DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Prof. ing. A. KAUDERS (ZAGREB):


BILJEŠKE IZ PODRUČJA INSPEKTORATA
U SENJU


(NOTES CONCERNANT LE TERRITOIRE DE L´INSPECTORAT
DES FORETS A SEGNE)


Nije baš jasno zašto se geografsko rasprostranjenje pitomog ke


stena (Castanea vesca Gaertn) nije proteglo i u Hrvatskom Primorju,


to više što je isti zapremio submontansku stepenicu u susjednoj Istri i


to napose od Lovranske Drage do Lovrana odnosno cijelu Lovranštinu


(1). U tom kraju stvorio je pitomi kesten čiste sastojine znatnih površina.


U primorskom dijelu naše države (2) susrećemo još pitomi kesten
na ostrvu Šolti, te u Boki Kotorskoj i to u kraju Stolivo, Prćanj, Hercegnovi
i u Budvi, dok je njegovo rasprostranjenje u ostalom dijelu Jugoslavije
zapremilo znatne razmjere, te ga nalazimo (3) dijelom u čistim sastojinama,
a dijelom u mješovitim sastojinama.


Već odavna su pravljeni u našem području pokusi, kako bi se ovo
korisno drvo udomilo u našem kraju (t. j . u submontanskoj stepenici hrvatskog
primorskog krša), te se ovi pokusi još i danas prave odnosno
nastavljaju i to ne samo u submontanskoj stepenici, već i u krajevima
nižih visina (Klada).


Dobro je poznato, da izim klime mnogi drugi faktori, a osobito tlo
bitno utječe na rasprostranjenje bilja, te kao što je utjecaj klime na to
rasprostranjenje različan i vrlo kompliciran, tako je i utjecaj tla vrlo različan
i vrlo kompliciran, te se konfiguraciji tla, odnosno orografskom
sastavu nekog kraja i fizikalnom, a pogotovo kemijskom sastavu tla ima
često pripisati pojava stanovitog biljnog društva.


Znamo, da je u mnogom slučaju orografski sastav i razlogom, da se
na sasvim klimatički različnoj okolini pojavljuju mjesta s posve osebujnom
klimom t. j . pravi klimatski otoci, koji imaju i svoju osebujnu floru,
od okoline različnu, a često su opet rasprostranjenju bilja dani vrlo različiti
uvjeti i s obzirom na samu ekspoziciju tla.


, ; Ali je svakako najvažniji utjecaj tla na rasprostranjenje bilja onaj
kemijskog-i fizikalnog sastava tla. Poznata je činjenica, da su različne
vrste tla od velikog utjecaja na vegetaciju odnosno na rasprostranjenje
pojedinih bioloških elemenata. Na vapnenom tlu naći ćemo druge biline
nego na granitu ili na serpentinu ili opet na kremenom pješčanom tlu, a
najjače diferencije u nastupu pojedinog društva pokazuju tla, koja su
sastavljena od čistih kami i to: od bazalta, dolomita, vapnenca, kremena,
pješčenjaka, nadalje tla s puno soli i opet tla s mnogo nitrata.


Sigurno je, da karakter tla mnogo utječe na floru dotičnog kraja.,
te se je mnogo raspravljalo pitanje, da li se utjecanje tla ima svoditi na
njegov kemijski ili pak na njegov fizikalni karakter. Jedni nazrijevaju
odlučni momenat u kemijskim, a drugi opet u fizikalnim prilikama tla. U
ovom pitanju je najbolje ići srednjim putem. Jedanput će naime raspro


322




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 37     <-- 37 -->        PDF

stranjenju stanovitih bilina valjati tražiti razlog u kemijskom sastavu tla,
a drugi put u fizikalnom karakteru tla, treći pak put regulirati će to rasprostranjenje
bez sumnje oba ova faktora u isto doba, a može biti i u
jednakoj mjeri.


