DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 51     <-- 51 -->        PDF

(Nakon toga upisuju se rezultati
izračunavanja


kupovnine koji su računi provedeni na aktivnoj


strani kalkulacije)


11.
U ime kupovnine za šumu Gaj plaća se 1. I. 1931 Din 2,817.608.12.
Kamati od 2,817.608 Din uz 15% od 1. I. 1931
do 31. XII. 1935 „ 2,850.140.—
13.
Nakon toga očekuje se poduzetnički dobitak u
iznosu
od „ 563.522.—
Sveukupno . . Din 7,553.410.—


Kad usporedimo rezultat birokratske kalkulacije cijene sa rezultatom,
do kojeg smo došli pomoću bilancijske metode, pokazuje se ogromna
razlika od gotovo milijun i pol dinara, za koju je svotu šumska taksa
izračunana po drugoj metodi manja od one, koja je izračunana po prvoj
metodi. Kada bi dakle poduzetnik tu šumu kupio uz iskličnu cijenu, ne
samo da ne bi ništa profitirao, već bi morao kod toga još gotovo jedan
milijun dinara izgubiti. Ali mi smo naprijed istakli, da je kupac platio
oko tri četvrt milijuna iznad isklične cijene, pa bi prema našim računima
morao za tu svotu biti veći njegov gubitak.


Ovaj rezultat, koji smo dobili na temelju jednog faktičnog primjera
iz prakse, mora nas začuditi te nas sili da o tome potanje raspravljamo.
Razlika, koja se pokazuje u rezultatima, koji su računani na dva različita
načina, nastala je isključivo uslijed toga, što smo kod druge metode
računali sa duljim poduzetničkim turnusom, pa stoga moramo računati
i sa znatno većim troškovima s naslova kamatne službe.


Praktična nam iskustva svjedoče, da se vrlo često dešava, da firme
tek nakon nekoliko godina pristupaju izradbi šuma, kupljenih na ofertalnim
licitacijama i plaćenih gotovim novcem odmah nakon odobrenja
dražbe. Iskustva nam također svjedoče, kako je dugačak rok, u kojem´
se drvo iz naših šuma proda konzumentima, jer svaki se od nas može
osvjedočiti, kako dugo leži izrađena i gotova roba na stovarištima naših
velefirma, kako se ta roba postepeno utovariva na državne željeznice
i izvozi u inozemstvo. Prema tome je poduzetnički turnus, sa kojim rade
naše firme, vrlo dugačak, pa stoga te firme moraju snositi ogromne
terete s naslova plaćanja kamata na kupovnine plaćene za naše šume
i na troškove, što su ih imale kod njihove izradbe.


Na drugoj nam je strani poznato, da mi šumari u našim kalkulacijama
računamo na temelju naših formula samo sa jednogodišnjim poduzetničkim
turnusom.


Sada se pojavljuje pitanje, kako da naše firme nisu sve od reda
propale, kad one sve od reda prema našim računima rade sa ogromnim
gubicima. Međutim mi vidimo da se velike firme sve više jačaju, postaju
sve agresivnije u svojim tendencijama, te uopće daju izgled poduzeća,
koja izvrsno uspijevaju. Na temelju svega toga preostaje nam samo
jedan zaključak, tj. da mi šumari i čitava naša javnost ni približno ne
shvaćamo visoku vrijednost naših šuma, drva iz naših šuma, jer može
biti samo jedan razlog da naše firme nisu propale kod opisanog stanja
stvari, a taj je, da su one poručivale mnogostruko više cijene za naše
drvo, nego što smo mi pretpostavljali i unosili u naše kalkulacione račune.


Samo radi toga što mi duboko potcjenjujemo vrijednost naših šuma,
mogu prosperirati velika šumska poduzeća u našoj državi.