DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Pod oznakom »za drugu vrstu kulture« treba razumeti u glavnom poljoprivredu, kao kulturu tla diametralno suprotnu šumskoj kulturi, te u nju treba ubrajati vrste zemljište kao oranice, livade, voćnjake, vinograde, pašnjake etc. Ali već kod pašnjaka pojavljuje se slaba tehnička strana definicije §-a 8, jer je de facto apsolutno šumsko zemljište redovito sposobno i za pašnjačko iskorišćenje, doduše u ekstenzivnoj formi pašarenja, ali je u našim prilikama naročito na jugoistoku stvarnost takva, da je i pašnjak redovito apsolutno šumsko tlo i obratno. Prema tome apsolutno šumsko zemljište nije sposobno samo za uzgoj šume, već na njemu često konkuriše sa šumskom privredom pašnjačka upotreba. To je prva teškoća u praktičnom određivanju zemljišta »apsolutnim šumskim tlom«. Izvesna ova neispravnost u samoj definiciji pokušala se izbeći dodatkom u tekstu, da zemljište nije trajno sposobno za koju »bolju« ili »unosniju« vrstu kulture, smatrajući pašnjačko iskorišćenje ipak još boljim od šumskog. I po takvoj rentabilitetnoj skali imalo bi posle šume doći samo još neplodno tlo kao uopšte neupotrebivo u svrhe ma koje kulture. Prema stvarno neplodnom tlu i tlu izvan šumske vegetacije lakše je u praksi ustanoviti granicu apsolutnog šumskog zemljišta, nego li je to moguće prema pašnjaku i unosnijim zemljištima. Ali ni taj način ne bi bio posve ispravan, jer prema današnjim iskustvima poljoprivredno iskorišćavanje, naročito na većim površinama, nije više znatno unosnije od šumskoga (E n d r e s, Forstpolitik, Berlin, 1922, pag. 39, zemljišna renta). Prema tome će u praksi određivanje apsolutnog šumskog zemljišta prema pašnjačkom tlu po većini slučajeva biti vrlo zamršeno, te po prirodi stvari i stručno teško. Stoga predviđa Zakon o šumama kod izdvajanja apsolutnih šumskih zemljišta na kršu i goletima, te u živom pesku mešovite komisije sa šumarskim i poljoprivrednim stručnjakom. Ove teškoće pojačava još činjenica, da se u našoj sredini pašnjačko tlo smatra važnijim i za narod od mnogo veće koristi nego šumsko. Svakako stoji to, da se moraju u tom pogledu uzimati najbrižljivije u obzir sve lokalne prilike, a naročito opšta pašnjačka potreba dotičnoga kraja uz sposobnosti zemljišta za melioracije, jer paša ipak donosi neposrednije i po vremenu bliže koristi od šume. Da bi se ova neodređenost u samoj definiciji donekle ispravila, dodati su za karakteristiku apsolutnog šumskog zemljišta još izvesni kriteriji, koji trebaju da olakšaju označavanje takvih površina, jer nam kažu upravo kazuistički, iz kojih osobina izvire nesposobnost za drugu vrstu kulture. Da koje zemljište nije sposobno za poljoprivredu, već samo za šumsko gospodarstvo, odlučuje prvo položaj. Ovaj može biti u previsokoj nadmorskoj visini (elevacija), jer šumsko drveće uspeva još u višim položajima nego na pr. žitarice i druge biljke poljoprivredne kulture. Dalje u nezgodnoj ekspoziciji, na pr. prema suncu na jug (radi žege i sušenja) ili prema severu (radi hladnoće i sjene) ili prema vetrukiši i drugim atmosfcrilijama (radi osetljivosti biljaka i slično). Na taj se način sa položajem obuhvaća i grupa klimatskih osobina, koja u tekstu zakona nije posebice navedena ... Druga odlučujuća osobina može postojati u konfiguranciji tla, naime u tome da je strana toliko strma, da se ne može ni orati ni kositi i t. d. 312 |