DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 27     <-- 27 -->        PDF

(inklinacija), da je tlo tako sitno valovito ili kamenito ili poplavno, da
druga upotreba osim uzgojem šume uopšte nije moguća.


Kao treću vrstu osobina ističe zakon fizički karakter zemljišta,
kao što je na pr. suviše plitko tlo s premalo zemlje (krš), rastresiti pesak,
stvrdeno tlo (Ortstein), presuho ili prevlažno, močvarno, tresetno, i t. d.


Što se tiče veličine površine, ona će moći pre zadovoljiti potrebe
poljoprivrede, nego potrebe šumskog gospodarstva.


Četvrtu vrstu zemljišnih osobina, koje čine tlo apsolutnim šumskim,
označava hemijski sastav ili u glavnom hranivost zemlje. Biljke poljoprivredne
kulture stavljaju naime na hranivost zemljišta mnogo veće
zahteve, nego to čini šumsko drveće. Stoga mogu na zemljama, na kojima
jedva ili uopšte ne uspcvaju na pr. žitarice, kao što su vrištine,
slamjače, šljunkom izmešane ili peskovite zemlje i si., još da se razvijaju
i rastu šumske biljke, ne baš pretenciozne listače, ali ipak sve skromnije
šumsko drveće.


Pored sve opširnosti kodifikovane definicije, koja upravo kazuistički
detaljno nabraja izvesne osobine tla kao odlučujuće za pojam
apsolutnog šumskog zemljišta, ipak ovaj nije još dovoljno tačno obeležen,
jer i prema prilikama naseljenosti, prema kulturnom stanju privrede, saobraćajnim
sretstvima i si. nije jednak, te se još i usled promenjljivosti
prednjih činioca u toku vremena menja i prcinačava. Pored ovih teškoća
otežava ali precizno opredeljenje apsolutnog šumskog tla najviše činjenica,
da se današnjim tehničkim i hcmiskim sretstvima dade takoreći
svako zemljište pretvoriti u relativno, naime sposobno za poljoprivrednu
kulturu. Samo je to ipak skopčano s finansijskim pitanjima. Stoga će
moći razmatranja te vrste rasvetliti u praksi i takve zapletenije slučajeve.


Ekonomski cilj, kao kriterij kod zakonskog pojma apsolutnog šumskog
zemljišta, isto tako ne dolazi u obzir. Karakter zemljišta odlučuje,
pa bilo kakvoj privredi ono momentano služilo.7 Ali premda kodificirana
definicija apsolutnog šumskog tla (§ 8) ne ističe izvesnu zavisnost toga
pojma i od stanja opšte naseljenosti i stepena privredne kulture, to ipak
§ 13 z. o š. pod tč. 6 određuje za pošumljenje ona ispasišta »koja nisu
potrebna za drugu privrednu svrhu.«


4) Zemljišta, koja nisu potrebna za drugu privrednu svrhu.


Prof. Alber t u svojoj knjizi »Lehrbuch der Forstverwaltung,
1883«, uvodi ove vrste zemljišta, naime ona koja radi socijalnih, kulturnih
i saobraćajnih razloga ne mogu biti iskorišćena za poljoprivredne
svrhe, usprkos tome da su u stvari eklatantna relativna šumska zemljišta,
ipak pod pojam »apsolutnog šumskog tla«.8


Po našem mišljenju ovaj kriterij za apsolutno šumsko tlo nije ušao
u celosti u definiciju po našem zakonu o šumama (§ 8). Samo udaljenost
od naselja i saobraćajnih sredstava mogla bi se tumačiti kao osobina
»položaja« u smislu § 8z. o š.9


Ali stepen privredne kulture naroda (na pr. ekstenzivno pašnjačko
gospodarstvo, štalsko timarenje stoke, veštačko poboljšavanje zemlje


Slaže se sa gledištem i prof. Ugrenovi ć (Zakoni i ´Propisi, Zagreb 1930


pag. 27).


8 Isto čini prof. Ugrenović , Osnovica z. o. š., Ljubljana, 1923. pag. 18.


9 Tako Komentar dr. S a g a d i n - B a 1 e n, Zagreb 1930. pag. 23 i prof.


Ugrenović , Zakoni i propisi, Zagreb, 1930. pag. 22.


313