Mi ćemo s obzirom na pomanjkanje pitomog kestena u našem kraju
spomenuti u glavnom uzroke kemijskog utjecaja, jer mnogi drže, da je
samo kemijski sastav našeg tla kriv, da se pitomi kesten kod nas ne
javlja; no možemo već sada spomenuti, da ne držimo, da je baš jedino
kemijski sastav tla kriv, da ga u našem kraju ne susrećemo.


Neophodno potrebni elementi za opstanak svake zelene biline jesu
uz C, H, O i N još i elementi kalij, kalcij, magnezij, sumpor, fosfor i željezo.
Dakako da mnoge biline od ovih elemenata trebaju tako neznatne
količine, da ćemo ih naći gotovo u svakom tlu. Ali valja imati na umu,
da ima i takovih bilina, koje barem za normalni svoj razvoj trebaju od
jednog ili od drugoga mineralnog elementa više nego ga baš u svakomu
tlu ima. Tako ima bilina, koje iziskuju dosta znatnih količina kalija, druge
onet traže više natrija, treće opet veću količinu nitrata. Sasvim je naravno,
da sve te biline, koje su na stanovite kemijske sastojine tla prilagođene,
neće drugdje tako dobro uspijevati kao ondje, gdje dotičnih
sastojina u tlu u izobilju nalaze. Pasprostranjenje će dakle njihovo ovisiti


o kemijskom sastavu tla.
Znamo da u stanovitom tlu može biti toliko od nekog kemijskog
spoja, da će množina njegova na mnoge biline upravo otrovno djelovati
i po tome isključiti njihovo rasprostranjenje na tom tlu. Naći će se bilina,
koje će ne samo snositi takovo obilje stanovitog kemijskog spoja, nego
će im ovo obilje upravo prijati. One će po tome jedine biti podobne da
zaposjednu dotično tlo, koje će prema tomu imati sasvim svoju osebujnu
vegetaciju. To primjerice vrijedi za vapno. Tlo, koje sadrži vrlo mnogo
vapna, imat će svoju floru sastavljenu od bilja, kojemu takav višak vapna
ne škodi, kojemu dapače prija i koje će po tome uvijek na takovom tlu
preoteti mah nad drugim bilinama, koje se na toliku sadržinu vapna nisu
prilagodile.


Od svih kemijskih sastojina tla najjače utječu na rasprostranjenje
bilja dvije, naime vapno kao karbonat, odnosno sulfat, te klornatrij. Obje
te mineralne supstancije vežu uza se sasvim specifične flore. Međutim
treba imati na umu, da ima dosta bilina, koje se osobito rado — često
dapače isključivo — drže stanovitih vrsti tla, recimo na pr. vapna, gline
i t. d. Dakako da tome ne mora uvijek biti uzrok to, što takova tla sadrže
u većoj množini stanovite kemijske sastojine. Kalcij je neophodno potrebno
hranivo za sve zelene biline i za one, koje rastu na vapnenom
tlu i za one koje vole kremeno i glineno tlo. Što pak neke biline nalazimo
gotovo uvijek na vapnenom tlu, imat će svoj uzrok u tom, što te biline
baš na vapnenom tlu unutar svoga areala nalaze najpovoljnije prilike
vlage, topline i t. d., dakle druge, a ne samo kemijske uvjete za svoj
opstanak. Tako je i s glinenim tlom. Glina nije ni za koju bilinu apsolutno
potrebna hrana, ona je dapače, kako umjetne kulture pokazuju, sasvim
indiferentna, a ipak mi vidimo, da se mnoge biline u prirodi osobito rado
drže gline, pouzdano zato jer na njoj nalaze najpovoljnije ostale životne
prilike, ponajviše topline i vlage.


Prije smo spomenuli, da na rasprostranjenje bilja od svih kemijskih
sastojina najviše utječe vapno. Poznato je nadalje, da spojevi humusa


323




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 38     <-- 38 -->        PDF

s vapnom, i ako znaju imati veliki postotak vapna, nijesu škodljivi bili


nama, kojima baš ne prija vapno nego dapače bježe od vapnena tla (4).


