DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Sada ćemo i razumjeti, da su ta poduzeća imala ogromnog inte resa na tome, da se te cijene ne saznaju, da su nam servirale neke cijene, kojih postanak nismo si mogli rastumačiti, a koje su cijene objav ljivane uz saradnju čitave naše velike šumske industrije. Još nam jednu važnu karakteristiku naših prilika otkriva kompa rativna analiza, koju smo pokušali dati. Naše su šume većinom državno vlasništvo, vlasništvo naše nacio nalne zajednice. Te šume eksportiramo u inozemstvo, koje nema tako odličnog drva, kakvo raste na našoj nacionalnoj grudi. Pita se sada, tko ima najveću korist od naših šuma. Prema zadnjem primjeru priznali su konzumenti vrijednost šume ´ Gaj sa svotom od preko sedam i pol milijuna dinara. Ovom svotom koristili su se razni ekonomski subjekti u ovim razmjerima: Radnici su primili za svoj fizički rad u ime nadnice oko 11%, namještenici firme oko 5%, poduzeće je profitiralo oko 7%, država je dobila oko 37%, a finansijeri dobili su u ime kamata najveći dio, to jest oko 40%. Ovaj rezultat razdiobe državnih dobara sigurno je porazan, pogotovo kada moramo pretpostaviti, da je udio čistog dobitka poduzeća i režijskih troškova, koji dolazi u korist stranim namještenicima tih poduzeća, sigurno znatno veći, a to nam svjedoči najbolje njihov način života. Trebalo bi toj vrsti statistike posvetiti veću pažnju, da se sazna, kome zapravo služe nacionalna dobra, koja predstavljaju naše šume1. Spomenuti omjer trebao bi svakako da bude revidiran, da udio države i naroda kod razdiobe državnih dobara bude veći, da bude pravedan. Ne možemo negirati, da su velekapitalistička poduzeća stekla zasluge na polju naše šumarske privrede, ali nitko im ne može priznati pravo da se nekontrolirano služe i koriste našim nacionalnim imetkom. Tako smo tokom naše rasprave dospjeli na područje šumarske politike, koja je samo jedan dio opće državne privredne politike, a moramo si priznati, da današnja generacija šumara premalo pažnje posvećuje tom području svog zvanja. ZAKLJUČAK Kad zaključujemo ovaj pokušaj komparativne analize birokratskih i trgovačkih metoda kalkulacija šumske takse, držim da će svatko, koji pročita prednja razmatranja, osjetiti mizeriju naše obavještajne službe, uslijed koje mogu velekapitalistička poduzeća nekontrolirano eksploatirati naša državna dobra. Svaki čas smo morali konstatirati, da ne možemo uspješno izvršivati naše dužnosti, da zastupamo pravedne interese države kao našeg poslodavca, kao šumoposjednika i kao utjelovljenje naše nacionalne skupnosti, jer ne raspolažemo sa dovoljnim sredstvima, da kontroliramo rad kapitalističkih poduzeća, koja gotovo isključivo eksploatiraju naše šume. Bolujemo na preobilju općenitih načela, formula i uputstava, a ne raspolažemo sa neophodno nužnim konkretnim podacima o pulziranju stvarnog ekonomskog života. Kod takovog stanja stvari ne mogu nam koristiti ni najsavršenije formule, koje toliko volimo, već postaju one praznim šablonama. 220 |