DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Izgleda, da se pluto razvija na strukovima ondje,
gdje postoji borba između klimatskih faktora —
suše, insolacije i mrazeva. Na staništima drugog
kvaliteta plutnjak daje drvo, ali ne daje pluto.


Imajući pred očima, da plutnjak na svojim tipičnim staništima (u
Maroku, Alžiru, na Sardiniji) dolazi u nadmorskoj visini do 1200 m.,
sigurno je, da mi imamo obilno staništa za uzgajanje ove korisne vrste,
prije svega otok Mljet i analogna staništa.


Iz razloga, što se plutnjak istom u petoj godini odijeva plutom,
mlade su plutnjakove biljke prvih pet godina veoma osjetljive i protiv
zime i protiv suše. Istom kad prođe ovaj kritični momenat, možemo
s pravom očekivati, da će kulture i dalje napredovati. Prema tome je
rad u prvih pet godina od kardinalne važnosti za uzgajanje nasada
plutnjaka.


(Nastavit će se — A suivre.)


Ing. S. TREGUBOV (ZEMUN):


RELJEFNI KRSTOVI NA DEBLIMA ČETIN]ARA


(RELIEFS EN FORME DE CROIX SUR LES FUTS DES
CONIFERES)


Opis pojave.


Prošle godine u jeseni pratio sam na šumarsko-entomološkoj ekskurziji
po bosanskim šumama gg. profesore E. Hubaulta iz Nancya i


M. Gradojevića iz Beograda. Tom prigodom naišao sam u šumama preduzeća
Šipad, zahvaljujući upozorenju i ljubaznosti kolege g. Ing. Klemenčića,
na vrlo interesantnu pojavu naravno nastalih reljefno izbočenih
krstova na deblima nekih četinjara (suhareva bez kore, vidi slike 1, 2 i 3).
Ovu čudnu, u stručnim krugovima nepoznatu pojavu, našao sam
samo na jednom mestu u šumama Šipada u udaljenosti od cea 7 km
severno od planine Vitorog (nadmorska visina 1907 m), te cea 25 km
jugozapadno od Jajca. Nadmorska visina mesta, gde su nađena debla,
s reljefnim krstovima, iznosi cea 1.350 m.


Ovaj deo šume počinje na jednoj paljevini na sjevernoj padini brda,
proteže se istočno preko sedla na manji brežuljak s pogledom na planinu
Vitorog, jednom reci radi se o mestu jako izloženom vetrovima sa sviju
strana sem zapadne.


Teren na ovom mestu s geološke je strane gornja kreda (kao i ćeli
masiv), tipične kraške formacije. Pomenuti brežuljak je čisti krečnjak.
dok se je na sedlu i padini, te u pukotinama nakupilo humusa, na kome
se je razvila dotična šuma.


259




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 26     <-- 26 -->        PDF

260




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Najbliža meteorološka stanica, koja donekle odgovara prilikama na
sedlu i u šumi, nalazi se u Mliništu (nadm. visina 1180 m) u udaljenosti
od 20 km. Uzev u obzir topografske prilike (konfiguraciju terena) u šumi,


meteorološki podaci stanice Mlinište (vidi priložene tabele 1 i 2) ne
^.38011 ^7 ^ ..^-» ..
.. .
.^...^.^^^.^ ´ M H .^...." wflLi^
*ä9fc**
WL
..
\
.. . ´^....
?.
´TP *..||
if ^M
t*p3 BË4*
XSfc»


.. *L^t ^rtft


´^-w ** r
|^H ........^..? Aj- ^ ´ ....
L ... . nit -*L. * i (CJ^B


H . ^ 1





*-r.lI.. - ;


-> * ´.´


...&.


...> ´. . -:


iI >


SI. 1. Picea excelsa.


(Fotogr. Trejcubov)


^6\2




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 28     <-- 28 -->        PDF

mogu se potpuno tačno primenjivati na mesto, gde se nalaze debla.
Jedini zaključak, koji se sa sigurnošću može stvoriti na osnovu predležećih
podataka, jeste taj, da prevladavaju jaki protusmerni vetrovi
(smera sever—jug). Iz priloženih tabela vidi se nadalje, da je u pojedinim
godinama bilo mnogo vetrova, a u nekim srazmerno manje.


