DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Ovo pruža već usled svoje neočekivane komplikovanosti izvesne
stručne zanimljivosti, ali može imati direktno i tu stvarnu korist, da pomogne
sprečiti prejaku raznolikost u shvatanju toga pojma kod primene
Zakona o šumama u praksi.


-´ U skoro svakom konkretnom slučaju upotrebe zakona, kako sa
strane administrativne vlasti tako i sa strane šumovlasnika, potrebna je
pre svega i u prvom redu konstatacija, da li je koji zemljišni objekat
»šuma« u smislu Zakona o šumama ili to nije. Ovo temeljno pitanje određuje
za dotično zemljište i konkretan slučaj primenljivost zakona i njegovu
kompetenciju u svojim policijskim, privrednim i kaznenim odredbama.
Iz ovoga također proizlazi, kako je važno za praktične svrhe upotrebe
zakona, da bude pojam »šume« egzaktan ili bar što određeniji.


Definicije, kao što su bile date u raznim zakonskim projektima Ministarstva
šuma i rudnika, pa i Jugoslovenskog šumarskog udruženja
(Ljubljana, 1923.), bile su svakako preširoke. U definiciju šume i šumskog
zemljišta unositi i sve ostale pojmove na koje se odnosi Zakon o šumama,
kao na pr. pojam suvata, pašnjaka, deputatnog zemljišta etc., znači tražiti
sadržaj zakonskog pojma »šume« u tako ekstenzivnom obimu, kao
što ga ima zakon samo u svome naslovu. Stvarno nepravilno bilo bi
kazati na pr., šumama smatraju se suvati, planinska ispasišta etc., pošto
su ovo određeni pojmovi specijalne kulture tla i kao takvi nisu šume
ni u metaforičkom smislu, pa ni u zakonskom.


U cilju što jasnije dikcije zakona moglo bi se nakon date definicije
pojma šume (šumskog zemljišta) ev. kazati, da »pod nadležnost Zakona


o šumama spadaju i suvati, planinski pašnjaci, deputatna zemljišta etc.,«
ili analogno kao što je učinjeno u § 36 Z. o š.; pa i to bi išlo daleko.
Definicija zakonskog pojma šume i šumskog zemljišta, koja je potrebna
za primenu Zakona o šumama, treba da da u načelu samo onaj
pojam, koji je imao zakonodavac u mislima u svim slučajevima, kada u
tekstu upotrebljava reč »šuma«, odnosno reč »šumsko zemljište«.


Prema svemu, što smo do sada izneli, za pravilno shvaćanje pojma
»šume« i ostalih pojmova, koji opredeljuju nadležnost Zakona o šumama
Kraljevine Jugoslavije od 21. XII. 1929. god., poslužiće najbolje razrada
istih sa gledišta šumarskog i pravnog. — Radi što boljeg pregleda moraćemo
to učiniti podeljeno za tri bitne oznake, kojima operiše Jugoslovenski
zakon o šumama i to:


1) za pojam »šuma«,


2) za pojam »šumsko zemljište«,


3) za ostale pojmove specijalnih zemljišta, koja spadaju pod nad


ležnost Zakona o šumama.


I. Zakonski pojam »šuma«.
Po našem shvaćanju poslužuje ispravnom tumačenju zakonskog
pojma šume u smislu Jugoslovenskog zakona o šumama od 21. XII. 1929.
god., najbolje definicija prirodnih nauka, tj. definicija one i onakve šume,
kao što ju vidimo u prirodi, u njenoj tipičnoj vegetacionoj formi, dakle
ona, koju je izneo E 11 i n g e r: »Šuma zove se svako oveće divljim drvećem
obraslo zemljište«. Ova definicija daje primarnu osnovicu i za
zakonski pojam. Usled toga ona nije samo definicija prirodnih nauka, nego
također definicija pravnog pojma »šume« u smislu Zakona o šumama tj.
pravna definicija.


302