DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 17 <-- 17 --> PDF |
VOJTJEH LINDTNER (BEOGRAD): PODZEMNE GLJIVE U SRBIJI (CHAMPIGNONS SUBTERRANÉS EN SERBIE) U ovom je reč o podzemnim gljivama, koje je g. J. M. J e k i ć u Šumarskom listu 1933. na strani 477—480 već spomenuo, po spoljašnosti samo rasporedio i predao meni na određivanje. Sa tim materijalom nisam bio zadovoljan. Bilo je jedva 5 bolje očuvanih i u suvom stanju ne iznad 1 cm velikih, okrugljastih, još nesazrelih primeraka. Tek pod mikroskopom pokazalo se, da su ovi komadi dve vrste gljiva, ma da po spoljašnosti nije bilo oštre razlike. Kad mi je g. Jekić ispunio želju i u novembru iste godine ljubazno doneo više u formalinu očuvanog i dobro razvijenog materijala, mogao sam biti u zaključcima sigurniji, nego što sam bio sa prvim donetim mi materijalom. Ovde je bila boja spora još bleda. ali po obliku i skulpturi već naznačena, tako da sam mogao od docnije donetog mi materijala izabrati primerke, koji odgovaraju već zrelom stadiumu. Preostala su mi još tri komada jedne treće i dva kom., koji pripadaju četvrtoj vrsti podzemnih gljiva, što se moglo jasno videti po sasma drugom obliku i boji spora. Odredio sam gljive po knjizi, koja mi je stojala na raspoloženju u biblioteci botaničke bašte Univerziteta u Beogradu, ali pošto to nije monografija (dakle iscrpno delo samo o podzemnim gljivama) i na spomenutom zavodu nema nikakvog materijala, da bih s njim mogao naše gljive uporediti, niti sam ih imao u svom ličnom herbaru, poslao sam probe u reviziju prof. li. L o h w a g-u u Beč. Njegovi rezultati i moji slažu se, pošto su ove četiri vrste obične od inače retkih podzemnih gljiva. Sretnim slučajem pale su mi u juke i trife, koje je našao dr. St. J a k š i ć i na osnovu čega je napisao Ž. J u r i š i ć članak o njima u časopisu »Delo«. Na bot. zavodu Univerziteta ima konserviranih trifa. Na jednoj boci stoji već ožutela etiketa, koja svedoči, da je to Jakšić-Jurišićev materijal iz god. 1897." Na žalost služi praktikumu, pa zato nema više nijednog celog komada. Preostali su samo parčići, dakle materijal, koga nije više moguće sa sigurnošću odrediti. Svi preseci su otvorene žućkaste boje, nekoji čak bez svetlih žilica (venae externae), ali dokaza nema, kakva je konačna boja u preseku i kako se žilice razgranjuju, osobine na koje — i pored skulpture spora — treba obratiti pažnju. Dok mi evi ovi znaci ne budu poznati, ne mogu da dam mišljenje. Napomenuo bih samo, da treba, za sad barem, ispraviti sve beleške, koje se odnose na ime trifa u Srbiji. Jurišić je naime zabeležio ime Tuber melanosporum Vitt., ali ovo je varijetet T. brumale. običan i čuven u francuskom Perigordu, sa rasprostranjenjem u zapadnoj Evropi. * Jurišićeva publikacija u »Delu« nosi datum 16, I. 1897, dok stoji na etiketi 20. 11. 1897 g. Moguće je sad, da taj poslednji datum ne odgovara danu, u kome su bile trife nađene, već da je to datum, kad je bio taj loši materijal metiiut u alkohol ili stvarno u februaru sakupljan, ali prema napisu Tuber melanosporum Vitt. identičan sa prvim materijalom iz godine 1896. 15 |