DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Ako je lovor u zajednici sa raznim elementima mediteranske biljne zajednice, naročito sa česminom i planikom, može preuzeti i ulogu dominantne vrste ili, u najmanju ruku, ulazi sa pomenutim vrstama u dominantni dio sastojine. Dokaz su zato i opažanja sa staništa na Mljetu. Medu daljnje karakteristike lovora, koje su važne sa šumskogospodarskog gledišta, pripada jaka izbojna snaga iz panjeva i iz žilja. Sasječen počepice baca lovor toliko jako obilje izdanaka, da mu je malo premaca. Poslije velike zime 1928/1929. godine ova je sposobnost održala mnoge lovorove strukove. Mrazom zahvaćeni strukovi, kod kojih je nadzemni dio ponekad sasvim stradao zbog niske temperature, posječeni počepice u proljeću 1929. godine, dali su u toku ljeta iste godine i do dva metra visoke izbojke na mnogim našim staništima (22). Lovor zahvata žiljem vrlo duboko i vrlo široko, pa nalazimo njegove izdanke i po pet i više metara daleko od matičnih strukova. Razumljivo je, da ova karakteristika mnogo pomaže raširivanju i održavanju lovora. Iskustva, koja je skupio R u b b i a u pomenutoj lovorovoj sastojini između Opatije i Volovskoga, možemo iskoristiti i na našim staništima (21). Lovor čini niske sastojine pomlađujući se sa izdancima. U čistoj sastojini pokazuje daleko bujniji razvitak nego u mješovitoj. Dok je u čistoj sastojini čistoga debla, u mješovitoj je suviše granat, a osim toga u mješovitoj sastojini opaža se vrlo često i bljedoća lišća, što je siguran znak, da se lovor u tim prilikama ne osjeća dobro. Obrt mu je ponajviše 20 godina, u koje vrijeme mogu pojedini strukovi na dobrom staništu postići i debljinu do 25 cm, a visinu do 15 metara. Kako je oko 20 godina vrlo česta crvena trulež na izdanačkim lovorovim strukovima, nisu rijetke izvale u to doba, naročito ako je sastojinu zahvatio snježni namet. Zato je produživanje obrta nepodesno specijalno kad se radi o izdancima. S obzirom na odnose lovora prema svjetlosti odnosno prema sjenci izvode se sječe u lovorovim sastojinama redovito na malim površinama odnosno vrši se iskorišćavanje prebiranjem. Iskustva pokazuju, da je najbolji lovor u sastojinama, koje se iskorišćavaju pravilni m prebi ranj e m. A to odgovara i navedenim svojstvima lovora. Lovor možemo razmnožavati i sjemenom i sadnicama imajući pred očima i u jednom i u drugom slučaju napomenute osobine. Međutim naročito kod sjetve treba dosta pažnje. U pripremljena gnjezda, koja treba da su zbog velike osjetljivosti klica zaštićena od izravne insolacije bilo kamenjem bilo kakvim grmom — najčešće od koje vrste Juniperus — zasijemo lovorovo sjeme i malko ga pokrijemo mješavinom od lišća i zemlje. Za slučaj, da se zaštita ne može osigurati na pomenuti način i da je zasijano mjesto izloženo prejakom suncu, ispomažemo se tako da ga pokrijemo granama borovice. Takvu zaštitu dajemo mu sve do četvrte godine. — Sjetva, koja se obavi na otvorenom staništu, dakle bez zaštite, najčešće zataji, jer klice, redovito odmah kako izbiju, stradaju. Iz razloga, što klice od proljetne sjetve stradaju i onda, ako su pod potrebnom zaštitom, zbog utjecaja naglog ljetnog odnosno sušnog perioda, potrebno je da sjetvu izvedemo u svakom slučaju s j e s e n i. 296 |