SI. 2.
(Fotogr. Tregubov)


Šuma je na ovom mestu stara i dosta gusta (tip bosanske prašume
u krševitim, višim predelima). Najviše ima smrče (0.6), belog bora (0.2)
i jele (0.2), gde je bor više u grupama. Ovde treba napomenuti, da belog
bora inače u šumama Šipada gotovo i nema, izuzev samo nekoliko mesta,
gde se nailazi na beli bor u posve malenim količinama.


262




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Lišćari manjkaju uopšte, sem nekih manjih vrsta (sorbus auc,
sambucus racemosa i t. d.\ koje dolaze u neznatnim količinama zbog
guste šume.


Smrče su visoke i vitke sa uzanim godovima, srazmerno malenog
prečnika. Upadno je, da u ovoj sastojini ima mnogo suhareva sa tragovima
insekata, verovatno usled stare i guste šume. Prolazeći sastojinom
našao sam i živih stabala napadnutih podkornjakom.


U ovoj sastojini veći deo debala suhareva smrče i belih borova
pokriven je jednoliko sa sviju strana spomenutim, naravno nastalim reljefnim
izbočinama u obliku krstova Sv. Andrije (si. 1).


SI. 3.
(Fotogr. Tregubov)


Opaža se, da su ova ispupčcnja jače izražena u zoni od circa pol-
drug metra iznad terena pa do poprilici 7 m visine, dok su ispod i povrh
te zone primetno slabija. Ispupčenja su naročito jako izražena kod dominantnih
stabala. U središtima krstova nalaze se uvek ili proventivni
pupovi ili čvorovi (kvrge) starih grana. Kod mladih stabala, te uopšte
u gornjem delu stabla, a naročito u krošnji, opisani krstovi gube se
posvema.


Kod jela ovu pojavu nisam opazio, što može biti i slučaj, naročito
uzevši u obzir, da jele ima uopšte malo, te da nema velikih stabala. Opa


263




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 30     <-- 30 -->        PDF

zio sam međutim, da su krstovi kod smrče jače reljefno izraženi nego
kod belog bora (SI. 2). Krstovi su nagnuti prema osovini stabla pod
kutem nešto položitijim od 45". Opaža se, da su ti krstovi kod smrče
položitiji nego kod bora.


Proučavanje postanka reljefnih krstova.


Po svojoj naravi ova pojava spada medu anomalije nastale kod
stvaranja drveta usled različnog intenziteta u radu kambijuma.


Uzroke postanka reljefnih krstova teško je sa sigurnošću utvrditi.
Kod proučavanja tih pojava namiče se pitanje, zašto na ćelom ogromnom
šumskom kompleksu, gdje su sve planine pokrivene gotovo istom šumom,
nalazimo opisane reljefne pojave samo na jednom jedinom mestu.
Predpostavka, da se radi samo o hereditarnoj pojavi, otpada s razloga,
što se ista pojavljuje i kod smrče i kod belog bora na istom mestu.


Verovatno postoji izvestan spoljašnji faktor, koji utiče na rast obiju
vrsta drveta vezan na tačno određeno mesto. Od spoljašnih faktora, koji
utiču na promenu u stvaranju drveta, valja u prvom redu uzeti u obzir
upliv vetrova. Delovanje vetra na krošnje stabala tolike je jačine, da
predstavlja medu ostalim glavni faktor, koji može čisto mehaničkim
uplivom promeniti normalno stvaranje drveta, naročito uvaživ okolnost,
da je pojava nađena u višim šumskim predelima, gde je intenzitet vetra
mnogo jači.


