rasprostiranja. Taxus baccata, tisa, kod Demir-Kapije 1 i n a, kod sela Rostuše poleđuška tisa, je dosta retko drvo. Video sam je na četiri mesta. Najviše je ima u klisuri Demir-Kapiji oko sela Klisure. Više ovoga sela kod mesta Studene Vode na ogromnim krečnjačkim stenama i na nadmorskoj visini oko 700 m. nalaze se 32 drveta (tačnije videti u D. Petrović-Šume i šumska privreda u Makedoniji, 1926 g., str. 38), a južno 483 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 30 <-- 30 --> PDF |
od sela za jedan čas hoda na mestu Preodu na putu (stazi) za Kofil na 300 m. nad morem ima tri drveta. Na ovome poslednjem mestu jedno je drvo debelo 58 cm., a visoko 6 m. (slika 31). Ova tisa raste na kamenitom, plitkom i strmom zemljištu. Može se zaključiti, da je ovde bilo SI. 31. DcTir Kapija, iiiesto Preod, atar sela Klisure, tisa (Taxus baccafa) (fot. Petrovič); SI. 32. Šar Planina, suvat Lcšnica, Donjopološki srez, tisa (fot. Rugole — Šinkovec). nekada više tise. Ali ne samo tu, nego i u okolini. Tako sam našao jedan tisov panj bliže grčkoj granici iznad sela Sermenina na mestu Carkuru. Ta tisa je bila jakih dimenzija i verovatno je posečena u 1921 god. Drugo nalazište je u planinskome masivu Nidžeu u izvornome delu Bele Vode između Stavrinog Visa i Belog Grotla. Tu se mogu videti 484 |
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 31 <-- 31 --> PDF |
primerci manjega uzrasta, 2—3 m., u mešavini sa borovima, bukvom i raznim šibljem, na l^rečnoj podlozi, plitkom zemljištu i oko 1500 m. nad morem. Treće nalazište je na padini Dešata kod arbanske granice u potoku Vrtoku više sela Rostuše, a ispod V. Krčina, na nadmorskoj visini 1300— 1500 m., severnoj ekspoziciji, krečnoj podlozi, u gustoj staroj bukovoj šumi. Četvrto nalazište je na Ošljaku iznad sela Sevca kod Prizrena. Po Košaninu tise ima još u Belasici kod Strumice, na Oaličici kod Ohridskog Jezera i na Prdkletijama kod Gusinja. Komisija za proučavanje suvata u 1928 god. našla ju je i u Šari na suvatu Lešnici u Oornjopološkome srezu (slika 32). Po pričanju meštana ima tise još i u gornjem toku Ibra negde kod sela Besnika. Kako se vidi, tisa raste na svima podlogama, ali izgleda da najradije ide na krečnjak. Osim toga visinski joj je pojas jako širok, iz čega izlazi, da je i u pogledu klime dosta otporna i nezavisna. No svuda, gde sam je video, raste u jakoj zaseni, dakle to je jedno od najjačih drveta zasene. Resume. L´auteur expose les resultats de ses observations concernant I´habitat, en Serbie du Sud, des arbres forestiers. II commence dans cet article par les coniferes, a savoir: 1. Fepicea, 2. le saipin, 3. abies cephalonica (a. Apollinis), 4. le pin sylvestre, 5. le pin noir, 6. pinus leucodermis, 7. p. peuce, 8. p. mughus, 9. p. halepensis, 10. cupressus sempervirens, 11. juniperus oxycedris, 12. j . communis, 13. i. sabina, 14. j . nana, 15. j . excelsa, 16. i. foetidissima, 17. taxus baccata. Les essences feuillies seront traitees dans un autre article. Ing. PROKOPLJEVIĆ NENAD (VRBOVSKO): ISKORIŠĆAVANJE ŠUMA ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE RAVNA GORA U SOPSTVENOJ REŽIJI (EKPLOITATION, EN REGIE, DES FORETS DE LA COMMUNE DE RAVNA GORA) I. Uvod. Iskorišćavanje šuma zem. zajednice Ravna Gora u sopstvenoj režiji pretstavlja nesumnjivo redak i jedinstven slučaj u šumarskoj praksi. Prvi put se javlja jedna ustanova (korporacija), koja stoji pod naročitim nadzorom državne vlasti, da pristupa ovom načinu iskorišćavanja svojih šuma, koji je, inače, poznat delomično kod državne šumske upravenekih privatnih šumoposednika. 485 |