Po T r e i t z-u (4) mnoge su biline osjetljivije za vapno, ako ono


nastupa u rastopini u formi Ca ..., i to napose u suhim područjima, dok


u vlažnom području ne pokazuju toliko osjetljivosti na spomenuti kemijski


spoj. Nadalje su poznati slučajevi, da u određenom klimatskom području


stanovite biljne vrste dolaze samo na vapnenastom tlu, kao na pr. bukva


u području zapadnih Alpi, dok naprotiv u južno-francuskim Alpama do


lazi ona isključivo na silikatnom tlu. U vlažnoj klimi traži bukva relativno


toplo i suho vapneno tlo, a u južnijim suhim krajevima opet relativno


vlažnije silikatno tlo (5).


B ü s g e n u raspravi »Kieselpflanzen auf Kalkböden« (6) kaže, da


je nemoguće nedvoumno dokazati, da li ima bilina, koje u svakom slu


čaju i u svim prilikama dolaze samo na vapnenom tlu ili opet od takova


tla bježe.


Tako dolazimo do zaključka, da rasprostranjenje bilina s obzirom


na utjecanje tla ovisi ne samo o kemijskom nego i o fizikalnom njegovu


karakteru — i to u glavnom o toplini, vlazi i rahlosti tla.


Glede utjecaja tla na rasprostranjenje odnosno glede uspjeha uzgoja


pitomog kestena postoji u glavnom mišljenje, da pitomi kesten bježi od


vapnena tla odnosno da mu je uspjeh samo omogućen na tlu, koje ima


malen postotak vapna. Bürge r (7) spominje, da pitomi kesten bolje


uspijeva na tlu, koje,je siromašnije u pogledu vapna. Silv a Tarouc a


(8) kaže, da je kultura pitomog kestena moguća samo na tlu, koje nema
vapna. B ti h 1 e r (9) navodi, da je za uspjeh kestena potrebno svježe
duboko i rahlo tlo. Isto tako traži i H e m p e 1 (10) za potpuni i dobar
razvoj pitomog kestena svježe, duboko i rahlo tlo, blagu klimu kao i od
mrazova zaštićen položaj. Prema istom autoru ne stavlja kesten prevelikih
zahtjeva na hranivost tla, a najbolje mu prija glineno tlo sa znatnom
sadržinom kalija. S obzirom na to što korijenje pitomog kestena prima
hranu iz dubljih naslaga, uspjeh njegov nije toliko vezan na sastav gornjih
naslaga tla, te prema tome mogu gornje naslage biti i siromašnije na
hranilima. Na vapnenom plitkom tlu kao i na vlažnim staništima kesten
ne uspijeva.
B ü s g e n u svojoj već prije spomenutoj raspravi spominje, da pitomi
kesten još uspijeva na tlu, koje sadrži 2´6% vapna. Kod veće sadržine
vapna uspijeva samo onda, ako tlo ima veću sadržinu kalija.


H a r a 1 a m b (16) spominje, da je u francuskim Alpama pitomi
kesten kalcifugna bilina i da dolazi u glavnom na granitu. Po D emontz
e y-u (13) dolazi pitomi kesten koji put i na vapnenom tlu (Pireneji),
ali ipak u glavnom traži tlo rastresenih silikatnih stijena. No u koliko
dolazi na vapnenom tlu, to ovo tlo mora biti rahlo.


Qaye r (14) navodi, da pitomi kesten ne podnosi vlažno tlo i da
najbolje uspijeva na svježem tlu. Ali u koliko ga nalazimo na manje vlažnom
tlu, to ovo tlo mora biti duboko, kako bi se korijenje moglo lako
širiti u dubljinu. Po istom mu autoru najbolje prija ono tlo, koje je nastalo
rastvorbom granita, bazalta, porfira i šarenih pješčanjaka. Vapnenotlo
kesten izbjegava još iz razloga, što su vapnena tla obično plitka.


