DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 42     <-- 42 -->        PDF

(8) Silv a
Tarouca : Unsere Freiland-Laubgehölze. Verlag Holder,
Wien.
(9) Buhl e r: Waldbau, II. Band.
<10) H e m p e 1: Die Bäume und Sträucher des Waldes, Heft II.
(11) Hegi : Illustrierte Flora von Mittel-Europa, Wien, Verlag Fischer.
(12) Haralamb :
Le Reboisement dans les Alpes françaises, Grenoble
1931.
(13) Demontzey-Seckendorf:
Studien über die Wiederbewaldung
der Gebirge, Wien 1880.
(14) Ga y er: Waldbau, 1898, III. Auflage.
(15) Böhmerle :
Die Edelkastanie in Niederösterreich, C. B. F. G. F.
1906.
(16) Mayr : Fremdländische Wald- und Parkbäume für Europa.
(17) P i c c i o 1 i: Monografia dal Castagno, suoi caratteri..., Firenza
1902.
(18) G r a č a n i n: Pedološka istraživanja Senja i bliže okolice, Glasnik
za šumske pokuse, Zagreb 1931.
{19) Fürst : Die Pflanzenzucht im Walde, Berlin 1907.


Résumé. L´auteur explique pourquoi le châtaignier ne peut pas prospérer dans
le Littoral adr´iatique croate.


SAOPĆENJA


ŠUMA KAO PRIRODNI I GOSPODARSKI OBJEKAT.*


Odgovoriti na pitanje, što je šuma, nije tako lako, kako se u prvi mah čini.
Drugačije promatra šumu botanik, drugačije izletnik, a treće vidi u šumi šumar ili
vlasnik šume. Mi ćemo razmatrati šumu s gledišta vlasnika šume, odnosno s gledišta
šumarske nauke, t. j . kao jedan gospodarski objekt, koji ima da služi proizvodnji
dobara, a u prvom redu drva.


Šuma kao gospodarska objekat počiva na tri stupa: 1) na šumi kao prirodnoj
zajednici ili na biološkom uvjetu, 2) na privatno-gospodarskom, 3) socijalnom uvjetu.


1. Biološk i uvjet . S biološke strane promatramo šumu, kada se pitamo,
koji sve životni uslovi dolaze do izražaja u njenom rastu i razvoju, jer je šuma
zajednica živih bića bilinskoga, a djelomice i životinjskog carstva. Iako čovjek, pomišljajući
na šumu, vidi u njoj samo visoka drveta ili onaj mladik, koji će se vremenom
razviti do jakih stabala, a iz kojih će izvaditi drvo za građu, drvo za ogrjev, koru,
sjemenje i dr., to ipak nije sve. Šuma je, kako već rekosmo, zajednica živih jedinica
bilinskog carstva. Pod visokim stablima nalaze se niža i grmlje ili se opet ispod stabala
nalaze razne trave. Uzmemo . u šaku vlažnog listinca ili gornji sloj zemlje ii zagledamo
li je dobro (pa i s povećalom ili mikroskopom), vidjet ćemo1 da se u tome krije šarolik
život u razvoju najnižih bilina: raznih gljiva, résina ili algi i bakterija.
* Predavanje održano na zagrebačkoj Radio-stanici dne 5. XII. 1934.
328




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Život drveća, grmlja, trava i onih sitnih gljiva i bakterija na jednoj te istoj
površini nije slučaj, nego između njih postoji veza uzroka i posljedica: nestane li
jednoga od njih, nastat će promjena i kod drugih.


Ispod visoke hrastove šume raste grab ili lijeska, a posiječe li se ona i posječena
površina (sječina) ne pošumi, potjerat će razne trave, a još više korov . drač i
nastanit će se vrba, breza ili topola, t. j . vrste drveća koje imaju lako sjeme, te ih
vjetar lagano raznosi na daleko i široko. Na tlu bukove šume vazda je dosta listinca,
koji se polako rastvara t. j . gnjije i trune. To rastvaranje listinca vrše razne gljivice
i bakterije. Nestane li bukove šume, nestat će i listinca, a potom i onih bakterija,
jer je nestalo njihove životne zadaće t. j. rastvaranja listinca.


