DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 29 <-- 29 --> PDF |
i izolirane čestice u svrhu podizanja šuma, danas bi šumska privreda u Bosni za jedan veliki procenat bila naprednija s razloga: 1) što bi se na taj način spriječilo vandalističko satiranje šuma, jer seljak vrlo rado čuva ovaj kapital, koji će njemu lično donositi korist, i ne bi se pokazao indiferentnim prema svom imetku, kao što se pokazao prema državnom; 2) što bi se u kratkom vremenu bar približno rasteretile državne šume servitutnih prava, jer je seljak i dalje upućen da svoje potrebe podmiruje iz državne šume, dok bi se u prvom slučaju morao pokazati boljim ekonomom; 3) što bi šuma ostala ondje, gdje joj je priroda uslovila opstanak; 4) što se ne bi stvorile velike puste površine, katkad i u blizini samih gradova, čije je pošumljavanje potrebno koliko iz šumsko-gospodarskih toliko i iz klimatskih, higijenskih i estetskih razloga. Na pojedinim mjestima prijeti opasnost i od deterioriranja tla, koje je uklanjanjem šumske vegetacije izgubilo konzistenciju. Posljednje i najžalosnije je to, što je agrarni interesent po propisima Pravilnika morao ukloniti šumu sa podijeljenih objekata, a svoje pravo služnosti zadržao je i prenio na ostatak šuma, jer mu je to zagarantovano propisima, koji su u vezi s tim. Pored Pravilnika zadržan je u praksi jedan formulai´ molbe za erarno zemljište, prema kojoj je trebalo konzultovati više od deset raznih nadleštava sa čitave teritorije Bosne, pa tek da se nakon pristanka sviju može1 molba uzeti u postupak, da bi se donijela konačna odluka. Ako se uzme u obzir da su molbe predavane vlastima i rješavane individualno i da pored ovakove šetnje od nadleštva do nadleštva nije nikakvo čudo, što se i danas nalazi nekoliko desetina hiljada molbi za erarno zemljište neriješenih, pojmljivo je da se neće moći skoro ni riješiti. Jedna tako duga procedura morala je nastati radi toga, što se nije prethodno riješilo, šta će sve biti predmet kolonizacije odnosno podjele i tko sve ispunjava uslove, da mu se može podijeliti parče državnog zemljišta. Pored ovakovog nezgodnog postupka zadržan je jedan stari formular zakupnog ugovora, koji je važio prije 30 godina, a koji je u svom članu 1. i 6. kategorički nalagao, da se zemljište mora krčiti. Odstupanje od ovog propisa značilo je gubitak zakupljenog zemljišta. Zakupni rok trajao je 10 godina, a poslije se predviđala mogućnost da se zakupcu može zemljište prevesti u vlasništvo, u koliko se zakupac nije ogriješio o propise člana 1. i 6. ugovora. Koliki je ovo paradoks, vidjet ćemo odmah. Član 6. ugovora glasi: Ne bi li zakupnik uslove ugovora ispunio ili ako bi iste prekoračio, to ima erar Kraljevine Jugoslavije pravo ugovor u svako doba razriješiti. Napose moći će se ugovor u slijedećim slučajevima razriješiti: a) ako zakupnik ostane dužan dva obroka zakupnine; b) ako obrađivanje zakupljenih zemljišta posve ili djelomice napusti ili očito zanemari; v) ako zakupljena zemljišta posve ili djelomice bez privole Kralj. Banske Uprave (Zemaljske Vlade ili Agrarne Direkcije, jer je svaka za se u svoje vrijeme štampavala ugovore) drugome u zakup dade; g) ako zakupljena zemljišta posve ili djelomice bez privole navedenih (u tačci v) u druge nego u gospodarske ciljeve upotrijebi; d) ako se u drugo mjesto tu- ili inozemstva posve preseli i t. d. U glavnom ugovor se može jednostavnim otkazom političke vlasti raskinuti. Pravilnik o unutrašnjoj kolonizaciji predviđao je i podjelu zemljišta dobrovoljcima, borcima i neborcima, naravno pod uslovima koje Pravilnik predviđa, a nije uzimao u obzir ni stanje ni stalež dobrovoljca, dok je od svakog interesenta zahtijevao da zemljište privede poljoprivrednoj 559 |