DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Osobito važan klimski faktor, koji utječe na procese u tlu naših otoka, jest oštri sjeveroistočnjak — bura. Ona nastaje uslijed razlika u temperaturi hladnog planinskog i toplog primorskog uzduha. Taj vjetar prelazeći Planinskim Kanalom ras-; prašuje morsku vodu i u formi sitnih kapljica donaša je na otoke. S njome donosi na taj način i velike količine soli. Od naših većih otoka Pag je najjače, a Krk najmanje izložen posolici, tj. zaslanjivanju pod utjecajem bure. Posolici je izvrgnuta cijela površina otoka, a ne samo predjeli uz more. Zaslanjivanje i ispiranje dva su glavna procesa koji se stalno odigravaju u istraživanim tlima, a koji su od eminentne važnosti za njihov razvoj i život. Ispiranje postizava maksimalni intenzitet od kasne jeseni do proljeća. Osim toga postoji, u tim tlima klimatski uslovljena tendencija z a k i s e 1 j a v a n j a, ma da ona danas pokazuje većinom izrazito alkaličnu reakciju. Gledom na genezu i dinamiku razdijelio je autor tla otoka Paga u 4 karakteristične grupe, i to tlo kamenjara, suha i vlažna tla polja, te tla blata. Ispitivanje morfoloških, mehaničko-fizikalnih i kemijskih svojstava ovih tala, pa njihov postanak i dinamika, te tendencija daljnjeg razvitka predmetom su ove studije. Tl a kamenjara . Tlo tih t. zv. pašnjaka pokrito je 85—96% kamenom. Na jednom kvadratnom metru jedva bi se moglo tu sabrati prosječno oko 1 kg fino usitnjene zemlje. Od vegetacije pridolazi tu kserofilna asocijacija Andropogon Qryllus sa mnogobrojnim pratiocima. Boja fine zemlje redovno je smeđa. Mjestimično poprima ona žutu, crvenkastu ili tamnu nijansu. Crljenica ovdje ne pridolazi, nego tek sporadično, i to u dubljim pukotinama. üledom na mehanički sastav pripadaju ova tla medu lakša, pješčano-ilovasta do ilovasto glinena tla sa fino zrnatom strukturom. Značajno je za njih da obiluju humusom (preko 4%), seskvioksidima, kremičnom kiselinom i alkalijama, a oskudna su na vapnu. Reagiraju slabo kiselo. Zbog propusnosti tih tala ne može u njima doći do gomilanja alkalijskih soli. Tla kamenjara nastaju od vapnenca. Rastvorba vapnenca je vrlo spora. Da se stvori 1 kg mineralnog tla, treba da se rastvori najmanje 100 kg vapnenca. Po računu autora rastvara se godišnje po ha otprilike tek 300 kg vapnenca, a da se stvori sloj zemlje od 10 cm, trebalo bi da proteče oko 440.000 godina. Današnja tla paških kamenjara su zapravo hidratizovni ostaci rastvorenog vapnenca. S gledišta sistematskog označava ih autor kao skeletno - soloncasta smeđa tla. Suh a tl a polj a odlikuju se velikom dubinom i obiljem kalcijskog karbonata. 1 na ovim terenima pridolazi asocijacija Andropogon Gryllus, bez Euphorbia vrsta. Tla su lagana. Ona čine prelaz od ilovastih pijesaka k lakšoj ilovači. U tim tlima imade mnogo manje humusa, a s time i dušika, fosfora i sumpora, nego u tlima kamenjara. Ona su i vlažnija od tala kamenjara. Osim kišnice navlažavaju ih i periodički vodotoci. U doba zaslanjivanja povisuje se koncentracija natrijskog klorida. U suhim paškim tlima odigrava se stalno borba između alkalijskih i kalciiskih iona. Autor navodi da će u toj borbi konačno pobijediti alkalijski ioni ,jer se u tim tlima stalno, iako polagano, ispire vapno pod utjecajem atmoflerilija i posolice. Ova tla ubraja autor među s o 1 o . c e bogate zemnoalkalnim karbonatima. Vlažn a tl a polj a su predjeli koji leže malo iznad razine morske, tako da često bivaju preplavljeni morem (za većih plima). Ona se bitno razlikuju od tala suhih polja. Najvlažnije površine pokriva asocijacija Salicornietum herbaceae. Na manje vlažnim tlima pridolazi i asocijacija Salicornietum fructicose. Površina najvlažnijih tala prekrita je algama Cyanophyceama. Temeljna voda nalazi se u dubini od 100—140 cm. Ova tla odlikuju se velikom sadržinom kalcijskog karbonata, kremične kiseline, magnezija, sumpora i alkalija. Malo imaju fosfora i humusa. Reakcija im je slabo alkalična. Zaslanjivanje je ovdje znatno jače nego kod suhih poljskih tala. Tla pripadaju tipu solončaka, bogatim zemnoalkalnim karbonatima. 115 |