S druge strane one sitne gljivice uvjetuju rast visokih drveta. Poljoprivredna
zemljišta gnojimo, a gnoj šumskog zemljišta je listinac, u kome se nalazi vezan
mineralni dio bilinske hrane. Oslobađanje tih mineralnih sastojaka biva rastvaranjem
listinca. Ako je kojim slučajem onemogućen život bakterijama, ne će biti ni rastvaranja,
što će se odraziti i u rastu drveća ili još više u pomlađivanju šume. Tako je
na pr. otešćan ili i posve onemogućen život bakterijama u gustoj bukovoj, smrekovoj
i jelovoj šumi´, jer nema dovoljno pristupa sunčanoj svjetlosti i toplini. Onemogućiti
iivot bakterijama može i suvišak vlage (vode) i pomanjkanje topline, u kojem se
slučaju stvara t. zv. sirovi humus. Jedan od neophodno potrebnih elemenata za život
biljaka je i dušik. Do dušika one same po sebi dolaze vrlo teško. U tom poslu pomažu
ih niže biline — posebne vrsti bakterija, koje priređuju taj dušik u takvom obliku,
da se njime više biline, među koje spada i naše šumsko drveće, mogu poslužiti.


Povezanost sastojine, t. j. stabala šume, sa travama mnogo je manja. Trave
nam zapravo pokazuju, kakovo je tlo, da li je dobro, u pogledu mineralnih hraniva
bogato, ili loše t. j . u pogledu tih hraniva i inih pogodnih i potrebnih svojstava siromašno,
da li je suho ili vlažno, duboko ili plitko i t. d. Tako na pr. razni šaševi
Tastu na vlažnom tlu, dok ćemo na suhom naći piriku, metlicu i druge. Na vapnenoni
tlu raste kukurijek, dok na tlima siromašnim na vapnu rastu razne vrste preslica,
borovnice i metlasta vrišt. Pojava metlaste vrišti u (rijetkim) šumama znak je općeg
osiromašenja ili izrabljenosti dotičnog tla.


Ormlje vrši više t. zv. mehaničku funkciju. Grmlje, a naročito ono na rubovima
šume, «sprečava vjetru slobodan ulaz u šumu, po kojoj bi između ostalog bez reda
razbacao listinac, a u površinski manjim šumama i izmeo ga sasvim iz nje. A listinac
je, to ne smijemo nikada zaboraviti, jedini gnoj šume!


I samo drveće, koje uzgajamo za svojevremenu upotrebu, potpomaže se međusobno,
jedno je drvo oslonac drugome. Krošnje drveća štite tlo od prevelikog zagrijavanja
za ljetnih dana, ali sustavljaju i naglu kišu, te se kišom pala voda polako cijedi
preko lišća krošnje na tlo. Tako stabla jedno drugom omogućuju, uz pomoć ostalog
grmlja i nižih stabala, da ona budu »krošnjama na suncu, deblom u sjeni, a korijenjem
u svježoj zemlji«, što je najpovoljnije za razvoj i rast šume. Stabla se nadalje zajednički
brane protiv vjetra, a ima i drugih koristi, koje jedno stablo pruža drugome.


Tako ukratko razmotrismo pojedine sastavne dijelove prirodne, ali i umjetno
uzgojene šume i njihovu međusobnu povezanost.


U prirodnoj šumi, t. j . u šumi u koju čovjek nije zalazio, svi su ti dijelovi
u manjoj ili većoj ravnoteži. Da nema ravnoteže među tim svim faktorima, ne bi
danas više šuma ni bilo! Takove prirodne šume nazivamo prašumama. U prašumama
vidimo trulih i suhih stabala, ali to je prirodna posljedica života: prestarjela i bolesna
stabla daju mjesta mladima i zdravijima. U prašumi propadaju pojedina stabla, ali
sama šuma ne propada.


2) Privatno-gospodar ski uvjet. Sve površine pod šumom nemaju u
prvom redu neposredan privredni karakter, već više zaštitni i njihova indirektna korist
veća je od direktne. Izuzev ove šume, kod svih ostalih mora se voditi računa o


329




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 44     <-- 44 -->        PDF

načelu svake proizvodnje: sa što manje troška, u što kraćem vremenu proizvoditi


dobra od što veće vrijednosti. O tome, kao posve praktičnom pitanju, pozabavit


ćemo se drugom prilikom, a sada da se još osvrnemo na pitanje konjunkture u šumskom


gospodarstvu.