Po Böhmerlu (15) odnosno Conteoanu i Ballotu izbjegava
pitomi kesten vapnena tla i ne pokazuje uspjeh na tlu, koje ima višeod
3% vapna. Isti autor navodi po E n g 1 e r u, čiju ćemo raspravu ka


324




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 39     <-- 39 -->        PDF

snije spomenuti, da pitomi kesten uspijeva i na rastrošenim tlima, koja
pokazuju i znatnu množinu vapna (9—20%). Od znatnog su interesa
pokusi, koje je proveo Fliehe i Qrandeau na vapnenom kao i na
silikatnom tlu. Ovim je pokusima ustanovljeno, da pitomi kesten pokazuje
vanredan uspjeh na vapnom siromašnom tlu (t. j . silikatnom tlu),
dok je na tlu, koje je bogato vapnom, pokazao vrlo slab uspjeh.


Po istom autoru ne voli pitomi kesten tla južne i zapadne ekspozicije.
Južne su ekspozicije izložene velikom isušenju tla, a zapadne opet
oborinama. Maye r (16) u svome djelu »Fremdländische Wald- und
Parkbäume für Europa« spominje, da pitomi kesten traži svježe, duboko,
rahlo i silikatno tlo.


Picciol i (17) navodi za pitomi kesten u području Toskane ovo:


1. Pitomi kesten nije nipošto kalcifugna bilina, te je kestenu stanovita
množina vapna i potrebna. 2. Kod većeg sadržaja vapna razvija se pitomi
kesten u kržljave individue i to napose ako množina vapna iznosi više
od 1*8%. 3. Pitomi kesten podnosi u tlu i veću količinu vapna, ako u tom
tlu ima kalija.
D i m i t z, koji referira ovo od spomenutog P i c c i o 1 i a (Centralblatt
1902) spominje Englerove konstatacije i to da pitomi kesten u nekim
krajevima Švicarske uspijeva i na vapnom bogatom tlu. Za dokaz
tome donosi analizu onih tala, na kojima pitomi kesten uspijeva (vidi
priloženu tabelu).


Silikatna Fosfatna


Vapno Kalij


glina kiselina


Rastrošeno tlo neokoma


80 % 9-90 ?/, 0-11 o/0 0-25 %


(Vierwald, jezero) Fliš


Fliš (Vierwald, jezero) 60 /. 21-16 % 0-07 % 003 %


Gneis (Uri) 96 /, ´ 0-70 % 0-14 o/. 0-15 /„


Glina 92 /, 2-72 o/0 0-08 »/„ 0-09 %


Vapnenci jure 83 % 8-45 »/o 009 % 0-08 /.


E n g 1 e r primjećuje, da su fliš i jurski vapnenci bogati vapnom, a
gneis i neokom da imaju znatan postotak kalija. Visoka sadržina vapna
u tlu ne djeluje prema tome po E n g 1 e r u štetno u ovim krajevima na
uzgoj pitomog kestena.


A sada da razmotrimo kemijski sastav tla u našem području i da
s obzirom na taj sastav stvorimo zaključak, da li je moguće provesti
uzgoj kestena u našem području. Poznate su nam slijedeće analize:


1. Kemijski sastav gline iz okoline Triblja (Vinodol) po prof.
Tucanu:
Si O2AU Os Fe2Ca CoH2 O
..
54´95%;
28´35%
8´20%
773%
325




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 40     <-- 40 -->        PDF

2. Kemijski sastav tla u Vinodolskom predjelu uz potok »Dubravčina
« po bivšem zem.
agrikulturnom zavodu u Križevcima:
P2 05 0"12%
N .... 0" 7C,


C . 0 . . . 619´,
K2 0 . . . . 0´40<
Humus 4*12^
3.
Kemijski sastav crljenice >Senjska Draga« po uračanin u (18):
Si 02 .. . 1*85%:
Fe2 Os HL O* + P2 05 . . 22*85%
AU Os 10 57´
Fe2 Os 12*05 <
Co o 061%
Mg o 0*15%
0 .
0*05%
.


Na2 O . . . 0´23%
P2 05 .. . 0"10%
S .. . . . . 0*14%
Ova nam analiza pokazuje, da crljenica u Senjskoj dragi ima na


padno malen postotak vapna.


