DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 44 <-- 44 --> PDF |
načelu svake proizvodnje: sa što manje troška, u što kraćem vremenu proizvoditi dobra od što veće vrijednosti. O tome, kao posve praktičnom pitanju, pozabavit ćemo se drugom prilikom, a sada da se još osvrnemo na pitanje konjunkture u šumskom gospodarstvu. Od 1929. godine pa do unatrag dvije godine količina izvoza našeg drveta u neizrađenom, poluizradenom ili u prerađenom stanju naglo je padala. Unatrag dvije godine potražnja, a potom i izvoz pokazuje stalan uspjeh po izvezenoj količini, ali cijene pokazale su neznatno povišenje. Ali to današnje povišenje još je uvijek daleko ispod onih cijena, koje su se postizavale za šume iznošene na prodaju pred 4. 5 ili 6 godina. Uspoređujući dakle današnje prilike niskih cijena sastojinama za sječu više ili manje zrelim sa prilikama od prije 5—6 godina bismo morali žaliti, što se onda nije još više šuma prodalo, a dobiveni teški milijuni spremili u džep za kasnija vremena. Međutim prije nego doista počnemo oplakivati ta prošla »zlatna vremena«, promotrit ćemo treći uvjet gospodarenja šumom, koji možemo nazvati, kako je već i u uvodu rečeno, socijalnim ili i narodno-gospodarskim. 3) Socijaln i uvje t u gospodarenju šumom posljedica je jedne značajke šumske proizvodnje i to duljine vremena produkcije. Šuma, što no je riječ, ne naraste preko noći. Tek iza dvadesetak godina dade nešto slaba ogrjeva, a za davanje građevnog (tehničkog) drveta prođe i 60 do 140 godina, već prema vrsti drva, prilikama rasta i zahtjevu ljudskih potreba. Dugo je to vrijeme u usporedbi sai ljudskim životom. Ne siječemo mi danas što smo sijali, nego sjetvu naših otaca i djedova. Po nama posađena šuma neće biti u pravilu po nama i sječena, nego će je sjeći naši sinovi, unuci, pa i praunuci. Iz rečenog slijedi, da stare naše šume nisu privreda sadašnjih pokoljenja, nego baština prijašnjih. Hoćemo li pak da budemo zahvalni baštinici i vrijedni očevi, to ne smijemo sve od reda da siječemo i dobiveni novac potrošimo, nego da sa povjerenim nam blagom gospodarimo razumno i na dobrobit sviju — i našeg i budućih — pokoljenja. Posiječemo li sve mi, što će sjeći naši sinovi? Pri čemu će se oni grijati, s čime će oni graditi? Istina, tehnika nam pruža mogućnost dopreme drva na pr. iz nepreglednih šuma Sibirije, iskorištavanja drugih izvora toplinske energije i drugih načina potrebnih gradnja, ali mnogo toga danas još nije posve učvršćeno, a što je i glavno, za sve to treba mnogo, mnogo novaca. Istina, reći će mnogi, glavnicu mi -ne smijemo, pa i ne ćemo trošiti. Trošit ćemo samo ono, što nas pripada t. j . kamate. Zašto dakle, pitaju ovi, da ne siječemo mnogo više, kad su dobre cijene drvu, a dobiveni novac ne uložimo. Kamati novca uloženog u banke, zgrade i dr. bit će mnogo veći nego novac dobiveni za šume prodane u doba slabih cijena. Mislim, da je iz nedavne prošlosti jasno svakome o potpunoj svrsishodnosti ovakovog načina ulaganja kapitala. Sigurnost u šumu uloženih kapitala veća je nego uloženih ma gdje drugdje. Ali ne samo da je sigurnost veća, nego je i prihod veći! Potreba na drvu dnevice raste i rast će u dogledno vrijeme. Uporedo s porastom rastu i cijene drvu. usprkos današnjih niskih cijena, kojih je bilo i u prošlosti. Brojke neka govore. Prema Lehru rasla je cijena drvu u Njemačkoj u razdoblju od 1830´. do 1882. god. za prosječno 2%. Prema Guttenberg u se je cijena građevnog drveta u Austriji od god. 1848. do 1898., dakle kroz 50 godina, potrostručila, a cijena ogrjevnog drveta podvostručila, što znači da je godišnji prirast cijena za građu 1,6 do 2 posto, a za ogrjev 1 do 1,5 posto. Prema podacima g. prof. N e n a d i ć a cijena naše (slavonske) hrastovine od god. 1881. do 1928. rasla je prosječno za 3,8%, što znači, da se cijena naše hrastovine u tom međuvremenu učetverostručila. Tako nerazboritom i prenaglom sječom, pa i starih šuma, ne samo da stavljamo buduća pokoljenja pred nesigurnost prihoda, nego dh silimo da kupuju drvo za višu cijenu nego smo ga mi prodali! Približno podjednakom razdiobom sječe šuma kroz 330 |