DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1935 str. 44     <-- 44 -->        PDF

voljni, te bi se u tom pravcu imao s odgovarajućom tačnošću sabrati novi materijal.


Iako ima na pr. drva za sječu kroz narednih 4—5 godina s istim (sa starim) inten


zitetom sječe, zar ima smisla forsirati takvu sječu, dok će iza toga nastati jedan


vakuum, koji se ne će nikada ispuniti. Naravski da će doći i do zatvaranja izvjesnog


broja pilana, ali kako se ono dade spriječiti, kad nema sirovina. Danas je to nemoguće,


a stvarno će to značiti (brojčano) svadanje ovih na normalni broj i normalnu mjeru.


U tom baš leži glavna tendencija § 88. današnjeg Zakona o šumama, koji kaže, da


»samo sa pristankom bana mogu nadležne vlasti izdavati kao i oduzimati koncesije


i obrtnice odnosno dozvole za novogradnju, proširenje i za upotrebu svih vrsta pilana


i drugih postrojenja za preradu drveta«. U ovome leži i težište saobražavanja Zakona


o radnjama, u koliko se ovaj odnosi i na pilane, odredbama ovoga §-a Zakona o


šumama.


Rad pak, kojemu će biti zadaća, da ustanovi odnos produktivne sposobnosti


naših šuma prema potrošnji u unutrašnjosti ne samo danas nego i za bližu budućnost,


a s uvaženjem svih tekovina nauke i tehnike, te potom određivanje količina za izvoz,


nije ništa drugo nego »planska privreda« našega šumarstva. Temelji planske privrede


nalaze se u šumarstvu već odavna, jer to su gospodarske osnove šuma, samo ove vode


računa o potrebama dotične šume i šumovlasnika, dok bi odredbe »planske privrede«


uzimale obzira i vodile računa o cjelokupnoj državi i o sveukupnim potrebama, te bi


eventualno u pojedinim slučajevima dolazilo i do kolizije između interesa vlasnika


dotične šume i odredaba »planske privrede«. Međutim interesi cjeline zahtijevaju ovu


prividnu žrtvu, koja se naplaćuje u drugom obliku. To konačno izlazi iz odgovora


profesora univreziteta na prvo postavljeno anketno pitanje. Premda je uredništvo


»Industrijske odbrane« mišljenja da upitani ostaju anonimni zbog suviše jednostranog


zastupanja svoje teze, to za ovaj odgovor (kao ni za ostale g. profesora) nipošto ne


vrijedi, nego je činjenica dapače u protivnom: uz zaštitu pojedinaca treba zaštiti i


interese cjeline, a zbog kojih naravski mogu u nekim slučajevima (a i moraju) da trpe


interesi pojedinaca, jer su se ovi previše zaletili u polje općenitosti (misli se na kon


kretno raspravno pitanje).


Uza sve ,to što predviđeni javni radovi, izgradnja cesta i željeznica, mogu kon


sumirati minimalne količine drva, to ipak nisu oni bez utjecaja i na ojačanje nutarnjeg


drvnog tržišta. Javni radovi pospješuju cirkulaciju novca, oni povećavaju promet robe,


a kod svakog prometanja ostaje izvjesna dobit, pojačava se kupovna snaga direktno


i indirektno zaposlenih u javnim radovima, a možda će se pokrenuti i ostali kapital,


tako da će se podići i ostala građevna djelatnost.


O »planskoj privredi« kod našega šumarstva stavit ću još neke općenite primjedbe.


Kako je šumarstvo samo jedan sastavni dio cjelokupne privrede, to stvaranje i
određivanje smjernica za njegov rad u budućnosti može biti samo dio općeg »privrednog
plana«. Sjetimo se samo povezanosti šume i stočarstva u svim brdskim krajevima,
a naročito uvjerenja tamošnjih ljudi, da im je bez šume t. j . bez šumske paše
onemogućeno i »držanje ajvana« (stoke i ovaca). Ali od te paše slaba je korist stočaru,
a šteta šumaru: šumska paša pod crnogoričnim drvećem i bukvom kao i na svim
plitkim zemljištima vrlo je slaba, te za racionalno stočarstvo kao prehranbeni materijal
gotovo i da ne dolazi u obzir, dok istodobno u velike sprečava normalni razvoj
šume i povećava njezino uništavanje požarom. Tu dolazi do riječi poljoprivrednik
(agronom): da dade upute tim ljudima, kako će na raspoloživom zemljištu povećati
prihod i sijena i žita i ostalih plodina. U velikoj većini minimalni prihodi otkosa i
žetve posljedica su izgladnjelosti tla, a potom dolazi pomanjkanje vlage. O tome narn
svjedoče egzatna istraživanja (Dr. Gračanin : Melioracije ličkih vriština, Zagreb
1930.), a o tom govore i obična opažanja. Tek kada se svijetu pruži bolja zamjena za
šumsku pašu, moći će se i ovoj stati na kraj odnosno svesti je na mjeru, koju će


460