DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Godine 1913. ukupna površina iznosila je 830.000 ha 1914. 830.000 ha 1915. 624.000 ha 1916. 736.000 ha 1917. 730.000 ha 1918. 450.000 ha 1919. 410.000 ha 1920. 533.000 ha 1921. 626.000 ha 1922. 540.000 ha Svima nam je poznato, da se površina zemljišta pod šumom od početka rata pa do konca 1922. godine znatno smanjila i stalno se smanjuje, dok prednji podaci pokazuju, da se površina poljoprivrednog zemljišta nije povećala. Donekle se to opravdava time, što se veliki dio krčenja šuma obavlja na apsolutnom šumskom tlu i što je iskorištavanje tla u svrhe poljoprivrede moguće samo dok traje plodnost sloja humusa, nakon čega je poljoprivredna kultura nemoguća, a drugo i najvažnije je to, što se od početka rata nije vodila sistematska evidencija promjena, tako da se stanje u operatu zemljišnog katastra ne slaže sa stanjem na terenu. Jedna stvarna evidencija sada je specijalno onemogućena, pošto redakcija člana 6. Zakona o šumama to sprečava, jer se analogno ovom propisu ne mogu vršiti nova topografisanja čestica po katastarskim vlastima. Katastarske vlasti u vezi 51. 6. Š. Z. moraju smatrati pod šumom i ne smiju topografisati ni onu česticu, na kojoj se nalazi po ha 10 stabala, sve i pored toga što pod tim stablima uspijevaju žitarice, jer je to za njih još šuma, premda je u stvari na toj čestici izmijenjena kultura. Prema tome evidencija ne može biti stvarna odnosno katastar nije ogledalo stanja u prirodi. Mi imamo odličan primjer u bivšoj austrijskoj upravi. Ona, najveći neprijatelj prosperiteta našeg naroda bila je odličan prijatelj naših šuma. Jamačno ne za to da ih jednog dana preda slobodnoj Jugoslaviji nego za to što je bila dosljedna svojim zakonima. Pojedinac živi decenijama, dok država treba da živi vjekovima. Pojedinac se kreće u granicama Svojih interesa pretpostavljajući ih svakome, dok država — daleko gledajući — ima da zastupa opšte interese, ne dopuštajući da nadjačaju lični. Iza rata se često moglo čuti, da se Jugoslavija može mirne duše ubrojiti ,u red država (naravno proporcionalno), koje se mogu smatrati po svom bogatstvu prve. Rudna blaga, žitorodne ravnice i ogromne površine prašuma da pretstavljaju neiscrpno nacionalno bogatstvo. Danas, nakon 15 -godina vlastitog života, pojedinci daju prigovor toj tvrdnji, jer su uočili opasnost, da jednog skorog dana Jugoslavija neće biti u stanju odgovoriti obavezama jedne zemlje, u kojoj su nađena tako rijetka bogatstva. I prvi i drugi imaju pravo, ali ondje, odakle se više uzima nego što se daje, izvjesno je konačno iscrpljenje, jer specijalno šumu može iskorištavati svako u koje bilo vrijeme, a podizati je može samo stručnjak i to u određeno doba. Pravilnikom o unutrašnjoj kolonizaciji za Bosnu smatralo se da će se zadovoljiti potreba zemljoradnika snabdjevši ga zemljom sposobnom za poljoprivredu i da će na taj način nestati razloga daljoj devastaciji šuma. Smatrano je da će stručnjaci izlučiti ono što nije od interesa za šumsku privredu i dati zemljoradniku te da ovaj kasnije neće prisvajati 556 |