DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 17     <-- 17 -->        PDF

VOJTJEH LINDTNER (BEOGRAD):


PODZEMNE GLJIVE U SRBIJI


(CHAMPIGNONS SUBTERRANÉS EN SERBIE)


U ovom je reč o podzemnim gljivama, koje je g. J. M. J e k i ć u
Šumarskom listu 1933. na strani 477—480 već spomenuo, po spoljašnosti
samo rasporedio i predao meni na određivanje. Sa tim materijalom nisam
bio zadovoljan. Bilo je jedva 5 bolje očuvanih i u suvom stanju ne iznad
1 cm velikih, okrugljastih, još nesazrelih primeraka. Tek pod mikroskopom
pokazalo se, da su ovi komadi dve vrste gljiva, ma da po spoljašnosti
nije bilo oštre razlike. Kad mi je g. Jekić ispunio želju i u novembru
iste godine ljubazno doneo više u formalinu očuvanog i dobro razvijenog
materijala, mogao sam biti u zaključcima sigurniji, nego što sam bio sa
prvim donetim mi materijalom. Ovde je bila boja spora još bleda. ali po
obliku i skulpturi već naznačena, tako da sam mogao od docnije donetog
mi materijala izabrati primerke, koji odgovaraju već zrelom stadiumu.
Preostala su mi još tri komada jedne treće i dva kom., koji pripadaju
četvrtoj vrsti podzemnih gljiva, što se moglo jasno videti po sasma drugom
obliku i boji spora. Odredio sam gljive po knjizi, koja mi je stojala
na raspoloženju u biblioteci botaničke bašte Univerziteta u Beogradu,
ali pošto to nije monografija (dakle iscrpno delo samo o podzemnim
gljivama) i na spomenutom zavodu nema nikakvog materijala, da bih
s njim mogao naše gljive uporediti, niti sam ih imao u svom ličnom herbaru,
poslao sam probe u reviziju prof. li. L o h w a g-u u Beč. Njegovi
rezultati i moji slažu se, pošto su ove četiri vrste obične od inače
retkih podzemnih gljiva.


Sretnim slučajem pale su mi u juke i trife, koje je našao dr. St.
J a k š i ć i na osnovu čega je napisao Ž. J u r i š i ć članak o njima u časopisu
»Delo«. Na bot. zavodu Univerziteta ima konserviranih trifa. Na
jednoj boci stoji već ožutela etiketa, koja svedoči, da je to Jakšić-Jurišićev
materijal iz god. 1897." Na žalost služi praktikumu, pa zato nema
više nijednog celog komada. Preostali su samo parčići, dakle materijal,
koga nije više moguće sa sigurnošću odrediti. Svi preseci su otvorene
žućkaste boje, nekoji čak bez svetlih žilica (venae externae), ali dokaza
nema, kakva je konačna boja u preseku i kako se žilice razgranjuju, osobine
na koje — i pored skulpture spora — treba obratiti pažnju. Dok mi
evi ovi znaci ne budu poznati, ne mogu da dam mišljenje. Napomenuo
bih samo, da treba, za sad barem, ispraviti sve beleške, koje se odnose
na ime trifa u Srbiji. Jurišić je naime zabeležio ime Tuber melanosporum
Vitt., ali ovo je varijetet T. brumale. običan i čuven u francuskom
Perigordu, sa rasprostranjenjem u zapadnoj Evropi.


* Jurišićeva publikacija u »Delu« nosi datum 16, I. 1897, dok stoji na etiketi
20. 11. 1897 g. Moguće je sad, da taj poslednji datum ne odgovara danu, u kome su
bile trife nađene, već da je to datum, kad je bio taj loši materijal metiiut u alkohol
ili stvarno u februaru sakupljan, ali prema napisu Tuber melanosporum Vitt. identičan
sa prvim materijalom iz godine 1896.
15




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Od podzemnih gljiva bio je dosad iz Srbije poznat samo rod Tuber.
Ono dakle, što je g. Jekić našao u bukovoj šumi Planine Jastrebac, u
visini cea 800 m, u augustu 1933. g., novo je. Tako bi bile iz Srbije poznate
sledeće podzemne gljive:


