DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Pro praeterito stoji stvar ovako: izrekom zakona moraju se pošu miti po §-u 12 i 13 sečišta, opustošene šume i paljevine. Stoga su one logički bile šumsko zemljište u smislu zakona već i na dan 1. jula 1930-, premda tada nisu imale više formu »šume«. Seča, pustošenje i požar mogli su se desiti bezbroj godina pred 1. julom 1930. god. Dotle dok se može objektivno dokazati, da je koje zemljište bilo 1. jula 1930. sečište ili opustošeno ili paljeno, ono je »šumsko« u smislu zakona. Kod pitanja krčenja stoji stvar nekoliko drukče. Za pokrajine tj. pravna područja, na kojima je već i ranije bilo krčenje bez dozvole vlasti zabranjeno, šumskim je zemljištem ostalo i ono, koje je samovlasno iskrčeno pred 1. julom 1930. god. Na pravnim područjima pak, gde samovlasno krčenje nije bilo zabranjeno pred 1. julom 1930. god., sva zemljišta iskrčena pred ovaj dan principijelno su izgubila karakter šumskoga zemljišta u smislu zakona, jer se zabrana samovlasnog krčenja (§ 6) i dužnost pošumljenja za ova područja ustanovljava tek novim zakonom. Izrikom pak nisu ove protegnute i na ranije vreme, kao što je to učinjeno na pr. kod sečišta, za koja stoji u tekstu §-a 12 Z. o š. nedvojbena oznaka »stara nepošumljena sečišta« što znači, da su mogla biti nepošumljena već pre stupanja na snagu novoga zakona. Naređenja §-a 13 t. 1) i 2), kojima se naređuje pošumljenje površina iskrčenih bez dozvole i onih, koje nisu iskrčene u roku, mogu se dakle odnositi samo pro futuro na ona zemljišta, na kojima je delo učinjeno posle stupanja na snagu Zakona o šumama tj. nakon 1. jula 1930. god., jer ranije za taj slučaj nisu mogli postojati ni rok ni dozvola, pošto zakonska zabrana sama nije postojala. Za ovo strogo tumačenje morali smo se odlučiti, jer je i šumsko gospodarstvo u načelu slobodno, što dokazuje tekst §-a 48 Z. o š., te prema tome treba sva ograničenja tumačiti striktno, a ne ekstenzivno, što znači, da mogu važiti samo pro futuro, a ne i pro praeterito. Za opustošenu šumu važilo bi isto, što i za iskrčenu, ali je pustošenje bilo u svima ranijim Zakonima o šumama već zabranjeno, što je i razumljivo. Uostalom je opustošena šuma ipak još oblik izvesne »šume«, dok krčenjem nestane šuma sasvim. Pustošena šuma nosi svoj karakterističan oblik još dugo vremena, mogla ga je dakle nositi od ranije, pa i preko 1. jula 1930. god., pa se ima po §-u 13 Z. o š. pošumiti. Dužnost pošumljenja za takve šume, premda su opustošene pred 1. julom 1930., je dakle neosporna. U pitanje može ali doći odgovornost za pustošenje po ranijem zakonu, a ne po sadašnjem. U šumska zemljišta po zakonu dolaze i čistine (Blossen), tj. u šumi postojeće, ne odviše velike površine bez drveća. Kod šumskih je čistina po našem mišljenju osnovno pitanje to, da li su određene za pošumljenje, i da li stoje na apsolutnom šumskom tlu (§§ 12, 13). U pozitivnom slučaju, jednom ili drugom, moraju se pošumiti, te prema tome nose karakter šumskoga zemljišta, i to i onda ako danom 1. jula 1930. god. nisu bile pošumljene. 2.) Zemljišta, koja će pro futuro dobiti značaj »šumskog zemljišta«. Ovamo spadaju u prvom redu ona zemljišta, koja će vlasnici iznova i svojom voljom privesti šumskoj kulturi. To su slučajevi, u kojima je izražena volja sopstvenika od presudne važnosti za šumski značaj zemljišta. Odluka volje mora se ali na vidan način ispoljiti, na bilo koji način, ili izjavom vlasti ili drugim kojim nedvojbenim radom na zemljištu, po 310 |