DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 29     <-- 29 -->        PDF

slabe, zakržljane šumice, bez naročite ekonomske koristi na štetu eminentno
važne sočne paše za razvijeno stočarstvo i mlekarstvo. Stoga je
uzakonjena tamo odredba, da se ove šume, protkane alpskim pašnjacima,
imaju održati stalno u određenom srazmeru. Time nije zabranjeno, da
se prostori pojedinih šumskih grupa i grupica menjaju, već se traži samo
to, da se za zamenu izvesne novo-pošumljene površine s druge strane
sa isto tako velike površine šuma ukloni, i time srazmer pošumljene
prema nepošumljenoj površini očuva konstantnim.


Ogledajući se na Švajcarski uzor, i naš je novi zakon ovu zapravo
prelaznu formu šume podveo pod zakonski pojam »šumskog zemljišta«,
nazivajući ju »planinskim pašnjakom« nasuprot »suvatima« u § 89 z. o š.


6) Šumska zemljišta pod šumsko-poljskim gospodarstvom, deputatna
zemljišta, šumski vrtovi, šumarije i lugarnice sa zemljištem, prošeke,
putevi i željeznice, kamenolomi, jendeci, potoci, mlake, trstike i si.


Pod ovom tačkom osvrnućemo se još na izvesnu grupu šumskih
zemljišta u smislu zakona, koja nemaju sastojine i koja ih bar u većini
slučajeva nikad i ne nose, pa ipak dolaze pod udar ovoga zakonskoga
pojma.


Najvažniji primer takvog šumskog zemljišta, je zemljište pod šumsko-
poljskim gospodarstvom. Ono je bilo u svoje vreme pošumljeno, te
je nakon toga iskrčeno, pa prema tome mora da leži kao relativno
šumsko tlo. Samo krčenje nije izvedeno u cilju trajnog oduzimanja
zemljišta šumskoj kulturi, već u cilju povećanja zemljišne rente i olakšanja
pošumljenja. Stoga ovo zemljište i nije krčeno radi pretvaranja u
drugu vrst kulture, već samo radi racionalizacije šumske kulture na
njemu. Pošto tome radu nedostaje namera trajnog oduzimanja šumskoj
proizvodnji, ono i nije podvrgnuto obavezi uzimanja dozvole u smislu
§§-a 7. i 9., te odgovornosti po §§ 10. i 141. z. o š. Imamo dakle u tom
primeru jedan od izuzetnih slučajeva, u kojima je za zakonski pojam šumskog
zemljišta odlučan kriterij ekonomskog cilja, isto kao u slučaju kad
sopstvenik sam odredi koje zemljište pošumljavanju. Najdalje se ali u
roku od 5 godina moraju i ova zemljišta ponovno pošumiti (§ 12 z. o š.).


Dalji primeri, koje želimo ovde donekle objasniti, u glavnome su
takve prirode, da njihov položaj i njihova svrha traže, da se ne izdvajaju
iz šumskog zemljišta, te prema tome dolaze »u đuture« pod pojam šumskog
zemljišta. Praktički znači to u glavnom, da karakteristične šumske
krivice, počinjene na njima, spadaju pod nadležnost zakona o šumama,
a ne pod koji drugi zakon (na pr. zakon o poljskoj policiji i si.).


Dalje služe ova zemljišta obično tako vidno glavnim ciljevima šumske
privrede, naime podizanju, čuvanju ili upotrebi iste, da bi bez njih
samo gospodarstvo dolazilo u pitanje. Naravno se u takvom tumačenju
ne srne ići predaleko. Biće dakle i u pitanju opredeljivanja ove vrste
zemljišta na kraju odlučna »quaestio facti« i time stručno mišljenje doneto
po zdravom razumu.


Nedvojbeno je, da šumski vrtovi nasred šume ili uz šumu predstavljaju
šumsko zemljište u smislu zakona. Teže je pitanje, ako leže ti
šumski vrtovi van šume i daleko od nje, na pr. sred livada ili polja.
Može li takav šumski rasadnik prostom voljom sopstvenikovorn biti
napušten i pretvoren u drugu vrst kulture? Po našem mišljenju šumski
vrt nije u svakom slučaju šumsko zemljište, već može biti i vrt u običnom
smislu reci, čije zemljište ne spada pod nadležnost zakona o šumama.


315