Od 1929. godine pa do unatrag dvije godine količina izvoza našeg drveta u
neizrađenom, poluizradenom ili u prerađenom stanju naglo je padala. Unatrag dvije
godine potražnja, a potom i izvoz pokazuje stalan uspjeh po izvezenoj količini, ali
cijene pokazale su neznatno povišenje. Ali to današnje povišenje još je uvijek
daleko ispod onih cijena, koje su se postizavale za šume iznošene na prodaju pred


4. 5 ili 6 godina. Uspoređujući dakle današnje prilike niskih cijena sastojinama za
sječu više ili manje zrelim sa prilikama od prije 5—6 godina bismo morali žaliti, što
se onda nije još više šuma prodalo, a dobiveni teški milijuni spremili u džep za
kasnija vremena. Međutim prije nego doista počnemo oplakivati ta prošla »zlatna
vremena«, promotrit ćemo treći uvjet gospodarenja šumom, koji možemo nazvati,
kako je već i u uvodu rečeno, socijalnim ili i narodno-gospodarskim.
3) Socijaln i uvje t u gospodarenju šumom posljedica je jedne značajke
šumske proizvodnje i to duljine vremena produkcije. Šuma, što no je riječ, ne naraste
preko noći. Tek iza dvadesetak godina dade nešto slaba ogrjeva, a za davanje građevnog
(tehničkog) drveta prođe i 60 do 140 godina, već prema vrsti drva, prilikama
rasta i zahtjevu ljudskih potreba. Dugo je to vrijeme u usporedbi sai ljudskim životom.
Ne siječemo mi danas što smo sijali, nego sjetvu naših otaca i djedova. Po nama
posađena šuma neće biti u pravilu po nama i sječena, nego će je sjeći naši sinovi,
unuci, pa i praunuci.


Iz rečenog slijedi, da stare naše šume nisu privreda sadašnjih pokoljenja, nego
baština prijašnjih. Hoćemo li pak da budemo zahvalni baštinici i vrijedni očevi, to
ne smijemo sve od reda da siječemo i dobiveni novac potrošimo, nego da sa povjerenim
nam blagom gospodarimo razumno i na dobrobit sviju — i našeg i budućih —
pokoljenja. Posiječemo li sve mi, što će sjeći naši sinovi? Pri čemu će se oni grijati,
s čime će oni graditi? Istina, tehnika nam pruža mogućnost dopreme drva na pr.
iz nepreglednih šuma Sibirije, iskorištavanja drugih izvora toplinske energije i drugih
načina potrebnih gradnja, ali mnogo toga danas još nije posve učvršćeno, a što je
i glavno, za sve to treba mnogo, mnogo novaca.


Istina, reći će mnogi, glavnicu mi -ne smijemo, pa i ne ćemo trošiti. Trošit
ćemo samo ono, što nas pripada t. j . kamate. Zašto dakle, pitaju ovi, da ne
siječemo mnogo više, kad su dobre cijene drvu, a dobiveni novac ne uložimo.
Kamati novca uloženog u banke, zgrade i dr. bit će mnogo veći nego novac
dobiveni za šume prodane u doba slabih cijena. Mislim, da je iz nedavne prošlosti
jasno svakome o potpunoj svrsishodnosti ovakovog načina ulaganja kapitala.


Sigurnost u šumu uloženih kapitala veća je nego uloženih ma gdje drugdje.
Ali ne samo da je sigurnost veća, nego je i prihod veći! Potreba na drvu dnevice
raste i rast će u dogledno vrijeme. Uporedo s porastom rastu i cijene drvu.
usprkos današnjih niskih cijena, kojih je bilo i u prošlosti. Brojke neka govore.
Prema Lehru rasla je cijena drvu u Njemačkoj u razdoblju od 1830´. do 1882. god.
za prosječno 2%. Prema Guttenberg u se je cijena građevnog drveta u Austriji
od god. 1848. do 1898., dakle kroz 50 godina, potrostručila, a cijena ogrjevnog drveta
podvostručila, što znači da je godišnji prirast cijena za građu 1,6 do 2 posto, a za
ogrjev 1 do 1,5 posto. Prema podacima g. prof. N e n a d i ć a cijena naše (slavonske)
hrastovine od god. 1881. do 1928. rasla je prosječno za 3,8%, što znači, da se cijena
naše hrastovine u tom međuvremenu učetverostručila.


Tako nerazboritom i prenaglom sječom, pa i starih šuma, ne samo da stavljamo
buduća pokoljenja pred nesigurnost prihoda, nego dh silimo da kupuju drvo za višu
cijenu nego smo ga mi prodali! Približno podjednakom razdiobom sječe šuma kroz


330




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 45     <-- 45 -->        PDF

sve godine, osiguraćemo ujedno i mnogim hiljadama radnika i porodicama dnevni
kruh, kako to lijepo pokazuje današnjica, u kojoj šumski radnik i vozar traži posla
i zarade i za vrlo niske cijene, jer iz doba dobrih zaslužbi ne ostade ni gotovine
ni inog osiguranja za kasnije eventualno crnje dane!


