DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 24     <-- 24 -->        PDF

gljivinim stanicama vodu sa anorganskim tvarima. Kako i ovakovi lišaji
imaju veliku površinu, uz čiju se gornju stranu smjestio sloj sa zelenim
algama, to je i ovdje asimilacija posve normalna i intenzivna. U razvoju
i građi steljke pokazuju lišaji listaši veliku raznolikost, što dopuštapodjelu na više tipova, u čije se prikazivanje zbog ograničenog prostora
ne ćemo upuštati. Istaknut ćemo samo, da se ovo variranje u gradi
odnosi u glavnom na način pričvršćenja uz podlogu i na primanje vode.
Pored pričvršćenja pomoću spomenutih rizoida rašireno je i pričvršćenje
pomoću ograničenog mjesta na donjoj strani, koji u obliku pupka tijesno
prileži uz koru. Kod takovih je oblika steljka samo mjestimice pritegnuta
uz podlogu, inače je potpuno slobodna i odmaknuta od kore.


S time u vezi je i primanje vode: jače prilegnuti obuci vezani su
u dobavi vode u glavnom na atmosfersku vodu, koja se cijedi niz stablo,
a koju primaju i zadržavaju čitavom površinom, dok za slobodnije i za
manje prilegnute oblike dolazi u obzir i vlaga u zraku, koju većom i
slobodnom površinom mogu u dovoljnoj mjeri da upijaju.


Ovo postepeno slabljenje veze lišaja sa njegovom podlogom dolazi
još do jačeg izražaja kod jedne vrlo obične skupine lisnatih i jako razvijenih
lišaja, koji ne dolaze direktno na kori, nego se između kore i lišaja
umetnuo sloj živih mahova. To su lišaji (Lobariu, Peltigera, Nephroma),
koji su tako česti u donjem dijelu oko žila bukovih stabala, gdje je i
razvoj mahova vrlo bujan. Ti su oblici u svojoj ishrani još više ovisni


o slobodnoj vlazi u zraku, pa je njihov razvoj omogućen samo u području
obilnih i redovitih oborina i obilne vlage u atmosferi. Sloj mahova
služi ovim lišajima kao aparat za upijanje i spremanje vode, te pretstavlja
za lišaje obilni vodeni rezervoar, iz kojeg se neprestano zasićuje
okolna atmosfera.
Od ovakovih lišaja nije velik prelaz do lišaja, kod kojih je postignuta
potpuna neovisnost o podlozi, a s time u vezi i velika slobodna
površina lišajske steljke. Takovi lišaji — zovemo ih lišaji grmaši —
odlikuju se grmolikom građom steljke, koja je samo preko uskog dijela
na bazi pričvršćena na kori. Čitavom prostranom površinom pružaju
se ovi lišaji slobodno u zrak, iz kojeg primaju svoju najglavniju hranu.
Kako ovakovi lišaji nemaju nikakove naročite uredbe za spremanje
vode, a vodu mogu da prime samo u obliku vodenih para iz zraka oko
sebe, to je pojava lišaja grmaša moguća samo na drveću u zatvorenim
šumama sa dovoljnom vlagom u zraku.


Ni lišaji listaši ni lišaji grmaši nisu u svome raširenju strogo vezani
na izvjesne vrste drveća, budući da svaka kora, pa i ona, koja je najjače
ispucana, pruža uvijek dosta mogućnosti za razvoj ovakovih vrsta.


Mahovi.


S ovom biljnom skupinom prelazimo iz područja nižega bilja, čije
je tijelo u obliku različito građene steljke, pa zalazimo među biljke,
na kojima su se jasno izdiferencirali pojedini organi sa stabljikom na
prvome mjestu. Pa i ako kod mahova ovo diferenciranje nije još posve
provedeno, jer nemamo potpuno razvijenih osnovnih biljnih organa, ipak
je u građi ovih biljnih skupina u odnosu prema spomenutim nižim biljnim
skupinama postignut velik napredak, koji se odrazuje u odvojenom načinu
života i razmnažanja. Ne zalazeći podrobnije u morfološku građu
ove biljne skupine, mi ćemo se pozabaviti samo onim pitanjima, ...´.
dolaze kod mahova kao epifita.


54