DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 38 <-- 38 --> PDF |
s vapnom, i ako znaju imati veliki postotak vapna, nijesu škodljivi bili nama, kojima baš ne prija vapno nego dapače bježe od vapnena tla (4). Po T r e i t z-u (4) mnoge su biline osjetljivije za vapno, ako ono nastupa u rastopini u formi Ca ..., i to napose u suhim područjima, dok u vlažnom području ne pokazuju toliko osjetljivosti na spomenuti kemijski spoj. Nadalje su poznati slučajevi, da u određenom klimatskom području stanovite biljne vrste dolaze samo na vapnenastom tlu, kao na pr. bukva u području zapadnih Alpi, dok naprotiv u južno-francuskim Alpama do lazi ona isključivo na silikatnom tlu. U vlažnoj klimi traži bukva relativno toplo i suho vapneno tlo, a u južnijim suhim krajevima opet relativno vlažnije silikatno tlo (5). B ü s g e n u raspravi »Kieselpflanzen auf Kalkböden« (6) kaže, da je nemoguće nedvoumno dokazati, da li ima bilina, koje u svakom slu čaju i u svim prilikama dolaze samo na vapnenom tlu ili opet od takova tla bježe. Tako dolazimo do zaključka, da rasprostranjenje bilina s obzirom na utjecanje tla ovisi ne samo o kemijskom nego i o fizikalnom njegovu karakteru — i to u glavnom o toplini, vlazi i rahlosti tla. Glede utjecaja tla na rasprostranjenje odnosno glede uspjeha uzgoja pitomog kestena postoji u glavnom mišljenje, da pitomi kesten bježi od vapnena tla odnosno da mu je uspjeh samo omogućen na tlu, koje ima malen postotak vapna. Bürge r (7) spominje, da pitomi kesten bolje uspijeva na tlu, koje,je siromašnije u pogledu vapna. Silv a Tarouc a (8) kaže, da je kultura pitomog kestena moguća samo na tlu, koje nema vapna. B ti h 1 e r (9) navodi, da je za uspjeh kestena potrebno svježe duboko i rahlo tlo. Isto tako traži i H e m p e 1 (10) za potpuni i dobar razvoj pitomog kestena svježe, duboko i rahlo tlo, blagu klimu kao i od mrazova zaštićen položaj. Prema istom autoru ne stavlja kesten prevelikih zahtjeva na hranivost tla, a najbolje mu prija glineno tlo sa znatnom sadržinom kalija. S obzirom na to što korijenje pitomog kestena prima hranu iz dubljih naslaga, uspjeh njegov nije toliko vezan na sastav gornjih naslaga tla, te prema tome mogu gornje naslage biti i siromašnije na hranilima. Na vapnenom plitkom tlu kao i na vlažnim staništima kesten ne uspijeva. B ü s g e n u svojoj već prije spomenutoj raspravi spominje, da pitomi kesten još uspijeva na tlu, koje sadrži 2´6% vapna. Kod veće sadržine vapna uspijeva samo onda, ako tlo ima veću sadržinu kalija. H a r a 1 a m b (16) spominje, da je u francuskim Alpama pitomi kesten kalcifugna bilina i da dolazi u glavnom na granitu. Po D emontz e y-u (13) dolazi pitomi kesten koji put i na vapnenom tlu (Pireneji), ali ipak u glavnom traži tlo rastresenih silikatnih stijena. No u koliko dolazi na vapnenom tlu, to ovo tlo mora biti rahlo. Qaye r (14) navodi, da pitomi kesten ne podnosi vlažno tlo i da najbolje uspijeva na svježem tlu. Ali u koliko ga nalazimo na manje vlažnom tlu, to ovo tlo mora biti duboko, kako bi se korijenje moglo lako širiti u dubljinu. Po istom mu autoru najbolje prija ono tlo, koje je nastalo rastvorbom granita, bazalta, porfira i šarenih pješčanjaka. Vapnenotlo kesten izbjegava još iz razloga, što su vapnena tla obično plitka. Po Böhmerlu (15) odnosno Conteoanu i Ballotu izbjegava pitomi kesten vapnena tla i ne pokazuje uspjeh na tlu, koje ima višeod 3% vapna. Isti autor navodi po E n g 1 e r u, čiju ćemo raspravu ka 324 |