Radi orijentacije primećujem, da se u ovim predelima veoma često
nailazi i na donekle analognu pojavu usukanosti stabala. Prema podacima
dobivenim od kolege g. Ing. Klemenčića o opažanjima na pilani
Šipada bilo je:


Od 4531.98 m" jelovine 302.30 ra8 usukano


» 1225.72 m8 smrčevine 130.10 m8 »


Od ukupno 5757.70 m8 trupaca bilo je dakle 432.40 m3 usukanih,


t. j . 7.14% jelovine i 11.86% smrčevine bilo je jako usukano.
Odavle se vidi, da je pojava usukanosti bila češća kod smrčevine
nego kod jelovine. Uzevši u obzir, da smrče zauzimaju u glavnom više
položaje, gde je intenzitet vetra jači, gornja statistika ide u prilog tvrdnji,
da je uzrok usukanosti vetar,1 i ako se po nekim mišljenjima i ispitivanjima
razlog usukanosti stabala ima tražiti u hereditarnim pojavama.5


Delovanje vetra prouzročiće, prema svom intenzitetu i vrsti, razna
kretanja krošnje i stabala u šumi. Gibanje stabla usled upliva vetra
možemo uglavnom rastaviti na tri komponentna gibanja, i to u podužnu
oscilaciju u smeru vetra, u kružno kretanje krošnje i u torzione zaokrete
stabla.


Da bi ustanovio, kakove promené (deformacije) na površini stabla
mogu izazvati opisana komponentna gibanja (odnosno kakovi naponi
nastaju na površini stabla), izvršio sam u Zavodu za ispitivanje materijala
na Tehničkom Fakultetu u Beogradu neke probe sa osušenim stablima
mladih smrčeva (prečnik stabala 8—12 cm), koristeći se aparaturom
Zavoda. Ovom prigodom zahvaljujem se gg. Ing. Vasiću i Ing. Pajeviću,
koji su mi veoma susretljivo omogućili provedbu ispitivanja.


1 Neger i Büsgen—München (98)
2 Champion (49)


264




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Probna ispitivanja izvršena su na sledeći način:


1.) Stablo smrče oguljeno od kore prekrio sam tankim slojem kolofonijuma
polazeći sa predpostavke, da kolofonijum, kao krut materijal
neće moći slediti deformaciju površine stabla, usled čega će se u smeru
najvećih vlačnih napona (tačnije najvećih deformacija zatega) pojavljivati
pukotine. Nakon toga fiksirao sam nepomično jedan kraj stabla, a
slobodan kraj torsiono zaokrenuo. Već kod malenog zaokreta pojavile
su se pukotine u sloju kolofonija (suprotno smeru zaokreta), nagnute vrlo
ravnomerno, približno pod kutem od 45" (nešto položitije) prema osovini
stabla. U blizini čvorova zapaža se, da su pukotine rede i manje, a i
pravilnost kuta nagiba nešto je poremećena (SI. 3).


Odavle je vidljivo, da podela i smer najvećih napona na površini
stabla smrče kod torzionog zaokreta odgovara približno podeli i smeru
napona, koji se pojavljuju kod cilindra iz homogenog materijala pod
uplivom torzije, uz izvesnu nepravilnost u zonama stabla kod čvorova.


Ova nepravilnost sastoji se u glavnom (kako je već napomenuto)
samo u tom, da su pukotine u zonama stabla kod čvorova znatno rede
i manje, odnosno u tom, da su naponi u tim zonama stabla znatno manji.


Primećujem, da se iz izvršenih proba i nastalih pukotina zapravo
vidi, da su torzione deformacije u tim zonama manje, no kako struktura
i otpornost stabla u zonama između čvorova odgovara strukturi i otpornosti
stabla u zonama kod čvorova (izuzev sam čvor i njegovu neposrednu
blizinu), to su i elastične konstante E i G u obim zonama približno
jednake, usled čega je pravilan i izvod, da su kod manjih elastičnih deformacija
pojedinih zona stabla i naponi u tim zonama manji.


Pokušat ću da objasnim ovu pojavu. Izrežemo li iz plohe homogenog
cilindra, izvrgnutog uplivu torzije jedan elemenat, čije su po dve
strane paralelne, a po dve okomite na os cilindra, to će na njega delovati
čisti naponi smicanja. Usled toga pojavit će se u presecima nagnutim
tačno pod kutem od 45" spram osi glavni naponi pritiska i zatezanja,
činjenica poznata iz teorije elasticiteta.3


Poznato je međutim, da je otpornost drva pod naponima pritiska


i zatezanja u smeru vlakanaca znatno veća. nego okomito na smer vla


kanaca, a isto tako da je deformacija okomito na smer vlakanaca veća


nego u smeru vlakanaca pretpostavivši iste specifične napone u oba


smera.