81. I. Tuber melanosporum Vitt. Snimak SI. 2. Tuber, sp. (?). Jakšić-Jurišićev makupljenog
materijala iz zbirke bot. zavoda terijal iz zbirke bot. zavoda u Beogradu.
u
Beogradu. Boja grafita. Prir. vel. Boja svetlo-okrasta. Prir. vel.
2-5 X 2 cm. 1-2 X M cm.


m...:


; :
SI. 3. Melanogaster variegatus (Vitt.) Tul. SI. 4. Leucogaster Floccosus Hesse. Iz
Iz moje zbirke br. 493. Boja zatvoreno-zbirke br. 492. Boja umazano bela. Prir.
crna. Prir. vel. 2´5 X t´8 cm. vel. 2-4 X 1´9 cm.


I. Ascomycetes: 1) Elaphomyces cervinus (L. ex S. F, Gray) Schlechtendal,
3 komada.
2) Tuber, sp. (si. 1 i 2).


II. Basidiomycetes: 3) Melanogaster variegatus (Vitt.) Tul., 3 kom. (si. 3).
4) Leucogaster floccosus Hesse, 2 komada (si. 4).
5) Octaviania asterosperma Vitt. Više komada (si. 5).
Podzemne gljive ili Hypogée su heterotrofne biljke, t. j . bez aktivnih
zelenih zrnaca (hlorofila, kome je potrebno sunce) u ćelijama, sa
podzemnim, slabo vidljivim stablom (vegetativnim organom — sekundarnim
micelijem), na kome izrastu plodovi trajno okruglasto-gomolja


16




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Stog oblika, koji isto tako ostanu u zemlji. Površina plodova je glatka
ili hrapava, pa onda fino cizelirana; gusto je ili rede bodljikava, katkad
nepravilno obavijena micelijem kao kakvom mrežom (na pr. Melanogaster,
Elaphomvces). U starosti se ovakvi znaci uvek gube, iščezavaju,
ali je zato unutrašnjost ovih gljiva za određivanje i upoznavanje merodavna.
Presek sa nožem pokazuje nam unutrašnjost ispunjenu mehurićima
(do 3 mm, na pr. Leucogaster) kao kod hleba ili su zidovi ovih
mehurica razvučeni u hodnike i labirinte. Mehurići su zapravo zatvorena
gnjezda, koja, više njih, obuhvata peridija, te su jedan od drugoga odvojeni
pregradama. Svako je gnjezdo prema sredini ispunjeno fertilnim
hifama (vlaknama, kojih svršetci daju spore), ali posle fruktifikacije ili
ostanu hife i pod mikroskopom još vidljive (na pr. Melanogaster) ili pak
se resorbuju t. j . izgube oblik pretopivši se u galertu (na pr. Leucogaster).
Kod drugih opet, gde su labirinti ispunjeni galertom, primetne su


Bi. 5. Octaviania asteroaperma Vitt. Iz moje zbirke br. 4Ü1. Hoja mesa crvenkasta
sa belim granama. Prir. vel. 4 1 X 3´5 cm.


u skoro homogenoj osnovi svetle grane, koje potiču od baze gljive, te
svršavaju malo pre ili dostižu unutrašnju stranu peridije* ili su grane
sitnije, mnogobrojne i kao u vidu koma ili žilica razbacane. Kod trifa
(Tuber, si. 1) je oblik, zbivenost i boja ovih žilica najraznovrstnija, ali
´labirinta u smislu Basidiomyceta tu kod Ascomyceta nemamo. Dalje
može unutrašnjost da je natrpana više praškom ( = sporama, na pr. Elaphomvces)
kao kod puhara, nego sitnijim vlaknastim sterilnim delovima.
Ovi sterilni svetli delovi ili zgužvani prazni prostori (labirinti) prouzrokuju
na preseku ono tipično mramorisanje. Obavijeni su slojem (himenijem),
koji nosi bazidije ili askuse. Podzemnih gljiva sa askusima, u koje
spadaju prave trife, nema baš toliko rodova i vrsta kao onih sa bazidijama.
Ovi rodovi u sistematskom pogledu nisu još jasno i definitivno
ograničeni među sobom, a to dolazi od toga, što se podzemne gljive samo
´slučajno nađu i zato naučnjacima sasma mladi stadiji još nisu bili pri
ruci. U zemlji se ovim gljivama peridija strulenjem raspada. Spore se
pak raznose, ako elementarnim razrivanjem zemljišta (kiša, vetar) dođe


