DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1935 str. 43 <-- 43 --> PDF |
seljaka. Država ima za dužnost da manjak u izvozu plasira unutar države, pa makar i vještačkim načinom, program javnih radova trebalo bi proširiti i na asanaciju sela. podizanje higijenskih kuća, ustanova i slično, gdje bi se mogao upotrijebiti domaći materijal. AdIV. Mjesto propagande za veću potrošnju drva potrebna bi bila propaganda za očuvanje šuma (»Zeleni tjedan«). Šumski industrijalac iz Drinske banovine na sva pitanja (osim četvrtog, na koje i nema odgovora) odgovara afirmativno, dapače i tonom zahtijevanja državne intervencije za malopilanare, jer se »zatvaraju naša najbolja tržišta i mi moramo tražiti preorijentaciju izvoza i samog rada i raspodele poslova. Dok je to velikim poduzećima još lako, dotle mala poduzeća nisu u stanju da sama traže nova tržišta, jer je to skopčano s ogromnim materijalom žrtvama, koje mora i treba da snosi zajednica.« U tri odgovara dva oprečna stava: Stav velike industrije, koja još uvijek (moramo se sjetiti sve njihove jadikovke) osjeća dovoljno vlastite snage, da borbu (nametnutu pred pet godina) i dalje izdrži, te stav male industrije, koja se poput pilića sklanja pod krila države. Potonjoj naginje i profesor univerziteta proširujući posve ispravno ovo pitanje ne samo na šumsku industriju nego na šumarsku privredu uopće. Stav velike industrije jasan je i razumljiv (vidi i članak Ing. Pipana o izračunavanju šumske takse, u Š. L. br. 5. o. g.): za osvojene pozicije na svjetskom tržištu naći će se načina da se bar donekle održe, a da se istodobno potraže i organiziraju nova tržišta. Iznošenjem robe na vanjska tržišta otklanjaju dolazak kupaca u našu zemlju, a znatni kapitali ne prave poteškoća ni u pitanju vezanih potraživanja. Mala industrija, pilanar s nekoliko hiljada kubnih metara gotovog materijala, ostaje na suhom: neka stari kupac samo makne, do novoga će teško (sve u današnje doba) doći, jer nema sredstava ni veza ni umješnosti, da izvrši potrebnu reklamu, da nade novoga kupca, a pogotovo da svoju robu prebaci na posve nova tržišta. Iz toga kao nužna posljedica slijedi grupacija male industrije u jednu organizaciju, koja će voditi brigu i o plasmanu robe. Treba da se stvori jedna prodajna institucija, koja će u svojoj cjelini moći parirati veleindustriji. Drinski pilanar uhvatio se države, ali ona to ne mora biti. Zašto ne bi direktno zainteresirani pokušali svojom snagom isplivati, a ako će se htjeti, ako će biti sloge, bit će i uspjeha. Može to biti i »Šipad« (koji danas jednim dijelom već to i jest), a može biti i nova državna organizacija, ali ne s tendencijom, da ona bude u neku ruku neka dobrotvorna institucija, koja će svoje pomoći davati na račun državne blagajnice (... »ogromnim materijalnim žrtvama — koje mora i treba da snosi zajednica«). Pitanje zaposlenja sve (pa tako i drvne) industrije, nije samo pitanje dotičnih poslodavaca nego opće državno, opće socijalno. Pitanje je to onih stotina i hiljada, koji prodajom svoje radne snage zarađuju svoj svagdanji kruh. Ali da li je već došlo vrijeme, da država i novcem spašava jednu granu, a dok se ne zna, gdje se nalazi prava krivica? Usprkos toga što se na stovarištima raznih pilana vide gomile gotove robe, ima primjera, gdje kupac ovu upravo guta plaćajući je gotovim novcem odmah pri otpremi robe sa stovarišta dotično pilane; gdje odnosno poduzeće postizava čistu dobit od cea 20% uloženog kapitala, a uz kulantnu isplatu svih svojih dugovanja (izdataka)! Konačno treba biti na čistu s tim, da više povratka na stare, ne konjukture nego količine, nema. Godine 1926. do 1929. naša šumska industrija, svi pilanari i trgovci drvom, mogu doista nazvati zlatnom dobom, ali to mišljenje ne može da dijeli i naše šumarstvo. Izvezene količine u označenim godinama daleko premašuju kapacitet naših šuma, ako se s njima hoće gospodarit u smislu potrajnosti prihoda, a koja potrajnost osigurava i stalan rad i pilanama i ljudima. I zato nam je kriza i »dobro došla«, kako sam ja to svojedobno i izneo u dnevnoj štampi, a koji su navodi i kasnije potvrđeni, iako su putevi, kojim smo došli do rezultata, bili različiti. Ali to su bile samo opće konstatacije, donesene po raspoloživim statističkim podacima, koji međutim nisu do 459 |