Prenesemo li ova promatranja na elemenat izrezan iz stabla u zoni


između čvorova, glavni naponi zatezanja i pritiska biti će također na


gnuti pod kutem od 45" na smer vlakanaca odnosno na os stabla. Defor


macija izrezanog elementa biti će dakle znatno veća, nego kad bi naponi


delovali u smeru vlakanaca, odnosno manji nego kad bi naponi delovali


okomito na smer vlakanaca. Primećujem, da su kod malenih napona i


ove razlike malene.


Pošto se dakle kod drva ne radi o homogenom materijalu (jednake


otpornosti i elasticiteta u svim smerovima), neće se dakle niti glavne


deformacije plohe stabla kod torzije pojavljivati u smerovima nagnutim


tačno pod kutem od 45" spram osi stabla.


Uz pretpostavku da je deformacija kod smicanja u smeru vlaka


naca manja nego okomito na smer vlakanaca, može se očekivati, da će


3 (Vidi na pr. FöppI: Technische Mechanik, knjiga If.)


265




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 32     <-- 32 -->        PDF

kod delovanja torzije smerovi glavnih deformacija biti položitiji od 45".
Što je manja diferenca obiju deformacija, to će glavni smerovi (smerovi
najvećih deformacija plohe) biti strmiji, te u slučaju homogenosti materijala
biti nagnuti tačno pod kutem od 45" spram osi. — U slučaju veće
deformacije u smeru vlakanaca bili bi glavni deformacioni smerovi
strmiji od 45".


Ovo razmatranje potvrđeno je i eksperimentom, kako se to jasno
vidi iz slike 2 i 3, i smerova pukotina nastalih u sloju kolofonijuma.
Uzevši u obzir, da je proba vršena na stablu smrče, naročito je interesantna
činjenica, da smer pukotina u kolofoniju gotovo tačno odgovara
smeru reljefnih izbočina kod stabala smrče. Kod borovih stabala su
smerovi reljefa nešto strmiji, kako je to već ranije napomenuto.


SI. 4.
(Fotogr. Tregubov)


Da se objasni podela napona u neposrednoj blizini čvora i zoni
stabla oko čvora, valja uzeti u obzir, da su kod čvorova pojedini godovi
stabla vezani sa istim godovima grane, te pojedina vlakanca stabla sa
odnosnim vlakancima grane, te da je čvrstoća u čvoru (grani) već
prema strukturi drva kod četinjara uopšte veća.


Uvaživ napred izloženo i uzev u obzir smerove glavnih napona
usled upliva torzije, vidi se, da je delovanje istih u neposrednoj blizini
čvora približno paralelno smeru vlakanaca na prelazu iz stabla u granu,
odakle se može zaključiti, da je otpornost protiv deformacija na ovom
mestu znatno veća.


Usled toga pojavit će se u smerovima najveće deformacije plohe
stabla, u neposrednoj blizini čvora, zone znatno jačeg lokalnog povišenja
napona. Pošto je ali suma sviju internih napona u jednom preseku kon


266




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 33     <-- 33 -->        PDF

stantna, čiji momenat je jednak vanjskom torzionom momentu, evidentno
je, da u ostalom delu zone stabla kod čvora nastupaju manji naponi i
manje deformacije nego u zoni stabla između čvorova, gde lokalnog
povišenja napona nema. Ovo je u skladu sa ranije na osnovu pokusa
obrazloženom analognom tvrdnjom. — Dakle ako izvedemo dva suprotna
torziona zaokreta stabla, pojavit će se u neposrednoj blizini
čvora, u smerovima maksimalnih deformacija plohe stabla zone jačeg
lokalnog povišenog napona pritiska i zatega, i to kod svakog suprotnog
zaokreta sa protivnim predznakom.


SI. 5.
(Fotogr. Tregubov)


2.) Druga proba izvedena je tako, da je jedan kraj stabla nepomično
učvršćen, a slobodnim krajem vršeno je kretanje podužne oscilacije
i kruženja. Pukotine u sloju kolofonija bile su u ovom slučaju
horizontalne t. j . okomite na smer vlakanaca (odnosno na osu stabla,
si. 4).