* Peridija je spoljašnji sloj (kora) više manje srastao sa unutrašnjošću. U roda
Gautiera nema toga sloja, pa su zato labirinti kao otvori na samoj površini vidni.
17




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 20     <-- 20 -->        PDF

plod na površinu zemlje, gde se posle sušenja još raspuca, te se na ovaj
način oslobode spore.


Traženje podzemnih gljiva olakšano je pomoću svinja, koje se gone
u šumu na ispašu, jer ih one po mirisu njuškom iskopaju, te ih vrlo rado
jedu. Čobani samo treba da pripaze na svinje na mestima, gde one sa
žurbom riju po zemlji, te da im otmu ono, što izruju, kako bi se proverilo,
šta traže. U mnogim slučajevima biće to gliste ili larve insekata.
Pod lisnatim drvećem, mladim ili starim, gde nema gustog prekrivača
od trave i mahovina, mogle bi se naći podzemne gljive. Svinje neka se
teraju napred, a na mestima gde su počele da ruju, neka se traži i kopa
dalje, ne više od 2 dem u dubinu. Na ovaj način bile su pronađene i gore
spomenute gljive.


Zeleo bih, da šumsko osoblje obrati pažnju na podzemne gljive. Od
toliko njihovih vrsta poznate su za naše krajeve samo gore spomenute.
Našu otadžbinu treba pretražiti i u tom pogledu, da ne bismo zaostali za
drugim narodima. Bio bih zahvalan svakome, koji mi pomogne u skupljaniu
ovih gljiva, s tim da mi pošalje primerke odmah još sveže, na adresu:
Botanička bašta Univerziteta, Beograd, Takovska br. 43. Za svaku novu
vrstu nagradiću pošiljaoca. Isto tako mi je dužnost, da na ovom mestu
najsrdačnije zahvalim g. Jekiću na usluzi za skupocen materijal. Gospodinu
upravniku bot. zavoda Univerziteta u Beogradu prof. dr. L. Glišiću
zahvaljujem na dozvoli, da se koristim bibliotekom i aparatima spomenutog
zavoda.


Résumé. L´ auteur expose les nomes et les caractéristiques des champignons
subterranés (truffes) trouvés jusqu´ici en Serbie.


SAOPĆENJA


RAČUNANJE VRIJEDNOSTI ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA.


(Povodom članaka g. ing. L. Petrovića.)


U Šumarskom Listu broj 11 od 1933. g. i broj 11. od 1934. g. raspravlja g. ing.


L. Petrović o načinu ustanovljivanja vrijednosti šuma, šumskog i poljodjelskog zemljišta
i to u prvome redu u onim slučajevima, kada se te vrijednosti ustanovljuju
u javne t. j . zvanične svrhe. Tom prigodom konstatuje, da ne postoje dovoljni propisi,
koji hi procjenitelju (t. j . činovniku) mogli poslužiti kao oslonac pri procjeni za javne
ciljeve. Pisac tvrdi, da je povod za procjene raznovrstan, već prema tome, da li
se radi:
a.) 0 procjenama u čisto fiskalne ciljeve.


b.) 0 procjenama zvaničnog karaktera, koje ali obuhvataju i interese trećih
lica. Kako se iz kasnijih izlaganja vidi, ima pisac pod tim nazivom u vidu one procjene,
koje vrše zvanična lica u svrhu odmjerivanja prenosnih i ostavinskih pristojba,
pa su dakle i to procjene u čisto fiskalne ciljeve.


c.) O procjeiama u cilju sloibodnog saobraćaja dobara.


18