DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 28 <-- 28 --> PDF |
nutarnji moralni zakoni, pa su prema tome potrebni što stroži vanjski, a u koliko su u primjeni stroži, u toliko su i poštovaniji. Malen je broj onih, koji će u momentu iskušenja prenebreći svoje interese isključivo po dužnosti, a kad bi jedno društvo bilo skup takvih pojedinaca, onda upotreba pisanih zakona ne bi bila potrebna. IV. Podjela državnog zemljišta prema Pravilniku o unutrašnjoj kolonizaciji služila je isključivo privođenju zemljišta boljoj kulturi — agrikulturi. Znači da se svaka podijeljena čestica ima prekopati ili prirediti za sjenokošu, dok se katkad u praksi pokazivalo, da se na pojedinim kolonizacionirn objektima otvaraju odlični kamenolomi. Stručnjaci, koji su prema čl. 5. Pravilnika o unutrašnjoj kolonizaciji sačinjavali komisiju, često puta nisu mogli ništa uraditi suprotno mnijenju predsjednika komisije, koji je rijetko mogao uočiti gospodarske momente, radi kojih se jedna čestica ne bi mogla podijeliti. Komisije su često radile bez ikakovih predradnja, bez izrađenog kolonizacionog elaborata, bez priređenog plana i organizacije, a veoma često i promašile glavni cilj, jer se podjela nije izvodila prema efektivnim potrebama i snazi interesenata, već prema partijskim momentima ili ličnim interesima komisije ili interesenata. Svaki politički srez bio je polje rada jedne komisije, a isključivih objekata za kolonizaciju nije bilo, već je glavna osovina bila šuma, koja se već nalazila na tlu, koje po svojim svojstvima i ekspoziciji nije ni iz bliza bilo sposobno za poljoprivredne svrhe, te bi se danas posve opravdano mogli primiti predloži, da se na bezbroj mjesta ogoljele površine pošume. Kom se radilo o zemlji, taj je nju sam sebi podijelio, ne čekajući na Pravilnik o unutrašnjoj kolonizaciji, dok oni koji su trebali samo šumu, ostaviše zemlju da se prirodno pošumi ili su je drugi zaposjeli. Imamo u Bosni ´veoma čestih slučajeva, gdje pojedini zemljoradnici drže u posjedu po nekoliko kolonizacionih objekata i zakupnih ugovora, premda nijedan ne glasi na posjednika. U čitavom ovom postupku zapaža se, da je polazna tačka bila pogrešna, jer se nastavilo sa jednim starim sistemom rada, izrađenim za nekadanje prilike, i pored toga što se sada nalazimo u novim prilikama. Sve što je bilo u nizinama, ispod 250 m. nadmorske visine, sve je iskrčeno, jer su to bila mahom relativna šumska tla. Prelazom k većoj visini ušlo se najprije u domene hrastovih šuma, koje leže na tlu slabom za poljoprivredu po svojim svojstvima i nepovoljnoj ekspoziciji, dok je podjelom četinjastih šuma napravljena na mjestima prava pustoš. Svjesno je napravljena dvostruka šteta. Privatnom su inicijativom kod nas šume veoma slabo uzgajane. Taj kapital za seljaka nije bio od interesa. Drvarcnje i pravo ispaše i si. išlo je i ide i danas na teret državnih šuma, koje se svakog dana sve više opterećuju, dok u pojedinim krajevima potrebe pravoužitnika daleko prelaze godišnje etate državnih šuma, na koje su upućeni ili ih uopšte nema. Seljak je tek sad, ali u isto vrijeme i prilično kasno, uvidio da mu prijeti opasnost stalnim povećavanjem odstojanja od kuće do šume, a nije mu blagovremeno inaugurisana važnost proizvodnje šuma vlastitom inicijativom. Pravilnik o unutrašnjoj kolonizaciji, i bez obzira na to što je kasno prispio, da je samo u jednoj svojoj klauzuli napomenuo, da se seljaku odnosno zemljoradniku mogu podjeljivati periferni dijelovi šuma, šikare 558 |