3.) Treća proba izvršena je analogno, samo s tom razlikom, da
su uz kružno i oscilatorno kretanje slobodnog kraja vršeni i torzioni
zaokreti stabla, no samo u jednom smeru. Pukotine u kolofoniju bile
su kombinovane, horizontalne od kružnog i oscilatornog kretanja i kose
od torzionog zaokreta.


Iz rezultata ovih proba vidljivo je, da su za proučavanje postanka
reljefnih krstova od interesa u glavnom mehanički torzioni uplivi na
stabla. Potrebno je primetiti, da su ove probe vršene primitivnim pomagalima,
pošto specijalnih aparata za merenja upliva torzije i napona


267




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 34     <-- 34 -->        PDF

nisam imao, no polučeni rezultati su vrlo karakteristični i posvema u


skladu sa napred datim obrazloženjima.


4.) Anatomska istraživanja strukture drveta.


Prerezom stabla u smeru reljefnog krsta ustanovio sam po strukturi
godova, da se ove izbočine u unutrašnjosti stabla prema srcu (srži) gube
po veličini i izrazitosti. Radi upoređivanja strukture normalnog drveta
sa onom u krstovima poslužio sam se mikroskopskom analizom. Ova
ispitivanja omogućio mi je g. prof. Dr. P. Đorđević dozvoliv mi susretljivo
rad i upotrebu aparata u Botaničkom institutu Poljoprivredno-šum.
fakulteta u Zemunu.


* JE vT"*
Ä.1
3 . V . .... .
4 * «*.. ^.^** ^ -*4™»*~


. ...-.*^.-.^^. .. "PffÉf


´îi


~1.#.


5. ´
M * <-f *f I !´ ^ <-t .


Lf


"Jr


*d
^IZ j ´fa*
<...


^..


4.. i ;


4il :


iiME


S!. 6.
(Fotogr. Tregubov)


Izradio sam dva mikroskopska preparata i fotografske snimke
poprečnog preseka smrče i to jedan na mestu između krstova, gdje je
struktura drveta normalna, a drugi kroz reljefni krst u produženju istih
vlakanaca, kad ova naiđu na reljefe, tako da godovi 1, 2, 3 . 11
na slici 6 odgovaraju istim godovima 1, 2, 3 11 na slici 7, s jedinom
razlikom, da je jedan presek nešto niži od drugoga.


Ako se sada uporede godovi 5, 6 i 7 (slike su jednako uveličane),
očigledno je, da su godovi na krstovima mnogo širi i da je jesenje drvo
mnogo jače (u godu 6 približno 2 trećine širine celog goda). Međutim
vidimo, da ima i dosta godova jednake širine.


Prema tome porast reljefa nije jednoličan; ima godina, kad je
porast vrlo intenzivan, a opet ima i godina, kad reljefi uopšte ne rastu


268




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 35     <-- 35 -->        PDF

ili vrlo malo. Interesantno je, da je jesensko drvo jače izraženo upravo
u vremenu porasta reljefa i da ono u srednjem delu goda prima karakter
sličan crljen-drvu (Rotholz). Ono se od običnog jesenskog drva razlikuje
po anatomskoj gradi, koja je podešena da vrši mehanički zadatak. Traheide
se ovdje razlikuju od traheida u jesenskom drvu. Dok su one u
jesenskom drvu u poprečnom preseku četverouglaste i u radialnom
pravcu zgnječene, one su u crljen-drvu i u našem slučaju okrugloga
preseka i debelih stenki.


Pripominjem, da Wiesner (II. 301) smatra dokazanim, da srazmerno
široki godovi sa pomenutom anatomskom građom nastaju u
zonama stabla izvrgnutim uplivu povećanog tlačnog napona (pritiska).


1.
Z.´ ´


3, ´.


i ;.


s.I\
6.
.


8. I
4.0..


...... *,:-;:.:


41, 1


SI. 7.
(Fotogr. Tregubov)


Zaključni izvodi.


