DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Ing. MIHAJLU FINKE-u IN MEMORIAM. Smrt ing. Mihajla Finke-a bolno je odjeknula u svim krugovima, a napose medu njegovim drugovima, jer je pokojnik bio drug i gospodin u pravom smislu riječi. Ing. Finke bio je spreman stručnjak i vrstan upravnik. Svaki i najneznatniji predmet u praksi posrnatrao je sa stručnog stajališta i rješavao ga po principima šumarske nauke. Vrlo je dobro poznavao sve zakone, propise i uredbe i odlično ih primjenjivao u praksi. Mnoge teške i na oko zamršne probleme raščlanjivao je spretno u jasne njihove dijelove i dovodio ih brzo konačnom rješavanju. Poradi toga i sâm sam često puta kod njega tražio stručne savjete za rješavanje pojedinih predmeta. Službu je smatrao svetinjom i u toj službi nije poznavao nikoga i nije pravio nikome nikakovih ustupaka braneći do krajnosti interese službe i službodavca. Kad je počeo uredovati, ne bi se moglo vjerovati, da je to taj isti čovjek, a kad je svršio uredovanje i spravio svoju bilježnicu u džep, bio je opet stari Mihajlo Finke. Kod svega toga bio je uvijek iskren i otvoren. Što je imao za kazati, kazao je uvijek sve i svakome i kod toga je onda i ostajao i ništa tome nije poslije dodavao niti što mijenjao. Bio je u službi i u privatnom saobraćaju čovjek od riječi i vanredno točan. Što je obrekao, to se nije poricalo. Ne samo da je bio šumar u pravom smislu riječi, nego je bio i čovjek, kojega su resile mnoge lijepe vrline. Finke je bio čovjek ne samo fizički širokih grudiju, nego je u tim grudima i stanovao širok duh. Bio je pravi drug i volio je prijatelje i društvo, u kojemu je popio mnogo čašica i ispušio mnogo »virdinka« i cigara. Mnogo prije njega je u Kosinju službovao jedan državni šumar, koji je tamo umro i bio pokopan. Kad je Finke došao za šefa Kr. šum. uprave u Kosinju, on je grob svoga pretšasnika, premda toga čovjeka nije nikada vidio niti ga poznavao, svake godine o svom trošku uređivao. Iza više godina sjete se djeca tog pokojnika i dođu u Kosinj, da obadu očev grob. Nemalo se začudiše, kad vidješe, da je grob lijepo uređen i ograđen. Pitali su, tko je to napravio, pa kad su doznali, otišli su u šum. upravu, da se zahvale Ing. Finkeu. Finke je odgovorio, da za to ne treba nikakove hvale i da će on to činiti, dok god bude u Kosinju, jer da mu je pokojnik bio — drug. Toliko je plemenita bila duša u Mihajla Finkea. Za svoga života Finke je mnogoga bijednika utješio, mnogu sirotu nahranio, mnogoga bosa obuo i komadom odijela nadario. Finke se nije ženio i ostao je neženja do svoje smrti, ali je u svom životu jednu ženu mnogo volio i njezino ime često spominjao, a ta žena bila je — njegova majka. Bilo je to poodavna, još prije svjetskoga rata, ne mogu se sjetiti točno dana i godine, ali je bilo jednog prekrasnog ljetnoga jutra. Ja sam se vozio kolima u zoru prema Jasenku. Nedaleko od mede kr. šumske uprave ogulinske i jasenačke, a prema Jasenku uza cestu sa lijeve strane na jednom zaravanku bile su posađene mlade lipe, kao spomenstabla i ograđene jelovom ogradom. Visok krupan gospodin, u športskom odijelu, sa puškom preko plećiju sa svojim snažnim rukama držao je tu ogradu i odbijao guste dimove iz lule, a do njega stajao je lugar. Sve je blistalo u jutarnjem sjaju i rosi i mirisalo po smoli i Cetini i sunce je svojim prvim svijetlom divno obasjalo ta dva čovjeka kraj ograde. Kad sam se približio, pogledam bolje — bio je to šef Kr. šum. uprave jasenačke Mihajlo Finke. Veselo, radosno i drugarski smo se pozdravili i za novice upitali. Bili smo međaši. On je išao u konsignaciju, a i ja po istom poslu. Nikada neću zaboraviti toga drugarskog susreta u tom lijepom jutru, koje je bilo puno ljepote, puno zdravlja i puno naše snage i mladosti. Došao je svjetski rat. Ing. Finke kao rezervni oficir bio je mobilizovan. Kad je odlazio, privremeno je predao upravu jasenačku šefu šum. uprave ogulinske Ing. Gösswein-u, jednako mom drugu i prijatelju. Gösswein i ja bili smo kao »pučkoustaški obveznici« oprošteni na neizvjesno vrijeme od vojne dužnosti i ostali smo na 41é |