DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Interesantno će biti, ako na ovom mjestu prikažemo slijed razvoja mahovinske vegetacije na bukvama, čiji je posljednji stadij ova zadruga. Na glatku koru bukve mogu da se nasele jedino tijesno prirasle stelike vrsta zadruge Graphis scripta ili fazne grupacije epifitskih alga. Istom se na koru, koja je djelovanjem ovakovih oblika postala neravna i porozna, naseljuju posve prignuti mahovi jetrenjaci i mahovi u malim i zbijenim jastučićima. Doskora se na njih naseljuju razvijeniji mahovi, koji ubrzo prerašćuju i ugušuju ovaj prvi pokrov mahova. Samo na podnožju stabala pokrivaju ovakav gusti mahovinski čilim neki lišaji, ali ga ne potiskuju i ne ugušuju (si. 18 i 19). SI. 19. Donji dio bukovog stabla sa mahovima i lišajima iz rodova Peltigera i Nepliroma. ŠTETNOST EPIFITA ZA ŠUMSKO DRVEĆE. Promatrajući čitavu epifitsku vegetaciju našeg šumskog drveća, vidjeli smo, da je od najveće važnosti za njezin razvoj i njezino raširenje količina oborina i množina vlage u zraku. S time je u vezi ne manje važna i temperatura i osvjetljenje. Reagiranje epifita na ove faktore tako je snažno i očito, da po razvoju i bujnosti epifitskog pokrova možemo da zaključujemo i na vrijednost spomenutih klimatskih faktora. Najbujnija je epifitska vegetacija u tropskim i subtropskim šumama. Takovog razvoja kod nas ne susrećemo. U našem umjerenom pojasu jače razvijene epifite susrećemo samo u bujnijim, zbog gustoće sastavnih elemenata dosta vlažnim bukovim i smrekovim šumama, u jače zaklonjenim krajevima. Obilnija je epifitska vegetacija i u poplavnim područjima, oko rijeka i potoka. Zato su i stabla hrastovih šuma, te šuma johe vrlo često sva u epifitskom pokrovu. 93 |