DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Samo pod normalnim prilikama može kod kalkulacije da se uzme
u obzir i drugi po jakosti natjecatelj. Ovakove ćemo prilike i mi pretpostavljati
u našim daljnim razmatranjima.


Trgovina hrastovim drvom u našim krajevima nije jako stara. Prvi
su počeli dolaziti k nama Francuzi, koji su iz hrastovine pravili dužicu
i otpremali je u svoju zemlju. U početku je bio običaj, da kupac kupi
stanoviti broj hrastovih stabala, te za ta stabla plati ugovorenu cijenu
po komadu. Vrlo često je prodavalac priznao kupcu pravo da si sam
izabere stabla, jedino nije smio prekoračiti broj, na koji je glasio ugovor.
Kod takovog načina trgovanja stabla se naravski nisu unaprijed procjenjivala,
a nisu se ni naknadno premjerivala, pa tako prodavalac nije
pravo ni znao, šta prodaje. Tolike pogodnosti trgovcima drvom morale
su privući sve veći broj kupaca, pa je uskoro medu njima nastala ljuta
konkurencijska borba. Uskoro je bio zaveden običaj, da je prodavalac
unaprijed obilježio stabla, koja su bila predmet kupoprodaje, ustanovio
je njihovu drvnu masu, a sama prodaja obavljena je na način ofertalne
licitacije, kako bi na taj način šumoposjednici što bolje iskoristili utakmicu
medu trgovcima drvom.


Dok je vladala neograničena konkurencija između trgovaca drvom,
nije bilo potrebno nekom osobitom tačnošću ustanovljivati drvnu masu
stabala, koja su se iznosila na prodaju, nije se također posvećivala velika
pažnja ustanovljivanju isklične cijene, jer su ondašnji šumari mogli
sa velikom vjerojatnošću računati, da će konkurencija natjecatelja korigirati
njihove eventualne pogreške kod ustanovljivanja drvne mase kao
i kod ustanovljivanja šumske takse.


Najvažniji putokaz za ustanovljivanje isklične cijene bile su cijene,
koje su bile polučene kod zadnjih obavljenih dražba. Šume koje su se u
ono doba prodavale, pripadale su istome tipu starih hrastovih šuma.
Šumarski uredi ustanovili su ukupnu drvnu masu čitave sastojine, bez
obzira na pojedine Sortimente, a cijenu nisu izračunavali, već su je izabirali
na temelju podataka i rezultata, koji su bili u zadnje vrijeme polučeni
kod javnih dražba i koji su rezultati bili objavljivani u novinama.
U Šumarskim Listovima starijih godišta nalazimo savjesno zabilježene
sve kupoprodaje, naveden je bio broj stabala, ukupna drvna gromada,
te ukupna cijena, koja je polučena kod dražba. Na temelju tih podataka
mogao si je svatko izračunati, koja je cijena plaćena poprečno za kubik
tehničkog drveta iz dotične sastojine. Prema ovoj cijeni, koju možemo
nazvati srednjom sastojinskom cijenom, odabirali su taksatori iskličnu
cijenu za objekte, koji su se tek iznosili na prodaju. Ovaj putokaz, kojim
su se služili naši šumarski pretšasnici, bio je1 doduše dosta nesiguran.
Kod toga nije došla do izražaja udaljenost šume od državne željezničke
ili parobrodarske stanice, nije došla do izražaja niti različita kvaliteta
pojedinih šuma, ali dok je vladala velika konkurencija između kupaca,
ti momenti nisu mnogo škodili šumoposjednicima.


Tek onda, kada je upotreba hrastovog drveta iz naših šuma postajala
sve mnogostranija, kada su se pojedine firme u tolikoj mjeri osilile,
da su počele pomišljati na organizaciju komplota, trebalo je više
pažnje posvećivati kalkulaciji cijena. Sve je više u šumarske redove
prodirala spoznaja, da je cijena drva u šumi na panju neka funkcija
cijena gotove robe na tržištu, da je osim toga cijena šuma ovisna o
udaljenosti od prometnih sredstava, o troškovima izradbe, te o režij


209