4. Rastrošeno tlo eruptivnog kamena Senjske drage, tlo pokrito
mješovitom sastojinom listopadne šume, a u glavnom Ouercus Scssiliflora.
Kemijski sastav po Gračaninu:
Si 02 0´65%
Fe2 0= AU O., + P2 Os . . 15*10%
AU 02 8´67%
Fe2 .. .´34%
Co 0 0´9.%
Mg 0 0´67%


0
0´07%


.2 .
0´19%


Na2.2, .. 0´09´
Si 03 0*18%
Radi uporedbe potrebno je, da navedemo kemijski sastav tala u


području Učke, u kojem području nailazimo na znatne površine pitomog


kestena.


5.
Kemijski sastav crljenice (Volosko) po F a ehu :
Si O2 41*97%
AU Os 26´82%
Fe2 Os 10*95%
Mg 0 .1%
Co 0 1*57%
Na2 0 0´2.%
0´92%


.2
0


6. Kemijski sastav crljenice (Lovrana) po S e 1 c h u:
ijski sa*


4470%´


Si 0*


AU Os 2.´.7%
Fe2 Os 11*56%
Mg O trag
Ca 0 . . . . trag
Na2 0 + K2 O 3´15i


326




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Ako stojimo na stanovištu, da u našem kraju radi prevelike množine
vapna u tlu nije moguće uzgojiti kesten, onda moramo već sada
naglasiti, da u predjelu navedenom pod 1 i 2 nije moguće pitomi kesten
uzgojiti. ; ´


Pokusi su pokazali, da je zaista tako, te u samom Vinodolu nemamo
pitomog kestena, a svaki pokušaj uzgojiti pitomi kesten u crikvenickom
rasadniku (analiza pod 1.) dao je negativan rezultat t. j . biljke su nikle,
ali su već nakon prve godine pokazale bolestan izgled, blijedo-zeleni list,
minimalan prirast i nakon 2—3 godine uginule su.


Pitomi kesten uzgojen na tlu pod 4, (t. j . rastreseni diabazporfirit),
branjevina Senjska Draga I, predjel »Kesten«, daje nam normalan izgled.
Ovaj je kesten sađen god. 1904.


Pokusi sa uzgojem kestena provedeni su spomenute godine i u
ostalim predjelima branjevine Senjska Draga I, ali svi primjerci imaju
danas grmolik oblik i nijesu se razvili u stablašice. Neuspjeh ove sadnje
imamo tražiti ne samo u tome što je tlo plitko već i radi toga što je
taj predjel izložen štetnom utjecaju bure i znatnoj insolaciji.


U godini 1924. provedeni su u Senjskoj dragi pokusi cijepljenjem
pitomog kestena na hrast. Ovi pokusi nijesu uspjeli, a razlog neuspjehu
nije nam poznat. Zadnjih godina zasađen je pitomi kesten u zaselku
»Klada« (nadmor. visina 30 met.), u Velikim Brisnicama (nadmor, visina
500 met.) i u Karlobagu (nadmor. visina 30 met.).


U Kladi saden je kesten u crljenici i to u privatnim vrtovima uz
smokvu, trešnju i mendulu. S obzirom na prejaku insolaciju svi primjerci
pokazuju bolestan izgled, isto tako i u Karlobagu. U Velikim Brisnicama
saden je kesten u crljenici, ali je predjel, u kojem je provedena sadnja,
i zaštićen od bure i nije izložen insolaciji, a i tlo je dosta duboko, te za
sada izgleda da će ovaj pokus uspjeti.


Daljnje pokuse treba vršiti na ekspozicijama zaštićenim od bure,
koje imaju duboko svježe tlo i koje nije izloženo prejakoj insolaciji.


Po F ü r s t u (19) provada se uzgoj pitomog kestena rijetko kada
sjetvom, već obično sadnjom sadnica, koje se odgajaju u rasadnjacima
i to na dubokom svježem od mraza zaštićenom tlu. Tlo u rasadniku
treba prije sjetve dobro podubriti i duboko izrigolati. Za đubrenje preporuča
se umjetno gnojivo kalija i to gnojivo, koje se sastoji iz jednakih
dijelova kalijeva superfosfata, Thomasove drozge i humusa.