Zato šuma zahtijeva potrajno gospodarenje, .... će osigurati i potrajni prihod.
A evo u čemu se sastoji potrajno gospodarenje šume. Netko posjeduje na pr. 80
hektara šume i uzgaja, recimo, bukvu za ogrjevno drvo, za koje treba 80 godina
da raste, pa da bude sposobno za svoju svrhu. Potpunu potrajnost dotični vlasnik
osigurat će time, ako svake godine siječe samo po 1 hektar i taj hektar odmah pomladi!
Tada će u njegovoj šumi vazda biti posve mladih sastojina, starijih i posve starih
za sječu zrelih ili ukratko od 1. pa sve do 80. godina starih bukava, a svaka godina
na posve jednakoj površini.


Da povučemo još uporedbu šumskog gospodarstva s poljoprivrednim, koja se
oba na prvi pogled čine vrlo srodnima. Iz prednjeg međutim možemo da razaberemo
veliku razliku, a — mogli bismo reći — i izvjesne opreke. Između šume i zemljišta
postoji mnogo veća prirodna povezanost nego između poljskih kultura i poljskog
zemljišta, a još jače tu razliku daje duljina šumske proizvodnje. Velik je — kao što
vidjesmo — razmak vremena između sjetve i žetve u šumskom gospodarstvu, a
uza sve to najtjesnija povezanost (nestajanje stare šume i postajanja nove). Ta je
povezanost tolika, da se iz načina sječe može predvidjeti i uspjeh pošumljenja i
napredovanje mlade šume. Zato svaki zahvat u šumu treba dobro procijeniti ne samo
po sadašnjoj koristi, nego i po njenom učinku za bližu i dalju budućnost. Kad prilazimo
k sječi jedne šume, moramo si biti svjesni o tome, kako će izgledati njezina nasljednica,
moramo osjećati odgovornost prema našim sinovima i unucima, moramo iskreno nastojati
da odvratimo mogućnost prigovora od strane narednih pokoljenja: zbog vaše
nezasitnosti i sebičnosti mi moramo trpjeti! Privatno-gospodarski uvjet gospodarenja
sa šumom dolazi na zadnje mjesto, ali vodeći računa o prvom, o prirodnom uvjetu
razvoja i rasta šume osiguravamo najbolje ujedno i drugi (privatno-gospodarski) i
treći (socijalni) uvjet. Ing. O. Piškorić (Vrbosko).


NAŠ GOLI KRŠ I NJEGOVO POŠUMLJAVANJE.


Okosnica za pučka predavanja.
Pod kršem ili krasom razumevamo predele sa posebnim obeležjima,
koja su u tolikoj meri izrazita, da možemo govoriti o posebnoj kraškoj formaciji
ili fenomenu. U krš spadaju bez obzira na način kulture svi predeli, koji pokazuju
karakteristike krša, ali će nas posebno zanimati goli krš.
Ukupn a površin a gologa krša iznosi u našoj državi oko 1,323.000 ha.
Od toga 109.000 ha posve ogoleloga krša za sada ne dolazi u obzir kod pošumljavanja.
Prema tome ostaje površina od 1.14..0. ha, na kojoj ima nešto trave i obrštenoga
grmlja (šikare), od koje opet 720.000 ha služi za pašnjake, a za pošumljavanje dolazi
u obzir 494.000 ha.
Najveći deo površine pripada krednoj farmaciji. Iza nje dolazi po
prostoru trijas, koji u Dalmaciji zamenjuje eocen, zatim jura. Ove tri glavne
formacije nose obeležje krša, dok neogen, porfir i melafir zauzimaju samo mali deo
površine, ali su kao dobra ratarska zemljišta od velike važnosti za krške predele.
Podloga je krša prema tome kamen krečnjak (vapnenac), koji često sadrži i
magnezijeva karbonata, pa se onda zove dolomit. Krečnjaci trijasa i jure mnogo se
lakše raspadaju od krednoga vapna, pa su mnogo povoljniji za stvaranje plodnoga tla.
Pukotine i doline na kršu ispunjava glinena, železovita, zato crvenkasta
zemlj a crljenic a (terra rossa), koja je prilično plodna i predstavlja odlično
šumsko tlo, pa na njoj nalazimo krasne bukove, jelove i smrčeve šume sa stablima
od 40 i više m visine.


331