Rezimirajući sve napred izloženo dobivamo sledeće rezultate:


a) Reljefi su pronađeni na mestu veoma izloženom protusmernim
vetrovima jačeg intenziteta. Intenzitet i trajanje vetrova u pojedinim
godinama različno je. Uzev u obzir topografske prilike, veličinu i međusobni
položaj stabala, te neizbežne asimetričnosti krošnje, mehanički
torzioni uplivi vetrova na stabla nisu isključeni. Reljefni krstovi su kod
smrče jače izraženi nego kod belog bora.


b) Verovatno se ne radi o hereditarnoj pojavi, već o spoljašnjem
mehaničkom uticaju, u vezi sa strukturom i svojstvima drveta smrče i
bora. U bližnjim šumskim kompleksima na odgovarajućoj visini česta
je pojava usukanosti stabala.


269




ŠUMARSKI LIST 6/1935 str. 36     <-- 36 -->        PDF

c) Iz provedenih probnih ispitivanja o uplivima torzionih zaokreta
na stabla četinjara i napred izloženih teoretskih razmatranja izlazi, da
se pod uplivom torzije u blizini čvorova pojavljuju zone znatno pojačanog
lokalnog tlačnog napona, smera nešto položitijeg od 45°.


d) Smer pravaca nađenih reljefa nešto je položitiji od 45°. Reljefi
su strmiji kod belog bora nego kod smrče. Smer pukotina u sloju kolofonija
na probnom stablu smrče korespondira sa smerom reljefa nađenih
na stablima smrče.


e) Porast reljefa je u pojedinim godinama raznog intenziteta. Veća
zona jesenjeg drva sa osobinama crljen-drva u vremenu porasta reljefa
znači, da je u tim zonama kod stvaranja reljefa postojao pojačani tlačni
napon.


Iz premisa navedenih pod a do e može se sa velikom verojatnošću
izvesti zaključak, da se razlozi postajanja nađenih interesantnih reljefa
imaju tražiti u mehaničkom delovanju protusmernih vetrova, koji usled
lokalnog smeštaja i prilika izazivaju torzione napone u stablima smrče
i bora.


Potrebno je pripomenuti, da svrha ovog sastavka nije bila definitivno
objašnjenje postajanja opisanih reljefa, nego upoznavanje stručne
javnosti s ovom interesantnom pojavom i pobuda za daljnji rad i ispitivanja
u započetom pravcu. Izneo sam svoje mišljenje o postanku i
uzrocima ovih pojava i želeo bih, da skrenem pažnju na to, koje faktore
bi trebalo još detaljnije proučiti i kojim načinom.


U prvom redu bilo bi potrebno detaljno posmatranje vetrova po
smeru i intenzitetu na mestu, gde su nađeni reljefi, te neposredno proučavanje
načina faktičnog dejstva vetra na stabla. U tu bi svrhu bilo
potrebno podići, meteorološku stanicu na licu mesta i vršiti opažanja
kroz nekoliko godina. Nadalje bi bilo potrebno, u vezi sa meteorološkim
opažanjima, promatrati stvaranje krstova na većem broju stabala uz
detaljnu mikroskopsku analizu. Poželjno bi bilo, da se i nekoliko živih
stabala veštački podvrgne delovanju torzije uz istovremeno posmatranje
porasta godova u stablima i u blizini čvorova. U svakom slučaju bilo bi
potrebno, da se provedu i detaljna merenja tensometrima na živim
stablima, veštački podvrgnutim torzionim uplivima, da bi se sa sigurnošću
mogli ustanoviti naponi, koji faktično nastaju u zonama stabla
između čvorova i u neposrednoj blizini čvorova.


Završujući ovaj izveštaj molim gg. kolege, koji su sličnu pojavu
eventualno zapazili, da me o tome obaveste.


Résumé. En Bosnie occidentale dans les Alpes Dinariques, a une altitude de
1350 m, se trouve un peuplement mélangé, vierge d´épicéa (dominant) et de pin sylvestre,
ou la majorité des futs de ces arbres ont leur bois couvert de reliefs (boursoufflures)
ayant la forme de croix de St. André. Au croisement de ces croix se trouvent
des bourgeons proventifs ou des restes de branches disparues par l´élagage naturel.


L´auteur décrit ce phénomene encore inconnu et l´explique par l´action mécanique
des vents dominants (N. et S.) opposés qui produiraient une torsion dans les deux sens.


270