Upotrijebljena literatura:


(1) Hire : Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II.
(2) A d a m o v i ć:
Die Pflanzenwelt der Adrialänder. Verlag Fischer
1929.
(3) Ko San in: Pitomi kesten
u nas. Pola stoljeća šumarstva, Zagreb
1926.
(4) Rubner :
Die Pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaues.
Neudamm 1925.
(5) Senn : Alpenflora (Flora der Westalpen). Heidelberg 1906.
(6) Bu s gen : Kieselpflanzen auf Kalkböden. Englers Botanische Jahr^
bucher, Band 50.


(7) Burger :
Holzarten auf verschiedenen Bodenarten (Mitt. der
Schweiz. C. A. f. d. forstliche Versuchwesen, XVI, Heft 1, Zürich
1930).
327




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 42     <-- 42 -->        PDF

(8) Silv a
Tarouca : Unsere Freiland-Laubgehölze. Verlag Holder,
Wien.
(9) Buhl e r: Waldbau, II. Band.
<10) H e m p e 1: Die Bäume und Sträucher des Waldes, Heft II.
(11) Hegi : Illustrierte Flora von Mittel-Europa, Wien, Verlag Fischer.
(12) Haralamb :
Le Reboisement dans les Alpes françaises, Grenoble
1931.
(13) Demontzey-Seckendorf:
Studien über die Wiederbewaldung
der Gebirge, Wien 1880.
(14) Ga y er: Waldbau, 1898, III. Auflage.
(15) Böhmerle :
Die Edelkastanie in Niederösterreich, C. B. F. G. F.
1906.
(16) Mayr : Fremdländische Wald- und Parkbäume für Europa.
(17) P i c c i o 1 i: Monografia dal Castagno, suoi caratteri..., Firenza
1902.
(18) G r a č a n i n: Pedološka istraživanja Senja i bliže okolice, Glasnik
za šumske pokuse, Zagreb 1931.
{19) Fürst : Die Pflanzenzucht im Walde, Berlin 1907.


Résumé. L´auteur explique pourquoi le châtaignier ne peut pas prospérer dans
le Littoral adr´iatique croate.


SAOPĆENJA


ŠUMA KAO PRIRODNI I GOSPODARSKI OBJEKAT.*


Odgovoriti na pitanje, što je šuma, nije tako lako, kako se u prvi mah čini.
Drugačije promatra šumu botanik, drugačije izletnik, a treće vidi u šumi šumar ili
vlasnik šume. Mi ćemo razmatrati šumu s gledišta vlasnika šume, odnosno s gledišta
šumarske nauke, t. j . kao jedan gospodarski objekt, koji ima da služi proizvodnji
dobara, a u prvom redu drva.


Šuma kao gospodarska objekat počiva na tri stupa: 1) na šumi kao prirodnoj
zajednici ili na biološkom uvjetu, 2) na privatno-gospodarskom, 3) socijalnom uvjetu.


1. Biološk i uvjet . S biološke strane promatramo šumu, kada se pitamo,
koji sve životni uslovi dolaze do izražaja u njenom rastu i razvoju, jer je šuma
zajednica živih bića bilinskoga, a djelomice i životinjskog carstva. Iako čovjek, pomišljajući
na šumu, vidi u njoj samo visoka drveta ili onaj mladik, koji će se vremenom
razviti do jakih stabala, a iz kojih će izvaditi drvo za građu, drvo za ogrjev, koru,
sjemenje i dr., to ipak nije sve. Šuma je, kako već rekosmo, zajednica živih jedinica
bilinskog carstva. Pod visokim stablima nalaze se niža i grmlje ili se opet ispod stabala
nalaze razne trave. Uzmemo . u šaku vlažnog listinca ili gornji sloj zemlje ii zagledamo
li je dobro (pa i s povećalom ili mikroskopom), vidjet ćemo1 da se u tome krije šarolik
život u razvoju najnižih bilina: raznih gljiva, résina ili algi i bakterija.
* Predavanje održano na zagrebačkoj Radio-stanici dne 5. XII. 1934.
328